Tagovi

Kako do jeftinijih školskih knjiga

Mogu li školski udžbenici biti jeftiniji? Kolike bi cijene bile dovoljne? Koliko izdavači zarađuju na nečemu što i nije izbor nego potreba, obaveza za učenike i roditelje?

A da se proces odabira i proizvodnjei prodaje udžbenika malo izmjeni?

Umjesto da se kupuju knjige koje biraju učitalji, a za čiji izbor često darovima (da ne kažem korumpiranjem) lobiraju izdavači mogli bi naći neki bolji način.
Jer sad u cijenu knjiga idu i troškovi večera, projektora i drugih poklona koji se daju školama i učiteljima. Pa onda tu su i troškovi trgovačkih putnika, profit izdavača, marže knjižara...

RECIMO OVAKO:

Prvo se izda natječaj za udžbenike. Onda pristigle prijedloge za buduće udžbenike se da profesorima, i stručnim službana u ministarsvu obrazovanja da odaberu par najboljih prijedloga. Ako ima dosta uključenih koji glasaju za najbolje prijedloge teško da će se moći političkim ili novčanim sredstvima odabrati podobne.

Za one udžbenike koje se je odlučilo da mogu ući u školsku nastavu se s autorima potpiše ugovor o otkupu autorskih prava na određeni broj godina i tada tekst i knjiga postaju javno dobro koje se može kopirati, skidati s interneta, printati i štogod.

Nepročitane knjige

Nisu knjige samo slova i sadržaj. Pogledam na zadnjoj stranici datume kad se trebaju vratiti knjige pa mislim je li i te ljude koji su čitali prije mene knjiga isto oduševila. Jesu li što naučili od nje. Je li ih zabavila ili je možda bila dosadna pa su je vratili nepročitanu.

Na zadnjoj stranici popularnih knjiga ima puno datuma, svi ih žele. Nekad treba i čekati da se dođe na red. Ali ima i onih manje propularnih s tek par datuma na kraju. Tri-četiri posuđivanja u desetak godina.
Često u takvim knjigama nađem puno podcrtavanja, kometara na rubovima stranicama, puno šaranja i mrčenja. Znači i to malo što su bile posuđivane su ih ljudi uzimali samo zbog posla. Da napišu seminarski rad, ili književnu kritiku. Dobili su zadatak od škole, faksa ili novina i izvršavaju ga. Knjiga nikog nije privukla iz čiste znatiželje, tek tako da vidi što ima unutra.

Otkad u zadnje vrijeme više čitam poeziju primjetio sam da dosta knjiga nije nitko prije mene posuđivao.

TKO je kriv?

TKO JE KRIV?
suša je poharala pšenicu,

a je li kriva?

suša?
pšenica?
seljak?
agronom?

knjige?
znanje?
znanstvenici?

mafijaši?
mediji?

1)

komentatori ugrabili priliku,
objavilo se komentara koliko pšenica ima zrna,

komentatori, a jesu li pokazali načitanost?
o suši?
o pšenici?
o seljaku?
o agronomu?

o knjigama?
o znanju?
o znanstvenicima?

o mafijašima?
o medijima?

2)

komentatori su uglavnom etiketirali!
primjerice,

seljak NE zna,
seljak NIJE - sposoban,
seljak MORA otići s njiva,

3)

komentatori su objavili direktivu,
seljak iz pričuve MORA kultivirati pšenicu,

sumnja se pojavila,
seljak iz pričuve, a je li dokazano zna kultivirati pšenicu?

odgovor se pojavio,
seljak iz pričuve, a zašto dokazano MORA znati kultivirati pšenicu?

seljak iz pričuve MORA vladati njivom,
seljak iz pričuve svojom voljom vladanja unaprijed JEST - sposoban kultivirati pšenicu i to BEZ obzira na sušu,

seljak, koji zna kultivirati pšenicu BEZ volje da vlada njivom gubi njivu najezdom vladara njiva,

4)

seljak svoju pšenicu čuva za sebe,
seljak neće otići i dati seljacima iz pričuve svoju pšenicu,

Život je zajednica čovika i mora

Glazbena za početak: Arsen Dedić - Doplovit će Rex http://www.youtube.com/watch?v=Ahk3e71XFqo

Kad gledam malo oko sebe sve više mi se stvarnost čini nestvarnom , realno nerealnim, korisno beskorisnim, lijepo ružnim, veliko malim.
Slušam i ne vjerujem što sve ljudi govore, nekad ne vjerujem ni kakve gluparije sam znam izgovoriti (svako malo sam sebe iznenadim).
Kad je toliko važnih stvari oko nas i moramo se svrstavati oko važnih tema, svak uglavnom drži monolog. Nema tu puno mjesta za mene, priključujem se pokretu nestvrsanih i bježim u svijet knjige, poezije, mašte.

A tamo ono što me zadnje vrijeme velikim dijelom preokupira je ideja o bibliobrodu. Brodu knjižnici koji obilazi otoke i ljudima donosi knjige i goste što pišu knjige ili pričaju o njima ili rade predstave prema predlošcima iz knjiga.

Umjesto spajanja otoka s kopnom ja bih spajao otoke s knjigom, otok s otokom, pisce s čitateljima, ljude s maštom.
Umjesto turista i njihovih novčanika, na otoke bi dovodio ljude s njihovim knjigama, idejama, snovima.

Knjige - put bijega od ovoga svijeta

Kako pobjeći, bar privremeno, od ovog mukotrpnog svijeta, gdje svatko od nas nosi manji ili veći križ života?? Po početku pomislit ćete da ću pisati o Uskrsu, velikom i značajnom blagdanu kršćana odnosno katolika. Ne, poštujem ovaj blagdan, čestitam vam, dragi čitatelji Uskrs, neka vam je blagoslovljen i miran, ali poznajući moj stil razumjet ćete kada kažem da imam bar jednu primjedbu. Naime, apsolutno razumijem pojedinačne čestitke, obiteljske, kada se svećenici iz hijerarhije pa i papa Franjo obraćaju s porukom URBI ET ORBI, svojim vjernicima, ali ne razumijem kada to rade političke stranke, posebno one koje nisu demokršćanske… I čudom se čudim ovom dijeljenju obojanih pisanica, čokoladnih pisanica, zečića, cica-maca i koječega drugog što mladi članovi stranaka rade po našim ulicama i trgovima. Izgleda mi to kao dijeljenje lizaljki djeci da ne kmeče, da ih se udobrovolji sitnicom dok glavni gazde i bossovi časte se pri punim trpezama. Nikako mi nije jasno da se ti mladi članovi naših dičnih političkih stranaka daju nagovoriti na nešto što je ispod razine djelovanja danas neomiljenog Saveza socijalističke omladine iz tzv.komunjarskih vremena.

Kako stvoriti ideološki pokret i moćnu instituciju

KNJIGA

Najprje morate imati knjigu, debelu knjigu, po mogućnosti dosadnu i punu svakakvih budalaština. Knjigu koju nitko ne čita, a na koju se svatko poziva i koju se smatra temenjem ideologije.
U knjizi možete pisati što hoćete, o ženi koja je dala ošišati muškarca i didu koji priča s gorućim grmom. Može biti puna dosadnih nabrajanja tko je koga rodio i koliko šilinga što košta, možete pisati pjesmice, pričati o svom viđenju umjetnosti, govoreći o ekonomiji spominjati vukodlake i vampire, bilo što, ionako ljudi to neće čitati.
Poželjno je da knjiga bude dosadna i nerazumljiva.
Ako ne želite pisati vrlo debelu knjigu onda je važno da bude vrlo dosadna i bezvezna i da se zove velike ideje i mali narodi ili slično tome.

SMIJEŠNA ODJEĆA

Trebate nositi smiješnu odjeću. Što gluplje to bolje. Stvar je da tako dokazujete svoju moć. Ono, odijevam se kao kreten, a ljudi mi se ne rugaju i ne smiju u lice.
Ta odjeća se obavezno mora nositi kada negdje nastupate u ime ideologije i institucije, inače ne treba baš uvijek paradirati kao klaun po svijetu.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci