Tagovi

Svi smo mi dio zločinačke organizacije- dok se ne suprostavimo

Iako mi to nije bila prvotna namjera, poslije dužeg izbivanja s ove stranice, ponovno ću lansirati proaktivnu ideju udruživanja snaga.

Mislim da je prošlo vrijeme reaktivnog analiziranja stanja, ocjenjivanja i procjenjivanja. Vrijeme je promišljanja stvari. Vrijeme je preuzimanja odgovornosti kako za osoban, tako i život u vlastitom krugu utjecaja. A to je stvar osobne odluke.

Početkom ove kalendarske godine sam donio odluku da ću prestati utjecati na druge te da ću preuzeti inicijativu. Moj život je isključivo moja odgovornost i stoga ću ga urediti točno onako kako zaslužujem. Budući nam je svima dogorjelo do nokata, čega još mnogi nisu svjesni, nema nikakvog rizika. Sve što se moglo, izgubilo se slušanjem i slijeđenjem budala. Možda je tako trebalo biti. Ali, treba li tako biti i ubuduće?

Odluku da idem na parlamentarne izbore na vlastitoj ili tuđoj nezavisnoj listi, sam donio potpuno neovisno i ne obazirući se ni na okolnosti ni na prognoze. Pri tom me nisu zanimali ni mediji, ni politike pa ni vlastiti interesi. Štoviše, svjesno i namjerno sam odlučio umrijeti vlastitim interesima, jer je to jedini pošten način da ih ostvarim. Naime, samo pomaganjem drugima da postignu ono što žele ili zaslužuju, ja mogu postići ono što ja želim. Naravno, što većem broju ljudi pomognem, to će i moj uspjeh biti razmjerno veći.

Dakako, čim sam se tako postavio i počeo razmišljati o mogućnostima koje mi stoje na raspolaganju, pokazalo se da mnogi već smišljeno djeluju na ostvarenju potpuno iste ideje. Očito su stvari sazrele u dovoljnoj mjeri, jer gotovo listom, svi koji će ići na nezavisne liste, do prije nekoliko godina se ne bi odlučili na tako nešto ni za kakvu platu.

Jedan čovjek ne može promijeniti svijet. Ali svaki čovjek može prenijeti ideju koja će promijeniti svijet. Imajući to na pameti, nije mi trebalo dugo vremena da zbrojim dva i dva. Udruženih snaga i maksimalnim korištenjem naših pojedinačnih potencijala, bez obzira na brojnost, razlike i podijeljenosti mi postajemo nevjerojatno moćna snaga promjene. Kako pojedinačne, tako i društvene promjene koju želimo, ali i zaslužujemo. Netko je to dobro rekao: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!"

Ne želeći se puno zamarati, uopće nisam tražio istomišljenike. Pojavili su se naizgled slučajno. U ruke su mi došle jedne novine u kojima je čovjek dao zanimljiv intervju. Zanimljiv po načinu razmišljanja, a ne toliko po sadržaju. Onda sam otkrio inicijativu don Ivana Grubišića- Savez za etičku i građansku Hrvatsku. Bilo je toga još. Ono što me zainteresiralo kod tih ljudi i inicijativa je manje ili više izražena skepsa, razočaranost pa i nevjerica da je bilo što moguće smisleno mijenjati. Ljudi su dovedeni u situaciju u kojoj su lak plijen demagoga, koji se pozivaju na njihovo nezadovoljstvo i iskorištavaju ih za namjere koje nemaju ništa zajedničko s njihovim stvarnim interesima. Naprosto, ljudi su previše puta prevareni, a da ne bi postali sumnjičavi i skeptični. Pri tom su lažno uvjereni da su napravili sve što su mogli, jer nisu svjesni koliko su zaista mogli postići.

A meni upravo takvi trebaju. Skeptični i sumnjičavi. Zato što mi ne trebaju žrtve, nego oni koji će stvari i po nekoliko puta provjeriti. Ne zanimaju me "sljedbenici" i "istomišljenici". Zazirem od takvih. Trebaju mi ljudi spremni preuzeti liderstvo. Ljudi koji su spremni platiti cijenu za to. A najveća cijena se plaća za pobjedu nad samim sobom. Tim koji postiže pobjedu sastoji se od pojedinaca koji, prije svega, odnose pobjedu u svojim unutarnjim bitkama. Prva osoba u timu koja mora dobiti te unutarnje, osobne pobjede je lider, bez obzira tko to bio: učitelj, roditelj, radnik, poslodavac, učenik ili ma što drugo.

Zapamtite, nema pravde u ovoj nesretnoj državi dok se za nju ne izborimo. Nema nikakve pravde. Pod terorom tuđih ideja, uvijek su ljudi žrtve. Ma ne zato što tako mora biti ili zato što su manipulatori i kriminalci moćniji od nas, nego zato što pošteni i vrijedni ljudi ništa ne poduzimaju da stvari promijene. Jedini način da se oslobodimo jarma jednom za svagda jest preuzeti odgovornost i zgaziti mafiju. Bez milosti i pretjeranog sentimenta. I to se može učiniti. Ja znam način kako to postići. Naravno da radikalna promjena stanja ima masivne implikacije, ali se može postići! Konačno, to je moja dužnost i ja ću to učiniti, jer ne želim živjeti ni jednu sekundu duže u ovako bestijalnom društvu i gledati ljudska bića kako pate pod divljačkim sustavom. Ne moram tražiti načina. Imam ga i - uspjet ću! Pa makar bio sam. Jer ono što činim i ono što namjeravam je ispravno i utemeljeno na mom karakteru.

Kako sam ja shvatio don Ivana Grubišića, a bio sam s njim na razgovoru u Splitu krajem svibnja, stvari stoje ovako. Don Ivan je spreman svima koji se učlane u njegov Savez i izraze spremnost angažirati se oko parlamentarnih izbora, omogućiti formiranje nezavisnih lista. Bilo da se stave na liste kao kandidati ili da se stave na raspolaganje kao tehnička ili logistička potpora. Don Ivan angažman ne uvjetuje apsolutno ničim. Štoviše, njegova je ideja da njegove nezavisne liste budu otvorene, što znači da zagovara direktno biranje kandidata s liste, a ne liste same. Moram priznati da tu ideju nisam dobro shvatio, odnosno da mi nije jasno na koji način bi se praktično provela u praksi. Naime, kada bi 14. kandidat sa liste dobio najviše glasova na izborima, na način da ga birači najviše puta "zaokruže", onda bi saborski zastupnik postao taj kandidat, a ne nositelj liste i prvi na njoj.

Osim toga, sam don Ivan Grubišić ne želi osobno biti na neovisnoj listi Saveza za etičku i građansku Hrvatsku, niti se baviti politikanstvom. Drugim riječima, on je spreman ljudima dati svoje "ime", karizmu i vjerodostojnost, ne očekujući ništa za sebe osobno.

Premda je don Ivan izrazito oprezan i ne bi želio ići grlom u jagode, čini mi se da se nepotrebno boji određenih rizika. Prije svega nije svjestan da je trenutak za akciju idealan i da se neće lako ponoviti. Osim toga, dodatnih četiri godine čekanja na duboke i nužne društvene promjene će učiniti da nećemo više imati što mijenjati. Sve će biti uništeno nepovratno i temeljito. Iako je don Ivan svjestan da punih 70% biračkog tijela žudi za tim da konačno ima mogućnost izbora, ne vidi da je to genijalna prilika za nezavisne liste. Ta je prilika tim veća što bi don Ivan, uz pomoć cijele vojske dobro motiviranih, karakternih i moralnih kandidata i simpatizera, mogao osmišljenim, lako provedivim i vjerodostojnim programima te izričitim rokovima, doslovce pomesti političke konkurente. Naročito parlamentarne stranke, koje su se u dosadašnjim mandatima toliko strašno blamirale i kompromitirale, da im nije potrebna konkurencija da bi se urušile same od sebe.

Uz to, program Saveza nije fiksno Sveto pismo, već više okvir djelovanja, pa se unutar njega oslobađa ogroman prostor za kreativnu inicijativu. Na pitanje: "Koje je optimalno funkcioniranje sistema "čovjek"? Erich Fromm je odgovorio:"To znači optimalan razvitak svih njegovih sposobnosti, minimalno trvenje i rasipanje energije unutar čovjeka, između čovjeka i čovjeka i između čovjeka i njegove okoline". To je to. Do sada smo kao društvo, ali i pojedinci, bili izrazito neproduktivni baš zbog gomilanja aktivnosti i užasnog gubljenja energije, vremena i novca. Bili smo podijeljeni uzduž i poprijeko A ako se dijelimo, ne možemo ujediniti snage. Zato i jesu stvorene političke stranke- kako bi podijelile ljude i spriječile ih da se organizirano suprostave političkoj manipulaciji.

Shvaćaju li ljudi stravične posljedice pogrešnog, a slobodno se može reći i zločinačkog odnosa vlasti prema ljudskom potencijalu? Naravno da ne shvaćaju. Da smo svjesni egzistencijalne ugroženosti, tada bi instiktivno i prirodno reagirali na načelu samoodržanja. Ali nitko ne želi priznati činjenice. U strahu pred istinom mnogi zatvaraju oči i okreću glavu. Nadaju se. I čekaju. Stoga se nameće pitanje: Ima li izlaska iz ove krize smisla i krize vrijednosti? Pa izlaz je sam po sebi jedini smislen. Sve ostalo je utopija. Svjedoci smo porasta nasilja, dosade, tjeskobe i izolacije, a sve čime smo kompenzirali gubitak duhovnosti je netragom nestalo: povećana potrošnja, nezaslužen standard, sigurnost, slobode. Jedan svijet se urušio, a novi se nije formirao. Čini se kao da je život potpuno izgubio smisao. Ali, to je samo privid, jer je itekako moguće izgraditi društvo usredotočeno na puni razvitak zdravog čovjeka, a ne na maksimalni profit ili potrošnju. Vjerujem da svijest o ljudskim defektima dosadašnjeg tipa društvene organizacije, prije vodi optimalnom funkcioniranju društva i pojedinaca te minimalnom rasipanju energije, nego gubitku osjećaja za prioritete i životnog smisla. Puko samoreproduciranje i materijalna satisfakcija ne čine se više dovoljnim da zadovolje čovjekovu glad za samoozbiljenjem (self actualization) ili samoostvarenjem ( self realization).

Na kraju- vrlo konkretno. Ovo je poziv svima koji su spremni, dobronamjerno i bezuvjetno, uključiti se u organizirano osvajanje pozicija vlasti u Hrvatskoj. Koliko radi ostvarivanja ciljeva osobne egzistencije, toliko i radi radikalne i temeljite promjene dominantnih društvenih paradigmi, koje su nas dovele u naizgled bezizlaznu situaciju. Naravno, ciljevi osobne egzistencije bi morali biti od sekundarnog značaja i u direktnoj korelaciji s rezultatima na planu društvenih promjena. Drugim riječima, plaćali bi se rezultati i zasluge, a ne položaji ili mandati. Isto tako, nesposobnost da se u zadanim rokovima postignu planirani ciljevi bi za sobom smjesta povlačila gubitak pozicije. Pravila igre bi bila jednaka za sve.

Radi izbjegavanja bilo kakvog nesporazuma, moram ponovno naglasiti da ovo nije poziv nespremnim, prestrašenim ili ljudima uvjerenim da se ništa više ne može napraviti. Poštujem i takva razmišljanja, ali me ona ne zanimaju. Ni od koga ne bih tražio da misli poput mene. Nikada ni od koga nisam tražio da učini nešto, osim ako ja to nisam već napravio i ako mi se nije pokazalo korisnim. Želim spasiti zemlju za čije sam se stvaranje borio s oružjem u rukama. Ova borba nije ništa manje važnija. Mogao bih čekati druge... Mogao bih čekati da nas svijet usreći... Ali čekanje nikada nije rješenje. Bijeg još manje.

Tko se želi dodatno informirati i provjeriti stvari, može mi se javiti na e- mail: bozopendo@gmail.com. S jednakim elanom i veseljem ću odgovoriti svima. I dobronamjernima i zlonamjernima. Samo zlonamjernima neću posvetiti svoje vrijeme. Dnevnik sam napisao bez ikakvih očekivanja i pretpostavki. Pa se ne mogu ni razočarati, je li tako? Ako ništa drugo, iz čiste razonode, izazivam sve da odgovore na pitanje: Koliko mislite da bi dobro osmišljene nezavisne liste Saveza za etičku i građansku Hrvatsku mogle osvojiti saborskih mandata, pod uvjetom da se prijave u svim izbornim jedinicama?

Komentari

Nego Bozo. Vidim da se ne

Nego Bozo. Vidim da se ne obazires na moj poziv. E sad. U tom detalju vidim tipicni problem kada se netko pokusa baviti politikom i to neuspjesno. Dakle. Velika vecina onih koji hoce uci u politicku su izrazito egocentricni. Samo ono sto je iz njihove uske perspektive bitno, vrijedno je paznje i onda imamo ono sto imamo. 1000 ljudi koji vuku na 1000 strana. Pitanje za tebe.

Nedostaje ti li podrska u tvom angazmanu? Koliko ljudi jednakih tebi si uspio pridobiti do sada? Postoji li problem u rezultatima? Gdje je problem u tvojem angazmanu, ako postoji problem? Ako ne postoji problem, koliko ljudi stoji iza tebe ili s tobom ruku pod ruku?

Tko je glasao

Gale, nepopravljivi ste.

Gale, nepopravljivi ste. Skloni ste pretpostavljati i griješiti, dok vas činjenice uopće ne zanimaju. Zaključivanje na tim osnovama će vam upropastiti život.

Mali milion puta sam vam decidirano rekao da me moji interesi ne zanimaju. Nisam egocentričan i egoista. Odavna sam umro svojim interesima, jer je to jedini način da mogu pomoći drugima, ali i da na pošten način postignem svoje interese. Moji interesi, dakle nisu prioritet. Moj isključivi prioritet je pomoći drugom da iz našeg odnosa dobije ono što on želi, da bi ja dobio ono što ja zaslužujem. Po meni to je jedini pošten i moguć pristup. Vaša negativna iskustva vas ničemu vrijedna ne mogu naučiti i da bi mogli razumjeti zašto su ljudi bolesno egocentrični i sebični, pa svaki vuče na svoju stranu, morali bi promijeniti kako pristup problemu, tako i način razmišljanja. Tko je rekao da ne postoje zakonitosti ljudskog ponašanja i da one moraju biti isključivo negativne? Ma, da bi razumjeli sebe i druge, trebalo bi učiti vrijednosti i obrazovati se na etici karaktera.

Nije pošteno svoje mane i slabosti projicirati u tuđe živote. Ja znam da vi ne možete izražavati i zastupati moje, već isključivo svoje stavove, ali vama nikako da postane jasno da dok ne postanete sposobni promatrati stvari iz sugovornikovih cipela i gledati svijet i život njegovim očima, ne možete razumjeti ni sebe ni druge. Zato tako često mlatite i meljete takve gluposti i kontradikcije da je to Bože sačuvaj. Je li, u ovom slučaju, normalno misliti da je tipčni problem onih koji se pokušavaju baviti politikom i to neuspješno, ignoriranje drugih? Pa, čovječe, to je pravilo vucibatina koji se bave politikom. Oni ništa ne pokušavaju. Shvate da mogu uživati u političkoj hladovini i time se bave. Ma ne neuspješno, nego čak pretjerano uspješno. Možete tim budalama gusliti najgenijalnije stvari dan i noć, oni niti vide niti čuju, jer ih, osim vlastite guzice, ne zanima ništa i nitko. A što ja imam s takvima? Zašto me poistovjećujete s njima?

Mislite li da sam ja lud nešto pokušavati? Ne, ja odlučim i napravim. Može li me netko ili nešto zaustaviti? Može samo ako ja dopustim ili odustanem. A toliko opet, nisam lud. Jedini recept uspjeha je odlučiti, povjerovati i napraviti, a da se ne odustane. I to je sve.

Odakle vam ideja da ja tražim podršku u mom angažmanu? Zar vama nije očito da podršku traže isključivo manipulatori. Netko tko osjeća ili zna da nije sposoban, on je primoran tražitti podršku i samo na temelju podrške može funkcionirati. S druge strane svjesni revolucionarni karakteri bježe od podrške, jer dobro znaju da podrška ne može biti na nivou njihovih vizija. Kopije nikad nisu vrijedne poput originala. Zato meni ne trebaju ljudi jednaki meni. Takvi ne postoje. Takve nije moguće ni pridobiti. Mene ne zanimaju istomišljenici. Zanimljiva i uzbudljiva je što veća razlika u stavovima i karakterima, jer se samo na mudro iskorištenim razlikama može graditi napredak i ostvariti promjena. Kada svi misle isto, ne misli nitko ništa. Milijardu puta sam otkrio da sve što ljudi rade, rade s namjerom da izbjegnu razmišljanje. Zato vas vara utisak da ljudi vuku na svoju stranu: oni ne vuku nigdje, nego bježe od razmišljanja.

Problem rezultata može imati samo netko tko nije spreman i osposobljen odlučiti, povjerovati i napraviti. Kad god nešto odlučim i povjerujem da mogu, ja to i napravim. Cijeli život me okolina etiketirala luđakom, jer sam mislio i djelovao drugačije od drugih. Ali sam ja zato postigao u svemu rezultate koje drugi ne mogu sanjati. Tko je tu lud? Priznajem da je ideja npr da ljudi ne trebaju ( i neće) ginuti u prometnim nesrećama prilično nategnuta, ali da sam slušao okolinu, nikada ne bih došao do sustava apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu. Ne vjeruju mi ni sada, nakon što su moji rezultati neoborivi. Pa što? Ako postoji problem rezultata, onda to nije što ih nemam, nego to što budale ne žele priznati činjenice.

Ne pada mi napamet pridobijati ljude jednake meni. Trebaju mi ljudi bolji, daleko bolji od mene. Bilo bi idealno da su svi oko mene i samnom puno bolji od mene i da sam ja najlošiji u tom društvu. To bi bila najbolja garancija da ćemo zajedno postići čuda. Ako ja razmišljam i djelujem na veliko, koliko bi postigli zajedno i na način da drugi razmišljaju i djeluju bogatije od mene?

Gale, problemi postoje samo u našim glavama. Isto kao i rješenja. Hoćemo li imati probleme ili rješenja ovisi isključivo o tome na što ćemo misliti. Oni koji se bave problemima, ne samo da ih ne mogu rješavati, nego ih svojim mislima dozivaju, gomilaju i uvećavaju. Oni koji isključivo misle o rješenjima, nemaju probleme, nego rješenja. Toliko jednostavno, da je paradoksalno kako to ljudi ne vide i ne shvaćaju.

Grozim se ideje da bi netko stajao iza mene. Još gore da idemo ruku pod ruku. Ideja je na zdravim osnovama i poštenim interesima postizati ono što svatko želi za sebe. Dakle, ukoliko postignem s nekim nekakav dogovor, onda se prirodno podrazumijeva da ću iz tog odnosa i sporazuma ja dobiti ono što mene zanima, a onaj drugi ono što on želi za sebe. Međutim, jedina mogućnost da zadovoljimo svoje potrebe i interese jest načelo da prvo moram raditi na tome da onaj drugi, prije mene, ostvari svoje snove. Tek tada ja mogu dobiti ono što sam želio, ali i svojim naporom zaslužio. Što više ljudi pomognem na taj način da postignu životni uspjeh, to sam ja uspješniji i bogatiji.

Premda ću niže ovo objasniti detaljnije, ovo je prilika da istaknem bitno. Postoji vrlo jednostavna, a zapravo genijalna mogućnost da se, praktično, nikako teoretski, počnemo bogatiti naizgled na vrlo jednostavan način. Udružimo se u sistem koji besprijekorno funkcionira diljem svijeta 52 godine i samim tim počnemo , svojim novcem, koliko god bio mali, bogatiti sebe, a ne druge ili državu. Znači, udruženih snaga ( ne novca, da ne bi bilo nesporazuma) možemo radikalno i brzo promijeniti svoju perspektivu i budućnost i pri tom postati odgovorniji i prema sebi i prema društvu. Siromaštvo nije društveno odgovorno.

Tko je glasao

Možete li

podrobnije objasniti sustav apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu. Zanima me to.

Tko je glasao

Čim dođem u priliku, sustav

Čim dođem u priliku, sustav osposobljavanje kandidata za vozače ću osposobiti da "proizvodi" apsolutne vozače. Ideja nije da se mijenja bilo što u sustavu. Ni propisi, ni sam sustav osposobljavanja ni ljudi koji u njemu rade. Promijenio bi se samo odnos prema kandidatima i krajnji rezultat obuke, a sve drugo bi ostalo isto.

Jedine dvije promjene, nužne da bi se ideja ostvarila bez ostatka, a to znači da bi se tragične prometne nesreće u potpunosti eliminirale s cesta, su slijedeće. U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama bi se neustavne odredbe morale uskladiti s Ustavom i u članku kojim se propisuju kvalifikacije za vozače, psihofizička sposobnost te znanje i potrebne vještine, moralo bi se dodati i- dobre vozačke navike. U tome je ključ apsolutne sigurnosti.

Ukratko. Upravljanje vozilom je vještina koja se prakticira podsvjesnim funkcioniranjem vozača, ako želimo postići apsolutnu sigurnost. Svjesno upravljanje je previše zamorno i zahtjeva naprezanje znatno veće od potrebnog, a ne može dati rezultate kao automatizirano, podsvjesno. Osim toga, podsvjest nam omogućava puno veći stupanj sigurnosti od svijesnog funkcioniranja, jer se podsvjesnim funkcioniranjem sprečava pojava psihološkog zamaranja. Pod utjecajem i kontrolom dobrih vozačkih navika, podsvjest je nepogrešiva. Udružena moć podsvijesti i dobrih navika čini da je čovjek u svim situacijama nepogrešiv, mada ne mora biti koncentriran i napet.

Vozačima se mogu dati perfektna znanja propisa i pravila sigurnosti u prometu, uvježbati genijalne vještine, ali to nije garancija apsolutne sigurnosti. Instruktori ili sam sustav osposobljavanja mora imati želju ili htijenje kandidatima ugraditi dobre navike. Ako se ne radi s tim ciljem, radi se klasična pravara. Samo dobre navike i to sve na broju, a ne samo neke, garantiraju apsolutnu sigurnost.

Moći navika i podsvijesti su nevjerojatno velike. U konačnici daju odgovornost ljudima, premda se te ljude ni na koji način nije promijenilo. Oni ostaju isti kao i prije obuke, možda divlji, primitivni, neodgovorni i slično, ali im spasonosna kombinacija specifičnog znanja, vještina i navika omogućava apsolutnu sigurnost za volanom. Ta kombinacija ustvari omogućava vozačima da postanu svijesni svojih sposobnosti i mogućnosti, da nikada ne prelaze mjeru, pa čak i da uvijek voze nekoliko stupnjeva ispod granica mogućnosti i sposobnosti. Takvi vozači uvijek reagiraju pravovremeno i ispravno, a u iznenadnim situacijama s podsvjesnog režima upravljanja prelaze na svijesno i svjesno reagiraju. Naime, podsvjesna reakcija ili refleksna reakcija u strahu je uvijek pogrešna, jer nije svjesna. Zato je pogubna i mnoge je nepotrebno stajala života.

Ne znam koliko je ovo objašnjenje jasno ili zastrašujuće. Ne radi se ni o kakvom teoretiziranju. S kandidatima treba sjesti prosječno 60 školskih sati za naučiti prometna i sigurnosna pravila i jednako toliko puta sjesti u vozilo radi uvježbavanja vještina i stjecanja navika. Naime, moje iskustvo je pokazalo da se prosječno sa 60 ponavljanja sigurno i predvidljivo mogu steći navike. Naravno, obuka upravljanja se uvijek mora dimenzionirati i prilagoditi kandidatu i njegovim potrebama, jer su kandidati, koliko isti po svojim sposobnostima, toliko i različito uvjetovani. U svakom slučaju, ne postoje ljudi koji nisu sposobni apsolutno sigurno upravljati vozilima. Ta obuka, koja se toliko glorificira, je samo pitanje vremena koje se kandidatu dade na raspolaganje. Na kraju, vještine i sigurnost dijametralno različitih kandidata, su potpuno iste kvalitete. Drugim riječima, netko kome je bilo sasvim dovoljno 40 školskih sati za postizanje apsolutne sigurnosti i onaj kome je trebalo 400 sati, raspolažu sa znanjem, vještinama i navikama potpuno iste kvalitete.

Kada bi Hrvatska, kao prva zemlja na svijetu, na svojim cestama eliminirala tragedije, samo bi se u proračunu zdravstvenog sustava godišnje ušedilo oko 7 milijardi kuna. Je li to puno ili malo? Ne znam. Samo znam da je to ušteda na godišnjem nivou. Kolika bi se ušteda mogla postići na planu izbjegavanja materijalnih šteta? Ne znam. Samo znam da bi sustav apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu mogao postati vrlo profitabilan izvozni proizvod Hrvatske. Tisuće milijardi dolara bi mogli inkasirati učeći druge kako postići apsolutnu sigurnost na njihovim cestama. Na kraju, koliko se moglo uštedjeti ljudskih života i tragedija. Ne znam. Samo znam da su svi stradali stradali- nepotrebno.

Tko je glasao

Ovo mi je

veoma zanimljivo i uklapa se u moje uvjerenje da ispod naše ekonomske krize stoji problem "kulturne" krize u najširem smislu riječi "kultura", i da se mora rješavati upravo ta kriza...

Kad kažem "kultura", onda mi je sporedno pitanje naših "kulturnih institucija", tj. ono što se u užem, elitnom smislu zove "kultura". Važnije mi je pitanje ovih "svakodnevnih" kultura:

- kultura govorenja i pisanja na materinjem jeziku
- zdravstveno-higijenska kultura
- prometna kultura
- prehrambena kultura
- kultura korištenja javnih gradskih površina

I tako dalje, i tako dalje...

Gomila "malih kultura", ono što čini pretpostavku civiliziranog života u zajednici sa drugim ljudima.

Mislim da bi vrijedilo probuditi život na razini lokalne samouprave. I sve te stvari raditi u mjesnoj zajednici. Sa djecom koja su izgubljena i napuštena, a čeka ih život.

Vi možda jeste svojevrsni "luđak", ali vaši upisi mi se sviđaju u jednom aspektu: treba se vratiti dječjoj naivnosti i krenuti odatle. Mi ni države, ni društva zapravo nemamo, i mi to tek moramo stvoriti. Ili nas neće biti.

A stvoriti novo mogu samo "pioniri" - oni koji imaju dječju vjeru.

Tko je glasao

Konačno! Foma, ja nisam

Konačno! Foma, ja nisam religijski ni opredijeljen ni ograničen, ali prva misao na vaš komentar je bila: Bog te, ženo, blagoslovio! Pogodili ste bit svih naših životnih i društvenih problema. Ali ste pogodili i ključ rješenja tih problema.

Vi očito ispravno osjećate stvari i promišljate ih na način koji je vama dostupan. Ne shvaćate da ste u svojim razmišljanjima dospjeli na sam životni izvor, jer svoje osjećaje niste osvijestili. Nemoguće je govoriti o kulturi življenja, onako kako je vi doživljavate, ako podloga toj kulturi nisu kvalitetan odgoj i obrazovanje. To vam je isto kao da gradite kuću bez temelja. Vidim da vi i to razumijete.

Sjećam se jedne genijalne radio reklame, čini mi se, na radio Splitu. Učiteljica je pitala učenika: Reci nam, što se događa kada žena drži tri kantuna kuće? Mali je, kao iz topa odgovorio: Kuća se ruši! Shvaćate li analogiju? Nema stabilnosti bez čvrstih temelja, A da bi temelji bili čvrsti, morate u rukama imati osmišljen, kvalitetan i vrhunski vrijedan sustav odgoja i obrazovanja. To nisu stvari koje bi se mogle prepustiti slučaju, improvizaciji, tradiciji ili još gore svirepoj manipulaciji. I - to je to! Sve što ovo nesretno društvo mora (koliko god ja mrzio tu riječ i ono što ona podrazumijeva) napraviti je, potpuno promijeniti sustav odgoja i obrazovanja.

Ovo pitanje je moja fiks ideja. Jako puno sam se u životu bavio ovim pitanjem i ono što sam tim povodom otkrio mi je spasilo život. Impresioniran sam mogućnostima koje nam odgoj i obrazovanje pružaju. To ne da je fantastično, nego čak i puno više. To je čarobno. Precizno i ubojito ste pogodili smisao svih naših života, kada ste zaključili da se treba vratiti dječjoj naivnosti. Samo, nisu djeca naivna. Naivni smo mi odrasli, koji smo se odrekli, obično nesvjesno, prihvaćajući životne scenarije koji nas nisu dostojni, iskrenog, poštenog i neiskvarenog poimanja života i drugih, a koji je kod djece itekako prirodan i životan. Možemo zvati to poimanje i naivnim, ma je za mene ono što vi zovete dječjom vjerom vrijednije od bilo kakvih falsih i neljudskih uvjerenja.

U mojoj duhovnoj pustolovini proteklih točno šest godina (od 19. kolovoza 2005.) ključno otkriće je da se ne mogu i da nema potrebe mijenjati se. Ne postoji drugi Božo Pendo na svijetu, što znači da sam savršen, neponovljiv i jedinstven? Koja promjena bi tu mogla mene popraviti? Ne bi li me promjena samo mogla uništiti? Sve što je potrebno je vratiti se u djetinjstvo, oživjeti svo ono bogatstvo osjećaja, obnoviti snove koje su mi ukrali, ali ne i uništili i živjeti život bez blesavih frustracija, stresa, nezdravih odnosa, lažnih nada i promašenih očekivanja. Dakle, ne treba se mijenjati, nego do daske koristiti sposobnosti, mogućnosti i okolnosti, a najbolji put do toga je otkriti životnu misiju zbog koje sam rođen i koja mi je u paketu poklonjena. A otkrivena misija se nepogrešivo ostvaruje bez ostatka, čime se zadužuje čovječanstvo, a odužuje Bogu ili Prirodi. Ideja nije moja i nije originalna, jer ja prije šest godina nisam bio osposobljen vidjeti istinu, shvatiti stvari na ispravan način ni razmišljati o tome ima li života prije smrti. Tek kada sam sebi počeo postavljati smislena pitanja, sve mi se promijenilo. Vrijednost tih pitanja je zapanjujuća. Odgovori na ta pitanja uopće nisu važna. Pitanja motiviraju, a ne odgovori. Sreća nije stanje nego putovanje do nje.

E sada, očekivati od ljudi da će slučajno i sticajem nekih ludih okolnosti moći sustavno proći na sličan način kroz moje iskustvo je utopija. Društvo mora biti odgovorno te sustavno, ciljano i planirano, ja bih rekao i preventivno, omogućiti odgoj i obrazovanje na vrijednostima i za vrijednosti, na etici karaktera svim građanima. Bez izuzetka. Etika osobnosti ili brzih utjecaja na druge, na kojoj sada počiva sustav obrazovanja je obično smeće od etike. Ako već po navici patimo od bolesti selektiranja ljudi, onda bi takvo obrazovanje bilo obavezno za najsiromašnije i najugroženije pripadnike društva, jer je to jedini način da im se omogući bijeg s dna života i jednom zauvijek iskorijeni siromaštvo kao društveni problem.

Tradicionalni sustav obrazovanja, formiran prije nepunih 200 godina u sasvim drugačijim okolnostima i s potpuno drugačijim ciljevima, je proizvodio društvene efekte u sustavu ekonomije i gospodarstva, ali je usput proizvodio i defekte u sustavu "čovjek". Sve dok su stvari funkcionirale donekle u skladu s postavljenim ciljevima, efekti su bili veći od defekata. Međutim, danas je obrnuto: efekti u ekonomskom smislu izostaju, a defekti u ljudima postaju ogromni i opasni. Mislite li da to netko vidi ili priznaje kao činjenicu? Ne. Neodgovorni manijaci, koji nas navodno vode, i dalje zagovaraju sustav obrazovanja koji zapravo nikada nije imao smisla, jer su im sada defekti u sustavu "čovjek" nasušno potrebni da bi ljude mogli držati u pokornosti, neznanju, strahu i bestijalno se nad njima iživljavati pod firmom "moraš". "Nemaš izbor". Paradoksalno, to jest točno, ali samo do onog trenutka kada čovjek shvati da u svakom trenu svog života, osim onog najgoreg izbora"moraš" ima na raspolaganju još 31 izbor. I svaki je daleko bolji od "moraš".
Sloboda je samo pitanje izbora. Ako se izbor ne nudi, onda ga čovjek mora osigurati sam sebi. Inače je živi mrtvac.

Pogledajte nevjerojatnog apsurda. Ljudi se rađaju savršeni, formirani i sa svim vrijednostima u sebi I sa životnim misijama. Umjesto da roditelji i društvo te sposobnosti i vrijednosti razvijaju, oni ih odgojem uništavaju. Znanstvena istraživanja su otkrila da djeca u dobi od 6 godina, imaju genijalne sposobnosti divergentnog razmišljanja i korištenja desne polovice mozga: vodstvo, mašta, sinergija, sinteza, vizija, kreativnost, inovativnost, originalnost. Međutim, već u 18-oj godini, ta ista djeca su izgubila sve te sposobnosti. Od anđela su postali monstrumi. Kada su se znanstvenici upitali što se to dogodilo između 6-te i 18-te godine dječjeg života došli su do zaprepašćujućeg saznanja: dogodila se škola!!! Danas znanost u razvijenom svijetu tvrdi da djecu nipošto ne smijemo odgajati, jer ih time uništavamo. Reformiranjem nečega što je savršeno formirano mi zapravo činimo težak zločin protiv čovječnosti i protiv naše vlastite djece. Što znači da smo se drznuli uvrijediti Prirodu ili Boga osobno. Cijena mora biti strašna. Samo, ja ne vjerujem da je čovjek u stanju uništiti sebe, a apsolutno sam siguran da ne može uništiti Prirodu , pa ma koliko bio lud. Da može napraviti ogromne štete- može.

O ovim stvarima se spremam napisati poseban dnevnik. Kada ću to napraviti ovisi o dinamici kojom će se odvijati predizborna kampanja i nekim manje važnim obavezama koje uskoro moram podmiriti, radi mira u kući. U svakom slučaju, to će biti vrlo skoro, jer s tim dnevnikom će zapravo moje angažiranje oko ideje Saveza silovito startati. Tek onda će naši šizofreni poklonici tradicionalne kulture vrištati do neba: jedno vjeruju, a na sasvim suprotnim načelima djeluju. Sve ovo je samo priprema terena za taj start.

Vama puno hvala na razumijevanju. Meni više od toga ne treba.

Tko je glasao

Hvala i Vama!

Znate, ja vam radim posao koji me prirodno upućuje na promatranje specifičnih detalja, kakve ljudi obično ne zamjećuju.

Primjer:

Svi govorimo o "kulturi dijaloga", "toleranciji" i sl.

Ali to je prazno slovo na papiru, sve dok ne uvidimo što u praksi činimo, kakav obrazac stalno ponavljamo. A obrazac je sljedeći: dvoje diskutanata (gdje god - u tv studiju, na ulici, u trgovini, u školi, u obitelji...) nisu savladali osnovnu tehniku koja bi im omogućila tolerantan dijalog. Ta tehnika bi podrazumijevala a) artikulirati ono što se želi reći na takav način da ima jasan početak i kraj; b) početi iznositi svoje mišljenje tek kada je sugovornik evidentno završio svoj iskaz.

Samo to - za početak!

Umjesto toga, naša (ne)kultura poznaje samo obrazac u kojem se dočepam prava da govorim, potom posve nepripremljen za završetak svog iskaza, govorim tako dugo dok me sugovornik ne prekine, ne otme mi riječ. Potom ja opet riječ otimam njemu, i tako.... sve dok ne zaratimo!

I kako da onda budemo "tolerantni", da posjedujemo "kulturu dijaloga" - kada nemamo osnovnog alata za to?!

A taj alat se stiče treningom! Jednako kao i vještina šivanja ili vožnje bicikla.

Kada u rijetkim prilikama sretnem osobu koja zašuti istog trenutka kada je netko prekine u govoru i vrlo pristojno i diskretno svojim stavom daje do znanja da ne želi biti prekidana usred iskaza, a da zauzvrat neće prekidati drugu osobu za vrijeme njenog iskaza - dođe mi da se toj osobi poklonim. Jer je to kod nas izuzetno rijetka pojava.

Tu su negdje baze naše nekulture, a što onda imamo govoriti o nadogradnjama? Mi zaista moramo početi od abecede.

Tko je glasao

Svi nesporazumi ovoga svijeta

Svi nesporazumi ovoga svijeta dolaze od činjenice da nismo definirali pojmove kojima se služimo.Osim toga, naša zapadnjačka ili kršćanska kultura je sama po sebi šizofrena , bolesna. Ljudi žive u brojnim iluzijama, kao da su masovno hipnotizirani, pa oko sebe ne vide postojeću stvarnost, nego vide ono što ne postoji, odnosno ono što njihovi manipulatori žele da vide. Pri tom ljudi duboko vjeruju da je njihova percepcija ispravna i "jasno" im je da tuđa nije. Pa se svi čude što su drugi "poludjeli". Ima jednostavno i zanimljivo objašnjenje za to, ali bi sada bilo predugo to objašnjavati ( vkrsnik bi ispalio na živce! - premda će i ovako!).

Ljudi duboko i iskreno vjeruju u deset zapovjedi i zlatno pravilo, ali, po gornjem bolesnom "receptu", praktično djeluju na potpuno suprotnom setu vrijednosti. Normalno, jer bi pojedinac, koji bi se slijepo i dosljedno držao deset zapovjedi i zlatnog pravila, smjesta bio uništen. Čim bi društvo otkrilo namjeru da se živi dosljedno i pošteno, u skladu s vjerovanjem, naivac bi uletio u tzv "zonu sukoba" i ne bi mu bilo spasa. Nema veze što to čovjek nije želio ni očekivao.

Život na razini raskola, podijeljene osobnosti, sa sobom nosi vrlo neugodan osjećajh krivnje, kojega ljudi obično nisu svjesni, ali koji ih ipak podsvjesno muči. Taj problem se onda rješava naizgled lukavo i lako: ljudi svoju neodgovornost i nemoral projiciraju na druge- optužuju druge za vlastitu grižnju savjesti. Takvi ljudi su patološki bolesni, ali, kako se radi o prevelikom broju ljudi u takvom duševnom stanju, to se ne doživljava kao patološka promjena. Takvi ljudi , iako su potencijalno možda čak i vrlo sposobni, nisu i vrijedni. Radi se o izuzetno netolerantnim, neznanjem opterećim osobama, koje nemaju nikakvu kulturu.

Ono o čemu vi govorite je vještina slušanja s razumijevanjem. To u ovom društvu ne postoji. Što je i razumljivo, jer npr. vještinu govora učimo cijeli život. Vještinu pisanja isto tako. Ali, vještina slušanja, pa još sa razumijevanjem, se nikada u životu ne uči. Fantastično je vrijedna ta vještina i obično je prakticiraju najuspješniji ljudi na svijetu. Nezgodno je što je vrlo teško uvježbati i prakticirati. Nevjerojatno teško. Stručnjaci smatraju da je to najvažnija vještina za postizanje trajnog i cjelovitog životnog uspjeha. Neki, pomalo na smiješan način, tvrde da nam je upravo zato Bog dao jedna usta, a dva uha- da slušamo bar dva puta više nego što govorimo. Osim toga, preveliko pričanje, kojemu su skloni svi, ima vrlo nezgodne posljedice. Nije kulturno, uvredljivo je, onaj koji priča ne može učiti, ne može razumjeti sugovornika i ne može postići da sugovornik razumije njega. Pričanjem se ne mogu graditi zdravi odnosi s drugima. Najgore od svega je to što velika priča uništava odnose, veze, poslove, prijateljstva. Čak i živote. Nije slučajno jedna od sedam navika uspješnih ljudi- najprije razumjeti druge, a tek potom nastojati biti shvaćen. Obrnuto- ne funkcionira!

Tko je glasao

kobasica

poveznik,

za Boga miloga možete li biti kraći. od vaših kobasica, od kojih neke nemaju veze s temom dnevnika, osim trošenja energije i vremena, niš' koristi.

Tko je glasao

Nemojte, molim vas,

jer je meni zanimljivo! Pažljivo čitam sve te kobasice!

Tko je glasao

Zaista ste uzrujani zbog moji

Zaista ste uzrujani zbog moji "kobasica? Što će tek biti kada dođu na red moja jaja? Šalu na stranu!
Žao mi je što vas uzrujavam i stvarno bih želio razumjeti što je razlog. Hoćete li mi, molim vas reći što je to što vam se stvarno ne sviđa, tako da i ja razumijem? Siguran sam da dužina mojih komentara nije uzrok vaše frustracije. Ili bar nije jedini. Iskreno bih volio znati. Mora biti da ja nešto ne razumijem i ne vidim, što čovjek vašeg referentnog okvira očito - vidi i razumije. Objasnite mi i onda ćemo vidjeti što se može napraviti. Ništa vam ne obećavam, ali da ću se potruditi- hoću.

Tko je glasao

Hoces li pomoci meni tako sto

Hoces li pomoci meni tako sto ces ispuniti rubrike za PoliWiki? Jer to je uistinu sve, samo ne egocentrican cin.

Tko je glasao

Čim nađem malo vremena,

Čim nađem malo vremena, upisati ću se na PoliWiki. Međutim, ne vjerujem nikakvim biografijama i mogućnostima da bi se netko na temelju biografija s nekim mogao bolje upoznati ili povezati. Međutim, ja nikada ne zazirem ni od čije ideje ili napora, a stvari volim provjeravati. Što ako imam pogrešan stav prema nečemu? Kako mogu znati da griješim, ako ne provjerim? Osim toga, ne volim propuštati prilike, pa ma kako se malima činile.

U onom izgubljenom komentaru, koji je bio puno duži, sam napisao isto.

Tko je glasao

Sradcno zahvaljujem na

Sradcno zahvaljujem na afirmativnom pristupu. A i ostavio si me bez argumenata.

Tko je glasao

Gale, nemojte se

Gale, nemojte se podcjenjivati. Sve što sam vam rekao vam je bilo davanje argumenata i municije. Samo je pitanje da li i kako ćete ih iskoristiti.

Tko je glasao

tko će se pametan "obazreti"

tko će se pametan "obazreti" na tvoj poziv, kada se ti sam nisi upisao na svoj prdokwiki. čini mi se da je božo sigurno shvatio da sa galetom čudakom ne
treba imati posla.

Pitanja za tebe gale: "Nedostaje ti li podrska u tvom angazmanu? Koliko ljudi jednakih tebi si uspio pridobiti do sada? Postoji li problem u rezultatima? Gdje je problem u tvojem angazmanu, ako postoji problem? Ako ne postoji problem, koliko ljudi stoji iza tebe ili s tobom ruku pod ruku?"
Dodajem: Kada će te tužiti sve one tvoje žrtve koje si bez njihovog znanja, znači protivno njihovoj volji stavio tamo gdje se sam nisi upisao.

Tko je glasao

Molim mraka da nekako pronađe

Molim mraka da nekako pronađe moje komentare i odgovore Mmaestralu, gale, seneki, 3103, vkrsniku i drugima, a koji mi nisu objavljeni. Nema smisla da ponovno pišem dugačka objašnjenja. S komentiranjem ću nastaviti, pa makar to nemalo puno smisla bez jučerašnjih komentara. Vidim na "mojim komentarima" da ti komentari ne postoje.

Tko je glasao

Tri dana sam bio na Lastovu.

Tri dana sam bio na Lastovu. Juče popodne sam objavio sedam- osam komentara, podužih i detaljnih odgovora na vaša pitanja i dileme. Odgovorio sam i na ponudu da se upišem na PoliWiki. Međutim, komentari su mi stavljani na nekakvu listu za provjeru i odobrenje administratora. Stvarno ne znam o čemu se radi. Jutros komentara- nema. Što čeka taj administrator?

Tko je glasao

Evo opet. Sve mi je dostupno,

Evo opet. Sve mi je dostupno, ali ne i mogućnost objavljivanja komentara. Ne znam o čemu je riječ, ali me nije puno ni briga.

Tko je glasao

Tri dana sam bio na Lastovu.

Tri dana sam bio na Lastovu. Juče popodne sam uredno "objavio" sedam- osam dugačkih i detaljnih odgovora. Jutros vidim da ih administrator nije objavio.

Tko je glasao

Nismo svi, samo oni

Nismo svi, samo oni preglasni! Za njihovo ukanjanje ovdje je zaduzen mrak

Tko je glasao

Kolega vi ste nasli krivi

Kolega vi ste nasli krivi blog za promociju vasih idea. Pollitika.com je pod kontrolom sdpa. Mrak je portal sveo na objekt osobne promocije.

Tko je glasao

Kako to

SDP kontrolira ovaj portal?

Tko je glasao

Znam ja ponešto o čemu vi

Znam ja ponešto o čemu vi pišete. Ma me ne zanima. Pollitika je odličan poligon baš za promociju ideja, bez obzira pod čijim utjecajem bila. Točno znam i kakav je prosječan profil korisnika pollitike i sve su to razlozi zbog kojih ovdje pišem.

Tko je glasao

Da li vi osnivate svoju listu?

Ili se pridružujete Savezu don Grubišića?
Meni se taj Savez čini kao jedina normalna konkurencija vladajućima i SDP-u. Ostali glasovi će se rasipati. Ja sam za inicijativu, ali moje ime na nečijoj listi ne bi značilo ništa, pa me zanima može li se nekako drugačije pomoći?
Kada su prosvjedi trajali, vodili smo se zahtjevima don Ivana Grubišića koji ima (po mom mišljenju) odlične prijedloge za daljnji put RH.
No, priča o novcu ipak nije toliko nebitna. Istina je da se u predizbornim kampanjama novac troši uludo i bezobrazno kada bi se mogao potrošiti na oporavak jadne nam države, ali istina je da preko interneta neće za vas saznati cijelo biračko tijelo. Trebalo bi barem obaviti neke intervjue s programom na TV-u i ako se želi najmanje smanjiti potrošnja novca, dijeliti letke u svakom gradu sa programom i naglskom na tome da se ne želi trošiti prekomjeran novac jer je to jednostavno krivo i sebično.
Također se slažem s upisom Golgote da se sada ne može tražiti drugačije glasovanje, zaokruživanje imena na listi pa da tko dobije najviše glasova bude nositelj, jer jednostavno takav način glasovanja ne postoji. Svejedno mislim da bi don Grubišić dobio najviše glasova, te bi zbog toga trebao biti postavljen kao nositelj, A opet, ako on ne želi toliko ulaziti u politiku, onda se treba odabrati drugi nositelj, gdje će se naglasiti da se radi po programu don Grubišića, jer je ipak on najviše eksponiran i poznat ljudima.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Juče sam vam napisao poduži

Juče sam vam napisao poduži odgovor. Nekako je izgubljen, ali to nije vaša krivnja, pa ću vam odgovoriti ponovo.

Mislim isto kao i vi, da bi osnivanje pojedinačnih neovisnih lista bio gubitak energije i svega drugog. Za mene je bolja ideja ići udruženo, kao u slučaju Saveza don Ivana, jer će tim putem i ukupan rezultat svakako biti veći. Samo u slučaju da vrijednosti koje zastupamo stvarno ne bude moguće uskladiti , tada je opcija vlastita nezavisna lista. Zaista ne bih bio presretan takvim rješenjem.

Savez, ili možda neka slična inicijativa, je zapravo jedina moguća konkurencija političkim strankama. Štoviše, Savez ima idealnu priliku doslovce pomesti političke stranke s političke pozornice.

Tragično je vaše uvjerenje da vaše ime ne bi ništa značilo na nečijoj listi. Onda osnujte vlastitu. Pazite, nemoguće je pomagati drugima, ako prvo ne pomognete sebi. Vi ste mjera stvari i ako ne vjerujete sebi i svojim sposobnostima, tada vam nitko ne može pomoći, ali ni vi ne možete pomagati drugima. Obrnuto od vas, ja sam više nego uvjeren da bi vaše angažiranje na nekoj od nezavisnih lista, bilo presudno važno za uspjeh te liste. Kako znam? Pa znam nešto o ljudskim sposobnostima i motivaciji, zbog čega ne moram nekoga osobno poznavati da bi mogao biti kategoričan.

Ja ne mislim da don Ivan ima odlične prijedloge, ali ovo nije trenutak da se bavimo podjelama, zamjeranjem ili sitničarenjem. Don Ivan ima značajnih ograničenja i slabosti. Samo mu se ne može poreći dobronamjernost, plemeniti ciljevi i karizma. Javna je osoba, prisutan u medijima i ima povjerenje javnosti, a to je ogroman kapital za dobar početak. Osim toga, jedan čovjek ne može mijenjati svijet, ali može prenijeti spasonosno poruku.U tome je uloga don Ivana nenadmašna. Između ostalih argumenata za don Ivana i njegov Savez ide i činjenica da Savez nije zamišljen kao šou jednog čovjeka. Tu su i svi oni koji će se priključiti. Njihova uloga je da osobno preuzmu inicijativu u svom krugu utjecaja, kreativno nadograde i nadopune ideje i viziju don Ivana. Djelovati će se timski i sinergijski. Sam program Saveza je više okviran, nego Sveto pismo, pa se i tu javlja bezbroj mogučnosti praktičnih inovacija i izvedbi. Smisao inicijative nije birokratski drljati program, nego postići radikalnu i brzu promjenu dominantne društvene paradigme izvana prema unutra i promjenu koruptivne svijesti građana. A za tako nešto ne treba program nego beskompromisna i produktivna akcija.

Razumijem vaše inzistiranje na pitanju novca. Međutim, novac je potpuno nebitan u ovom slučaju. Ja osobno nemam namjeru ljude nagovarati da ulažu svoj ili tuđi novac u kampanju. To ne samo da nema smisla, nego je i opasno. Ako želimo biti drugačiji, što jesmo, onda bi s trošenjem novca kojeg nemamo, bili kontradiktorni. Uostalom, tuđi novac za kampanju bi nam neminovno vezao ruke nakon izbora, jer bi se morali vraćati dugovi i usluge, a to je najkraći put u korupciju i kriminal.

Putem interneta bi trebalo podignuti prašinu, uznemiriti duhove i mnoge izbaciti iz prividne ravnoteže. Potom bi glavni TV i pisani mediji bili prisiljeni prihvatiti izazov i dati nam, istina ograničen, ali besplatan javni prostor za izražavanje. Ja ne mislim dopustiti medijima da nam određuju na koji način iskoristiti dato nam vrijeme. To ovisi isključivo o nama. Koncizan nastup, vrlo odmjeren, argumentiran i s emotivnim udarcima u najbolnije komore ljudske duše bi postigao više nego bilo kakvi leci, plakati ili plaćene emisije. E, tada bi Hrvatska bila u prilici proći tu nesretnu i neizbježnu katarzu. Dakako da ne očekujem opće odobravanje i aplauz, štoviše, ali da bi se mnogi zamislili, to je više nego sigurno.O količini istine koju bi društvo moglo podnijeti, ovisio bi i naš konačan uspjeh. Što se uspjeha tiče, uopće nemam dilemu. Birači bi bili listom dovedeni u položaj da nemaju izbor: ili Savez ili samouništenje.

Mislim da je gotovo idealan medij za ovu svrhu- lokalne radio stanice. S njima bi se dalo napraviti čudo od kampanje, a da nas to ne košta ni kune.

Ovo s otvorenim listama nemojte shvaćati birokratski. Nitko nama ne mož zabraniti da 14. sa liste sami pošaljemo u Sabor. Gledajući praksu interesnih političkih mafija, možda se ideja čini irealnom. Međutim, nezavisne liste saveza ne bi bile interesne grupe u klasičnom smislu. Recimo, ako netko s liste želi biti ministar, da li bi bilo normalno da onaj tko želi biti državni tajnik u njegovom ministarstvu, radi na promociji ministarskog kandidata, ili svojoj? Želi li netko s liste ostvariti karijeru vozača ministra? Pazite, vizija don Ivana je toliko velika, da je neće moći ostvariti samo njegovi mandatari u Saboru. Tu će trebati cijela vojska ljudi od povjerenja i tu se otvara mogućnost da svatko, ali baš svatko, tko želi nešto napraviti i za sebe dobije priliku. Trebati će raditi, dakako, ali će moći opstati samo oni koji budu imali rezultate u predviđenim rokovima. Nema više, niti je to moguće očekivati, zasjesti u fotelju i gladiti jaja. Za sve će vrijediti ista pravila, bez obzira da li se radi o predjedniku države ili čistačici.

Mislim obrnuto od vas i po pitanju stavljanja za nositelja liste don Ivana. Točno je da bi on mogao dobiti najviše glasova u svojoj izbornoj jedinici, ali ovako, kao pokrovitelj svih lista u svim izbornim jedinicama, ukupno bi rezultat mogao biti veći. Osim toga, nositelji lista bi dobili i veći značaj, ali i veću odgovornost za izborne rezultate. Na kraju, ako čovjek ne želi na liste, bilo bi kontraproduktivno prisiljavati ga, jer bi se to moglo pokazati kontraproduktivnim.

Tko je glasao

Hvala na odgovoru

Da, u nekim stvarima imamo različita mišljenja, ali sve se kompromisno može riješiti.
Čekati ću još da se sve to iskristalizira i da se na tim višim položajima odluči kako će se pristupati izborima. Nije mi jasno to oko stavljanja ljudi na listu i zaokruživanja istih. Ja sam rekla da bi moje ime bilo nevažno jer me nitko ne pozna pa prema tome ne nosim nikakvu važnost niti vjerodostojnost jer se ne bavim aktivno politikom i ljudi koji bi zaokruživali ljude na listi ne bi imali pojma o kome se radi. Zato mi je taj način izlaska nerazumljiv, očito nešto nisam dobro pohvatala.
Nije bitno da se nekoga tko ne želi biti nositelj stavlja kao takvog, može se izabrati i netko drugi s istom vjerodostojnošću, ali mislim da je na listi bitno navesti ljude koji se zalažu za program koji taj Savez predstavlja i koji su građanima poznati po svojim stajalištima.
Za pojavljivanje na TV-u nisam mislila na plaćanje intervjua, nego na to da ako se pozove da se objasni program da se i to treba iskoristiti.
Također, sa letcima i plakatima nisam mislila na nekog tko će to financirati, nego da pripadnici i pobornici stranke sudjeluju u širenju informacija, tako se ne stvara nikakav dug.
Jer, ako dovoljno ljudi ne bude informirano o opcijama, onda niti na izbornom mjestu neće znati što to zaokružuju. Naravno da će opet HDZ i SDP potrošiti najviše novaca za reklamu i time će si bitno povećati šanse za uspjeh na izborima, ton je jednostavno tako jer ne razmišlja mnogo ljudi da se taj novac troši od njih i bespovratno.
U informiranju građana bi sigurno trebali i spomenuti to preveliko trošenje novaca za kampanje koje je jednostavno bacanje novaca u zrak, a ljudima podsvjesno te reklame ulaze pod kožu i ostavljaju veliki dojam, zato oni to i rade.
Nisu svi ljudi na internetu i nisu svi informirani o opcijama, treba pronaći način kako doći do svih građana i osvijestiti ih o bitnome, što ja mislim je jako težak zadatak.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Vidite kako ja znam što

Vidite kako ja znam što govorim. Nisam znao da ste vi žena. A žene su u svemu, pa i u politici puno sposobnije i vjerodostojnije od muškaraca. Osim toga, ako Savez želi biti vjerodostojan, tada bi na njegovim listama moralo biti bar 51% žena. Žene ne samo da su sposobnije, nego su i u društvu brojnije, pa je red da budu odgovarajuće zastupljene i u politici.

Sviđa mi se vaša odluka da promatrate razvoj situacije sa strane. Ne volim nagle i euforične odluke, koje se za nekoliko dana pretvore u potpunu ravnodušnost. Dakako, bolje je provjeravati i eventualnu odluku prilagoditi skupljenim informacijama. Samo tako donesene odluke mogu biti ispravne.

Nemojte nezavisne liste doživljavati pretjerano važnima. One to nisu. Ove liste Saveza će sasvim sigurno biti drugačije. Na njih ljudi neće ići postavljanjem, nego će oni, koji budu željeli, sami sebe birati i stavljati na listu. Dakako, bude li više aspiranata za listu, tada bi trebale vaše ideje, ambicije, odlučnost i energija imati veću specifičnu težinu od ostalih kandidata. Međutim, neće biti nikakva tragedija za one koji žele, pa ipak ne završe na listi. I za takve ljude će se otvarati prilike nakon izbora, da naprave ono što žele i dokažu da su sposobni. Konačno, već sama činjenica da je netko ravmnopravno s drugima, bez kompleksa, straha i oklijevanja, konkurirao za mjesto na listi, dovoljno govori o njegovom karakteru. Takvi ljudi zaslužuju podršku i zahvalnost drugih, jer je to jedini način da se dođe do najsposobnijih, a da se istovremeno druge ne povrijedi i ponizi. Štoviše, to je jedini način da svatko dobije šansu upravo primjerenu svojim sposobnostima i ambicijama.

Ne samo da neće biti poželjno imati "ime", građanima poznato po njegovim stajalištima, nego će to zapravo, u pravilu, biti kontraindikacija za ulazak na liste Saveza. Naime, znate li neko dobro poznato javno ime, a da se nije na neki način kompromitiralo? Što vrijede dobro poznata stajališta, koja su beskorisna, bezvrijedna i neučinkovita? Što mislite, zašto takva imena do sada ništa vrijedno nisu postizali s dobro poznatim stajalištima? Nikada nemojte uvećavati tuđe vrijednosti, ali ni omalovažavati svoje.

Vidite, negativna kampanja, zasnovana na blaćenju protivnika, isticanju njihovih mana, slabosti ili grešaka, je u načelu pogrešna kampanja. Ja osobno se ni jednom riječju ne bih osvrtao na prošlost, na propuštene prilike. Na podmetanja i objede protivnika u odnosu na mene, nikada ne bih odgovarao, pa ni argumentirano. Mene zanima budućnost, perspektive, mogućnosti i rezultati. Ne želim živjeti u prošlosti, jer to nema smisla. Obračuni s budalama isto tako. Idioti će uvijek više napraviti štete sami sebi, nego što bi im je ja mogao i željeti. Pa ih je uputnije pustiti da se sami dave, nego im u tome pomagati.

Mislim da se manje - više slažemo kako doprijeti do srca građana. Da ćemo ih osvijestiti- zaboravite. To je nemoguća misija. Ali da se proaktivna i učinkovita kampanja može vrlo lako odraditi- može. Budemo li vjerovali da je to teško, onda od toga neće biti ništa.

Tek sada vidim da zagovarate kompromisna rješenja. Ja sam protiv kompromisa, jer zahtjevaju obostrane ustupke, pa čak ponekad i odustajanje od određenih stavova. Mislim da je puno bolja opcija od kompromisa i konsenzusa, dogovor tipa pobjednik- pobjednik. Nema odricanja, a svatko iz odnosa dobiva točno ono što želi. I zato što dogovor nije utemeljen na trulom kompromisu, ne postoji mogućnost da ne uspijemo, pa ma o čemu se dogovorili.

Tko je glasao

novac

poveznik i brojni podržavatelji,

ponovno pitam koliko novca stoji iza te nebulozne ideje vas i don ivana grubišića. jedva za platiti kavu. prema tome sve je ovo mlaćenje prazne slame i rasipanje energije. poveznik nemojte mi odgovarati kobasicom, dovoljna je cifra.
ako svih vas ovo zabavlja, to je onda druga stvar.
svi skupa naivci stojte mi dobro.

Tko je glasao

Ponovno vi o novcu! Teško mi

Ponovno vi o novcu! Teško mi je kontrolirati situaciju, jer nisam siguran što je od onog što sam vam juče odgovorio objavljeno, a što nije.

Prvo, ideja je sve samo ne nebulozna. Drugo, molim vas da mi objasnite na koje to brojne podržavatelje mislite. Ja ih ne vidim, pa bi mi bilo drago da mi ukažete na temelju kojih informacija vi utvrđujete brojnost naših podržavatelja.

Koliko se sjećam vašeg prethodnog komentara na temu novca za našu kampanju, odgovoriti ću vam ovako. Jebem politiku koja se zasniva na novcu. Za mene to nije politika nego prevara birača. Ne pada mi na pamet tražiti novac za kampanju, sponzore i gubiti energiju na slične gluposti. Uostalom, kakva bi to politika bila, da se sutra mafiji moraju vraćati dugovi i činiti usluge, samo zato što smo bili dovoljno blesavi da kopiramo propale i kompromitirane političke opcije? Koji su to programi, vrijednosti, moral, koji bi se dali staviti na plakate, letke ili plaćene oglase u medijima? Mislite li da bi organiziranje nekakvih maloumnih pjevačkih preskupo plaćenih derneka imalo ikakva smisla i opravdanja? Ponavljam, takve ideje su besramno nebulozne.

Više sam nego uvjeren da predstojeće parlamentarne izbore neće dobiti novac nego ljudi. Drugačiji ljudi od onih koje smo trpjeli 20 godina i posljedice čijeg bezumlja ćemo plaćati slijedećih sto godina.

Osobno ću tražiti od don Ivana da ni jedan kandidat na njegovim listama ne potroši ni jednu jedinu vlastitu ili tuđu kunu u kampanju. Ako će netko dati novac za to, onda će to morati biti njegov novac i taj novac neće potrošiti nego investirati. Razlika je bitna. Ja sam ne trebam i ne želim čak ni novac Saveza, a da bi drugima s liste uštedio njihov novac, moju investiciju ću namjerno uvećati i ona će se odnositi isključivo na putovanja i boravak na mjestu sastanaka i priprema u kampanji ili za besplatne javne nastupe.

Niste primjetili da je u životu zabava prva, a ne sporedna stvar? Ne bi li bilo neozbiljno i dosadno shvatiti stvari preozbiljno? Ne samo da bi bilo pogrešno, nego bi nam to umanjilo šanse da napravimo nešto više. Naime. kad god se oko nečega trudimo više nego je potrebno, ono nam, začudo, sve više izmiče. I obrnuto. Što smo opušteniji, rezultati su bolji. Dakle, što seljak naivniji, krumpiri veći. Pa vi mislite!

Kada već ne volite kobasice, evo brojki. Nula kuna troška. Sto milijardi dodatnih prihoda u 4 godine.

Tko je glasao

Oprostite što vam nisam

Oprostite što vam nisam stigao odgovoriti ranije. Dva dana sam bio na Lastovu. Hvala na konstruktivnom komentaru.

Na sva pitanja i dileme koje ste iznijeli, odgovoriti ću vam vrlo kratko. Tek toliko da se bolje razumijemo. Ukoliko budete imali potrebe za dodatnim objašnjenjima, slobodno se javite.

Ja dijelim vaše mišljenje da je rasipanje energije osnivati vlastite nezavisne liste, pored ovakve mogućnosti kao što je Savez don Grubišića. Ali, ne bude li druge, u slučaju da tuđe inicijative ne budu odgovarale sustavu vrijednosti koje ja zastupam, onda ne bih oklijevao osnovati svoju listu, pa makar morao naći potpuno bezvezne ljude za istu. Ja točno znam i zašto i kako ću postići ono što sam naumio, pa nije nužno da na mojoj listi figuriraju "imena", u pravilu duštveno poznata i priznata, a u osnovi isprazna i nesposobna.

Mislili vi da vaše ime na nekoj listi ne znači ništa, ili mislili da bi moglo značiti jako puno, u oba sučaja ste u pravu. Samo je pitanje što ćete misliti o sebi? Sadašnji pristup vam je pogrešan. Ja sam apsolutno siguran da bi vaše učešće na bilo čijoj listi učinilo ogromnu razliku i da bi isključivo i samo vaš angažmana bio od one presudne važnosti za uspjeh liste.

Nemojte misliti da fantaziram. Naravno da ne znam ništa o vama, ali ono što znam o ljudima općenito je dovoljno da budem kategoričan. I vi ste se rodili s nekom životnom misijom, koju nitko drugi na svijetu, čak i da hoće, ne može ostvariti umjesto vas. Što je to? Ne znam. Ali pouzdano znam da su ovi parlamentarni izbori za sve nas prilika da otkrijemo svoju misiju i ovim putem je ostvarimo. A time zadužujemo čovječanstvo, a ne samo Hrvatsku.

Ne, ja uopće nemam utisak da don Ivan ima odlične prijedloge za daljnji put Hrvatske. Ali, za razliku od drugih on je dobronamjeran i pošteno motiviran. To za početak uopće nije loše. Osim toga, čini mi se da don Ivan ne želi stvari mijenjati preko koljena, jer je možda i previše liberalnih stavova i previše vjeruje ljudima. Moglo bi ga to stajati velikih razočaranja. Međutim, zato su tu ljudi poput nas, da svojim idejama i djelovanjem amortiziramo slabosti i mane Saveza. Sve je to stvar dogovora i dubljeg promišljanja određenih problema.

Vidite, slažem se s vama u pogledu novca za kampanju. Ideja da se putem društvenih mreža lobira za liste Saveza je vrlo moćna ideja iz nekoliko razloga, koji su vama poznati. Ja ne mislim da bi se u kampanji trebalo obraćati ciljanim skupinama ljudi. Na internetu je relativno mali broj, uglavnom obrazovanih i mlađih ljudi i taj krug utjecaja, koliko god bi ga tim putem bilo najlakše odraditi, je nedovoljno velik sa stajališta broja glasača. Uz to, ne mislim da bi trebalo zanemariti slabije obrazovanei siromašnije slojeve društva. Zato kampanju ne bih bazirao isključivo preko interneta. Onoga trenutka kada bi internet kampanja doslovce šokirala taj medij i njegove korisnike, tada bi vodeći TV i pisani mediji bili prisiljeni dati nam svoj prostor za izražavanje naših stavova. Naravno da taj prostor ne bi bio ni obilat ni dobronamjeran, ali bi prije svega bio besplatan. S druge strane, način i kvalitet korištenja tog prostora ja ne bih prepustio medijima.
Vrlo konciznim i maksimalno uvjerljivim nastupom, isključivo zasnovanom na činjenicama i istini, glasači se mogu figurativno rečeno, nokautirati. Treba progovoriti rječnikom i argumentacijom koju svatko može razumjeti i u kojoj svaki pojedinac može prepoznati sebe, svoju situaciju i moguće perspektive. One su za sada samo potencijalne. Zašto ne bi postale i stvarne? Pri tom, držim da su lokalne radio stanice nevjerojatno zahvalan medij za ovu priliku. U odnosu na letke ili plakate imaju ogromnu prednost , jer se biračima ne nude kojekakve frankeštajnske čunke. Ono što ja mislim da bi trebalo reći ljudima u kampanji se ne može staviti ni na kakve letke ili plakate. Na njih obično idu lažna obećanja, a ja se ne mislim njima baviti.

Već sam napisao da ni ja nisam dobro razumio tu ideju otvorenih lista. To ipak ne znači da stvar nije provediva i bez brojanja glasova po svakom kandidatu. Svi članovi neke liste točno znaju svačiji doprinos izbornom rezultatu cijele liste. Ako smo pošteni, karakterni i dosljedni proklamiranim ciljevima, tada uopće ne bi bio problem unaprijed se dogovoriti koji kandidati postaju saborski zastupnici. Bez obzira na kojem mjestu na listi se nalazili. Znam da bi ovakav pristup neminovno izazvao razočaranje kod kandidata koji su svjesni da ne mogu kvalitetno konkurirati drugima. Međutim, nije trenutak za promoviranje i guranje osobnih interesa. Pri tom je jako važno razumjeti da izabrani zastupnici ni teoretski ne mogu sami obaviti posao i dužnosti preuzete osvojenim mandatima. Tu se otvara ogromna mogućnost za angažiranje svih ostalih kandidata, koji nisu izabrani, i to točno na onim poslovima za koji su oni osobno zainteresirani. Recimo da netko želi biti državni tajnik za obrazovanje, ima ideje i kvalifikacije. Zašto ne bi pomogao kandidatu s liste koji želi biti ministar obrazovanja? Karikiram? Malo. Ali u osnovi je to to. Bi li netko želio ostvariti karijeru vozača ministra? Ma pogledajte stvari malo drugačije: kako bi se ja odnosio prema kandidatu za kojeg znam da može postati kvalitetan premijer, a ja želim biti ministar obrazovanja? Bi li radio na vlastitom ili njegovom izboru?

Usko razmišljate kada govorite o činjenici da bi don Ivan dobio najviše glasova. To je točno, ali nije presudno važno. Njegova inicijativa nije ostvariva na naporu jednog pojedinca. Ovo je timski projekt i dobro osmišljena realizacija podrazumijeva timski rad. Nema nevažnih ili manje važnih kotačića. Rijetko u životu pobjeđuju najbolji timovi. Uvijek pobjeđuju timovi posvećeni zajedničkom cilju, pa makar ne bili najbolji. Kada bi u svim izbornim jedinicama don Ivan formirao "svoje" nezavisne liste, onda bi one dobivale glasove i onda kada on osobno ne bi formalno bio njihov nositelj. Njegov duh i karizma bi dali veći doprinos, nego da sam bude na njima. Osim toga, nositelji lista bi sasvim sigurno puno odgovornije prihvatili svoju ulogu, kada bi znali da o njihovu naporu i stavu ovisi timski duh i timski rezultat. najlakše se, kao drugi, treći i slični, šlepati iza nečijeg imena. Ma o tim detaljima se može kasnije više raspravljati, jer sada, vjerujte, ja se time ne zamaram niti me zakonska rješenja trenutno zanimaju.

Tko je glasao

Bozo. Imam stranicu koja se

Bozo. Imam stranicu koja se zove PoliWiki. Cilj joj je prikupljanje biografija osoba koje su se odlucile baviti javnim poslom, kako bi zainteresirana javnost upoznala lik i djelo, te uopce samo postojanje svih onih zainteresiranih za proaktivnu ulogu.

Stranica je u testnoj fazi, tako da ne zamjeris na losem dizajnu, no masa biografija je vec tu:

http://poliwiki.net/index.php?title=Kategorija:Biografije

Mozes li molim te ispuniti svoj profil kod sljeecih rubrika:

==Kratki životopis (naglasiti radi li se o fizičkoj ili virtualnoj osobi)==
==Glavni uspjesi==
==Trivia==
==Čvorista koja osoba pokriva (pollitika.com i slično)==
==Članci o osobi iz medija==
==Političke akcije (što je učinjeno)==
==Članstvo (stranke, udruge, sl.)==
==Područje(a) djelovanja==
==Linkovi==
==Preporuke, mišljenja o osobi (isključivo politički relevantne)==
==Prostor namijenjen za osobu (privatni prostor osobe iz profila)==
==Kontakt==

Kako bi zainteresirana javnost imala mogucnost da te upozna.

Upozorenje! Forma je Wiki, tako da mjesta za cenzuru nema, osim ako se ne radi o informacijama koje nisu javno dobro.

Tko je glasao

Gale, nemam ništa protiv

Gale, nemam ništa protiv objavljivanja biografije ili stranice PoliWiki. Samo sada nije trenutak za tako nešto. Naime, ja držim da biografije često puno više sakrivaju, nego govore. U trulim društvima, u kojima su vrijednosti ozbiljno poremećene, svako društveno priznanje za neku osobu, pojavljivanje u medijima, osvojene funkcije, članstva i preporuke ja tumačim s velikim oprezom i ne malom rezervom. Obično je sve nabrojeno u dijametralnoj suprotnosti s osobnim rezultatima i postignućima.

Predstojeće izbore, možda prvi put u proteklih 20 godina, neće dobiti poznata imena, nego oni koji ponude konkretniju promjenu perspektive. Poznate face i poznate političke opcije to nisu u stanju.

Čim nađem malo vremena zabavit ću se upisom na PoliWiki. Ne vjerujem da će me zapaziti neki lovac na talente. Još manje da će me javnost upoznati.

Tko je glasao

Od kada jedan lesarovac ima

Od kada jedan lesarovac ima pravo vrbovati ljude za svoju privatnu arhivu? To ti je krsenje statuta stranke u koju si se upisao. Gale jesti lesarove bivtekice je jedno a promivirati tu glupost u kojoj blatis ljude drugo. Pitam se kada ce netko protiv tee pokreniti kazneni postupak!

Tko je glasao

Savez

Nije sporno da Don Grubisic sa svojim Savezom ima plemenitu ideju i iskrenu zelju za dobrobit drustva. Moje misljenje je da bi svugdje bili maksimalno oko izbornog praga, a onda d'hondt radi svoje. Broj zastupnika bi varirao od 0 do maksimalno 3.
Takodjer ideja otvorenih lista prema DIP-u i aktualnom izbornom zakonu nije moguca. Znaci ako osvojite mjesto u nekoj jedinici ne moze ici npr 14. na listi vec se ide po rasporedu na listi kakva je ovjerena i predana DIP-u.
U svakom slucaju sretno vam bilo.

Tko je glasao

Mislim da sam na ovaj vaš

Mislim da sam na ovaj vaš komentar već uglavnom odgovorio putem odgovora drugima.

Hvala vam na vašoj prognozi izbornog (ne)neuspjeha Saveza. Zalužili ste da vam otvorim moje karte.

Političke opcije su se u Hrvatskoj potrošile i teško kompromitirale. Podatak o nekih 70% razočaranih i zabrinutih glasača nije moj podatak, nego nekakvo činjenično stanje. Mudrim pristupom i pametnim korištenjem okolnosti, doslovce je moguće političke mrtvace pomesti s političke scene. A da se ne bi moralo koalirati ni s kim niti ovisiti o političkoj trgovini, ne bi li bilo najbolje osvojiti bar 80 zastupničkih mjesta u Saboru? Bi li onda bilo teško provesti radikalne društvene promjene i u roku od godine dana zasjesti na zelenu granu?

Ne znam da li ste informirani o nevjerojatnoj političkoj i gospodarskoj transformaciji u jednoj azijskoj državi bivšeg SSSR-a, koja je vrlo jednostavnim rezovima, u fantastično kratkom vremenu postigla nevjerojatne rezultate? Naravno da našim vlastima i medijima nije interes informirati javnost o takvim slučajevima, jer bi tada naša situacija izgledala još tragičnija. Ali ako drugi mogu. što smo mi gori?

Možete se slobodno smijati gornjoj brojci 80. Moguće je i više. A najslađe se smije, onaj koji se zadnji smije.

Tko je glasao

Ovo s listama sam vjerujem

Ovo s listama sam vjerujem donekle objasnio gore. Ja stvari nikada ne shvaćam formalistički. Ako se nositelj liste i svih ostalih 12 kandidata s liste odrekne saborskog mandata, ne pripada li mandat 14. sa liste?

Veseli me vaša prognoza izbornih rezultata Saveza. Svakako ću vas podsjetiti na nju onoga trenutka kada izbori završe. Hvala vam na dobrim željama, ali mislim da se ne smijemo uzdati u sreću i slučaj.Nema toga u našim životima, zar ne?

Tko je glasao

samo prazne riječi

poveznik,

politika je pragma, a ne prodavanje imaginarne magle, uključujući sveprisutnog samoreklamera don Ivana grubišića. s ovakvim pristupom društvenim problemima ništa se ne postiže, osim što se bespotrebno troši energija. pogledajte koji ste trud učinili da biste sklepali ovaj dnevnik, a od toga nikakve praktične koristi.
Postoji jedna američka poslovica koja kaže "politika je 95 posto novca, a i onih 5 posto je pretežno novac". Kakav novac stoji iza svega što ste napisali,a kakav novac samoreklamerski don Ivan Grubišić želi utrošiti u kampanji.
Stvarno kad se vidi koliko ima naivaca u ovoj zemlji, nije ni čudno da smo u društvenoj, političkoj, gospodarskoj i moralnoj krizi. u takvoj klimi najbolje prosperiraju razni minhauzeni poput don ivana Grubišića, a karavana (s novcem) ide dalje.

Tko je glasao

Evo zašto opravdano mrzim

Evo zašto opravdano mrzim negativno ocjenjivanje i brisanje komentara. Brisanjem komentara vkrsnika, koji to ničim nije zaslužio, sada možete slobodno brisati i moj odgovor, jer je izgubio svaki smisao.

Tko je glasao

hm

suzdržat ću se od davanja minusa komentaru @vkrsnika, ali bar da se vidi kakav lik vrijeđa osobu koja je moralno za sto kopalja iznad tog nounara, jedan izvadak iz intervjua s dotičnim krsnikom:
"Kada sam dobio otkaz u Hini, htio sam ići na televiziju, ali tadašnja HDZ-ova struktura nije me željela. Nisam bio povezan s Udbom, a bio sam neposlušan, nepodoban. Tadašnji direktor HTV-a Branko Lentić dao mi je smiješno objašnjenje, da se neću snaći među mladima. Tada je bio predsjednik Vlade gosp. Josip Manolić, koji mi je, istini za volju, ponudio tri opcije. Jedna je bila da budem glavni urednik »Danasa«, koji je propao, i to nisam htio prihvatiti, druga opcija bila je da radim nešto u Saboru, što nisam htio. Mislim da sam pogriješio kod treće, nudio mi je da budem urednik vanjske politike »Večernjeg lista«." (link na cijeli članak je:http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac245.nsf/AllWebDocs/krs).
manolić njemu daje da bira posao, ej... pettra, javi se :). a on, jadan, nema veze sa udbom, manoliću se smililo na sirotinju...
degutantno je da takav klon josipa jovića, joška čelana, fijačka, ovako blati don grubišića, bar meni. pa to su začetnici nounarstva kakvo je danas
profesor

Tko je glasao

Profesore, žao mi je što sam

Profesore, žao mi je što sam možda, svojim upisima, isprovocirao vašu reakciju. Mislim da za procjenu i ocjenu nečijeg lika i djela ne bi trebalo koristiti ama baš ništa iz njegove prošlosti. Ni dobro ni loše, jer je vrlo teško, ako ne i nemoguće, razumjeti nečije životne okolnosti i kontekst u kojem je čovjek, manje ili više, bio prisiljen vući poteze koji ga nisu dostojni. Nitko ne može živjeti izolirano od drugih i društva niti izbjeći negativne utjecaje okoline. Previše puta ljudi rade stvari zbog kojih se sami sebi gade, ali ne zato što su ih željeli raditi iz obijesti, nego zato što su bili ucijenjeni, egzistencijalno ugroženi i slično. Stoga mislim da se nitko zbog takve prošlosti ne bi trebao ni sramiti ni kajati. Vjerojatno drugačije nije moglo biti, jer da jest,drugačije bi i bilo.

S druge strane, nekritički nekoga glorificirati na isti način, je pogrešno. Don Ivana Grubišića nitko ne može blatiti, ako on to ne dozvoli. Prema tome, ne treba uzavreti zbog toga što netko iznosi svoje mišljenje o drugome na vulgaran način i nepromišljeno. To je samo posljedica navike da se stvari i ljudi ocjenjuju, umjesto da se razumiju.

Puno bolji pristup je otkriti potencijal i vrijednosti u drugome, koje bi se dale iskoristiti za stvaranje budućnosti. Potpuno je nevažno kakav je netko bio, u odnosu na ono kakav taj isti čovjek može biti. Kada bi ljudi shvatili razliku, svijet bi postao puno ugodnije mjesto za življenje.

Tko je glasao

hm

lijepo zborite, međutim, ima i ona naša "ne mo'š od go**a napravit pitu", hehe. moje je mišljenje da ljude koji su pokazali kroz svoj život, rad, društveni angažman i sl. ne drže do nikakvih ideala, moralnih i etičkih zadanosti (ako ih uopće mogu spoznati, dokučiti što bi to bilo), treba onemogućiti da i dalje "dejstvuju", jer su štetočinje! njima je u interesu samo vlastiti probitak, bilo iz materijalnih interesa, želje da budu važni, želje za moći itd. i na vjerujem da se razumijevanjem takvih i tražeći u njima nešto pozitivno, može išta korisno postići.
npr šta bih ja imao otkriti u jaci, kakve to potencijale u osobi koja je naprosto prirodno cijepljena od bilo kakve moralne, etičke i sličnih kvaliteta? to je jedna prirodna nepogoda koju treba svakako neutralizirati, onemogućiti u bilo kakvom djelovanju koje se tiče općeg interesa.
ili @vkrsnik, pa cijela njegova aktivnost i na ovom vašem upisu a i inače se svodi na: "ma šta vi znate, vi ste naivci, ovce, nemate ni love ni m**a za nešto ozbiljno napraviti...". zato je po meni, potrebno pokazati TKO nam govori s takvih visina - jedno plaćenićko piskaralo koje samim tim što je služio ovog i onog moćnika (njegove, tobože pisanije protiv trenutnih vlastodržaca su stari nounarski trik i dio pakta između njih i politike k'o da raja ne primjeti da istom kašikom kusaju) uzima sebi za pravo docirati, učiti nas što valja a što ne.
ukratko, ne mislim da treba previše civilizirano općiti sa osobama koje imaju taj sindrom, kako sam ga davno nazvao, tonča vrdoljaka: uvuci se u š***k onome iznad, a zgazi one ispod sebe
profesor

Tko je glasao

Nasmijali ste me, premda

Nasmijali ste me, premda stvar nije za smijeh. Prije je tragična. Ipak, nasmijali ste me , jer u vašem bijesu prepoznajem sebe od prije nekoliko godina. Sve dok nisam postigao svjesnost, poput vulkana sam rigao srdžbu oko sebe. Dan i noć. I onda se dogodilo nešto neobično. Sada mogu stajati usred svoje najveće nesreće, a da ne trepnem i da uopće ne reagiram.

Gledajte ovo. Dok je vaš odnos prema drugima negativan i odbojan, oni će vam uporno dokazivati ono što vi o njima mislite: da su idioti. Što god vi više negative ulažete u takav odnos, on postaje sve gori i gori.

Onoga časa kada vi određeni odnos namjerno i ciljano promijenite, pa u istom čovjeku, koji se ni mrvice nije promijenio, počnete primjećivati neke vrijedne osobine, nekakv vrijedan potencijal i slično, taj počinje vama davati dokaze da ste vi u pravu, a da je on- genijalan. Promijenjen odnos mijenja sve. Nevjerojatno, ali istinito. Pri tom nije riječ o tome da ste vi nečije sposobnosti počeli izmišljati, glorificirati nečega čega nema ili preuveličavati. Neiskren, dvoličan odnos ne može mijenjati ni odnose ni ljude.

I moj nekadašnji bijes u odnosu na druge je bio utemeljen na pogrešnom uvjerenju da su neki ljudi nepopravljivo blesavi i pokvareni, a da su neki drugi, meni bliski, pametni i talentirani. Nema veće zablude od te. To jednostavno nije istina. Negdje sam ovih dana pisao o sposobnostima i misijama ljudi, pa vas molim da to pročitate, da se ja ne bih ponavljao. Prema tome, čak i naizgled nepopravljive štetočine, kao što su recimo mnogi političari, nisu beznadežni slučajevi. Uz nekog mentora koji je svjestan i ima karakter, pod uvjetom da pristanu na učenje i dobrovoljno se stave pod vodstvo takvog mentora i najgori psihološki i duhovni degenerici se mogu "popraviti". Oni nikada nisu bili ni pokvareni ni bolesni, nego samo im nitko nije razvijao njihove duhovne i emocionalne sposobnosti. I to je- sve. Zapravo, to je tzv. teorija izbora psihoterapeuta Williama Glassera.

Ono što vi vidite kod drugih je samo površinski fenomen. Obično je to strah kamufliran srdžbom i bijesom. Međutim, kada malo pažljivije promatrate i promislite dublje, tada ćete vidjeti kako ljudi, kada pogrešno reagiraju, zapravo svojom reakcijom izražavaju svoju bespomoćnost. Izgubljeni su nesigurni i bespomoćni. I baš zato s njima bi trebalo, kako vi kažete, civilizirano općiti. Ne možete vjerovati kako to može biti produktivno i obostrano korisno. Samo na taj način se s drugima mogu graditi zdravi odnosi, koji nisu podložni propadanju i utjecaju okolnosti.

Tko je glasao

kompleksaš

profesor,

bespredmetno je raspravljati s osobama koji spadaju u naivce, a još su k tome i kompleksaši, pa jedino što im preostaje napad ad hominem, a ne ad rem, jednostavno jer nemaju niti se trude da se posluže argumentima u raspravi o određenoj temi. a budući da šjor povesor ne možete ponuditi ni jedan argument da se iza svake politike ne nalazi novac, onda vam kao i mnogima drugima na ovom portalu ne preostaje drugo nego da se nabacujete blatom. a to više govori o vama nego o mojoj malenkosti..

Tko je glasao

Odgovor poviše vašeg

Odgovor poviše vašeg komentara, kako se odnosi na profesora, tako se odnosi i na vas. Razmislite, jer vi možete promijeniti vaš odnos prema profesoru, a da on ne promijeni svoj prema vama. Međutim, vaš odnos će promijeniti profesora, pa bi vam on mogao početi davati dokaze da je bolji nego što vi to mislite.

Tko je glasao

hehe

imaš praf, pogotovo su dobri ARGUMENTI da sam naivac i kompleksaš. hehe, ne pjeni i stoj mi dobro, potvrdio si mi da sam dobro procijenio tvoja životna načela, a o ličnosti @vkrsnika nisam ni govorio (ad hominem, sic!) ne vjerujem ni da postoji (znaš ono, lutka na koncu).
P.S. sam sebi skačeš usta kao vatreni zagovornik nebeskog poslanja F.T. znači, i za njega i iza njega je (po)stojala samo lova?
profesor

Tko je glasao

kompleksaš 2

povesore,

ovo je vaš citat u kojem nema ni "r" od "ad rem":

"ili @vkrsnik, pa cijela njegova aktivnost i na ovom vašem upisu a i inače se svodi na: "ma šta vi znate, vi ste naivci, ovce, nemate ni love ni m**a za nešto ozbiljno napraviti...". zato je po meni, potrebno pokazati TKO nam govori s takvih visina - jedno plaćenićko piskaralo koje samim tim što je služio ovog i onog moćnika (njegove, tobože pisanije protiv trenutnih vlastodržaca su stari nounarski trik i dio pakta između njih i politike k'o da raja ne primjeti da istom kašikom kusaju) uzima sebi za pravo docirati, učiti nas što valja a što ne."

nakon ovoga s vama provesore nema nikakvog smisla komunicirati. Ajte lovit zmije po imotskoj krajini.

Tko je glasao

ajde dobro...

iđen lovit zmije (možda i ti naiđeš,hehe), kad si me tako ARGUMENTIRANO sveo na čobana. stoj mi dobro principijelni nounaru.
profesor

Tko je glasao

Mir djeco! Mir!

Mir djeco! Mir!

Tko je glasao

Zbilja mrzim ovo blesavo

Zbilja mrzim ovo blesavo davanje negativnih ocjena i brisanje komentara. Nema to nikakva smisla. Ma ni svrhe. Čovjek je napisao svoje mišljenje i što je tu sada sporno. Odgovorio sam mu onako kako ja mislim da je potrebno. Sada, brisanjem komentara, možete slobodno izbrisati i moj odgovor. I on je izgubio na smislu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci