Tagovi

Što prosječnom čovjeku u životu znači jedna tona CO2?

Otkako je Al Gore izašao sa svojim dokumentarcem "Neugodna istina" i otkako je globalno zatopljenje postalo glavno jelo na političkom meniju, posebice vezano uz Kyoto protokol u kojem su sve informacije koje izlaze odnose se na smanjenje emisija CO2 izražene u tonama ili milijunima tona, ali javnost mi se baš ne doima previše zainteresiranom, budući da, prije svega, uopće niti nema osjećaj što je to emisija CO2, niti kakav utjecaj on ima na atmosferu, niti koliko iznosi tona CO2. Cilj ovog članka jest odgovoriti upravo na pitanje iz naslova, što meni, kao običnom čovjeku, znači emisija jedne tone CO2 u atmosferu?

Što su nas o CO2 naučili u srednjoj školi?

U srednjoj školi su nam rekli da se radi o bezbojnom plinu koji uz vodenu paru nastaje izgaranjem fosilnih goriva bogatih ugljikom (plina, naftnih derivata, ugljena), koji je otprilike jedan i po puta teži od zraka (gustoća: 1.98 kg/m3 u pri standardnom tlaku i sobnoj temperaturi). Ako ste imali zaista dobru profesoricu iz kemije, naučili ste da je ledište ugljičnog dioksida pri -78.5°C, a da ga u krutom stanju nazivamo "suhim ledom", budući da prilikom topljenja odmah prelazi u plinovito stanje. U tekućem stanju, naime, zatičemo ga tek pri vrlo visokim tlakovima. Najbliže gdje se sa ugljičnim dioksidom susrećemo jesu gazirana pića, gdje, prilikom podrigivanja i sami izbacujemo određenu količinu CO2 u atmosferu.

No, kad već govorimo o toni CO2 istu je potrebno i vizualizirati. Pogledamo li gustoću, lako je izračunati da jedna tona CO2, pri normalnim uvjetima zauzima oko 500 m3 prostora. Radi usporedbe, olimpijski bazen u Termama Čatež je površine 50x22m i srednje dubine 1.7 metara, što daje ukupni volumen od 1870 m3 vode u normalnim uvjetima za potrebe kupanja. No, usporedbe radi, ako posjedujete noviju Opel Corsu 1.6 s emisijom od 190 g CO2/km i godišnje prijeđete 15,000 km, u okoliš ćete godišnje ispustiti 2.85 tona CO2, što volumenom odgovara 1425 m3 CO2, što je dovoljno ugljičnog dioksida da se u jednoj godini napuni olimpijski bazen u Termama Čatež do otprilike tri četvrtine.

Što znači CO2 u smislu stakleničkih plinova?

Dok je u prirodnim uvjetima standardna količina izmjerena u siječnju 2007. CO2 u zraku iznosi 0,0383%, ali toj koncentraciji ugljičnog dioksida uz vodenu paru možemo zahvaliti temperature pogodne za razvoj života na Zemlji, budući da oba plina imaju značajnu ulogu u apsorpciji Sunčeva zračenja u višim dijelovima atmosfere, CO2 je uz Sunčevo zračenje i biljke odgovoran i za fotosintezu, zahvaljujući kojoj nastaje prirodni O2 kojeg udišemo i zbog kojeg živimo. No, zanimljivo je da je oko 1960. godine ukupna koncentracija CO2 iznosila 0,032%, što možda ovako ne zvuči strašno, ali u ukupnoj masi zraka na Zemlji to je značajan udio. Ipak preko 95% emisija CO2 u zrak nastaje prirodnim putem, kao što je organskim raspadanjem ili požarima ili vulkanskom aktivnošću. No, tih 95% emisija se apsorbira i uravnoteži prirodnim putem kroz fotosintezu i druge oblike raspadanja, a problem ostaje onih 5% koje nastaju čovjekovim djelovanjem i za koje naš okoliš nije dimenzioniran. Posljedica "tih mizernih" 5% je zagrijavanje povećanje efekta staklenika i dodatno zagrijavanje Zemljine površine i atmosfere.

Dakako, što se tiče stakleničkih plinova, CO2 nije jedini niti najefikasniji u tom pogledu, budući da su recimo metan (CH4), dušični oksid (N2O) ili klorofluorougljici (npr. CFCl3 ili CF2Cl2) puno efikasniji u tom pogledu, no, njih je u ukupnim antropogenim emisijama puno manje nego ugljičnog dioksida. Procjena je, da u ukupnom zagrijavanju Zemlje i efektu staklenika zbog ljudskih emisija CO2 sudjeluje sa značajnih 61% u uspredbi s drugim plinovima. Zbog svog značaja, CO2 postaje glavni krivac i referenca s kojom se uspoređuju i preračunavaju emisije drugih stakleničkih plinova, tako da dobivamo emisije "ekvivalentnog CO2". Tako, na primjer, djelovanje jedne tone CH4 po pitanju efekta staklenika može se usporediti sa djelovanjem 23 tone CO2, dok se u slučaju jedna tona N2O račna kao 296 tona "ekvivalentnog CO2". Za ostale pretvorbene faktore, pogledajte sljedeću tablicu.

Hrvatske emisije i Kyoto protokol

Kad govorimo o Kyoto protokolu, on raspoznaje šest glavnih skupina stakleničkih plinova: ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), dušični oksid (N2O), hidrofluorougljike (HFC), perfluorougljike (PFC) i sumporni-heksafulorid (SF6) i svi ulaze u kvote dodijeljene pojedinim zemljama, budući da su one izražene u "ekvivalentnom CO2" i ne odnose se samo na jednu od tih šest skupina. Tako je, ratifikacijom Kyoto protokola, Hrvatska na sebe preuzela obvezu maksimalne godišnje emisije od 34.62 milijuna tona "ekvivalentnog CO2" (za razdoblje od 2008.do 2012.). Na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja postoje "Izvještaj o stanju okoliša" gdje je posljednji podatak za 2004. godinu (Sastavnice okoliša, pdf. str.18) o ekvivalentnim emisijama od 29.434 milijuna tona ekvivalentnog CO2. No, podatak koji zabrinjava jest da su emisije u razdoblju od 2000. do 2004. rasle prosječnom brzinom od 3.9% godišnje. Za slučaj da su nastavile rasti tom brzinom, lako je izračunati da bi emisije u 2007. godini trebale iznositi 33.013 tona CO2, a dopuštenu kvotu za Kyoto protokol bi premašile već 2009. godine. Dakako, Liby je ipak imala pravo pri prenošenju vijesti, u ukupnim emisijama, ali "ekvivalentnog CO2" u 2004. godini je prednjačila energetika sa 74.9%, dok je u stvarnim emisijama CO2, 2005. godine sudjelovala s oko 50%.

Koga zanimaju detaljne projekcije, može proučiti studiju s projekcijama kretanja emisija stakleničkih plinova (pdf), izrađenu od strane EKONERG-a za potrebe Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Bilo kako bilo, prognoze baš nisu lijepe, ukoliko se nešto ne poduzme od strane države, ali i od nas običnih građana koje se emisije baš pretjerano i ne tiču, sve dok se posljedice ne osjete u našem dvorištu. Prognoze su da će ovo ljeto biti jedno od najtoplijih ljeta u povijesti bilježenja temperatura, na otocima će opet nestati vode, a klima-uređaji bi mogli raditi kao ludi... no o osobnim emisijama nekom drugom prilikom... :-)

Resursi:

Komentari

Fakat si se potrudio, svaka

Fakat si se potrudio, svaka cast.

Sad jedan detalj. Onih 5%. Sta bilo da bilo, ako je stvar dobro izracunata, onda bi povecanje biomase a 5 posto omogucilo da se uspostavi nekadasnji balans.

A to bas i nije nerealno, ako dobro kuzim, kada covjek u svojem djelovanju ne bi istovremeno unistavao sume.

Neki dan je bila emisija BBCa o europskoj prasumi koja je prije kojih tisucu godina pokrivala cijelu Europu a da se danas prostire na malom djelu Poljske i Ukrajine.

Nekako mi se na temelju izlozenog cini da je u tomep zapravo problem.

Tko je glasao

Liby ti je nedavno pisala o

Liby ti je nedavno pisala o toj europskoj prašumi. Računica o 95%/5% je preuzeta s Wikipedije tako da se ne bih baš referencirao na to, no ilustrira u čemu je zapravo problem. Okoliš, naime, očito nije bio dimenzioniran za ovakav nagli razvoj čovjeka kao vrste i zbog toga ispašta. A probaj razmisliti što znači povećanje ukupne biljne i zelene mase od 5% i kako bi to bilo ostvarivo?! Da svatko od nas na Zemlji posadi hektar stabala?! :-))

http://bezkomentara.org

Odabrali smo ih na ponos i diku, na svoju priliku i sliku...

Tko je glasao

Kada ima vise CO2, veca je

Kada ima vise CO2, veca je produkcija biomase.

Odnosno, nije poanta ovako laicki govoreci u sadjenju suma, vec zaustavljanju devastacije postojecih zelenih povrsina.

Ostatak priroda sama radi prilicno uspjesno, jeli.

Nu, sve bi to bilo moj laicki rezon sto moze bit da nema veze sa suvislim :-)

Tko je glasao

Nažalost, najnovija

Nažalost, najnovija istraživanja su pokazala da sadnja šuma ne može spriječiti klimatske promjene, jer dolazi do zasićenja biomase ugljičnim dioksidom, nakon čega šume, u uvjetima povišene temperature, stvaraju dodatni ugljični dioksid, umjesto da ga apsorbiraju iz zraka.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci