Tagovi

Mobilna telefonija - uho špijuna

Hrvatska se, posve sigurno, pridružuje zemljama koje su ukinule mogu?nost anonimnog posjedovanja mobitela, odnosno SIM kartice za mobitel. Dakle, vrlo skoro sve ?e se postoje?e SIM kartice morati registrirati pod imenom i prezimenom korisnika, a nove ?e se mo?i kupovati uz predo?enje osobnih podataka.

Iz Operativno-tehni?kog centra za nadzor telekomunikacija, dijela onoga što se zove Obavještano-sigurnosni sustav Republike Hrvatske (tajne službe) poru?ili su nam da se ovo, kao i u drugim zemljama, provodi radi zaštite gra?ana.

A gra?ane ?e se štititi i braniti, naravno, borbom protiv kriminala i korupcije, koju - eto - mogu?nost posjedovanja anonimnih mobitela ozbiljno onemogu?ava. Kriminal i korupcija u ušima prosje?nog Hrvata zvone ja?e nego terorizam, pa je jasno zašto je za obranu ne?eg ve? davno dogovorenog i pripremljenog odabrana upravo ovakva poštapalica. Rezultati su nam unaprijed zajam?eni, jer se zna da su iz Italije i Bugarske, odmah po ukidanju anonimnih SIM kartica, svi mafijaši hitno odselili; a svi korupcionaši najavili skori odlazak - naravno, ?im srede ra?une.

Anonimnost na Internetu: Prijetnja iz anonimnog prostora

Ovaj dnevnik imam u pripremi ve? dulje vrijeme, ali s obzirom na ”meko?u” teme (u usporedbi s netom okon?anim predsjedni?kim izborima) sam odlagao za bolju priliku. Nakon nekoliko dnevnika koji su okrznuli neka pitanja o kojima se ovdje govori, a posebno nakon objave dnevnika ”Najmo?nija i najomraženija žena kod nas” od autora anonimnog blogera pod nickom @grdilin, mislim da je došlo pravo vrijeme.

Radi se o pitanju anonimnosti na Internetu, odnosno o prednostima anonimnosti, ali još više o problemima koje ona donosi. S obzirom da i sam pišem pod nickom, dakle anonimno, smatram korisnim neke stvari po tome pitanju ”istjerati na ?istac”. O ovoj temi na pollitika.com” diskutirano je višekratno i pri tome je dolazilo do oštrih razmjena mišljenja, kako po pitanju razlike u vrijednosti ideja i stavova ako se izlažu anonimno ili uz jasnu adresu odašiljatelja, tako i po pitanju odgovornosti za napisano i izgovoreno.

Pollitika.com: u po?etku dobro osmišljena, potom nekompetentno vo?ena i naposlijetku osu?ena na društvenu marginu

Poštovani blogeri s pollitike, ovo je moje oproštajno pismo s vama. Nismo se dugo družili jer ja vrlo brzo u?im, pa brzo i napuštam jalove poslove.

Naime došavši ovdje prije par tjedana, ponadao sam se da sam pronašao internetsko mjesto gdje se može ozbiljno raspravljati o politi?kim temama. No ubrzo sam ustanovio da i ovo mjesto pati od istih boljki kao i ostali anonimni forumi: ljudi pod nickovima nemaju odgovornosti za rije?i koje iznose. Ju?er sam pak ustanovio sam da ovdje nisu rijetke niti prijetnje fizi?kim nasiljem.
Tako se recimo, bez ikakvih adminstratorskih sankcija na pollitici.com može izjaviti da "bi pucao pištoljem" u premijera RH, dok je meni tako?er prije?eno fizi?kim nasiljem (poruka "jelenskoj": samo do?i, živim u Petrinjskoj ulici).

Ho?u biti anonimna! 2.dio

Zluradost zbog anonimnosti na internetu, iz te perspektive (one koja je elaborirana u prvom dijelu dnevnika), doima se kao tek dio anti-demokratskog diskursa koji teži o?uvanju elitnih pozicija i (o?inskog) autoriteta privilegiranog autora ili politi?ara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima, a javno komuniciranje kupnjom novina.

Ali hajmo najprije razriješiti terminološku zbrku.

Ho?u biti anonimna!

Ovaj tekst dijelom je inspiriran i raspravama na Pollitici, pa bih voljela da ga pro?itaju i pollitika(nti). No kako je vjerojatno preduga?ak za dnevnik, stavljam za sada prvi dio i link na izvornik.

Ako bude interesa i ako budete dobronamjerni, slijedi nastavak:-)

Bauk kruži svijetom, bauk interneta. Kruži on, doduše ve? punih dvadeset godina, ali kona?no je stigao i do Hrvatske. „Treba zabraniti anonimnost u tim forumima“, grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Ve?ernjaku prof. Žarko Puhovski. http://blog.vecernji.hr/puhovski/2009/03/01/stalno-maskiranje/ Iz Globusove culture-personality-consumerism rubri?ice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandi?: „Internet je lažna viagra za impotentne umove“. Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris Dežulovi? i Miljenko Jergovi? bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz ?ije tekstove nisu dopušteni upisi ?itateljskih komentara.

Koliko su blogeri anonimni na mreži?

Naša omiljena mreža internet, od milja zvana mreža svih mreža, u posljednjih nekoliko godina puni se dnevnicima. Blogeri u svojim dnevnicima i komentarima obra?uju teme koje im leže na srcu ili pišu o problemima koji ih mu?e. Oni ?esto iznose svoju intimu, iznose ono što bi možda rekli samo dobroj prijateljici ili prijatelju. Dakle, blogeri pišu, onako iz duše, ili, kako se to voli re?i, iz gušta.

U tom guštanju i otvaranju prema javnosti, nekim blogerima, pomaže navodna anonimnost. Blogeri ?esto svoje dnevnike objavljuju pod pseudonimom uvjereni kako je njihov identitet nepoznat.
Nažalost, to je to?no samo djelomi?no. Blogeri su uglavnom anonimni jedan drugome.
Na internetskoj mreži, baš kao i u telefonskoj mreži, nema anonimnosti. Svakom ra?unalu kada se uklju?uje u mrežu dodjeljuje se IP adresa ili IP broj. Bez IP adrese ra?unalo ne može na mreži funkcionirati. Prilikom surfanja internetom IP adresa je dostupna svakom serveru kojeg posje?ujemo.

Anonimnost i društvena promjena

Najve?i dio tekstova na pollitici.com pisan je u kriti?kom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.

Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autenti?ne kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na op?enitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.

Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.

U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.

Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje ?e objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.

Ozbiljno o izborima

Jedna elementarna nepismenost događa se i stvara na razinama određenih osobnosti, kasnije se reflektira na raznim razinama. Svaki čovjek nosi sa sobom svoje traume koje potiskuje.
Osjećaj veće važnosti potpomognut pozicijom moći, svijest koja je još duboko pod traumama socijalizma i komunizma, plus dodatak rata, nezrelost demokracije, politička, javna nepismenost, razdvajanje politike i morala, iako je otac demokracije prije dvije i pol tisuće godina kazao da je to jedan te isti pojam, i ako nema ovog drugoga (morala) demokracija postaje vrlo loš oblik ljudske i pravne vladavine. Sve to opet ima svoju cijenu koja je opet svima jasna.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci