Tagovi

Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina

Ovaj tekst nastao je kao reakcija na brojne ljutite komentare da je država "parazitska".

Naša država nije parazitska, nego točno obrnuto - narodna. Kao što je u 19. stoljeću, nakon ukidanja kmetstva, novi sustav upravljanja nastao kao izraz klasnog inteesa tadašnje buržuazije, tako je danas u Hrvatskoj instrument u rukama KPKM (kronističko-patronsko-klijentelističke mreže), koja prožima društvo i učvršćuje ga svojim nitima.

Možda najbolji metaforički izraz za KPK veze je "kumovstvo", imajući u vidu dvostrukost društvene institucije kumova: vjenčani (horizonstalna veza među jednakima) i krsni (vertikalna veza između zaštitnika i štićenika).

Ljudi masovno sudjeluju u toj "korupciji i nepotizmu"; većina je zadovoljna i ne želi promjenu.

Svi mi koji nismo zadovoljni, koji želimo neku strukturalnu (revolucionarnu) promjenu, moramo biti svjesni da smo manjina i da ćemo to ostati. Osim toga, neugodno smo ideološki rascjepkani na frakcije u pogledu toga kakve promjene želimo.

Kronizam ("drugarstvo")

Nije ideologija ni ujedinjenje, vec proizvodnja

Mi, kao drzava i kao gradani mozemo sami, a mozemo i unutar EUa prezivjeti godine koje slijede, ali ako nastavimo sa dosadasnjom politikom i nacinom zivota dozivjeti cemo kolaps neovisno o tome.
Mi, kao drzava i kao gradani mozemo odabrati lijevo ili desno, no ako ne promijenimo nacin razmisljanja i ako ne promijenimo nacin funkcioniranja drzave necemo izbjeci kolaps.

Stanje u hrvatskom društvu prije izbora u grdim crtama

Nastupanje povijesti među živima

Polako ali sigurno Republika Hrvatska stari. Događaji koji su obilježili osamostaljivanje u sve većem dijelu društva postaju povijest. Sve je više onih koji o Domovinskom ratu uče, a sve je manje onih koji su u tim događajima sudjelovali. Napetost koja raste u sudaru nezadovoljstva svjedoka i činjenica sasvim je razumljiva. Jer, svjedoci se u povijesnim događajima ne cijene, jer su neobjektivni. Oni se tek tu i tamo koriste više za ilustraciju, negoli kao izvor. Pukotina koja tako nastaje polako se pretvara u jaz. Teži se dojmu da istina ne stanuje u povijesti, već da je u posjedu svjedoka. Takva situacija se redovito događa kada su u pitanju rađanje religija. Imajući to u vidu opravdan je strah da svjedoci postanu proroci i svećenici istine. Činjenice koje ulaze u kultove bilo koje vrste postaju mitovi. Temeljiti povijest na mitu opasnije je od zanemarivanje iste. Isključivost koja vreba unosi nemir i opravdava verbalno i svako drugo nasilje prema onima koji nisu u posjedu istine. Kriteriji postaju subjektivni, postaju bolni.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci