Tagovi

Novinari na raspelu - ne samo moj slučaj

Naši ljudi bi rekli “odmah u glavu“, a stari Latini „in medias res:“ da li je Damiru Kufneru, vinogradaru, stalo do istine ili do – 35 000 kuna kao naknade za duševne boli!? Da sam tužibaba, a nisam, sada bih već imao podosta elemenata za protutužbu jer nakon zamalo 40 godina pisanja i objavljivanja moram se baviti slučajem koji je me ipak uznemiruje i troši, slučajem koji većina lokalne javnosti sasvim dobro razumije. Građani koje srećem su ozlojeđeni socijalno-ekonomskom situacijom koja je na granici eksplozije u malim sredinama, ali i šire! Danas sam na Općinski sud, uz zdravstvene teškoće, krečući se korak po korak, klonuo i ojađen odnio sudski podnesak, gubeći vrijeme i dragocjenu energiju koja mi je potrebna za dovršetak jedne knjige koja, da nije ove sudske peripetije, bila bi sigurno u javnosti.
„Stidim se….“
Sve je počelo još u listopadu 2010. kada sam na lokalnom portalu objavio kolumnu „Cavallino -. misterije jedne investicije“! Znao sam da ulazim u škakljivu temu gospodarstva, posebno investicija, ali da će se to pretvoriti u sudski proces nije mi bilo ni na kraj pameti.

O genocidu

O genocidu:
Zlo?in, koji se vrši nad nositeljima stanarskog prava i njihovim obiteljima, po svom je sadržaju prakti?ki jednak genocidu.
Naše obitelji kroz tih petnaestak (i više) godina stalno žive pod ogromnim stresom, nanose im se teške duševne boli i druge patnje, diskriminirane su, neke obitelji su ve? i izba?ene iz svojih domova, uništava ih se na taj na?in što je mla?oj generaciji onemogu?eno ili otežano stupanje u brak i ra?anje djece, budu?i da im se oduzima dom, sigurnost, imovina, koja je ste?ena pošteno i zakonito, itd. Sve se to radi uporno, kroz mnogo godina, sa neskrivenom namjerom da se od nas preotmu naši stanovi - t.j. naši domovi, imovina i vlasništvo (u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima). Time se ubrzava naša smrt, a naše obitelji ostaju bez potomstva. Spomenute karakteristike toga zlo?ina u potpunosti odgovaraju pojmu genocida (a i drugih zlo?ina).
U Rezoluciji 96 (I) Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, od 11. XII. 1946. godine, piše ovo: "Genocid je uskra?ivanje prava postojanja ?itavim ljudskim grupama, kao što je ubojstvo uskra?ivanje prava na život pojedinim ljudskim bi?ima". http://www.armenian-genocide.org/Affirmation.227/current_category.6/affi...
Dok se ubojstvom uvijek usmr?uje neki pojedinac, kod genocida se ne mora raditi u direktnom ubijanju pojedinaca. Generalna skupština UN je naknadno, svojom Rezolucijom 260 (III) A od 9. XII. 1948., prihvatila Konvenciju o sprje?avanju i kažnjavanju zlo?ina genocida http://www.fordham.edu/halsall/mod/UN-GENO.html
Prema toj Konvenciji genocid postoji ne samo u slu?aju ubijanja ?lanova neke grupe, nego (izme?u ostaloga) i u slu?aju kad im se nanose teške duševne patnje (šteta) odnosno uvjeti života sra?unati na postizanje djelomi?nog (ili potpunog) uništenja grupe, kad se poduzimaju mjere kojima se nastoji sprije?iti ra?anje unutar grupe, itd. Sve je to upravo ono, što trpimo mi i naše obitelji.

Nastavak iživljavanja u Vukovaru

Obitelj bivšeg vukovarskog gradonačelnika i saborskog zastupnika Štengla pokrenula je tijekom prošlih godina više desetaka kaznenih i parničnih tužbi protiv građana, novinara i medija.

Po do sada prikupljenim podacima započeli su još davne 1998. godine tužbom Štenglovih protiv jednoga građanina Vukovara, optuživši ga da je tijekom ratnih dana 1991. iz obiteljskog stana u tada polusrušenoj zgradi na Olajnici otuđio namještaj i ostale predmete te su kao odštetu tražili 200 tisuća kuna. Doveli su i ključnog svjedoka, drvodjelca, čovjeka koji je trebao potvrditi kako je on osobno izrađivao neke dijelove namještaja pronađenog u stanu tuženika, a koji su kao pripadali Štenglovima. Tijekom procesa svoje su odštetne zahtjeve smanjivali da bi na kraju tuženik bio oslobođen optužbi i trebao od Štenglovih naplatiti sve prouzročene sudske troškove, ali je, zna se, nastupila zastara... Danas ključni svjedok, deset godina nakon ročišta, na izravno pitanje je li izradio namještaj Štenglovima za koji je svjedočio u postupku - izričito kaže da nije! (LINK)

Kad duša boli...

Vladimir ŠtenglU ovoj državi jako je "teško" biti žena političara, što potvrđuje slučaj Dragice Štengl, supruge vukovarskog gospodara života i smrti, Vladimira Štengla. Radi se o dobro poznatom slučaju Štenglovih protiv osnivača portala vukovarac.net, Damira Fintića kojeg su tužili zbog "duševnih boli" prouzročenih napisima na portalu vukovarac.net. Cijela tematika već je obrađena u prijašnjim tekstovima, pa ju nećemo ponovo prepričavati. Povod današnjem tekstu je što je prva presuda o naplati duševnih boli postala pravomoćna. Kako Damir Fintić ne raspolaže desecima tisuća kuna koje se od njega potražuju, "jadna" Dragica Štengl bila je primorana tražiti novce putem ovrhe.

U međuvremenu isplivalo je par zanimljivosti o "duševnim bolima" obitelji Štengl, te tako ispada da Fintić nije jedina osoba koju su tužili. Tu su naime još i…

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci