Tagovi

100 dana Predsjednice: plusevi i minusi Kolinde Grabar Kitarović

Jučer je navršilo 100 dana od stupanja na dužnost predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Neki mediji i političari požurili su se i prije isteka tih 100 dana propitivati njezine poteze, baveći se prije svega sporednim stvarima, kao što je na primjer preseljenje njezinog ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu.
Budući da po Ustavu predsjednica Republike predstavlja i zastupa državu u zemlji i inozemstvu važno je usporediti njezinu aktivnost u tih prvih 100 dana s aktivnošću njezinog prethodnika Ive Josipovića. Nije slučajno da je za svoj prvi službeni posjet Kolinda Grabar Kitarović izabrala Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Dok je nova hrvatska predsjednica došla s porukom da poštuje suverenitet, teritorijalni integritet i nazavinsost Bosne i Hercegovine, predsjednik Josipović je u istom svojstvu u parlamentu Bosne i Hercegovine ratna zbivanja u susjednoj državi sveo na građanski rat, amnestirajući odgovornost Srbije za agresiju, akasnije je čak posjetom Miloradu Dodiku podržao separatističke težnje tzv. Republike Srpske.

Zašto H.Clinton nije govoreno o - začaranom krugu bahate jalovosti?

Bez osvrta na ovih prohujalih dvadeset i dvije godine, nije moguće dati suvisli odgovor na vrlo delikatno pitanje – kakvi su odnosi SAD i Hrvatske (diplomatski odnosi uspostavljeni su prije 20 godina!), i zašto Hrvatske ne može iz krize? Zaista, zašto Hrvatska već četiri godine ne može bar zaustaviti negativne trendove ekonomije i politike, ako ne i stvoriti zemlju ugodnu za rad i život?? >strong>Bit dijagnoze: višestranačje je shvaćeno nakaradno, kao naopaka pila, u odnosu na željeno. Hrvatska nekompetentna Milanovićeva vlada zaustavila je dotok investicija, ta vlada malo je učinila na poštovanju prava nacionalnih i vjerskih manjina, ta vlada vrlo slično prethodnima nije izgradila socijalni sustav dostojan čovjeka te snažan obrambeni sustav, nema vizije ni rezultata koji bi ohrabrivali.

Afganistan - drži vodu dok majstori odu

Prije nekoliko dana Televizija 24 sata je objavila do sada nepoznate snimke naših postrojbi u Afganistanu, kao i razgovor sa hrvatskim vojnikom koji je u toj zemlji proveo 6 mjeseci. Na snimkama se vidi kako hrvatska uloga u tom ratu nije isklju?ivo educiranje i osposobljavanje afganistanske vojske, ve? de?ki aktivno sudjeluju u neposrednim borbenim aktivnostima – poput osvajanja jednog talibanskog sela. Snimka se uskoro pojavila i na YouTube.

Holderov tužitelj za Busha i prijatelje

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispri?ava korisnicima ?iji su konstruktivni doprinosi na ovaj na?in ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je mogu?e kontaktirati preko mati?nog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Hrvatska i NATO - Pogled s druge strane

Posljednjih dana i tjedana na Pollitici je dosta pisano o očekivanom ulasku Hrvatske u NATO: naširoko se argumentiralo ZA i PROTIV ulaska, ZA i PROTIV referenduma o ulasku, a diskusija je čak rezultirala konkretnom podrškom organizaciji skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma.

Bez obzira koju opciju zastupali, sve je to jako dobro jer pitanje ulaska u NATO jest važno pitanje za Hrvatsku. Kamo sreće da je slična diskusija vodjena u široj javnosti i koju godinu ranije – možda bismo svi skupa imali jasniju sliku o čemu se tu zapravo radi i onda, mirne savjesti prihvatili odluku koja bi se već iskristalizirala kao razumna.

Osnovna teza koja se proteže u čitavoj toj priči jest da je pozivnica Hrvatskoj za članstvo u NATO-voj alijansi gotova stvar i da jedino preostalo pitanje jest ono da li Hrvatska želi ući i NATO ili ne – s referendumom ili bez njega.

A da li je to baš tako, posebno ako se inzistira na bliskosti tog dogadjaja?

Što mislite?

Eto, nisu samo obavještajne službe znatiželjne što mislite nego sam znatiželjan i ja. Naime s nekim novim članovima pollitika.com započeo sam raspravu o sigurnnosti. Pa sam kopirao mladog cnn (molim za oprost) i složio upitnik. Da vidimo tko što misli i da li sam u većinskoj grupi ili manjinskoj. Ja ću vrlo otvoreno priznati poraz a rezultati su i tako vidljivi.

Možda je potrebno dodati da sam protiv pretjerivanja u kritici. Kritika može biti oštra ali ne bi trebala prelaziti granice debelog pretjerivanja.

Protiv sam uopćavanja. Mi u Hrvatskoj nismo ni u ćemu bolji ni gori od velikog prosjeka drugih država. Nit smo sposobni niti želimo biti najgori, niti smo sposobni niti znamo postati najbolji.Tu smo gdje nam je mjesto. I zato sam znatiželjan na vaše odgovore.

Zašto je slanje vojnika u Afganistan THE RIGHT THING TO DO

Naidila se nedavno Modesti Blejz na slanje naših vojnika u Afganistan. Naidila se onako kako se samo ona zna naidit pa šiba livo, šiba desno, šiba u centar, ma šiba sve u šesnaest :-)

Pa kaže:U Afganistanu ošlo sve u pićkumaterinu. Naši samo šta se nisu počeli vraćati – u vrićama. A DrIvo oće pa oće (on to naprosto oće) šta prije u NATO - pa da i vriće počnu šta prije stizat. U količinski šta većen broju. E jebenti rvacko ulizništvo. Eto šta su ti Rvatine. Uvlače se Bushu u šupak da ne bi dobili po pički.Doduše, za Modesti je to bio samo uvod u šibanje po općenarodnom uvlačenju svakoga svakome na sinjskoj Alci (koje je, sasvim u svom stilu odradila majstorski ;-), ali meni je svejedno „zapelo za oko“.

A zapelo mi je za oko jer se s takvim stavom NE SLAŽEM.

Globalni ekonomski problemi i NATO “pakt”

Malo sam sa starim danas raspravljao o globalnoj ekonomiji, ulozi amerike u budućim i prošlim ekonomskim ratovima i tako. Nenamjerno me upozorio na jedan zanimljiv detalj.

Iskomunicirani lakat

Bez obzira na vremenski odmak od desetak dana, lakat kojim je prije spomenutog vremena ministar Rončević u Afganistanu pred kamerama HTV-a trknuo hrvatskog vojnika Gorana Špehara u ovom postu neću promatrati kao značajnu vijest, već ću pokušati iz svog PR-ovskog kuta sagledati uzroke upotrebe tog do sada u medijima još neviđenog načina komuniciranja, a što istom daje bezvremensku aktualnost.

Tvrdnju o važnosti pripreme za javni nastup, a koju potenciram gotovo u svakome postu, potkrijepit ću argumentima i uz ovaj događaj. Spoznaja o nepriremljenosti Rončevića za javni nastup, a koja se manifestirala u ne brifiranju Špehara o onome što se „treba“ reći, iznenađuje me ne samo iz razloga što živimo u 21. stoljeću koje nam nudi veliki izbor tehnologija za komunikaciju kojima (ako već nije bilo mogućnosti neposredne (fizičke) komunikacije ili ako se pokušavalo inscenirati dočekivanje ministra i spontano davanje izjave o događaju koji je prethodio ranjavanju), je Rončević (ili osoba zadužena za PR) mogao brifirati Špehara, već i iz razloga što je Rončević ministar u Vladi na čijem je čelu čovjek koji je više od svih političara do sada svjestan važnosti forme i sadržaja poruka koje se upućuju javnosti pa stoga još više čudi da neke osnovne komunikacijske lekcije za ove tri godine još nisu naučene.

Američka zvona slobode

Pišem svoj blog već neko vrijeme i već sam se počeo zabrinjavati zašto nema više negativnih komentara, kad odjednom iz vedra neba, ne samo komentar nego sam jednog blogera uspio toliko iživcirati da mi je posvetio čak cijeli članak te ga ni manje ni više objavio na svom blogu, xportalu i Pollitici.

Istina očekivao sam da će ljudi reagirati kada sam napadao HDZ, SDP a ponajviše sam očekivao reakcije Istrana kada sam napadao Kajina i IDS, ali prvi žešći komentar je došao kada sam napao George W. Busha i SAD. Za mene pomalo iznenađujuće.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci