Tagovi

Kampanja straha

Blog se preselio na novu adresu:

aleksandar-hatzivelkos.from.hr

Ovaj upis možete pak naći na ovom linku

Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.

Nadam se da se i dalje čitamo.


Slučaj Boljkovac kao indikator hrvatskog ludila

U nas ljudi padaju u nemilost prije svega zato što nekome izrazito smetaju i zato što malo ljudi čita biografije osumnjičenih - jedan prst okrenut prema dolje, jednog ministra, ovaj put, ministra unutrašnjih poslova Karamarka, dovoljan je da Josip Boljkovac, zvan Deda, nađe se u zatvoru, malo poslije kao 91-godišnjak narušena zdravlja, u zatvorskoj bolnici. Mogao bih posegnuti za biografijom Josipa Boljkovca s wikipedije, ali nekoliko pasusa iz aktualnog članka Danka Plevnika, Boljkovčeva sugrađanina, čini mi se pogodnijim:
„Taj se instinkt ne može nastudirati i naučiti. Netko ga ima, netko nema, a Boljkovac ga nedvojbeno ima. Činio je sve da do rata u Hrvatskoj ne dođe. Oglušivao se na nacionalističke povike da srpske policajce treba otjerati iz hrvatske policije. Ne treba tjerati Srbe, već zapošljavati Hrvate i tako ispravljati tadašnji neproporcionalni odnos u policiji. Kada su mu neki ljudi, pridodani hrvatskoj policiji, donijeli spisak viđenijih karlovačkih Srba koje bi trebalo likvidirati, on im je rezolutno kazao da će im pasti glava ako ijednom Srbinu s glave jedna vlas padne. Nedavno je pak izjavio da Srbima u Hrvatskoj treba vratiti status konstitutivnog naroda“

Zločin i kazna

Blog se preselio na novu adresu:

aleksandar-hatzivelkos.from.hr

Ovaj upis možete pak naći na ovom linku

Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.

Nadam se da se i dalje čitamo.


HRT - Hloverka dobiva politicki šou!

Nakon što su ukinuli Latinicu, Otvoreno, skoro je nemoguće naići na emisiju u kojoj je moguće poslušati neka kritička razmišljanja o situaciji u državi, neka sučeljavanja 'bitnih' politicara. Ostalo je samo, nekim čudom, Nedjeljom u 2 (ako se vrati nakon ljetne pauze) i možda se za Hrvatska uživo može reci da je jedina emisija u kojoj je moguce cuti neke kriticnije rasprave. Ali termin je dosta cudan, a i to sve traje prilicno kratko. Ustvari, koliko puta ste culi u nekoj takvoj emisiji recenicu voditelja da nema vise vremena. Slijedi sapunica! :) Vec se jezim od toga, kad i bude nesto dobro, voditelji redovito prekidaju svoje goste. Minimalno gledam televiziju, i ustvari su mi najzanimljivije takve emisije u kojima se suceljavaju razlicita razmisljanja. Ipak je to nacionalna tv za koju svi placamo pretplatu i koja bi nas trebala istinito informirati o stanju u drzavi. U prijevodu, neke takve emisije, sa strucnjacima, pa i politicarima bi morale biti svakodnevne na nacionalnoj televiziji za koju je pretplata obavezna. Nesto kao sto je nekad bilo Otvoreno i Latinica.

Ususret Danu D

Sve što se već mjesecima događa na političkoj sceni je podređeno i usmjereno isključivo na izbore, na svojevrstan politički Dan D. Snage se ustrojavaju, vrši se (pre)grupiranje istih, nastoje se zauzeti što bolji početni položaji a ratni se planovi još uvijek kriju kao što zmija krije noge, sve kako bi se na Dan D izborila pobjeda ili barem zagrabio što veći dio političkog kolača. Poznate i snage u nastajanju rade sve kako bi ostvarile cilj. U to nedvojbeno spada i djelovanje prema političkim protivnicima pa otuda i potiče najviše blata u kampanjama. Stranice Pollitike.com nisu izuzetak, štoviše odavno su dokazane kao zgodan poligon ne samo za promociju vlastitih ljudi i ideja već i degradaciju konkurentskih. Najnoviji takav pokušaj Papuanca je dobar povod za promišljanje o tome s čime ćemo biti suočeni do političkog Dana D.

Pored tzv. velikih stranaka od kojih je jedna uspjela okupiti koaliciju (HDZ, SDP - Kukuriku), na izbore će izaći i niz drugih, manjih, od kojih su neke stare (HSLS, HSS, HSP) a neke potpuno nove (Laburisti, HRAST, HSP-razni, SGEH, nezavisne liste). Međutim, i te nove se većinom sastoje ili od već poznatih ljudi ili od već poznatih ideja. Zato što je to tako, svakoj od njih se može nešto prigovoriti, nekima više a nekima manje, i ako samo to uzmemo kao kriterij, ispada da ćemo od svega pokušati birati najmanje zlo. Nema naime onih, niti može biti, koji bi bili bez grijeha i kojima se ništa ne bi moglo prigovoriti. Neki od kritičara, posebice ovaj koji se posljednji nabacio blatom na Lesara, ne uvažavajući realnost naše političke scene, od pojedinih kandidata očito traže da budu idealni zaboravljajući, vjerojatno namjerno, i vrijeme i prostor, odnosno uvjete u kojima ti djeluju. Eliminiramo li po njihovom kriteriju baš sve novo, ne nužno i potpuno drugačije, ostati će nam samo prastari izbor između dvije najjače opcije.

Manjinski ustavni povratak na početak

S krajem srpnja Ustavni je sud ostao vjeran svojoj proljetnoj najavi, te je dao pravorijek na zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te izmjena Zakona o izboru zastupnika. Kao što je čitateljima poznato, i ja sam jedan od podnositelja tog zahtjeva - na mom ste blogu mogli čitati o argumentima na osnovu kojih propitujem ustavnost tih zakona («Ustavna kriza na čekanju»), a potrudio sam se i prenijeti informacije sa javne rasprave koju je o tom pitanju proveo Ustavni sud («Ustavni sud - pogled iznutra na javnu raspravu»). Utoliko je jasno da kao involvirana strana imam subjektivan pogled na cijelu priču, kojeg donosim današnjim upisom.

Ukratko, ovaj me pravorijek ugodno iznenadio, i to ne toliko samom presudom (koja je na temelju neslužbenih najava bila i očekivana), koliko argumentacijom iznesenom u rješenju. Ustavni je sud ovoga puta napravio temeljit i kvalitetan posao, te se u svojoj analizi ustavne utemeljenosti zakona nije zadržao samo na osporenim člancima, i argumentima iz tužbi, već je proanalizirao širi ustavno-pravni kontekst svih članaka zakona, te je iznio još nekoliko novih, do sada u javnosti neartikuliranih, argumenata. Štoviše, ovim rješenjima Ustavni sud je postavio smjernice kojih će se morati pridržavati Sabor pri budućim uređivanjima (izbornog) prava manjina – naravno, ukoliko želi da doneseni zakoni budu u skaldu s Ustavom.

Popis birača - predizborna rekapitulacija

Prije više od tri godine, u travnju 2008. godine, na ovim sam stranicama izložio rekapitulaciju akcije «NATO na referendum» kojom se pokušalo prikupiti potpise 10% birača kako bi se raspisao referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Ta je inicijativa završila sa nekoliko zaključaka, a za potrebe današnjeg teksta ću citirati točku 3.:

S obzirom na ozbiljne sumnje u broj birača na službenom biračkom spisku u Republici Hrvatskoj koje su posebno opasne po izvjesni referendum o ulasku RH u EU na koji treba izići 50 posto svih upisanih birača, Odbor za referendum će uputiti zahtjev Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav da naloži hitno utvrđivanje stvarnog broja birača u Republici Hrvatskoj, kao i donošenje procedura koje će spriječiti manipulacije s popisom birača.

Godinu dana kasnije, u travnju 2009. godine, mrak je pokrenuo projekt raskrinkavanja prenapuhanih popisa birača. Ponosan sam da sam i toj inicijativi dao svoj mali doprinos.

Zašto sve ovo danas ponavljam?

Dva obećanja

Osim hrvatskih branitelja, ključna osoba ste vi. Najzaslužniji ste za trenutak kojem se svi radujemo. Bez vas ne bi bilo ovog trenutka.

Kao premijer ste najzaslužniji. Pokazali ste snagu, znanje, optimizam i vjeru, a bez ugleda koji uživate u EU-u — toga ne bi bilo.

S ova dva citata je Jadranka Kosor 2005. godine otvorila pregovore Hrvatske s Europskom unijom. Tadašnja podpredsjednica Vlade nije se mogla othrvati porivu snishohodljivosti i neumjerenog glorificiranja tadašnjeg šefa, "dragog Ive". Čak unatoč Sanaderovom uvodu, koji je usprkos svom golemom egu, bio svjestan PR važnosti političke korektnosti u takvom trenutku od nacionalnog značaja. Zato ju je i prekinuo - "Nemoj više".

Tko se sjeća vuka još?

Malo tko je povjerovao da Jadranka Kosor insistiranjem da točku o transparentnosti vlasništva nad medijima uvrsti na dnevni red sjednice VONS-a uistinu želi hrvatskoj javnosti učiniti dostupnim podatke o strukturi vlasništva nad medijima u Hrvatskoj. Većina onih koji iz ovog ili onog razloga pomnije prate stanje na našoj političkoj i medijskoj sceni se slažu da je bombastično najavljivana točka dnevnog reda imala poslužiti tek kao novi oblik pritiska na vlasnike medija, odnosno posredno, na uređivačku politiku istih koja u izbornoj godini može u velikoj mjeri utjecati na izjašnjavanje birača.

Prisjetimo se, Ivo Sanader je 2007.godine, jer mu je stanje u državnoj blagajni dopuštalo, to učinio donošenjem odluke o snižavanju PDV-a na tiskovine čime je omogućio da vlasnicima medija u džepu ostane svota koja se izražava najmanje u desecima milijuna kuna. Jadranka Kosor si, suočena s manjkom u državnom proračunu, tu ili sličnu vrstu mrkve nije mogla priuštiti pa se zato odlučila na jedino što joj je preostalo, batinu u vidu prijetnje da će na vidjelo istjerati stvarne vlasnike medija i sve što uz to ide. Računala je vjerojatno na to da će ovi u cilju da i dalje ostanu prikriveni i da porijeklo i tokove novca koji tu kola zadrže izvan fokusa javnosti, svojim urednicima i novinarima naložiti da dobro vode računa o tome da tekstovima i prilozima ne naljute aktualnu gospodaricu Banskih dvora. Kako nitko osim direktno uključenih ne može s pouzdanjem znati koliko je istine u ovakvoj konstrukciji, najbolje je usporediti koliko se poklapaju medijska i stvarna slika Hrvatske.

Predizborne strategije

Današnjim tekstom želim malo detaljnije opisati kakvim vidim birački politički prostor. Mislim da pravilno razumijevanje strukture biračkog tijela kojem se obraćaju (posebno dvije najveće) politicke stranke omogućava bolje razumijevanje konkretnih poteza, ali i gafova. Odmah bi na početku naveo da iako ova analiza obrađuje samo jednu političku dimenziju, i to na načelnoj razini, ipak se po mom mišljenju radi o dominantnom aspektu političkih odnosa, posebno u predizbornom razdoblju.

Uobičajeno je o biračkom tijeku govoriti u terminima ljevice i desnice, odnosno lijevog i desnog centra. Ta podjela ima ozbiljnih nedostataka - od osporavanja atributiranja SDP-a i HDZ-a kao ljevice i desnice (po raznim više ili manje argumentiranim osnovama), do osporavanja aktualnosti te podijele u informatičkom društvu. Ovoga puta ne mislim ulaziti u te teme, već ću jednostavno prihvatiti ovu podijelu kao real-političku činjenicu kojom se služi najveći dio javnosti i medija.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci