Tagovi

Studenti, studiji i moja prica

Studij i studiranje
Nisam se jaaako dugo javljao, ali ponukan prethodnom pricom, odlucio sam dati svoj doprinos.
Pricu o studiju cu pisati iz svog kuta, jedne davne i velike 1998. godine kada sam u srpnju diplomirao na strojarstvu... nezaboravna utakmica Hrvatske i Njemacke, polufinale protiv Francuza i borba za trece mjesto sa psiholoski razbijenim ali i dalje opasnim Nizozemcima..... ali nije tema nogomet.

U srpnju 1993. sam se upisao na strojarstvo (jedan od 4 nasa faksa, nebitno koji) zajedno sa 98 mojih kolega. Bili smo saroliko drustvo u kojemu se vec nakon mjesec dana moglo vidjeti sljedece, a cini mi se da je danas situacija i malo bolja:
- oko 10% studenata se doslo pohvaliti kako se upisalo na fakultet
- oko 20% studenata je tim cinom rijesilo svoju vojnu obvezu i odgodilo kasniju mobilizaciju
- oko 25-30% studenata (ukljucujuci i one prethodne) je imalo problema sa predznanjem iz matematike, fizike, mehanike...
- ostatak od oko 35-40% je voljan uciti i raditi. Grupa koja ne izostaje s predavanja i manje od ostalih boravi u kantini.

I sada zanimljivo - 2. godinu studija je upisalo nas 38 - znaci oko 40% onih koji su radili. Malo smo se iznenadili koliko je drugih ostalo iza nas, ali nastavili smo i dalje.
Na drugoj godini su nas docekali nastavci matematike, mehanika, hidraulika i termodinamika.... Nisam seksist, ali nama deckima se cinilo kako u pojedinim predmetima kolegice prolaze ipak nesto bolje od nas i da dobiju uvijek nesto vecu ocjenu.... ali nebitno, ucili smo, pronalazili vrijeme i za tulumarenje i nastavili dalje.
Trecu godinu je upisalo nas oko 18-19 ako se dobro sjecam. To je bila teska i apokalipticna godina. Terme, hidra, kvantitativne metode, ?vrsto?a.
Na cetvrtoj godini je bilo nas oko 8-9. I opet cistke, ali sada nesto manje. Ipak se vidi svjetlo na kraju tunela.
Petu godinu je upisalo nas svega 4 redovito. Na godini nas je bilo oko 25, a bilo je ljudi koji su bili i po pet godina stariji od mene.

Diplomirao sam kao drugi u generaciji, sa jednom rektorovom nagradom i nekoliko nagrada fakulteta i nagradnih stipendija. Nije mi cilj samohvala vec reci kako su kriteriji postavljeni previsoko, ali s upornim radom ne i nedostizni.
Ne mislim pri tome da su moji kolege neradnici, to bi bila totalna neistina, vec na cinjenicu kako je presing kod polaganja ispita a pogotovo ocjenjivanja prevelik. Mislim da je ovo rezultat neadekvatnih ispitnih zadataka i nepoznavanja pedagogije i andragogije od strane asistenata i profesora. Ovo mogu tvrditi, jer neko vrijeme sam radio na srednjoj strukovnoj skoli za koju sam morao poloziti pedagosko-psiholosku skupinu predmeta.

Taj postotak od oko 40% prolaznosti nas je pratio cijelo vrijeme studiranja. Pojedini kolege, koliko god se trudili kod pojedinih profesora, nisu mogli proci ispit. Jedan kolega je polagao nacrtnu geometriju 2 godine i nekih 11 izlazaka. Zavrsio je cca 4-5 godina poslije mene.

Ponudjeno mi je bilo mjesto asistenta, ali sam nakon pocetka rada u gospodarstvu i nekih 10-ak mjeseci cekanja na rjesenje koje nece doci, odustao - i mislim da nisam pogriješio, pogotovo kada sam na svojoj koži vidio kako je sada studirati.
A ta 1998. je bila i ostala u mom sje?anju nekako siva: Tu?man i Hrvatska su bili teško bolesni i izolirani a financije su nam bile puno gore nego je to sada.....

Povratak na fakutet
Ponukan ?injenicom što sam nakon 7-8 godina nešto nau?io i stekao, kontao sam, idem si platiti studij, nešto nau?iti, istražiti, napisati koji ?lanak, pa nakon svega toga nešto i vratiti i sebi i fakultetu i studentima. Imao sam i usmeni dogovor sa odnedavno prevratom umirovljenim starim profesorom kako bih u neko dogledno vrijeme bio i vanjski suradnik.... Mjesto asistenta me nije zanimalo, ali ovo je bilo intrigantno.... Zašto ne?
Vrlo jednostavno, definirali smo temu za podru?je disertacije i polako je krenulo. Dapa?e bilo je zanimljivo....
Nekako sam tijekom 2. godine studija doznao od kolege sa strane, kako je profesor hitno otisao u mirovinu, normalno, svi prethodni dogovori su pali u vodu, pa je dogovoreno sve iz po?etka, sa novim mladim snagama - asistentima koji su tek po?injali kada sam ja studirao....
I tu po?inju komplikacije. Krenem u?iti matematiku i pisati seminar na temu nekakve diferencijalne jednadžbe II. reda i do?em na oko 35-40%. Odem na konzultacije kod asistenta, a njega nikako ne možeš uhvatiti. Jedan, pa još jedan mail i ništa. Obratim se voditelju Zavoda, on ga kontaktira i dogovorimo sastanak.
Do?em s papirima asistent ?e "Kolega, ja sada radim svoj doktorski rad i za vas nemam vremena. Žao mi je."
Prenerazio sam se. Pao mi je mrak na o?i. Zovem voditelja Zavoda, a on me upu?uje na prodekana. Problem je što ih sve i osobno poznajem. Neslužbeno na ti, ali ovo je sada službeno?!
Na razgovoru kod prodekana, objašnjavam, i iznosim svoju žu?, a on me pita koliko sam ispita položio?! Kakve to sada veze ima?!
Objašnjavam - nemam definiranu temu disertacije, budu?i sam vanjski doktorant nemam pravo na istraživa?ki broj (mogu ga privatno dobiti sa Instituta Rudjer Boškovi? ali želim službeno od faksa), stoga ne mogu kvalitetno istraživati - kako onda mogu napisati ?lanak temeljem kojeg mogu dobiti ocjenu?! Na sve ove moje upite - odgovor: "Po?istite ispred svog praga!" A ispred ?ijeg ?istim?

Na povratku doma izmjenjivale su mi se faze ljutnje, srdžbe i bijesa. Bacio sam 30.000 kn ljudima koji to ne znaju cijeniti. Tada sam odlu?io - dok se stvari zna?ajno ne promjene: Ne vra?am se.

Epilog
Od tada sam podigao ku?u (istina na kredit) i polako ju dovršavam. Od slobodne djelatnosti koju vodim prerastao sam u d.o.o. i borim se. Upravo skupljam dijelove za restauraciju jednog 34 godišnjeg mercedesa. Dobili smo 3. dijete. Živimo. Najskuplja i životna škola je iza mene.

Poruka:
a) profesori ne smiju biti imenovani u stalno zvanje redovitog profesora. takav status se mora ukinuti jer ?im taj status dobiju, li?nosti im se promjene i kod 90% njih ispliva ono najgore. U srednjim školama postoji sustav inspekcija, a na fakultetima toga nema.
b) profesorima se mora onemogu?iti predavanje na više od 1. fakulteta i 1. sveu?ilišta. Treba im podi?i pla?e na beazobrazno velike, ali moraju biti ocjenjivani od strane studenata, kolega, vije?a i posebnih inspekcija ministarstva. Stara kineska poslovica kaže: "Prvo je loš u?itelj pa onda i u?enik." Informacije o statistikama i prolaznosti pojedinih kolegija moraju biti svima i javno dostupne.
Tako?er, budu?i su znanstvenici, ako im broj ?lanaka kroz neki period bude manji od propisanog - gubitak statusa i otkaz. Osobno poznajem pojedice koji predaju na svih 5 hrvatskih sveu?ilišta a imaju 1-2 asistenta i samim time ?uvaju sebi pozicije.
c) pove?ati broj asistenata, jer ovo što se sada doga?a nije održivo. Asistenti i profesori su na fakultetima ZBOG studenata, a ne obrnuto. Neki su ovo smetnuli s uma. Barem u mom slu?aju.
d)jaako velike novce (a samo je to u igri) s kojima raspolažu po svojoj volji, ali ne i u korist studenata i fakulteta...
e) studenti - ipak moraju više u?iti. Humanost i znanje su jedini pravi pokazatelji vrijednosti.... I to ?e svakako mo?i dobro naplatiti. Ja svoje jesam i ne mislim stati.

Komentari

Složio bih se s mišljenjem

Složio bih se s mišljenjem da profesorima treba dati jako velike plaće, ali ih natjerati i da prihvate obaveze i odgovornosti. Kad im je vrijeme konzultacija, da budu u kabinetu, i da pruže studentu svu potrebnu pomoć.
Masa profesora i asistenata na fakultetima liječe svoje privatne frustracije, iživljavaju se nad studentima i nije ih briga za fakultet, studente ni znanost, samo se bave privatnim projektima koji im donose profit. Nije ih briga za prolaznost na ispitima svojih kolegija.
Sjećam se dobro nekoliko profesora koji su bili strah i trepet, prolaznost im je bila svega nekoliko postotaka, uglavnom dvojčice, za potpis si morao kupiti njegovu knjigu koju bi on potpisao da bi bio siguran da je kupljena nova...
Treba uvesti sustav ocjenjivanja i vrednovanja nastavnika, a njihov rad platiti adekvatno, pa će i naša znanost biti bolja.

Tko je glasao

hahahahahahaha, odlican

hahahahahahaha, odlican dnevnik...

na hrvatskim fakultetima imas samo hrpu budala (uz obaveznu cast iznimkama!).

Oni najambicioniraniji se ionako maknu izvan drzave ili traze svoju zadovoljstinu na trzistu rada. Najbolji odlaze, a na fakultetima ostaju vucibatine poput ovih navedenih prodekana, profesora i asistenata. Adverse selection at its best!

Imamo jednu od najjacih selekcija u proizvodnji znanja, ali krajnji rezultat je nadasve upitan.

Ja sam se naslusao isto takvih prica gdje kolege koje su si izgradile lijepe karijere u inozemstvu pokusavaju regrutirati danasnje studente da dodju na prakse kod njihovih poslodavaca, ali uzalud.

Em nikakva potpora od osoblja od strane fakulteta, em inercija kod studenata.

Profesori su mi tu jos i najsmjesniji, i svi su odredom tipa: Pa kolega mi nemamo vremena za takvo nesto, ali ako imate volje za financirati neki projekt onda se vec mozemo dogovoriti.

nasi si umisljaju da su u rangu sa top-tier fakultetima, tamo gdje se projekti rade.

Vec sam pisao, i ovdje to ponavljam:

Fakultete nam zavrsavaju ISKLJUCIVO odlikasi i manje odlcni, a drzava nam sve dalje ide u qrac.

Nekaj ne stima u toj racunici.

zivjeli

Tko je glasao

podsjetio si me na jednu

podsjetio si me na jednu fuchsovu izjavu koja me brutalno razljutila prije nekoliko mjeseci (mislim da tada još ni nije bio ministar). on smatra (ili barem tvrdi) da hrvatski studenti malo sudjeluju u razmjenama i ljetnim školama jer se to održava ljeti, a hrvatski studenti se ljeti odmaraju. ne znam uopće kako tu izjavu nazvati. hrvatski studenti veći dio ljeta uče. rokovi završe oko 15.7. i novi počinju 1.9. ako je za spremiti ispit potrebno mjesec-mjesec i pol-dva (od ispita do ispita), matematika je jasna. baš ću jednom kad budem u prilici fotkati literaturu za jedan ljetni semestar pa da mi netko kaže svoje procjenu koliko je potrebno za naučiti to.
kod nas je fact of life da se ne mogu ispiti isplagati nakon završetka semestra jer je sve pretrpano literaturom i to je gotovo nemoguće, pogotovo što se na faksu ide dalje.
i onda današnji ministar kaže kako je to jer se studenti odmaraju.

osim toga, treba priznati i da to košta i da je definitivno puno veće opterećenje za hrvatskog studenta otići na mjesec dana u austriju nego što je to za njemačkog studenta (čak i kada su neki ili većina troškova pokriveni); velika većina nas se ni ne usudi razmišljati o tome. o onim školama koje se plaćaju po nekoliko stotina eura pogotovo. (npr sad se u zagrebu i zadru održava ljetna škola koja košta 5000$)

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Ja sam odustao prije

Ja sam odustao prije diplome... najveći problem je što kada upisuješ fakultet nemaš pojma o svim ovim činjenicama...

Tko je glasao

vidiš ti, ovaj portal mnogo

vidiš ti, ovaj portal mnogo popularan na strojarstvu.. valjda zbog blizine filozofskog dolazi do prelijevanja kadrova

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

potpuno se slažem s

potpuno se slažem s iznesenim.
mislim da profesor i student trebaju s jedne strane biti partneri, a s druge strane to je odnos pružatelja i primatelja usluge (bez obzira na to plaća li student sam školarinu ili studira na teret MZOŠ; faks na njegovo ime dobije neku lovu).
nažalost, na mom faksu takvi odnosi postoje tek u tragovima. rijetki su zaista korektni i rijetki su pristupačni. s druge strane, činjenica je koliko njih pokraj toga što su profesori vrši i razne druge funkcije (od onih istaknutih osoba tipa josipovića i kregara do onih za koje većina nikad nije ni čula jer nisu na tako istaknutim drugim funkcijama). naravno da zbog toga studenti ispaštaju i da kvaliteta ne može biti na razini.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

ne bih ti željela rušiti

ne bih ti željela rušiti snove ali pravi život te tek čeka u zasjedi! nije preoblem voditi svoje bitke, problem je kad noći i dane trošiš na to da li djecu odgojiti po "načelima" i tako im zakočiti mogućnosti u zemlji u kojoj živimo ili ih odgojiti da se "snađu" u vremenu i prostoru u kojem živimo!
želim ti svako dobro, a do tada uživaju u mirnom snu, trebat će ti zdravlja, sreće i strpljenja!

Tko je glasao

Hvala na komentaru. U pravu

Hvala na komentaru.
U pravu si, nije problem voditi vlastite bitke, nego kako djecu odgojiti i pripremiti na sve što ih čeka.... a neće biti bolje nego je sada.
Hvala još jednom.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci