Tagovi

Svi za - tko to stvarno može napraviti: "Debata" u kojoj se štedila predizborna municija

Debata se pretvorila u ugodno ćaskanje oko ciljeva u vezi kojih su svi suglasni, iako je jedino Polančec bio na meti rijetkih podbadanja svojih inače puno oštrijih protivnika / Reformu poreznog sustava spomenuli su svi osim Polančeca koji je rekao da se porezni sustav neće mijenjati još barem dvije godine (ukoliko HDZ ostane na vlasti) / Čačić je suce domaćih sudova usporedio s papom i ličkim medvjedima, i predložio ukidanje doživotnog sudačkog statusa, kao i statističko rješavanje pitanja neefikasnosti u sudstvu jednostavnim otpuštanjem pet posto najgorih / Nije riječju spomenuto pitanje Sunčanog Hvara, koje bi svakako bilo dobro oružje za obračun u debati.
Neupućeni promatrač prošlotjedne predizborne gospodarske debate u hotelu Regent Esplanade više ili manje rado viđenih političarsko - ekonomskih faca mogao bi pomisliti kako se u Hrvatskoj nakon izbora priprema velika koalicija stranaka koje će zajednički bez ikakve promocije vlastitih interesa raditi na dobrobit svih građana ove zemlje.
Ima li značajnih razlika među gospodarskim programima hrvatskih stranaka, pokušali su utvrditi organizatori debate petorice istaknutih političara koji u svojim stranakama slove kao autoriteti za područje ekonomije. Tako su Nordijska komora, Američka gospodarska komora i Britansko hrvatska poslovna mreža pozvale ispred HDZ-a Damira Polančeca, podpredsjednika vlade, Davora Šterna iz HSLS-a, Ljubu Jurčića, ekonomista i SDP-ovog premijerskog kandidata, nestranačkog ekonomskog stručnjaka HSP-a Marka Kolakovića i predsjednika HNS-a Radimira Čačića.

Podrugljiv ton komentara stranih ulagača
I zaista, kao i prema reakcijama publike, debata se pretvorila u ugodno ćaskanje oko ciljeva u vezi kojih su svi suglasni, iako je jedino Polančec bio na meti rijetkih podbadanja svojih inače puno oštrijih protivnika. No, možda se čuvaju za nastup u Otvorenom, kad će zasigurno puno manje srdačno, barem zbog publike zastupati različita stajališta. Zainteresirani strani ulagači, kojima su se obraćali svi sudionici debate, jer debata se dobrim dijelom svela na pitanja oko toga kako privući strana ulaganja, kao da se vođenje domaće gospodarske politike stvarno i svodi na to, podrugljivo su tik nakon debate komentirali kako je lako zaključiti kako su svi okupljeni političari u najmanju ruku članovi različitih frakcija iste parlamentarne stranke, ako ne baš iste, a ne da potiču iz različitih svjetonazorskih i političkih backgrounda.
Uglavnom, svi se slažu kako je ekonomski rast naš prioritet, što je svakako argument koji bi teško bilo opovrgnuti zdrave pameti. Posjet općim mjestima hrvatske gospodarske politike započeo Polančec, obećanjem ostvarivanja stope rasta gospodarstva od sedam posto, a nastavili su ga svi podsjećanjem na potrebu prihvaćanja pravne stečevine EU, u čemu su se složili tek u tome da nije neophodno apsolutno svaki zakon prepisati. Ne zaboravivši svoju publiku, zazivali su potrebu za stranim ulaganjima, ali unatoč tome, čini se da gosti nisu čuli ono po što su došli. Naime, reformu poreznog sustava spomenuli su svi osim Polančeca koji je rekao da se porezni sustav neće mijenjati još barem dvije godine (ukoliko HDZ ostane na vlasti), ali na konkretno pitanje iz publike planiraju li sniziti stope poreza nitko nije dao suvisao odgovor, već je suglasno zaključeno kako porezni sustav treba racionalizirati. Iz Hrvatske udruge poslodavaca pobrojeno je čak osamdeset različitih dadžbina koje poduzetnici moraju plaćati. Kako je bilo moguće čuti od jednog anonimnog predstavnika te udruge, njima je sasvim svejedno koja stranka je na vlasti. Uvjeti poslovanja ne mijenjaju se drastično, bez obzira na vlast, tvrdi neimenovani sugovornik.

Polančec kada nema odgovora samo se - smješka
U mlakoj raspravi kojom je upadljivo vladala suglasnost oko najvećih gospodarskih problema i izazova, neka su pitanja ipak uspjela iskristalizirati nijanse u zboru političara koji su nastupali ispred probrane publike predstavnika stranih kompanija. Prva interesantna linija razgraničenja je ta da Polančecu koji se na Čačićeva podbadanja o rastu prihoda od turizma u visini stope inflacije samo smješkao, nije na kraj pameti provoditi reformu javne uprave, kao ni promjene poreznog sustava. I tako su trojica kandidata, koje uvjetno treba smjestiti lijevo od Polančeca (iz čega je nestranački haespeovac Kolaković isključen) drvili po tome da je reforma administracije i sudstva neophodna. No, Polančec je mudro šutio, a kako i ne bi, u situaciji kad su plaće u nepodnošljivo tromoj i nevjerojatno brojnoj državnoj upravi u prosjeku veće od onih u privatnom sektoru, bolje je ne uznemirivati klijentelu koja svake četiri godine postaje glasački stroj.
Kako ipak ne bi bio potpuno tih u raspravi o reformi državne uprave, Polančec je najavio kako će mjesta pomoćnika ministara u vladi postati profesionalna službenička i neće više biti dužnosnička. Smijeh publike izmamio je Čačić, rekavši kako je to izgledalo u praksi. Kad je došao na mjesto ministra, ostavio je sve bivše savjetnike iz HDZ-a na njihovim mjestima i tako ih je ostavio i kad je odlazio, nakon čega ih je maknula njihova nova vlada HDZ-a.
Drugo pitanje, koje je ponovno Polančeca ostavilo sa smješkom na licu, a bez nekog konkretnog odgovora, bila je reforma sudstva. Čačić je suce domaćih sudova usporedio s papom i ličkim medvjedima, i predložio ukidanje doživotnog sudačkog statusa, kao i statističko rješavanje pitanja neefikasnosti u sudstvu jednostavnim otpuštanjem pet posto najgorih. Polančec je pak ponavljao mantru o usklađivanju skoro svega mogućeg s Acquis Communitaireom.
A kako se pregovara s EU, pojasnio je Jurčić. Sva je pitanja moguće riješiti u seansama od po mjesec dana. Prvo deset dana predstvnici EU objašnjavaju kako bi mi trebali raditi stvari, onda hrvatski predstavnici deset dana objašnjavaju kako se to kod nas radi. U zadnjih deset dana se usklađuju stavovi i usvajaju pravila, nakon čega smo usklađeni s EU.

Bez prisjećanja na Maestro, metaforu glavnog problema - korupciju
Jedna od rijetkih fronti gdje se Polančec odlučio na raspravu s ostalim sugovornicima bila je reforma obrazovanja, koju je započeo Čačić, tvrdnjom kako je domaća radna snaga neobrazovana, i ne postoji vertikalna integracija jer nema mogućnosti da zanatski obrazovane osobe steknu visokoškolsko obrazovanje. Polančec je ustvrdio kako je započeta i uvedena Bolonjska reforma visokog školstva. No, Jurčić je vrlo jednostavno pojasnio situaciju u visokom školstvu. On kao sveučilišni profesor i prije i poslije reforme ima jednak broj studenata, četiri stotine.
I naravno, korupcija, osmoglava aždaha. Pomalo je bilo čudno što se cijele večeri nitko nije ni prisjetio akcije Maestro, kojom je tako slavodobitno pometen sam mozak kriminalnih privatizacija u poslijednjih nekoliko godina, nakon čega više neći biti nijedne privatizacijske afere u ovoj zemlji. Interesantno, nije riječju spomenuto pitanje Sunčanog Hvara, koje bi svakako bilo dobro oružje za obračun u debati. Jurčić i Čačić složili su se u tome kako korupciju proizvodi sustav, i kako su policija i pravosudni organi tek posljednja instanca u borbi, koja je onda već zasigurno izgubljena. Uređena država jedini je pravi poticaj stranim ulaganjima, a dok god je Hrvatska svjetski prvak u korupciji, slabo ćemo privlačiti strana ulaganja.
Sudeći prema predstavnicima uvjetno lijeve opcije, budućnost domaće energetske infrastrukture bit će atomska. Iako odnosi sa Slovenijom nisu bajni, ona je ipak naš najbolji partner, s kojim ćemo graditi novi blok nuklearke u Krškom. Desnica pak najavljuje nuklearku kao zadnju opciju, iako su se svi složili da obnovljivi izvori energije koštaju najviše i najmanje su efikasni.
Ipak, diskutantima se mora jedno priznati. Uspjeli su loptu zadržati na polju gospodarstva. Tako Haški sud nije spomenut, a čak je i predstavnik HSP-a, unatoč više deklarativnom euroskepticizmu bio suglasan o potrebi približavanja Europskoj uniji.
Hoće li srdačnost između sudionika debate koja je na trenutke izazivala mučninu zaista nekog potaknuti da izabere među njima? Čini se ipak da je na biračima da sami odluče o tome tko je što do sad napravio i bio u stanju napraviti, jer ovako skladno društvo pomalo onemogućuje jasan izbor. Ipak, prema pokazanom u nedavnim raspravama, bila je ovo prilika u kojoj se municija čuvala za "prave", sukobe koje će gledati više birača.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci