Tagovi

33 ruže za mene

Danas sam napunio 33 godine.
Malo prije nego ću postati punoljetan dogodiše se kod nas društvene promjene. Raspisali su se prvi višestranački izbori, uspostavljena je parlamentarna demokracija. Bio sam mlad i naivan i povjerovao kako će se stvari i kod nas napokon pokrenuti.I onda ode mladost k vragu!

Trebaju li nam još uvijek ideje?

Ovo je blog o temama koje se tiču Hrvatske. No Hrvatska je dio svijeta s kojim komunicira fizički, razmjenom dobara i nefizički, razmjenom ideja. Upravo sam pročitao da je umro Milton Friedman, što me potaknulo da prokomentiram utjecaj njegovih ideja na Hrvatsku.

Prvo želim podsjetiti na odnos ideja i događaja. Kada su u zimu 1917. potlačeni ruski seljaci i radnici ustali protiv vlasti, nisu se zadovoljili time da smijene one kojima su bili nezadovoljni. Njihova pobuna je imala idejni okvir, komunizam. Ta će se ideologija kasnije na valu želje za promjenama proširiti svijetom, a preko partizanskog pokreta će osvojiti i Hrvatsku.

Gorko iskustvo u Beogradu

Poznanstva na internetu

U zadnje vrijeme često se govori o normalizaciji odnosa sa susjedima, poglavito sa Srbijom. Ono što najbolje predočava odnose između Hrvata i Srba jest upravo odnos malih ljudi jednih prema drugima, njihovo međusobno razumijevanje i prihvaćanje u kontekstu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Upravo o tome govori mail koji sam primio u stvari kao komentar na temu Zar i ti, Borise Dvorniče prije odprilike tjedan dana, čiji je autor želio ostati anoniman. U svrhu predočavanja stvarnih odnosa malih, običnih ljudi, Hrvata i Srba uz odobrenje autora istog postam primljeni mail. Zbog svoje zanimljivosti, zbog svog internog i osobnog karaktera, bez politikanstva on nam može reći koje je stvarno stanje stvari međusobnog apsorbiranja Hrvata i Srba. Ova mala ljudska priča govori o susretu anonimnog hrvatskog forumaša sa srpskim forumašima u Beogradu. Dotični forumaš želio je ostati anoniman zbog straha od već pretrpljenih uvreda onih sa kojima se sastao u Beogradu, te u tu svrhu i ne otkrivam njegov forum pseudonim.

Hrvatska i Europa

Na što se misli kad se govori o Europi i Hrvatskoj ili Hrvatskoj u Europi?

Od jedne posve jasne geografske činjenice (dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu) nemoguće je pobjeći. Hrvatska je europskija od Grčke,a o Cipru ili Malti da i ne govorimo. U čemu je Poljska europskija od Hrvatske? Jer, položajem nije a još manje recentnom političkom poviješću i pedeset godina provedenih iza željezne zavjese; mnogo teže i neprozirnije od one iza koje se nalazila Hrvatska. Ili, da spomenemo ekonomiju, čini li poljskih pedeset godina planske privrede po ruskom modelu Poljsku bližom Europi nego što je slučaj s Hrvatskom, u koju su Poljaci dolazili kao u zapadnjački raj (samo s posebnom dozvolom!)?

O pollitici i drugim nečistim silama

U jednom od svojih interviewa Dr. Muhammad Yunus je naveo da su ga mnogo puta nagovarali da se kandidira za predsjednika Bangladeša. Svaki put je odbio mogućnost da se počne baviti politikom. Izbjegavanje politike od strane dobrih, moralnih i mudrih ljudi postalo je uobičajeno u većini demokratskih zemalja pa tako i u Hrvatskoj.

Zašto mogućnost da se napravi nešto za svoju državu i njezine građane ne privlače one koji joj svojim sposobnostima i vrijednostima objektivno mogu pomoći najviše? Kako je obnašanje političkih funkcija od nečeg časnog i vrijednog divljenja postalo “zanimanjem” od kojeg zazire većina građana?

Svjetski interesi: Hrvatska, NATO, SAD, EU i rat protiv terora

Američki državni podtajnik za politička pitanja Nicholas Burns je u listopadu 2005. izrekao jasnu poruku. «Naša je poruka kristalno jasna, Hrvatska neće u NATO sve dok Gotovina nije uhapšen i poslat u Haag; isto tako, Srbija neće postati članicom Partnerstva za mir dok je Mladić na slobodi».
Izvor: http://www.voanews.com/croatian/archive/2005-10/NATO-i-Hrvatska.cfm

Amerika i Hrvatska godinu dana od izgovorenih prijetnji postaju veliki prijatelji. Sudeći po napisima u medijima, ali i prilozima na TV-u, novinari kao da su dobili embargo na informacije «s druge strane» povijesnoga posjeta Sanadera SAD-u.

Lijepo je imati državu, a još ljepše stvarno je imati

Što to ima u Hrvatima tužno da daju da im drugi neprestano i neometano ulaze u živote?

Hrvatski narod stoljećima je bio tuđa podkrilnica, naglašavala se njegova neovisnost, koju nije imao, isticali su se ban i sabor kao elementi državnosti, koja nije zaživjela. Lijepo je imati državu, a još ljepše stvarno ju imati, misao je koja je obilježila hrvatsku povijest, rekao bih!

Vječito pod stranim tutorskim vodstvom Hrvatska je koliko toliko očuvala svijest o svome pravu na punu državnost, negiranje toga prava otišlo je toliko daleko da je taj glavni protagonizam u danom povijesnom trenutku, kao sjeme zla, koje i danas osjećamo postao domaći, ukorijenjen. Kako drugačije opisati svijest nekih koji u trenutku oslobođenja po enti put u povijesti ne znaju da ih se oslobađa, već oni negoduju, svaki put iznova. Žalosno je koliki danak zbog povijesnih grešaka plaća hrvatski narod i danas, kada je Hrvatska država neminovna kao što je mlijeko bijelo! Što je nametnuto tutorstvo učinilo hrvatskoj političkoj misli razaznaje se iz već navedenog. Kroz povijest smo imali bana i sabor, elemente državnosti, imali smo federalno uređenje, vlastiti novac, a sve pod tuđom palicom i blagoslovom dijela "domaćina". Zbog tih unutarnjih podanika koji su uvijek afirmirali stranu vlast, Hrvatska nikad nije mogla ni spoznat ima li snage za otrgnuti se i osamostaliti se. A kao u inat svaki puta se nađe neki novi "izdajica".

Ante Gotovina - uplate za Zakladu

Ne pitajte me za čim sam guglao kada sam naletio na ovaj članak, jer ne znam više ni sam, ali tako se definitivno odavno nisam od srca nasmijao. Sadržaj članka ukratko ću vam prepričati, taksativno navesti najosnovnije podatke, likove i fabulu, a Vama ostavljam da sami izvučete zaključke.

Saša Jadrijević Tomas iz Slobodne krenuo je ispitivati javne osobe koje su se busale u prsa hrvatstvom i genima kamenim koliko su do sada uplatile na račun Zaklade «Za istinu o Domovinskom ratu» iz koje će se (uz sredstva iz državne blagajne) financirati obrana generala Ante Gotovine. Evo odgovora:

Doing Business 2007 full report

Projekt Doing Business se temelji na naporima više od 5.000 lokalnih stručnjaka –poslovnih savjetnika, pravnika, revizora, državnih dužnosnika i vodećih predstavnika akademskih krugova iz svih krajeva svijeta – koji su pružili metodološku podršku i obavili recenziju. Doing Business omogućuje tvorcima politike usporedbu svoje zakonodavneuspješnosti s drugim zemljama, učenje iz najboljih svjetskih običaja i određivanjeprioriteta među reformama. “Ažurirana godišnja izvješća o lakoći poslovanja većsu proizvela učinak. Ova je analiza nadahnula i poslužila kao podloga za najmanje 48 reformi diljem svijeta.

Don't call us - we will call you

Mislim da sam već spominjao da volim putovati... Pogotovo me to držalo za vrijeme studija kad, naravno, često nije bilo dovoljno novaca ni za bijeli ronhill, polubijeli kruh i deset deka podriguše, a nekmoli za egzotična putovanja. No, često ni novac nije bio najveći jad. U to doba me držala i fiks-ideja o studiranju na nekom od europskih sveučilišta pa sam tražio razne stipendije za tečajeve, postdiplomske i slično... Poslije sam skužio da je sve to bilo samo maštanje i bježanje od neminovnosti učenja za ovaj naš fakultet, no to sad nije tema.

Uglavnom, tada, kao ni danas, nismo bili članica EU i samim time svi obrazovni programi razmjene i studiranja poput Erasmusa bili su nam nedostupni ili vrlo teško dostupni. Školarine za studente izvan EU redovno su bile tri do četiri puta veće nego za studente iz EU. To me jako nerviralo. A i tada je EU imala onaj neki privlačan element ekskluzivnog kluba uređenih zemalja u kojima je sve nekako bolje, ljepše, uređenije, mirnije...

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci