Tagovi

Je li Andrej Plenković hrvatski demokrat ili briselski autokrat

Ovog tjedna navršava 100 dana od izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića, pa je to povod da se ocijene prvi koraci Vlade, pozitivne mjere i negativni potezi. Iako je Vlada praktički koalicijska, jer HDZ bez manjeg partnera, MOST-a nezavisnih lista, nije mogao dobiti povjerenje saborskih zastupnika, nju se u ovih 100 dana percipiralo prije svega kroz osobu samog premijera.

Može li HDZ postati moderna proeuropska demokršćanska stranka?

Nemoć najvišeg tijela predstavničke vlasti manifestirana u petak prilikom glasovanja o ionako previše rijetkim prijedlozima Vlade RH otvorila je pitanje opstojnosti državne vlasti ustrojene nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Već treći tjedan zaredom, vladajuća većina nije u stanju pokazati da više postoji. Iako jedni na druge prebacuju odgovornost za činjenicu da je tomu tako, jasno je tko odgovara za to da svaki put kada je potrebno u Hrvatskom saboru bude najmanje 76 vladajućih zastupničkih ruku. Božo Perov je osigurao nazočnost svih zastupnika MOST-a, dok Tomislav Karamarko i Milan Bandić nisu, što nije smetalo pojedincima koji su unutar Domoljubne koalicije zaduženi za nabacivanje blatom da odgovornost za stanje pokušaju natovariti na njegova leđa.

Teško ga je nazvati svijetlom točkom u mraku koji sve više obavija vladajuće, još manje nezamjetnog Gordana Jandrokovića ili Davorina Mlakara koji su podnijeli ostavke na potpredsjednička mjesta u HDZ-ovom zastupničkom klubu, ali Ivan Šuker je ipak taj koji je prvi iz redova Domoljubne koalicije javno priznao nemoć vladajućih da se okupe u dovoljnom broju. S obzirom na način postupanja s onima koji pokazuju znakove defetizma u najvećoj hrvatskoj političkoj stranci, Šukerov je istup do sada neviđeni presedan. Kako će se odraziti na njegovu osobnu političku sudbinu, vidjet ćemo, no znak je da se unutar HDZ-a ipak događaju procesi o kojima se u javnosti samo nagađalo.

Njemačka i Vatikan nisu više glavni saveznici Hrvatske

Glavna deviza u kreiranju vanjske politike svake države polazi od gole činjenice da za svaku državu postoje samo stalni interesi, a u skladu s promijenjenim političkim i međunarodnim okolnostima prijatelji i saveznici su prolazni. To važi i za Hrvatsku kao novu državu na još uvijek nestabilnom Balkanskom poluotoku. Na njemu s obzirom na neriješeni status daytonske Bosne i Hercegovine, gubitak pijemontske uloge Srbije, pojavu Kosova kao druge države s većinskim albanskim pučastvom i neriješennog međunarodnog statusa Makedonije, u ovom dijelu Europe postoji realna opasnost eskalacije napetosti, k tome potencirana ukrajinskom krizom a sad i s izbjegličkom krizom.

Dan poslije (prvi dan u EU)

Mnogi naši sugrađani su se nakon pretpostavljam ipak mirnog sna jutros probudili u EU, te vjerojatno mnogi odmah pohitali otvoriti prozor da pogledaju kako to stvarno izgleda EU!?

Partnerstvo za otvorenu vlast

Prije dva tjedna (14. rujna) u prostorijama novinarskog doma u Zagrebu predstavljeno je Partnerstvo za otvorenu vlast. Ova inicijativa dolazi od američkog predsjednika Baracka Obame koji je prošle godine na zasjedanju Ujedinjenih naroda najavio pokretanje ove inicijative, a čiji je cilj globalno partnerstvo prema otvaranju vlada i vlasti prema svojim građanima. Partnerstvo se sastoji od osam država inicijalnih pokretača, a Hrvatska se uključila već u prvu grupu od tridesetak zemalja koje su se obvezale djelovati u smjeru izgradnje otvorene vlasti i rasta transparentnosti.

Usred afere s HDZ-ovom crnom blagajnom na političkom dijelu otvaranja partnerstva pojavili su se i predsjednik Sabora Luka Bebić i potpredsjednik Vlade Gordan Jandroković, od kojih je ovaj potonji nabrajao silne uspjehe i slučajeve u kojima on smatra da bi Hrvatska morala biti primjer ostalima.

Nažalost, stanje nije uopće sjajno ili za pohvalu i vrijedilo bi argumentirati zašto i dio ovoga što slijedi sam i naveo u svojem kratkom govoru kojeg sam tada izgovorio.

Jedno zrno morske soli

Proljetna zagrebačka prohladna večer.
Danas je bila fešta (kako li se to kaže po zagrebački?). Ćevapi iz "Čingača", gostiju puna kuća, miris luka i miješanog mesa, Erdutski traminac i bevanda, torta koju je donijela mama, opet preslatka (nemam joj srca to reći).
Tema uobičajena u mojoj kući. Iako skačem oko gostiju i nastojim da se svi dobro osjećaju, da imaju dovoljno ića i pića i ne stignem sudjelovati u raspravi – opet o politici. Ima u mojoj široj familiji i ljevičara i desničara, svašta se može čuti, svatko misli da baš on najbolje zna, a rezultat diskusije uvijek se utopi negdje u čaši vina, malo prije kave koja se još kuha.
Gotovo da su već u statusu obitelji, tu su i moji prijatelji s hrvatskog juga na prisilnom boravku u Zagrebu – na naš smog prikovala ih je opaka bolest, a liječenje je moguće samo u metropoli.
Hvala Bogu, dobro su oboje.
Pričamo o tome kako ćemo i ove godine kod „Kaulića“ u konavoska brda na teletinu i janjetinu ispod saća, na mjesto gdje se miris mediteranskog bilja stapa s onim tek serviranog ručka, s pogledom na Konavosko polje i zračnu luku nedaleko od Cavtata.
Svake godine pomislim: „Bože, daj da se svi ovdje nađemo opet i dogodine!“.

Izrael i Zrće zajedno! (kakve veleposlanike treba Hrvatska?)

Kud svi Turci, tu i mali Mujo – pomisao je na nekoliko tekstova o hrvatskom turizmu na pollitici, kojem, eto, dodajem i jedan ipak specifičan. Naime, moj drug S.P. često me nagovara da radim paralele Hrvatske i Izraela, pa je ovaj tekst jedan iz te moguće serije. Ujedno, dobar primjer kriterija kakvi bi trebali biti hrvatski veleposlanici u inozemstvu, a gdje, kao obično, podržavam predsjednika Josipovića da ne odustane od svojih oštrih kriterija i onom Kosoričinu tekliću-potrčku Gordanu Jandrokoviću (HDZ) koji ga je optužio za političke igre, pokaže zube. Uz Zrće i Novalju ovih tjedana spominjao se Izrael – kombinacija koja naizgled nema logičnu vezu. Međutim, ako se retroaktivno pogleda pažljivo program-festival pod nazivom „Čarolija ljeta - Izrael u Novalji", zajednički projekt Veleposlanstva Izraela u RH i Grada Novalje kojim se građanima Novalje, brojnim turistima, ali i široj hrvatskoj javnosti kroz glazbu, film, umjetnost i gastronomiju predstavio suvremeni Izrael, postaje jasno da se turistička ponuda Novalje proširila na najbolji mogući način.

Idemo na Papu!?

Kao što je većini poznato, 4. i 5. lipnja papa Benedikt XVI. će doći u posjet Hrvatskoj.
Taj jedinstveni događaj za većinu katoličkih vjernika u Hrvatskoj ovih dana se naglo i očekivano profanirao u prizemni pokušaj politickog, a naročito izbornog samopromicanja vladajuće kleptokracije koja taj posjet na žalost sve više zloupotrebljava i u svojim obračunima sa opozicijom.
Iako je posjet Pape Hrvatskoj službeno najavljen kao posjet povodom 50. godišnjice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca u 2011, u godini obitelji, koji će se nakon njegovog odlaska ubuduće slaviti tog dana, što znači da ćemo dobiti još jedan nacionalni praznik, sam državni odabir tog termina Papinog posjeta Hrvatskoj daleko više koincidira sa samom izbornom godinom i propalom željom vladajuće kleptokracije koja je dosta naivno očekivala da će prije tog Papinog dolaska dobiti konkretan termin o zatvaranju svih pretpristupnih pregovora sa EU i konkretan datum našeg ulaska u nju, te sa tim posjetom staviti politički šlag na svoju slavljeničku tortu, nego li sa tim sakralnim motivima.

Kad Wiki procuri...

U idu?ih nekoliko dana na popularnoj stranici Wikileaks.org iza?i ?e još neki dokumenti koji ?e govoriti o Hrvatskoj. Radi se naime o povjerljivim razgovorima me?u našim politi?arima koje su ameri?ki diplomati ili njihovi podre?eni slu?ajno na?uli, ili bolje re?eno prisluškivali nakon ovih prvotnih objava s najpopularnije stranice na webu trenutno. Prvi od tih dokumenata se zove ?Fuckin' Croatia? ili u slobodnom prijevodu ?Hrvatska zbilja?, a sastavio ga je domar u ameri?kom veleposlanstvu John FuckCain.

Razgovor br. 1 – Jadranka Kosor i Ivan Šuker.

Jadranka : Hej Šuki, do?i malo ovamo. ?uj, ovaj Julian i njegov Wikileaks malo previše toga objavljuju. Ne mogu si dozvoliti takvu reputaciju. Stalno ponavljam kao papiga da je sve u redu, ali nije. Ti si uvijek bio iskren prema meni… Jesam li ja stvarno tako nesposobna? Moj engleski nije tako loš, jel tako?

Ivan : Daj me nemoj još i ti jebat sada. Vidiš da se otkrilo da sam studirao 20 godina, jebe mi se za tu stranicu što curi!

Jadranka : Ali Ivane…

Ivan : Nema ali. Odjebi. Prvo me misliš smjenjivat, a sad tražiš savjete. Šta sam ti ja? Odi kod Sudca na duhovnu obnovu….

Dobre vijesti

Dobra vijest je da sam jos uvijek potentan.Male stvari cine covjeka sretnim.Male ali vrazje.

Ciro ujedinio Bosnu.Drago mi je,makar i kroz loptanje,ali nek se raja veseli.TV komentator prvog meca protiv Belgije je legenda.

Novine sve vise propadaju.Ironicno sto je to dobra vijest.Mozda da uvedu rubriku "Dobre vijesti"?

Nasi inovatori osvojili opet brdo medalja.Vjerovatno nis od toga ali nade ipak ima.Dok je dinamizma dobro je.

Ugledavsi neki dan savrsenstvo zenskih dupenceta osjetih se sretnim sto ih Priroda ili Bog takvim stvori.U isti tren mi pala nova rijec na pamet te se odlucih poslati je na natjecaj za novu hrvatsku rijec.Dakle,rijec je "U?marana".Slutim nagradu od deset somova kuna.Moze biti i muskog i srednjeg roda.Nebitno.Babic-Finka-Mogus bi bili ponosni.

Jos nisam na Facebooku,Linkedinu i Twitteru.To je za mene dobra vijest.Fuck them.Ja se jos uvijek sa svojim prijateljima nadjem uzivo uz kavicu.Jer ti tzv "social siteovi" u svojoj biti su ustvari antisocijalni.

Bandic voli U2 ali ne zna niti jednu njihovu pjesmu.To je dobra vijest za moj ukus.Jer bih se zabrinuo da netko kao Bandic voli U2 kao i ja a u isto vrijeme obozava Thompsona.Znaci da sere.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci