Tagovi

Japan(ci) mojim očima – nekad i sad (literarno)

Što sam – kao dječak iz Dubrave – znao (i mogao znati) o Japanu. Ništa. Osim udaranja šakom po letvama ukradenim iz obližnje Tvornice autobusa uz istočnjačke krikove, te lomljenja glavom komada stiropora uz uzvik "aaa-Ca" ukradenim iz crtića. To je otprilike bilo to.

Poslije sam u školi naučio da je Japan daleka otočna daleka zemlja, da vole raditi i da imaju kose oči. Naučio sam da su tamo bačene dvije atomske bombe i da su se voljeli avionima zabijati u brodove. Obavezna je lektira bila "Sadako hoće živjeti" – koja je savijala nekakvih tisuću ždralova od papira i skoro uspjela. Knjiga je bila tužna. Prije nje sam Japan zamišljao kao neku veliku zelenu livadu, a knjiga je opisivala djecu kako traže čavle po ruševinama. Zbunjivalo me to.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci