Tagovi

Svjetsko Ministarstvo Dezinformiranja - 01.2007

Ako nije objavljeno u novinama, nije se ni desilo, česta je sintagma novinarstva. Gledao sam nakon duže vremena našu dalekovidnicu. Hrvatskom danas, doslovno, vladaju novinari. Premijer je vodio press agenciju, zamjenica vlade - TV novinarka. I gradonačelnik se, po nekim pričama, u vremenu nakon žbukanja fasada bavio “kancelarijskim poslom” - lokalnim novinama.

Mediji su način zaborava - i sredstvo poluinformacija.

Danas vjerojatno svatko zna tko je predsjednik Sjedinjenih Država. Osim nekih amerikanaca, naravno. Vrlo je vjerojatno da znate tko je predsjednik Rusije, ali i Venecuele i Irana. No manje je vjerojatno da bi znali tko su predsjednici - Brazila, Pakistana ili Kine.

Brazilski predsjednik nije vijest. Crtice o njemu se istina objave u novinama, dakle mediji nas informiraju - ali tu informaciju moramo potražiti. Ili pretražiti.

Pogledajte malo kakav je to čovjek: Luiz Inacio Lula da Silva je u drugi mandat izabran sa preko 60% glasova, izrazito je popularan u narodu zbog, pazi sad, uklanjanja gladi, smanjenja siromaštva i održivog razvoja. U svakom slučaju - dobra vijest za zemlju koja je velika poput neke sjevernoameričke. Ali to nije - vijest.

Da navedem druge - pakistanski predsjednik je Pervez Musharraf, a Kineski predsjednik Hu Jintao. O njima imamo neke mutne predodžbe, kao što jedva poznajemo kulture iz kojih dolaze. Mediji nam pokazuju amerikocentričnu predodžbu svijeta, tako da neke bitne, “vanjskopolitičke” stvari postaju nešto što odrađuje - netko drugi i oko čega ljudi jednostavno nemaju mišljenja.

Mišljenje stvaramo o nekim lokalnim brđanima koji su se spustili u grad, zasjeli u fotelje i banče u rimskim orgijama sa oskudno odjevenim (ili manje od toga) plesačicama sa samozadovoljstvom rimskog centuriona u dubokoj ilirskoj provinciji. Stanje se ne mijenja ni dvije tisuće godina - uostalom, da li su oni primijetili da se u povijesti nešto desilo zadnjih stoljeća?

Da redovito prate naše vrle medije - čisto sumnjam.

Mene ne zabrinjava što razni lokalni šerifi navlače neke lake ženske, ne zabrinjava me ni što netko tko je bio vješt u žbukanju fasada misli ofarbati cijeli grad ili što već sagraditi, mene zabrinjava što čitajući novine na hrvatskom jeziku, ne mogu imati mišljenje o tome što smo mi to dogovorili u bilateralnim dogovorima sa birokratima susjedne države (EU) jer kad se jednom potpišu - to su međunarodni ugovori koje je teže promijeniti nego primjerice ustav ove zemlje. Brine me što ne znam sa kime mi stvarno imamo dobre odnose, bilo trgovinske bilo kulturne, i kome ne treba cijela filmska industrija da popravi “image” - jer im posao jednostavno dobro ide.

Kad se počne na nešto sumnjati kao “zavjeru prevare” i ispiranje mozga, eto nam nove, emocionalno obojene nove “doze” naše medijske “droge” - straha i golih sisa.

Ipak, ima nade. 250 ljudi odlučilo utjecati na politiku - preselili se iz jednog sela u drugo - i dobili 3 vijećnika. Svaki glas se broji. Nazvali ih “stranka bespravnih graditelja” - ljudi su prešli točku preokreta i odlučili da im je bitno tko im radi o glavi. I to je to. Jednostavno - organiziranje oko bitne ideje. Samo kad bi mi znali, oko čega to trebamo imati mišljenje…

Izvor: News @ Noebius

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci