Tagovi

Strah i nada

Strah od sablasti može posve zavladati ljudima. Može izobli?iti njihovu percepciju stvarnosti. Takav je bio u srednjem vijeku strah od vještica. Snažan primjer iz literature je sudac Kraja?i? iz Zagorkine "Kontese Nere": tragi?ni anti-heroj, izmanipuliran od beskrupuloznog kriminalca, odvjetnika Dvojkovi?a.

Ali u korijenu straha od sablasti uvijek je strah od zbilje. Strah od nekih njezinih jezivih, nedoku?ivih dubina. Koje nisu jednostavno dnevno o?ite, ali su uvijek prisutne. (Heidegger o tjeskobi.)

Strah od prošlosti je strah od mogu?e budu?nosti. Strah od mogu?nosti, da se zbilja promjeni; jer, koliko god ina?e njome, na rije?ima, u birtijama i na internet forumima, bili nezadovoljni, na nju smo svikli. Smrdljiva je, ali udobna. Strah od novosti, strah od drugosti, strah od druga?ijosti, koja se vidi samo kao ?udovište ("Ciganin", "Tur?in", "Peder", "Komunjara"...).

Impresivan je primjer gomila negativnih napisa o Josipu Brozu Titu. Oni grade mit, a ne analiziraju povijest. Uzdizali ga u nebo ili bacali u blato, daju mu nadljudske osobine.

Oni koji ga i danas slave, izražavaju nostalgiju za vremenima, kad smo iz godine u godinu živjeli bolje nego prethodnu godinu, i živjeli u nadi, da ?e se tako nastaviti.

Oni koji ga mrze, ponekad koriste figuru vampira: kao da je još živ, kao da još prijeti. Ne samo strah: permanentna panika. I upravo zato - i jest živ. Južnoslavenska varijanta sablasti Marxa, koja, kako kaže Derrida, kruži Europom.

Neki dan, u komentaru na moj tekt Kako ukloniti balvane?, jedan ekstremni desni?ar se bijesno obrušio, da sam zarobljenik mrtvih ideologija. Ja spominjem "timski rad", a njemu se u?inilo, da se tu radi o komunisti?kom kolektivizmu! Panika izopa?ava percepciju. On vjeruje u sablasti, a ne ja.

Je li umrla Nada, koju je u središte svoje misli stavio danas zaboravljeni Ernst Bloch?

Slavoj Žižek u ?lanku "Barbarizam s ljudskim licem", objavljenom u posljednjem broju ?asopisa "Zarez" (14. listopada, preneseno iz engleskog Guardiana) piše o rastu ksenofobne, populisti?ke desnice u Europi. Nakon propasti "države blagostanja" na zapadu i komunisti?kih režima na istoku, od politike su ostali samo bezli?na, neemotivna administracija i koordinacija interesa (sablast "Europske unije" s jedne strane, doma?a hobotnica kumovstva s druge). "Jedini na?in da se u tu vrstu politike unese strast, jedini na?in da se ljudi mobiliziraju, jeste strah": od stranaca, od kriminala, države, seksualnog nemorala, ekološke katastrofe... (O ovom potonjem, nedavno u jednom razgovoru: na?in na koji o tim temama govori Vjeran Pirši?, stru?njak za marketing, bitno se razlikuje od mojeg.) "Takva se politika uvijek oslanja na manipuliranje paranoidnom masom", piše Žižek; kao što je odvjetnik Dvojkovi? manipulirao Kraja?i?em.

Ima li nade? Ne samo kod nas - u cijelom svijetu? Nadu u svjetlu budu?nost izražavala je tijekom pola stolje?a znanstvenofantasti?na književnost, na kojoj sam se, izme?u ostaloga, odgajao (pa i pisao). Izražavala ju je ?ak i u dijelima koja prikazuju katastrofi?ni kraj svijeta.

U istom broju "Zareza" je ?lanak Philipa Wegnera o Darku Suvinu, Hrvatu koji je izgradio sveu?ilišnu karijeru u Kanadi, izme?u ostaloga kao najugledniji svjetski teoreti?ar znanstvene fantastike. Koja, pak, posljednjih desetlje?a zamire, dok fantasy postaje sve popularniji i granice se brišu. Znanstvena fantastika pobu?uje vjeru "da se u današnjici može napraviti nešto za kolektivnu, povijesnu budu?nosti - pa makar samo u obliku strašnih upozorenja". U fantasyju toga nema: ona je eskapisti?ka - bijeg od stvarnosti, izražavanje nostalgije za izgubljenom nadom.

Suvin koristi termin "topli razum" (nasuprot uobi?ajenoj sintagmi "hladni razum"), koji može poslužiti "barem za rasvjetljavanje razloga zbog kojih ljudi tako loše zajedno žive, a možda i za razmišljanje o radikalnim promjenama na?ina na koji žive." To je pak ona metoda, koju je nasuprot "hladnom razumu" pozitivizma uvela Kriti?ka teorija društva. Od koje je nažalost danas, u njenoj tre?oj, ?etvrtoj ili kojoj ve? generaciji, ostalo tek puno teorije, a malo kritike.

Ipak, postoje i dalje oni, koji obnavljaju kritiku stvarnosti s gledišta nade, a ne straha. (Sam Žižek, PMSM, svojim frojdisti?kim metodološkim cinizmom ubija nadu.) Samo, to je vrlo teško. Moraš biti malo lud za to.

Ja osobno, živim u permanentnom o?aju. A ipak, u tamnim dubinama osobnosti je jezgro neumrle nade. Zato sam lud do daske.

Komentari

Najveći strah je strah od

Najveći strah je strah od istine.Sada,ovi naši hrabri muži, koji su nas kao oslobodili nečega štrašnog ne mogu nikako probaviti istinu da su nas račundžije SVE prevarili,a da su im oni u tome pomogli,a da nisu bili svijesni toga kome oni to pomažu.Naravno jer su mislili da oni sve znaju .Eh,onda,ispada da su naši muži ipak samo papci.Sada ih je opet strah.Znaju oni dobro da su papaci pa se boje izreći to glasno.

Evo mene nije strah:)))

http://www.youtube.com/watch?v=6J7ri91oVcM&feature=related

Tko je glasao

Nakon propasti "države

Nakon propasti "države blagostanja" na zapadu...

koliko se meni cini, "drzava blagostanja" nikad i nije bila furana na zapadu, vec samo HC konzumerizam (od 60tih nadalje). mislim da to nista bolje ne ilustrira od bushevog poziva amerima u izjavi povodom 9/11da ne prestanu kupovat. s obzirom kako su ova dva pojma tekse kontradikcije ("ja imam dovoljno" vs "ja nikad nemam dovoljno"), drzava blagostanja (ovaj put bez navodnika) nikad zapravo i nije bila pokusana. usput, da netko ne pomisli kako zagovaram povratak na komunizam (ili sta slicno) - poanta je da ti kazes da je dovoljno, ne da ti netko drugi odredi.

Tko je glasao

nepoznato

Vrlo zbrkano i nabacano si Dnevnikom ipak pokrenuo dobre vibracije
pollitpučanstva pa i moje i zahvaljujem ti!
I ja sam teški SF ovisnik a SF zapravo samo ISTE ljudske
odnose postavlja do ekstrema kako bi se tim povećalom problemi bolje uočili.
Mislim da je jedini pravi strah-strah od nepoznatog !
Tada ta nepoznata i moguća opasnost poprima fantastične oblike.
I na tome egzistira SF.
A onda se ustanovi da se ta četverooka slinava ćelava zubata čudovišta
užasno boje dvookih suhih sitnozubih pa još i dlakavih dvonožaca.
I eto ti rata.
Ipak, bez straha ne bi bilo niti nade !?
A bez nade ništa nema ni smisla!
I onda stignemo do zloga pokretača svijeta i napretka.
Stoga ne očajavaj!
Uživaj sada.
Biće-još gore.
Za jednog mještana pričaju da je živio u tako jadnoj kući da bi djeci reka:
hajmo vanka, počela je kiša !
Večeras sam nešto dobre volje, ha :-)))

Bert

Tko je glasao

Inspiracija

Ljubitelji SF-a, je li netko čitao Sheckleyevu priču "A Ticket to Tranai" - zanimljivo viđenje demokracije, pogotovu u dijelu kako demos kontrolira i korigira demokratski izabranu vlast ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Perfektno

Moram Vam nekolega @Oštri, bez obzira na moje mišljenje o Vama, odati priznanje za ovaj dnevnik. Imam samo jednu riječ - perfektno.
Pozdrav,
Molotov

PS( Pri ovoj svojoj ocjeni, nisam želio ulaziti u polemiku oko JBT, pa sam zatvorio oči, jer je ostatak dnevnika na visokoj razini.)

Tko je glasao

Razumni strah

Paranoični strah je štetan i degradirajući i to ne samo za društvo nego i za dotičnu osobu, ali isto tako strah (točnije oprez ) pomaže nam da preživimo, mislim u onom animalnom,ali i u društvenom smislu. Kad ne bi bilo straha bili bi naivci ili budale, ovu riječ koristim u kontekstu uzrečice da se samo budala ne boji. Generalno se slažem da strah proizvodi zmajeve i viještice, ali također određena doza straha nas čuva od ne promišljenosti i naivnosti, a nada; nada umire zadnja.

Tko je glasao

NO kako nazvati strah od

NO kako nazvati strah od promjena,

ili saznanja o suštini zla koje nam se događa:

pa tvrdimo da su svi isti,
da će svi krasti na vlasti;
da je teško s rogatima se bosti,
da svi prodaju rog za svijeću ili maglu;
da je bolje mučat, nego se izlagat pljuvanju
jer neka to rade oni koji su za to plaćeni itd, i tome slično.

Možda apatijom?

Mirtaflora

Tko je glasao

I kad umre nada - ostaje nada...

..."Jedini način da se u tu vrstu politike unese strast, jedini način da se ljudi mobiliziraju, jeste strah"Podržavam Žižeka u ovom promišljanju jer nas iskustvo povijesti podsjeća da je generiranje straha uvijek u toj povijesti bio izuzetno jak alat za ljuljanje masa. Krvi nije nedostajalo... Nasvježiji primjer grandiozne manipulacije s navedenim potpisom je slučaj 9/11. Obrazac postupanja: problem - reakcija - rješenje kada u sve tri faze susrećemo iste likove.
Ja osobno, živim u permanentnom očaju. A ipak, u tamnim dubinama osobnosti je jezgro neumrle nade. Zato sam lud do daske.Priznaješ svoj očaj, ali istovremeno manipuliraš čitateljem jer znaš da isti ne voli nesretne poruke u završetku te stoga na margini naznačuješ nadu. Priznaj, bojim se - strah je normalan, ja preživio zbog njega!

Tko je glasao

Golgota

strah je jedna od dviju osnovnih ljudskih emocija. druga je ljubav. iz te dvije emocije proizlaze sve ostale.

sad, jedno je normalan strah koji, kako ti kažeš, omogućuje preživljavanje. a drugo je iracionalan strah, sistemom potaknuti strah na kojemu se insistira upravo radi mogućnosti manipuliranja.

pa, s obzirom da upravo ti uvijek spominješ matrix i "prištekanost" na isti, evo ti malo materijala o tome da shvatiš da je upravo strah kabel kojim su ljudi prištekani i zato nemamo zdravu reakciju naroda na ovu skroz izopačenu situaciju u zemlji:

http://www.forum.hr/showthread.php?t=574064

teorije zavjere su odlična metafora!

Tko je glasao

Ljudi se boje biti slobodni.

Ljudi se boje biti slobodni. Jer biti slobodan u "civilizaciji" znači osuditi na pustinjaštvo i neimaštinu kako sebe, tako i svoju obitelj. Dakle, čovjek je egzistencijalno ucijenjen - slobodu plaćaš životom. I otuda beznađe.

A sloboda je osnovni preduvjet za opstanak čovjeka.

Za sada se radi o socijalnim nemirima pojedinih grupa u društvima "civilizacije", te o pojedincima sa kartom bez povratka, ali slobodnih. No, sve ih je više. I bit će ih sve više dok se ne stvori kritična masa na globalnom planu. A potom - hej, tek smo na početku novog milenija...

Tko je glasao

Strah i nada

Pridružujem svoje komplimente.

S poštovanjem,

Petar Bosnić Petrus

Tko je glasao

Neki dan, u komentaru na moj

Neki dan, u komentaru na moj tekt Kako ukloniti balvane?, jedan ekstremni desničar se bijesno obrušio, da sam zarobljenik mrtvih ideologija. Ja spominjem "timski rad", a njemu se učinilo, da se tu radi o komunističkom kolektivizmu! Panika izopačava percepciju. On vjeruje u sablasti, a ne ja.

kada čovjek gleda samo svoj negativ onda ne vidi cijelu sliku. kako on tako i ti. Kada već psihoanaliziraš onda bi trebao znati da se ti ne ljutiš na tog "ekstremnog desničara" nego na svoju reakciju prema onome što on predstavlja. Pa tako ono što ti nazivaš izopačenom percepcijom nije ništa drugo nego trčanje za vlastitim repom.

Tko je glasao

@chaos99.

kada čovjek gleda samo svoj negativ onda ne vidi cijelu sliku. kako on tako i ti. Kada već psihoanaliziraš onda bi trebao znati da se ti ne ljutiš na tog "ekstremnog desničara" nego na svoju reakciju prema onome što on predstavlja.
Ja bih sad valjda mogao odgovoriti da i ti također ne vidiš cijelu sliku, te da se u ovoj svojoj reakciji ne ljutiš na mene, nego na svoju reakciju... Itd. Misao tu upada u zatvoreni krug, kakvih se PMSM treba čuvati. Upravo "trčanje za vlastitim repom"!

No, stvarno mislim, da si ti reagirao samo na osnovu sintagme "ekstremni desničar", a zaboravio drugi dio, koji je bitan. Nisam uopće izrazio ljutnju! To je ovdje, u diskusiji o mojem dnevniku "Kako ukloniti balvane?". Ja sam napisao:

C) Učiti se timskom radu (jedan od ključnih problema naših navika, "mnetaliteta": ne znamo timski raditi.
na što je krrrrekani odgovorio:
Još jedna parola iz naftalina i praksa koja se pokazala pogrešnom. Ako je itko njegovao timski rad, to je bila partija
Ma koja partija? "Timski rad" nema nikakve veze s partijskim centralizmom! Naprotiv, ima mnogo veze s modernom teorijom managementa. To je šokantno pogrešno čitanje, i na to sam direktno reagirao. Ne mislim, da tu ima nekih materijala da se sad kaže kako sam u zamjenu ja nešto pogrešno pročitao. Mislim da krrrrekani i njemu slični žive i dalje u panici od Komunističke Partije - za mene je ona naprosto pojam iz prošlosti.

Tko je glasao

Ja bih sad valjda mogao

Ja bih sad valjda mogao odgovoriti da i ti također ne vidiš cijelu sliku, te da se u ovoj svojoj reakciji ne ljutiš na mene, nego na svoju reakciju... Itd. Misao tu upada u zatvoreni krug, kakvih se PMSM treba čuvati. Upravo "trčanje za vlastitim repom"!

to bi bilo točno kada bih se ja ljutio na tebe i kada bih ušao u raspravu tko je u pravu a tko nije. ovako ti samo ukazujem na obrazac ponašanja, ne procjenjujem tvoj stav.

Potpuno si u pravu da misao upada u zatvoreni krug tj "trčanje za vlastitim repom". A opet, kada se uspostavi dvosmjerna komunikacija uvijek dođe do razbijanja tog zatvorenog kruga, no za to je potrebna jedna određena zrelost da pogledaš iza svojim emocija koje ti ne odgovoaraju, zar ne? Drugim riječima moraš biti bolji čovjek...

Tko je glasao

Zorane, umjesto plusa, koji

Zorane,

umjesto plusa, koji ću Ti dati kasnije, jer sam sve potrošila,
zahvaljujem Ti na ovom izuzetno inspirativnom tekstu.

Kojemu se nema što dodati,
osim male napomene:

Na tekstu "Kako ukloniti balvane",
razvila se kratka rasprava ( short & little );

o etičnosti čina gđe A. Lepej i

srozavanju morala društva.

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

"Ekstremni desničar"

Strah od prošlosti je strah od moguće budućnosti. Strah od mogućnosti, da se zbilja promjeni; jer, koliko god inače njome, na riječima, u birtijama i na internet forumima, bili nezadovoljni, na nju smo svikli. Smrdljiva je, ali udobna. Strah od novosti, strah od drugosti, strah od drugačijosti, koja se vidi samo kao čudovište ("Ciganin", "Turčin", "Peder", "Komunjara"... "Ekstremni desničar").

Tko je glasao

@krrrrekani:

("Ciganin", "Turčin", "Peder", "Komunjara"... "Ekstremni desničar")
Zgodan pokušaj, ali nedovoljan da bi ga se nazvalo argumentom. Ja sa s vama ekstremnim desničarima razumno oprezan, na osnovu poznavanja povijesti i osobnih iskustava, ali ne u panici - ne umišljaj si toliko!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci