Tagovi

„Superwomans“ i Superhik u ljubavi

Banke prikriveno koriste načelo kolektivnog kažnjavanja?
Teorija može ispravno ili neispravno tumačiti događaje u državama i prirodi. Pogledajmo teoriju o kamatama. Kamate banaka na kredite dužnicima se određuju kako teorija zbori trošak nabavljenog novca + trošak operacija banaka + dobit banaka + procijenjeni rizik na plasman kredita.

Upozoravam, u „trošku nabave novca iz inozemstva“, u slučaju loše regulacije/zakona može se nalaziti mogućnost „ tunelarenja novca iz države“

Zašto države dobivaju manje kamatne stope od građana? Trošak operacija kredita građanima nije toliko velik da bi opravdao razliku između kamata koju plaćaju građani i koje plaća država.
Zašto bi građani/poduzetnici snosili povećan rizik poslovanja banaka s državom?

Član 33. Četvrte ženevske konvencije izričito zabranjuje kolektivno kažnjavanje.
Može li kolektivno kažnjavanje biti prikriveno? Da. Je li novčano kažnjavanje građana kažnjavanje i mogu li ga činiti banke? Da.
Svako neopravdano terećenje troškovima nekoga koji nije izazvao te troškove je nemoralno, nepravedno i u pravnoj državi bi se smatralo kažnjavanjem
Terećenje troškovima jednog od partnera može biti regulirano ugovorom i zakonom ili se može odvijati izvan toga, ili može biti u kombinaciji. Što centralne banke dopuštaju u praksi?
Ima li u načinu određivanja kamata za kredite građana kolektivnog kažnjavanja? Da.
Banke svoje loše poslovne poteze - davanje kredita lošim dužnicima naplaćuju od dobrih dužnika umjesto da terete dobit banke ili ulagački kapital.
Banke svoje loše upravljanje, velike plaće luksuzne zgrade i opremu, te sve greške naplaćuju od poslovnih partnera, a ne od ulagačkog kapitala ili dobiti. A to im omogućavaju zakoni.

Primjer za građane lošeg „bankarskog proizvoda“ - Prekoračenje po tekućem računu (PPTR)
Lihvarenje može biti sakriveno u mehanizmu određivanja cijena proizvodu. PPTR je prema konceptuo vrsta revolving kredita različitih iznosa koji može biti i dugoročan i kratkoročan.

U ovom pravnom poslu banka sama određuje dozvoljeni iznos kredita-prekoračenja tekućeg računa. Što je veći iznos kredita –prekoračenja dozvoljen povećava se rizik naplate i banka određuje veću stopu rizika i kamatnu stopu.

Dužnik plaća jednaku kamatu bez obzira koliko posto dozvoljenog iznosa prekoračenja koristi.
Ako koristi recimo deset ili 25 posto prekoračenja onda banka naplaćuje lihvarske kamate.

Zašto banka ne traži neki oblik garancije od građana za PPTR nego naplaćuje velike kamate?
Što je s građanima koji imaju štednju u bankama ili hipoteku na drugi kredit koja uvelike premašuje iznos duga na PPTR, dakle u potpunosti garantira plaćanje prekoračenja na tekućem računu? Nije li i onda riječ o lihvarskim kamatama banke?
Obrazloženje banaka da je riječ o različitim proizvodima može važiti samo u ne kapitalističkim i totalitarističkim državama. Ovdje je riječ o odnosima dva subjekta banke i građana koje se moraju odvijati po zakonskim načelima.

U nekim državama su banke su nazvale proizvod "prekoračenje tekućeg računa" i počele voditi evidencije izvan konta krediti. To je slabost sustava kontrole centralne banke koji nije ograničio uvođenje „novih proizvoda banaka“ i početnička je greška.

Banke, koristeći isti model djelovanja, „nova riječ ili izraz“ prikrivaju sadržaj onoga što čine i „provlače se“ kroz zakone djelujući u svoju korist i izbjegavajući pravila postojeće regulacije.

Zašto postoje inozemne agencije za procjenu rizika plasmana u drugim državama?
Zašto se informacije o devalvaciji ili važnim stvarima operacija novcem u državi taje što duže.
Zašto se informacija - procjena kreditnog rizika koja bitno utječe na cijenu novca pušta javno i medijima prenosi?
Zašto inozemne agencije imaju utjecaja u tuđim državama na kreiranju elemenata „tržišne“ dinamike? Zašto države ne tuže te agencije?

Moglo bi se tumačiti da je svrha da se ocjene agencija iznose u javnost, da olakšaju podizanje kamata bankama u određenim državama?
Što ako agencije pogriješe, pa dođe do smanjenja investicija u državi? Hoće li država pokrenuti spor s agencijom? Ako nema pravne regulative za agencije u odnosu na njihovo činjenje,- iznošenje informacija, onda agencije ne bi smjele javno iznositi podatke.

Superhik se kamuflirao
Na koga se ocjena agencija o procjeni rizika zapravo odnosi? Na:
* politiku centralne banke koja je loša i dopušta rizike banaka i nepravednu naplatu „usluga“
* loše zakone i djelovanje vlade koje povećanjem duga i lošom regulacijom povećavaju rizik
* stanje javnog sektora koji osiromašuje poduzetnike i građane te se zadužuje
* stanje poduzetnika posebno dijela iz javnog sektora
* stanje građana.
Ali u medijima se prezentira samo zbirna ocjena, a ne ocjena svakog uzročnika rizika!
Zna se zašto. Zapravo su vlada, centralna banka i javni sektor najlošije ocijenjeni!

Ako se misli na stanje poduzetnika, od kud stranim agencijama podatci? Zašto ih nemaju naše institucije i zašto institucije države prema tim podatcima ne mijenjaju javne politike i zakone te ne upravljaju kvalitetno?

Bankama se dozvoljava da rade pretežito bez rizika
Vlade, posebno centralne banke su loše u regulaciji banaka i nedovoljno ih reguliraju, pa banke ne moraju snositi rizike kao poduzetnici, čime su oštećeni njihovi poslovni partneri.
Zbog toga se banke ponašaju slično lihvarima, a građani i poduzetnici kao vjerovnici i kao dužnici stradavaju.

Struktura izvora novčane mase i kvaliteta kanala
Analiza strukture izvora i kanala za povećanje količine novca u opticaju ukazuje da prevladavaju loši i rizični kanali koji proizvode stalnu štetu te da se i na dobrim kanalima loše djelovalo.

Više novca u opticaju u državi i jeftin novac u odnosu na solventnu sposobnost poduzetnika i vjerovnika omogućava njihovu pasivnost i usporava ih u razvoju. To posebno dolazi do izražaja kada većinu novaca dobija javni sektor.

Količina novaca u opticaju u državi (pogrešno se naziva likvidnost na tržištu) određuje cijenu novca (više novaca, manje kamate), moguću inflaciju ili deflaciju, te povećava rizičnost poslovanja banaka i dužnika, put u „krizu“. Više novca znači manje racionalnog i razvojnog ponašanja, a što pogotovo djeluje u javnom sektoru.

Primjerice, prije "krize 2008." banke su smanjile procjene rizika za kredite u plasmanu, centralne banke su im to dopustile, povećao se plasman količine novca iznad obujma proizvodnje, iznad sposobnosti solventnosti i iznad sposobnosti likvidnosti pa je došlo do nesposobnosti plaćanja i nedostatka novca na tržištu u odnosu na stvoren dug.

Količina novca na "tržištu" se održava ili povećava na više načina, a svaki način ima svoje koristi i rizike:
* Centralna banka može "otpustiti" bankama njihove "rezerve" (garanciju za rizično poslovanje). Ovdje nije riječ o tržištu već o direktnoj intervenciji države!

Banke – dobavljači novca
Količina novca na tržištu se održava ili povećava sa:
* „samostalnom kreditnom politikom poslovnih banaka“ jedini, u nekim slučajevima tržišni mehanizam koji je često izvitoperen utjecajem matica banaka.
Banke imaju poduzetničko pravo na nenamjerne greške i rizike i njima se ovdje se nećemo baviti.
Ako se vlastodršci, banke i centralna banka zaklinju u tržište kao regulatora, zašto banke prije nekoliko godina nisu same kupile eure u inozemstvu, nego je centralna banka „emitirala likvidnost «i time izazvala niz štetnih posljedica. Najštetnija posljedica je da je vlada dobila novac pa zbog toga nije započela reforme, ..... Novac je vladi dat jer imaju kao „garanciju“ dosta državne imovine kojom će ubuduće platiti dio duga.

Količina novca na "tržištu" se održava ili povećava i sa:
* fiskalnom politikom države prema bankama = «uzimanje novca građanima i poduzetnicima i davanje bankama i njihovim korisnicima» u različitim formama (obaveza tekućeg računa u bankama koji banke naplaćuju,....). U kapitalizmu država daje bankama da zarađuje? To je totalitarizam koji uništava tržište i razvoj države.
* država financira poduzetnike putem državne banke = «uzimanje novca građanima i poduzetnicima i davanje određenima» (državna intervencija). Podloga za korupciju. Država koja nije poduzetnik znati će ocjenjivati kvalitetu poduzetnika? Neće.

Jedanput država čini privatizaciju imovinu, a zatim nacionalizira novac građana i poduzetnika putem poreza za kupovanje ili stvaranje imovine?
S ova dva“ kanala“ državnog djelovanja se stvara „koruptivno dogovoreni dio privrede“ po kojoj vladajući određuju kako bi se stvari trebale odvijati? A riječ tržište se koristiti samo manipulaciju građana?

Komentari

U Europi tržište i poduzetništvo nije slobodno,nego je podobno

Iz ovog odličnog dnevnika izdvajam:

Ako se vlastodršci, banke i centralna banka zaklinju u tržište kao regulatora, zašto banke prije nekoliko godina nisu same kupile eure u inozemstvu, nego je centralna banka „emitirala likvidnost «i time izazvala niz štetnih posljedica. , jer je lijepo uočena državna intervencija i prisiljavanje građana-poreznih obveznika da praktično budu prisilni jamci privatnim "firmama"- bankama, preko političke vlasti koja je potpomognuta donatorstvom tih privatnika.

Kapitalizam je evoluirao i preuzeo od komunističko-socijajlističkih društava najgore elemente: državno uplitanje u gospodarske tokove do svemoćnog sveregulatora svih procesa i time kalemljenja ogromnih troškova administracije i birokracije na leđa cijelom društvu, te mogućnost upropaštavanja odnosno izdizanja pojedinih "državnih kapitalista" do granice da jedna uredba nekoga može trenutno upropastiti, a nekoga iz ničega izdići u sam vrh bogatih držkapitalista (kapitalista na pogon države).

Kapitalističko društvo s poticajima, za ovo, za ono,..., a poticaji idu iz državne blagajne, opet pokazuje devijaciju kapitalizma u nešto sasvim drugo- nešto svojstveno komunističkim zemljama, a ne kapitalističkim. Biti tržišno konkurentan u tom moru poticaja postalo je čista podvala.

U Njemačkoj se upravo to događa. Merkelica od Nijemaca pravi glupane , podvaljujući im "multikulturalnost je mrtva", a u isto vrijeme im dovodi milijun ljudi sasvim drugačije kulture, ali i drugačijeg osjećaja za pravdu, za gospodarstvo, za društveni položaj žena,...

"Treba im radna snaga", kažu? Kome? Pa kapitalistima!

Kakvi su to kapitalisti koji trošak dovođenja svoje radne snage, koja bi im omogućila konkurentnost , prebacuju, preko podmićivanja političara, na račun svih građana, kojima tako ruše dnevnice, uz asistenciju državnih dužnosnika? To su organizirani kriminalci čije su sluge političari koji takvim potezima kradu novac građanima i pretaču ga , preko "konkurentnosti" u privatne ruke tzv.uspješnih kapitalističkih gospodarstvenika (ustvari pljačkaša koji pljačkaju sve koji izdvajaju novac za državnu blagajnu.

I još će prilagodba te "radne snage", smještaj, socijalna davanja i ostalo- opet pasti na leđa porteznih obveznika, a ne "kapitalista" kojima treba radna snaga-pa neka je i plate.

Sve je to pljačka neviđenih razmjera, upakirana u "humanost" dok u isto vrijeme svim tim ljudima uništavaju domove i države, da bi se neki isti ili drugi "državkapitalisti" domogli bogatsva iz tih država.

Što si radnu snagu "državkapitalisti",ne dovedu na svoj trošak, što oni ne plaćaju njihovu edukaciju i prilagodbu, te njihov boravak dok ne počnu raditi za njih, a ne da to ide na trošak države Njemačke, ali i svih ostalih država koje su morale sudjelovati u dovođenju tih njihovih "radnika" i odvajati svoj novac, posredno za "nejmačke, kapitaliste"?

Ovo čudovište koje jede gospodarstva, onesposobljava ljude za preživljavanje preuzelo je od kapitalizma najgore, a na to još je nakalemilo najgore iz socijalizma- potrebu za svereguliranošću i ogromnom administracijom i birokracijom.

Njemačka, Francuska,..., urliču na ljude koji drugačije misle, etiketiraju ih fašistima, opasnom desnicom,...., jer su to preuzeli od "crvenih komunističkih društava" koja su se obračunavala tim načinom: medijskom harangom, jer su u potpunosti okupirali javne medije i zasipaju građane nenoramlnim količinama besprizornih laži.

Vođe staljin-kapitalizma, poput Merkel, postali su opasnost za cijelu Europu!

Banke, financijske institucije,..., postale su mjesta apsolutnih državno-partijskih diktata nad gospodarstvom i time guše svako poduzetništvo, jer žele poduzetnike partijski podobne,a ne slobodne!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci