Tagovi

Štedimo da bismo što manje imali

Adekvatno razumijevanje ekonomije ima za svoj uvjet ispunjenje minimalno dvije pretpostavke. Prva je sagledavanje ekonomije kao dinamične, nestabilne cjeline, a druga prihvacanje njezine proturječne i povijesne logike razvoja.
Pogrešno razmatranje ekonomije zakrivljuje prvu, a isključuje drugu dimenziju. Takvo pogrešno razmatranje u nastavku teksta označavat cu kao ideološko.

Ideološki pristup ekonomiji i objašnjenju postojeće krize prevladava ne samo među političarima i ekonomistima, već i među brojnim građanima jer im se čini najlogičnijim, a taj dojam „logičnosti“ konkretan je učinak ideologije.

Da bi naznačio u cemu je pogrešnost ideološkog razumijevanja mislim da je najbolje krenuti od predstavljenih rješenja za izlazak iz krize.
Osnovni pravac rješenja kojim je krenula i aktualna hrvatska vlada usvajanje je tzv. mjera štednje odnosno mjera financijske konsolidacije. Cilj navedenih mjera smanjenje je javnog deficita i kumulativno smanjenje javnog duga. Deklarirana svrha tog smanjenja stvaranje je „zdravih osnova za gospodarski rast“ i povratak povjerenja investitora (čitaj: očuvanja, a zatim poboljšanja kreditnog rejtinga države).

Ideološko rezoniranje kojim se opravdavaju „mjere štednje“ ide otprilike ovako.

Ekonomija je u recesiji zato jer država previše sredstava neproduktivno troši, zbog čega se jednim djelom zadužuje a drugim djelom porezno opterecuje privatni sektor proizvodnje. Da bi izašli iz recesije potrebno je drastično srezati neproduktivnu javnu potrošnju i na taj način smanjiti trend rasta javnog duga, a još važnije, porezno rasteretiti privatno gospodarstvo. Neproduktivna javna potrošnja u največoj mjeri otpada na golemi višak zaposlenih u javnom sektoru, prije svega u administraciji a onda i u javnim poduzecima. Njihovim otpuštanjem i privatizacijom javnih poduzeća, posredno se rasterecuje privatni sektor, koji zatim pokrece ciklus rasta proizvodnje i „zdravog“ zapošljavanja. Iz tako povečane proizvodne osnove ostvaruju se i veci porezni prihodi, a njima se otplacuje javni dug i realiziraju socjalne funkcije države, te se društvo i ekonomija usmjeravaju na put održivog rasta i blagostanja.

Stvar izgleda logičnom, no u osnovi te logike krije se pogrešna zamjena parcijalne za cjelovitu perspektivu. To bi ukratko značilo da ono što vrijedi za pojedinca ili pojedinu firmu, vrijedi i za gospodarstvo u cjelini. No to ipak nije tako. Čuveni „paradoks štednje“ možda je najpoznatiji primjer takvog tipa pogrešnog zaključivanja u ekonomiji.“Paradoks štednje“ ukratko kaže da se ukupna štednja u ekonomiji može smanjiti iako individualna štednja raste. Naime, ukoliko svi pokušavaju uštedjeti novac za vrijeme recesije tada ce se smanjiti agregatna potražnja a time i ukupne ušteđevine zbog pada potrošnje i gospodarskog rasta koji upravo ovisi o adekvatnoj razini agregatne potražnje. Ideološki pristup ekonomiji ne razumije takav dinamičan odnos djelova i cjeline, gdje je cjelina uvijek nešto više i drugačije od pukog zbroja djelova odnosno poopćenja njihove logike.

Rješenja koja se na osnovu takvog ideološkog razumjevanja ekonomije nude samo povečavaju problem, cemu najupecatljivije svjedoci aktualni primjer Grčke.
„Mjerama štednje“ nastoji se smanjiti javna potrošnja, a po ideološkom shvacanju, ta ista sredstva tada ostaju kao manji trošak odnosno višak prihoda produktivnom privatnom sektoru (dok strani kreditori ne ciljaju toliko na porezno rasterecenje privatnog sektora, koliko na povečanu razliku koja smanjenjem javne potošnje uz iste porezne prihode ostaje državi za otplatu njihovih kredita). Takav pojednostavljeni pristup pogrešan je utoliko što ne uzima u obzir međusoban dinamičan odnos i utjecaj agregatnih ekonomskih veličina, pa pogrešno izjednačava smanjenje troškova sa povečanjem prihoda. Također ne uzima u obzir važnost neizvjesnosti, te utjecaj optimizma i pesimizma glede budućih kretanja na investicijsku aktivnost. U konačnici, ideološko shvacanje uopće ne razumije na koji je način logika financijskog sustava isprepletena sa realnom ekonomijom i kako njegova iracionalost predstavlja ujedno uvjet realnog rasta ekonomije ali i njegovu glavnu zapreku.

U perspektivi domaćih zagovornika mjera štednje, rezanjem potrošnje „neproduktivnog javnog sektora“ očekuje se da će se za taj iznos porezno rasteretiti domaći „produktivni privatni sektor“. Razmatra se statički i izdvojeno troškovna strana i nju se vidi kao ključnu zapreku koja stoji na putu povečanju privatnih investicija, proizvodnje i zaposlenosti. Među troškove proizvodnje pored poreznih davanja državi spadaju i troškovi zaduženja, troškovi materjalnih resursa i troškovi rada.
No dal je razmatranje troškovne strane dovoljno da bi se odlučilo o isplativosti investicije i pokrenula proizvodnja? Naravno da nije, ono što je ključna odredba i poticaj privatnim investicijama je prihodovna strana, a ona se odnosi na očekivane buduće prihode od investicije. Ti budući prihodi su dakako neizvjesni i ovise o današnjem stanju očekivanja glede budućih kretanja ekonomije i stanja na tržištu. Ukoliko su očekivanja pesimistična, ukoliko se agregatna potražnja smanjuje zbog smanjene javne potrošnje, tada privatne investicije nece biti poduzete bez obzira na eventualne smanjene troškove po pitanju poreznih davanja. Naime, očekivani budući prihodi biti će suviše neizvjesni ili pre mali da bi potaknuli privatne investicije i proizvodnju.

Jedna od ključnih zapreka investicijama koje bi povečale proizvodnju i zaposlenost početna je veličina zaduženosti. Dug je uvijek konkretan i izvjestan jer je zaključen u prošlosti. Nominalna veličina duga zadano je stanje od kojeg se polazi. No, realan trošak duga može se mijenjati u odnosu na njegovu nominalnu veličinu. Naime, realan trošak duga može se čak i povečati, ako je izabrani ili nametnuti način njegovog vračanja, rezanje troškova umjesto povečanje prihoda putem rasta.. A to je upravo slučaj s Grčkom, te u tom pravcu idu mjere koje među ostalim zaduženim zemaljama usvaja i Hrvatska...

Međunarodni kreditori svim defictnim ekonomijama nalažu mjere štednje i financijske konsolidacije kao uvjet refinanciranja dugova i očuvanja kreditnog rejtinga. No s rezanjem javne potrošnje ne pokrece se gospodarski rast. Naprotiv, rezanje placa i zaposlenosti u javnom sektoru izvjesno smanjuje agregatnu potražnju i nerijetko dovodi do deflacije, dakle smanjenja cijena. Uz smanjenje cijena ocekivani buduci prihod od privatnih investicija dodatno se smanjuje, pa se one niti ne poduzimaju, a to dodatno smanjuje proizvodnju, zaposlenost i u konačnici dohodak. Uz smanjeni dohodak, postojeci antuiteti duga nominalno ostaju isti, no realno se povečava njihov teret i smanjuje izglednost njihove otplate.

Sve to ukazuje da su mjere štednje koje EU i MMF namece deficitnim ekonomijana potpuno iracionalne s aspekta ostvarenja ciljeva rasta proizvodnje i povečnja zaposlenosti dotičnih ekonomija. Umjesto toga, mjere štednje dodatno smanjuju dohodak i zaposlenost, te produbljuju krizu, ne samo ekonomski već socijalno i politički. Najnoviji njemački zahtjevi za potpunim predavanjem poluga grčke državne suverenosti u ruke povjerenika, kako bi isti slobodno krojio grčki buđet sukladno zahtjevima vjerovnika, samo su logičan nastavak na tom putu dužničkog podjarmljivanja.

Hrvatska se također nalazi na tom putu. Promjena smjera ne može i nece se desiti uz mjere štednje kojima se želimo dodvoriti EU i MMF-u i odobrovoljiti međunarodne kreditore da nam dodatno ne srozaju rejting. Mnogi analitičari tvrde da je Grčka već de facto iako ne još de iure bankrotirala . Ono što se sada dešava cijeđenje je onoga što se iscjediti još dade, bez obzira na društvenu i ljudsku cijenu. U konačnici, sa zakonskim Grčkim bankrotom, gubitke privatnih vjerovnika (njemačkih, francuskih.. banaka, fondova) namiriti će njihovi porezni obveznici, ali će se zauzvrat tražiti od Grčke da im preda u vlasništvo sve preotale vrijedne resurse i poluge upravljanja. Grci će izgubiti političku suverenost i postati sluge u vlastitoj zemlji. Demokracija će potpuno ustupiti mjesto ekonomskoj prisli dužničko-vjerovničkog a ustvari ropskog odnosa.

Naravno, osobno vjerujem da prica nece ici do kraja u tom pravcu i vjerujem da ce Grci samosvjesno povratiti u ruke poluge vlastite političke i ekonomske suverenosti na način da ce sami proglasiti bankrot kojim će legitimni predstavnici Grčkog naroda jasno dati do znanja da ne pristaju na dužničko ropstvo. Niti jedna alternativa nije laka, no preuzimanjem ekonomskih poluga u vlastite ruke, unatoč krajnje otežavajućim okolnostima, na podlozi političke samosvjesti i zajedništva stvaraju se uvjeti za ekonomski oporavak koji polazi od racionalnog uvida u vlastita ograničenja, ali još važnije, od vjere u vlastite snage.

Hrvatska je što se trenda tice u identičnoj situaciji kao Grčka. Gledajući Grčku gledamo u vlastitu budućnost. Takav zaključak ne proizlazi iz pesimizma već iz razumijevanja ekonomske logike koja neminovno vodi u tom pravcu. Takvu logiku nameću ekonomske mjere koje Europska unija nalaže svim defictnim ekonomijama. Ono što je istinski pesimizam jest razmišljanje velikog broja ljudi koji su glasali na referendumu za ulazak u EU, da je Hrvatska jednostavno pre mala da bi se oslanjala na vlastite snage, te joj ne preostaje drugo nego prepustiti da joj sudbinu kroje veliki i moćni. Druga strana medalje tog pesimizma potpuno je neutmeljeni optimizam da ce oni to ipak činiti u našem zajedničkom interesu.

Odabir submisivnog puta prema logici kapitala kakvu zastupaju EU, MMF i vjerovnici, ne znači da će Hrvatska već sutra biti gladna, da će biti u potpunom ekonomskom rasulu. Ne, mi polako ali sigurno koracamo u kroničnu ekonomsku depresiju, bez gospodarskog rasta, uz golemu nezaposlenost i golemi porast socijalnih nejednakosti.. Nekima će u svemu tome biti čak i bolje, ali večini će biti gore. Ta manjina kojoj će biti bolje uvjeravati će večinu da je takvo stanje pravedno, zasluženo, da je ono objektivna mjera pojedinačne vrijednosti i sposobnosti i da joj jednostavno nema alternative. Pitanje je samo da li, a po meni više kada, će večina shvatiti da ipak ima alternative, ali da ona nije u mjerilima manje vrijednosti i socijalne podređnosti koje im sadašnje elite i njezini glasnogovornici nude kao put u bolju i pravedniju budućnost.

Komentari

Na prvu ovo je točno

Ali na drugu stvari nisu nikako tako jednostavne.

Zašto je Hrvatska u recesiji? I što je uopće recesija? Recesija je opadanje ili stagniranje ekonomije. A zašto bi ekonomija morala uopće neprestano rasti? Zato što sadašnja ekonomija ne zadovoljava onaj standard koji bismo željeli.

No ekonomija se zasniva na iskorištavanju nekih resursa. Ako je štednja začarani krug kojim se resursi sve manje i manje iskorištavaju itd, onda bi nekakva aktivna politika bila povezana sa sve većom i većom iskorištenosti resursa.

A koji su naši resursi nedovoljno iskorišteni?

Prvo je radna snaga, gdje imamo mnogo manje zaposlenih nego što je prosjek EU. Međutim, malo tko će koristiti našu radnu snagu kad u Srbiji može naći duplo jeftiniju, a jeftinija je i u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj...

Zatim, neki prirodni resursi, kao što je obala, promet itd no oni traže ogromna ulaganja.

Zatim je poljoprivreda itd ali od tog nema ništa, naša produktivnost je ispod produktivnosti EU. Stručnjaci spominju da treba uložiti 100 milijardi kuna da bi se poljoprivreda digla. Dakako, ne kažu odakle taj novac.

Što se tiče agregatne potražnje i ponude, treba ići po trgovinama pa vidjeti koliko je uvoznih proizvoda a koliko hrvatskih. Nama ponude ne nedostaje. A samo s hrvatskom potražnjom bi živjeli kao Srbija, da recimo ne dođe nijedan strani turist ili ne izvozimo ništa.

Tako da na nas najviše utječe kad Nijemac odluči štedjeti; štednja prosječnog Hrvata malo znači, on ionako nema previše novaca.

Dakako, možemo se zaduživati, učiniti da prosječan Hrvat ima malo više novaca i trošiti ono što nemamo i na papiru ćemo imati rast. Ručak će platiti netko drugi, odnosno bit će plaćen malo kasnije. Nema besplatnog ručka. To je upravo ono što su radili Grci, zaduživali su se u besvjest u inozemstvu. Jer su morali imati Olimpijadu koju u današnje doba organiziraju isključivo najbogatije zemlje, a Grčka sigurno nije među njima.

No ne zaboravimo da svaki put kad se još malo zadužimo i nekom damo malo veću plaću on je malo više u napasti da kupi nove cipele (iz Italije), namještaj (iz IKEE), auto (iz Njemačke ili gdje već) i tako potičemo rast u inozemstvu.

To je tako kad si mala zemlja.

Tko je glasao

veličina nije važna

Kad bi veličina zemlje bila faktor, Luksemburg bi bio najsiromašnija zemlja Evrope uz Vatikan, Andoru, Monako i San Marino. A Luksemburg je najbogatiji.
Naš problem je primitivna državna administracija, korumpirana politika i građani koji su se navikli ne raditi i krasti gdje god mogu. Država naprosto troši daleko previše. Kada se govori o štednji, nije to štednja građana nego štednja države. Pa naš je državni budžet u 10 godina porastao dvostruko, a ekonomija se nije makla. U stvari, danas Hrvatska još uvijek nije dosegla privredni output iz vremena Jugoslavije, dakle kraja osamdesetih godina.
Samo 18 posto penzionera ima puni radni staž, što znači da njih 82 posto nije zaradilo penziju. Hrvatska je u 19 i 20 vijeku imala 115 općina, a danas ih ima skoro 500 uz potpuno nepotrebne županije i gradove koji nisu više od sela. Tako nešto ne može plaćati ni najbogatija zemlja, a ni nova vlada još ne pokazuje spremnost da ukine smiješne općine sa 600 ljudi od kojih nitko ne radiu. Pa moja ulica u Novom Zagrebu sa oko 1.000 stanova ima više stanovnika od polovice općina u Hrvatskoj, a svaka ima predsjednika, dva potpredsjednika (jer je HDZ htio da i partneri HSS i HSLS imaju po jedno dobro plaćeno nepotrebno mjesto), BMW ili Mercedes.
Rast je druga stvar. Japan ili Švicarska imaju mali rast jer je rast od 0,1 posto na njihov ogromni BDP stotinu puta viši od hrvatskog rasta od 10 posto. Mi bi trebali rast od 7 posto samo da možemo bez novih zaduživanja servisirati dugove koje smo napravili za gluposti. I sada još' idioti hoće neke skupe vojne avione i lažu da ako bi NATO čuvao naše nebo, morali bi to plaćati. Naravno, to je laž. Sloveniji nebo čuvaju Italija i Mađarska ali to plaća NATO, a ne Slovenija. Naime, i mi plaćamo vrlo visoku članarinu za NATO, a ne koristimo usluge koje bi nam mogle pomoći. Zašto? Zato što se netko nada da će od firme koja nam uvali svoje nepotrebne avione dobiti masnu proviziju. To su naši problemi

Tko je glasao
Tko je glasao

Ako vas zanima

pročitati jedan novinski teskt na temu. Meni je bio među boljima potkraj prošle godine.

http://www.newstatesman.com/economy/2011/10/world-growth-china-investment

pozz
doza

Tko je glasao

I drugi

koji točno govori o ovome problemu koji Štefan obrađuje u svom dnevniku, dakle što se događa kada svi štede, na svim razinama:

http://www.newstatesman.com/economy/2011/10/investment-bank-capital

Cijenim Skidelskyja, no on je više za one koji bi se naklonili Keynesu.

pozz
doza

Tko je glasao

Mislim da mnogi koji se

Mislim da mnogi koji se pozivaju na Keynesa to čine misleći zapravo na ono što je Joan Robinon oznacila kao "bastard keynesianism", dakle sve verzije koje ga nastoje uklopiti u klasičnu paradigmu (prije svega novca), iz cega je nastala danas vladajuca neoklasična sinteza... a to je posebno važno kad je u pitanju problematika novca i posredno investicija jer "bastard keynesianism" misli da je na uvjete na tržištu novca i investicija moguce utjecati usmjerenenim kanalima ili formiranjem nacionalne banke koja ce zaobici privatni financijski sektor, izdvojiti se iz njegove logike... a nije, jer uvjete generira ukupni financijski sustav, a posebno njegove privatne institucije sa konstantnim inoviranjem financijskih instrumenata u pokušaju ostvarenja profita... ovi prjedlozi o osnivanju državne investicijske banke mislim da su na tom "bastard" tragu... tako da ih ne bi izjednačavao s Keynesom... mislim da je za upravljanje održivošću investicija potrebno zahvatiti puno dublje i radikalnije u premodeliranje financijskog sustava..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Čuj, što da kažem

nego, skromno, hvala još jednom.

Svakako kada bude vrijeme reci koja se to nova stranka osniva, vrlo rado ću pogledati program. Nadam se da će biti neki uspješniji model trećeg puta. Jer, budimo fer, ako Blair nije uspio ne znači da nije moguće.

pozz
doza

Tko je glasao

kratki spoj, a ni marksu nije najbolje

zanimljivo je koliko je takozvana struka, vrhunski ekonomisti, ljudi koji upravljaju najvažnijim svjetskm financijskim institucijama pogriješila
u svojem opterećenju štednjom
o tome pišu mnogi,
ali mislim da štefan, i bez galeove psihoanalitičke kritike, prilično očigledno griješi u meritumu stvari
griješi jer koristi argumente profesionalnih i vrhunskih makroekonomista
argumente kojima ovi makroekonomisti dokazuju političarima kako su zastupnici teorije izlaza iz krize putem rezanja troškova, jedino i glavno rezanja troškova, u krivu
da bi preskočio u sferu
revolucionarnih zaključaka
mislim, ljudi raspravljaju o tome kako je sadašnji način vođenja zapadnog kapitalističkog svijeta pogrešan, svijeta dolara i eura, i to stručno i teoretski obrazlažu
i predlažu način rješenja
koji je opet neki precizniji, bolji, efikasniji kapitalizam/liberalna demokracija

a štefan iz te kritike vadi zaključak o neodrživosti kapitalizma
kao što je već i marks govorio
na osobnoj razini štefane svaka čast za iskrenost
i dobre želje za budući posao,
ako mogu preporučio bih ti štefane da se ostaviš politike kao posla ili poziva jer ti fali talent za korištenje dunning krugerovog efekta

luka

Tko je glasao

Austerity

Ili po naškem mjere štednje zaista ne daju rezultate kojima se usrdno nadaju kreditori (čitaj banke),sve ekonomije
koje su podvrgnute drakonskim mjerama nalaze se u silaznoj spirali i još su manje sposobne vraćati dugove.

Zanimljiv filmić na temu

http://www.zerohedge.com/news/how-europe-has-evolved-democracy-bankocrac...

Što se tiče domaće situacije ipak mislim da je prijeko potrebno izbalansirati državnu potrošnju i to drakonskim potezima
jer jednostavno premalo ljudi stvara dodanu vrijednost u realnom sektoru cca 700 T da bi se mogla isfinancirati ne samo čitava
vojska državnih službenika,umirovljenika (uz omjer 1,2 zaposlena na 1 umirovljeni),500 + jedinica lokalne samouprave
već i da bi se saniralo Javna poduzeća koja čak i uz monopolistički položaj na tržištu uspijevaju poslovati sa gubitkom.

Niti jednim matematičkim modelom i uz svu Keynsijansko čarobiranje ovakav sustav je neodrživ i vodi u propast.

Reanimator

Tko je glasao

Jedan zanimljivi komentar

na ovaj video Davida McWilliamsa (Punk Economics), od jednog Grka:

"In Greece with 50K of income last year, I paid 20K in taxes ,12K in never-to-be-refunded VAT(from exports), 2K emergency tax for freelancers, €1700 road tax, 5K in property tax and 10K to the bank for my mortgate and I am left with -€1000 to feel my children and for my bills... If this is their idea to revitalise the economy .. they are for a nasty surprise. I have two choices: 1) dodging my taxes or 2)moving to United States. As a law-abiding citizen will go for option number 2"

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Sve u svemu

Grcima se loše piše - ako pristanu na MMF disciplinu - http://www.advance.hr/vijesti/ekonomski-analiticar-max-keiser-ovo-je-fin....

A i inače...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Problem je ustvari nerješiv

Problem je ustvari nerješiv unutar sadašnjeg institucionalnog okvira slobodne cirkulacije robe i kapitala, na podlozi privatnog vlasništva kapitala (logički, pirmarno financijskog).
Ono što Keynes istice kad objašnjava kako funkcionira kapitalizam specifična je dinamika disbalansa između financijske i realne sfere. Taj disbalans pokretac je realne proizvodnje, on je uvjet apsorbcije potrošnje. No također, zbog njega nastaju ciklusi, krize i depresije, jer dug u trenutku insolventnosti dužnika koja neminovno nastupa zbog iracionalnosti faze booma, jednostavno se ne može “resetirat” i ne može se započet novi ciklus jer je dug ukotvljen u privatno-rentjerskim interesima i perspektivi vlasnika (financijskog) kapitala koji u potrebi “resetiranja” duga ne vidi ništa drugo nego ugrozu njegovog samointeresa.. Zato je Keynes postulirao socjalizaciju investicija i “eutanaziju rentjera” kao uvjet prevladavanja kapitalističkih ekonomskih ciklusa. No socjalizacija investicija i “eutanazija rentjera” znace da društvo prihvaca normu zadovoljenja apsolutnih potreba kao apsolutni društveni prioritet. Bez toga, uz dominaciju relativnih potreba i privatno-rentjerski alokacijski i redistributivni mehanizam, osuđeni smo na ovo što sada imamo.
Keynes je mislio da ce se kapitalizam mirno i spontano razvijati prema fazi kada kapital zbog spontane društvene usmjerenosti na zadovoljene apolutnih potreba više nece biti oskudan, pa ce samim time nestati funkcija rentjera odnosno kapitalista. No, ipak, to se nece desiti spontano, evolucijski, biti ce to revolucionarni rez, borben i bolan, ali s novim pogledom na svijet i shvacanje ljudskih prava i potreba…

Dakle, nema nikakvog održivog balansiranja, pa tako ni državne potrošnje, unutar ovakvog institucionalnog okvira…

btw. filmić je jako dobar

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

u libiji kamata nije

u libiji kamata nije postojala, a postojalo je privatno poduzetnistvo i kapitalizam u svojoj sustini. istina, korumpirani centri moci su izvrsili vojnu invaziju, ali to je druga prica. prva prica je tvoje intelektualno nepostenje i spremnost na najbesprizornije agitacije samo kako bi zadovoljio svoj beskarakterni fetish.

budi musko stefane i prestani drugima valjat muda pod bubrege kako bi svrsavao na vlastite podvale.

Tko je glasao

Međunarodni kreditori svim

Međunarodni kreditori svim defictnim ekonomijama nalažu mjere štednje i financijske konsolidacije kao uvjet refinanciranja dugova i očuvanja kreditnog rejtinga.

naravno, to sad nalazu isti oni koji su prije ove globalne krize poticali nerealni optimizam potrosnje kako bi putem kreditiranja povecavali vlastitu produktivnost.
kao da produktivnost krupnog kapitala i suficijentnost bogatih drzava nije bila zasnovana na postojanju onih manje produktivnih i na postulatu da se njih uvede u odnos kreditne ovisnosti kojim bi kupovali te njihove proizvode?
pocetkom sedamdesetih godina svjetska ekonomija je dosla do faze svoje realne stagnacije, jer se u sferi realnih investicija vise nije mogla producirati i lakonsko "rijesenje" je pronadjeno u financijalizaciji, odnosno u kreditnim balonima kojima se poticala nova potrosnja i odrzavala lazna produktivnost tog kapitala?
jedina je jos donekle nepoznanica u tome, dali je ta igra smisljena samo da bi se povecavala lazna produktivnost krupnog kapitala, ili su se tu krili jos neki drugi, manje ekonomski motivi?

Tko je glasao

ne vjerujem da su toliko glupi

jedina je jos donekle nepoznanica u tome, dali je ta igra smisljena samo da bi se povecavala lazna produktivnost krupnog kapitala, ili su se tu krili jos neki drugi, manje ekonomski motivi?

neobično je da je marks, kako ga neki vide, u pravu na zapadu, jer su kapitalisti autodestrukcijom zaljuljali liberalni kapitalizam amerike i europe
a opet, kao da je u krivu na istoku gdje
kineska, komunistička varijanta kapitalizma uspješno napreduje
da ne spominjemo brazil indiju iran tursku

autodestruktivna, po marksu predvidljiva i predviđena, kriza 1929. zahvatila je cijeli svijet
ova,
nije

dakle, ne radi se o krizi kapitalizma
radi se o neodgovornosti cijelog jednog uskog sloja financijskih bankara
koji je kao elita jednog sustava, imao puno veću odgovornost nego što mu je bila sposobnost i zrelost

moj je osobni dojam da ti ljudi, odnosno moć koju oni predstavljaju
ipak nisu globalni gospodari
svi vidimo kako komunistički kineski kapitalisti vrlo spremno proizvode iphone u jednom selu
a u susjednom uskoro kreće proizvodnja kineskog iphonea, bez naknade za intelektualno vlasništvo
investicije u kinu mogu i smiju ući onoliko, koliko je nužno i neophodno za prijenos znanja i tehnologije
u financijskom smislu
(za razliku od hrvatske ili grčke)
kina ne dozvoljava ulaz financijskog kapitala
a u kini se kapital oplođuje stopom od 10-20% godišnje

frustracija nastala nemogućnošću realnog ulaza
dovela je do igranja matematičkim modelima
i financijskim produktima
koji su trebali i u americi, bez proizvodnje
osigurati prihode kapitala kao da su uspjeli ući na kinesko tržište

radi se o odgovoru na realnu procjenu spoznaju
da rast kine nije moguće zaustaviti
nevještom odgovoru financijske elite
na djelu su i drugi odgovori, drugih elemenata onog što se nama voli predstavljati kao globalni kapitalizam, predvođen amerikom
od vojnog establishmenta
do ACTA-e

za sad kao da postoji blago rastrojstvo
i ti odgovori su na razini podsustava
ipak izostanak preuzimanja odgovornosti, za promašaje financijske elite
i državno spašavanje banaka nakon bankrota lehmana
pokazuje da bankrot ne dolazi u obzir
jer u slučaju bankrota budući vlasnici bit će kosooki

luka

Tko je glasao

dakle, ne radi se o krizi

dakle, ne radi se o krizi kapitalizma
radi se o neodgovornosti cijelog jednog uskog sloja financijskih bankara
koji je kao elita jednog sustava, imao puno veću odgovornost nego što mu je bila sposobnost i zrelost

ne, ovo je potpuno pogrešno. Svjesna neodgovornost je nastupila tek s krizom, kad su si bankari nastavili djeliti bonuse. No prije krize, svi su bili nesvjesno neodgovorni. I bankari i oni koji su uzimali kredite i kreditne agencije i centralne banke i države i večina ekonomista. Svi su oni plovili na valu iracionalnog optimizma da ce se stanje rasta nastaviti unedogled, bili su uvjereni da je kapitalizam usao u fazu perpamentnog rasta, ostavljajuci za sobom cikluse i krize. Znanstvene teorije su se o tome gradile, podržane sveopcim uvjerenjem. Jedino je nekolicina ljudi, proucavajuci način funkcionirana kapitalizma i njegov povijesni razvoj, cijelo vrijeme upozoravla da je kapitalizam sistem sa sa inherentnom greškom i da je stabilnost zapravo najveca iluzija kapitalizma. Govorili su da se institucionalne postavke koje nisu postojale prije Velike ekonomske krize 1929 a koje danas stoje na raspolaganju, dakle velika vlada i uloga zajmodavca u nuždi centralnih banaka, samo prikrivati simptome i time pozadinski stvarati uvjete za razvijanje nove velike krize... I upravo to se sada dešava... Dakle, neodgovornost i iracionalonost je institucionalno ugrađena, nikakav sloj poštenijih i mudrijih bankara ne bi sprjecio ovu situaciju unutar ovakvog okvira... Ustvari, da su bankari bili "pošteniji i mudriji", njihove bankie bi bile manje profitabilne i konkuretne i vjerojatno bi propale ili bile preuzete od manje poštenih i manje mudrih bankara...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ma super

štefane,
kako su zaboravljene lekcije iz tridesetih
imaš pravo i u potpunosti se slažem s tvojim tvrdnjama
postoje dosta dobri tekstovi pametnijih i kompetentnijih od mene koji pokazuju
koliko je Keynesa ušlo u svakodnevnu praksu američkog kapitalizma u doba roosevelta
koliko je regula uvedeno kako bi bankari bili pod kontrolom
koliko su te regule smanjivale prostor kreativnosti i moguće ludosti bankarima, pa ih držale nešto bliže "poštenju i mudorsti"
tko je i kada na teoretskom polju gradio strukturu bez keynesa i omogućio teoretsku podlogu deregulacije
tko je i kada u praksi smanjio i ukinuo regulaciju bankarskog svijeta u americi
odnosno kako su zaboravljene teško stečene lekcije iz tridesetih

bez zajebancije, mislim da i ti, i doza, i mnogi ovdje na pollitici, to znate bolje od mene
ekonomiju pratim iz opće kulture, kao simpatizer, recimo

ono što bih ja htio reći
u podršku onoj teoriji i saznanjima o cranckovima
vođenje ekonomije je vještina, temeljena na znanju i dijelom na znanosti
kao i urbanizam na primjer
ovo što smo gledali su stručne greške
temeljene na teoretskoj slabosti i moralnoj šupljini - nepoštenju

izaći možemo kroz poštenje i znanje
ako usput popravimo kapitalizam dobro
ako ga uništimo, ma super

luka

Tko je glasao

Netocno. Rizik vas profit nas

Netocno. Rizik vas profit nas kao nacelo ne postoji niti u jednoj ekonomskoj teoriji, vec iskljucivo u korumpiranom politickom sustavu. Bizarno je drvit iste mantre o " problemu kapitalizma" , pozivati na socijalnu revoluciju, ne obazirati se na opstanak oligarske strukture moci i samodopadno pozivati na rjesenja koja su dozivjela debakl. Ok, ti svrsavas na svoju sliku, ali fakat treba bit glup da bi neko popusio tvoju pricu.

Tko je glasao

nisu glupi, a tek ih treba osedlati

jedna od prednosti liberalnog kapitalizma zapadnog svijeta
i jedan od razloga začuđenosti relativnim uspjehom nedemokratskih sustava
je mogućnost samokritike, analize, korekcije smjera
uz mehanizme javnosti, samostalnog razmišljanja i javnog kritičnog izlaganja

ovog časa, na djelu je takav proces autokorekcije smjera gibanja
zapadnog društva
i ova rasprava dio je tog napora

priča o štednji ima nekoliko razina
jedna je ona domaća, koju najčešće spominje g-news, a mi je gledamo oko sebe svaki dan
značajan dio novaca koji država troši troši se na koruptivne aktivnosti
a kako često spominje 3103, a i ap, samoupravni socijalizam je uspio u rijetkoj
političkoj disciplini
korumpirao je više od 50% građana
učinio ih ovisnim, psihološki, dijelom i ekonomski o prinadležnostima koje nisu zaslužili radom
postao je društvo koje živi na radu manjine svojih građana
(način pretvorbe i privatizacije nije baš puno pomogao u odmicanju od takvog načina gledanja na život
mi polako, prepolako, postajemo svijesni toga problema
ta vrsta štednje, bolnih rezova, odustajanja od uzimanja nečega što nije zarađeno radom
kao princip kojeg bi se morale držati naše elite i naše mase
od mesića do šeksa i kajina
ima smisla, i g-news je tu u pravu

na svjetskoj razini, štednja kao jedini ili najvažniji lijek je pogrešan pristup
i to polako postaje svima jasno
izbor mitta romneya za kandidata republikanaca (koji je već proveo, u državi u kojoj je bio guverner, uspješno, istu onakvu reformu zdravstva, kakvu obama još uvijek nije uspio provesti u cijeloj državi, zahvaljujući otporu upravo onih koji podržavaju romneya, što govori da je politika zanat za ljude čvrstog obraza) pokazuje da najpametniji među moćnima u americi znaju da je karta štednje potrošena
angela merkel spremna je na jako puno solidarnosti, njemačka je spremna europi dati sličan tretman kao i bivšoj istočnoj njemačkoj, ali uz kontrolu potrošnje

politički je stvar jasna
bankare tek treba sedlati
ne treba nam revolucija i sovjeti
dovoljno je da bankari shvate i prihvate što i drugi građani
da nisu nepogrešivi, da nisu iznad zakona, da nisu iznad solidarnosti (kako to da kinezi mogu uzeti radna mjesta radnicima u proizvodnji, a kad zaprijeti opasnost da će uzeti mjesto direktorima banaka, koje bi da su bankrotirale, kao što su trebale, bile kupljene od kineskih bankara, onda se banke sanira novcem poreznih obveznika)

luka

Tko je glasao

učinio ih ovisnim,

učinio ih ovisnim, psihološki, dijelom i ekonomski o prinadležnostima koje nisu zaslužili radom
postao je društvo koje živi na radu manjine svojih građana

ti govoriš o socijalizmu, a ironično smisao se zapravo odnosi na kapitalizam. I sada se vrti teza da moramo trošiti koliko smo zaradili, da je dosta života na dug, da je to neodrživo. No i drugi su vec spomenuli u komentarima činjenicu koja raskrinkavaa tu pricu oko duga. Naime, na zapadu od sedamdesetih godina naovamo enormno raste produktivnost, a realne nadnice ostaju iste ili se cak smanjuju. Razlika između povecane produktivnosti radnika i njihove kupovne moci nadoknađuje se kreditnim odnosom. No taj kreditni odnos stavlja radnika u odnos duga s obzirom na iznos koji mu je prije pripadao kao njegova osobna nadnica koju je zaradio i koja je rasla s rastom njegove produktivnosti. Zato ta teza da trošimo ono što nismo zaradili uopće ne drži vodu, jer ono što smo zaradili sada preuzima vlasnik kapitala i plasira nama kao kredit. Ironija leži u tome da ono što smo zaradili danas posuđujemo i ulazimo u odnos dužničkog ropstva.. a to je uostalom i glavna Marxova teza, da radnike unutar kapitalizma porobljava proizvod njihovog vlastitog rada...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

dobar sluga, loš gospodar

štefane,
nastavi jer stvar postaje zanimljiva
kažeš
naime, na zapadu od sedamdesetih godina naovamo enormno raste produktivnost, a realne nadnice ostaju iste ili se cak smanjuju.

iste realne nadnice su rezultat globalizacije, jer se dio posla premjestio u druge države, gdje su, iz raznih razloga, nadnice za isti posao manje
i sada
prigovori razumnih i pametnih ljudi, makroekonomista koje čitaš, spominješ, koje spominje doza, na kraju se rezimiraju u prigovor elitama, financijskim, političkim da su iznevjerili odgovornost prema vlastitom društvu, građanima, narodu
i da je krajnji oblik iznevjerenja usmjerenost prema štednji, i ukidanje solidarnih funkcija društva, od školstva do zdravstva, u ime pretjerane štednje
ali osim marksovih učenika, revolucije i sovjeta
postoji ono što je gale spomenuo, kao skandinavski model

kako ja to vidim
kapitalizam je kao nuklearna fisija ili fuzija, dobar sluga, loš gospodar
vatra, motor, energija koju treba zauzdati
vrijednostima koje su snažnije od kapitala

skandinavski model?
država u ime građana, radnika kontrolira kapitaliste, ali ekonomija funkcionira po principima kapitalizma, sloboda tržišta, , a društvo po principu poštovanja solidarnosti, i individualnih sloboda. država je javna, otvorena, transparentna
neki bi je zvali kapitalistička, mnogi bi je izabrali kao bolju od ove u kojoj danas živimo

odgovor na izazov globalizacije, pa i smanjivanje realnih nadnica, za državu skandinavskog modela, jest u popravljanju i vlastitog društva, i u djelovanju na popravljanju cijelog svijeta
u potrošnji države koja nije koruptivna, koja će uložiti u vlastite građane, u njihovu budućnost

kako bi opisao hrvatski model?
kakav bi model htio imati u hrvatskoj?

luka

Tko je glasao

Tekst je izvrstan

hvala na pojašnjenjima.

pozz
doza

Tko je glasao

diskusije o jeziku su obično bespredmetne...

... ali ovdje ipak, radi se o osnovama: u naslovu treba stajati "da BISMO što manje imali". Ovako je značenje "štedimo mi, da bi neki drugi imali manje".

Inače se slažem s bitnim tezama dnevnika. Evo jučer sam upozorio na člana P. Krugmana u New York Timesu, "Amerika nije korporacija". Štos je u tome, da korporacije zapošljavaju jedne ljude, a prodaju svoje proizvode (velikom većinom) drugima, dok država naprotiv velikom većinom "prodaje" svoje proizvode svojim građanima. Ako kompanija štedi pa otpusti ljude, sudbina otpuštenih više nije njen problem, a država ne može tako rezonirati. Dobro, zapravo može... :(

To je ono što G-news zbog ograničenja svoje libertarijanske ideologije ne vidi - jednostavno ne postoje pojmovi za to u njegovoj slici svijeta.

Tko je glasao

Nitko nama od tzv,

Nitko nama od tzv, unutrasnjih i vanjskih neprijateja nije kriv.
Pored nas samih ispao bi smijesan.
Pili smo i zderali dugo i puno vise nego sto imamo novca i sad se izmotavamo pred krcmarom kako bi nekako zbrisli. kad je stigao racun.
To je kraj svih prica i teorija zavjere.
Treba nam MMF ili bankrot jer od stavljanja sminke na les nece dugo biti koristil
Pa onda od nule ali pametnije.
Vlada nas nepokolebljivo vodi u Grcku i pokazalo se da nema blage veze sa nicim.
Sad hoce pa nece otpustati visak, hoce pa nece uvesti porez na nekretnine, hoce pa nece ponistiti zastarijele ugovore o radu koje su uvjek sindikalisti gurali pod nos vladajucima koji su im, popustalil i jos se vise zaduzivali, hoce pa nece smanjiti PDV u turizmu ove godine,( Francuska je smanjila sa 19.6% na 5,5%..
Otjerali su Ferdeljija a guraju moralne grmade sa nepravomocnim presudama. itd.( Partija iznad morala)
http://www.jutarnji.hr/poslodavci-porucili-milanovicu--ceka-nas-grcki-sc...
Ovdje je bolest samoupravljanja nasljedna.
5 ljudi sa vrha ujutro ima 5 strategija i do navecer se ne slazu ni sa tudjih 5 ali ni sa svojih 4.
Ne znaju sto ce sutra. a pogotovo za par mjeseci.
Naravno nikad nisu culi za neku dugorocnu strategiju koja se tice nase cuvene nekonkurentnosti. kao sto to npr ima Irska u tocki 2.
http://www.forfas.ie/media/ncc101130-challenge_2010.pdf
Bez konkurentnosti-nema izvoza- dakle nema € za vracanje dugova ali i nabavu opreme, dijelova, lijekova.....
Kod nas je uzasna
Švicarska kao prvorangirana tj. najkonkurentnija zemlja na svijetu zadržala je vodstvo na ljestvici i ove godine, a slijede ju Singapur, Švedska, Finska i SAD. Nove članice EU imaju različite trendove. Slovenija, Slovačka i Rumunjska bilježe znatan pad, dok ostale zemlje uglavnom stagniraju.
Ovogodišnji rezultati Hrvatske kazuju da smo zabilježili značajniji pad u makroekonomskoj stabilnosti (70.) i inovativnosti (76.), te efikasnosti tržišta rada (116.) i roba (114.). I nadalje su zabrinjavajući nalazi kvalitete institucija (90.) u kojoj posebno značajno mjesto zauzima efikasnost javne uprave i sudstva. S druge strane, kao potencijal naše konkurentnosti ističu se tehnološka spremnost (38.), infrastruktura (39.), zdravlje i osnovno obrazovanje (48.) te visoko obrazovanje (56.).
Hrvatska se i ove godine nalazi u okruženju jugoistočne Europe - Crne Gore na 60. poziciji, Makedonije na 79. poziciji te Albanije koja je samo 2 mjesta iza Hrvatske, na 78. poziciji.

i jos odrzavamo crne rupe;
http://www.index.hr/vijesti/clanak/jacina-bajka-postala-nocna-mora-jadro...
Kod nas na tome nitko ne radi svi znaju za problem a za probleme je uvijek ista nojeva taktika. zavuci glavu u pijesak..
Svejedno je dal ne znaju ili nece, Kukuriku je ocito promasaj.

Tko je glasao

Nije uopće stvar teorije

Nije uopće stvar teorije zavjere nego strukturnih odnosa moći. Ako cemo uzet da nam nitko nije kriv sto smo trošli više nego što imamo, onda moramo isto tako uzet da nitko nije kriv onima koji su nas kreditirali što im sad mi ne možemo vratit. Zašto smo samo mi morali znati da necemo moci vratiti dugove, zasto oni to nisu trebali ispravno procjeniti kada su nas kreditirali. Nisu zato jer da mi (defictine ekonomije) nismo trošili, i da nas nisu kreditirali, oni ne bi proizovdili, jer ne bi imali gdje plasirati višak proizvodnje. Ili misliš da bi Njemci supstituirali izvoz domačom potrošnjom, za što bi trebalo dozvoliti povečanje nadnica njemačkih radnika?! E, ali tada Njemačka proizvodnja više ne bi bila konkurentna i vrlo vjerojatno bi spirala potrošnje išla u istom pravcu u kojem je išla u drugim defictnim ekonomijama, dakle Njemački uvoz bi postao veci od izvoza. Te neke neoklasične price o ravnoteži vanjskotrgovinske razmjene i bilance su price za malu djecu…

Dakle, nije krčmar nego diler, jer nam je nudio drogu na dug, mi smo se navukli, i sada traži da mu vratimo dug, pa makar rasprodavali obiteljsko srebro.. njemu je najvažnije da ostanemo navučeni i u stanju ovisnosti.. ono što ja zagovaram je terapija skidanja koja će biti bolna, ali je jedini način da povratimo zdravlje.. u suprotnom nas ocekuje dugotrajno propadanje..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ljubav je bol

ono što ja zagovaram je terapija skidanja koja će biti bolna, ali je jedini način da povratimo zdravlje.. u suprotnom nas ocekuje dugotrajno propadanje..

gdje točno očekuješ bol?
mislim, što bi ti napravio
G-news je već puno puta ponovio, MMF ili bankrot

što ti predlažeš

luka

Tko je glasao

Kolega Stefan idealizira ocit problem

Nije uopće stvar teorije zavjere nego strukturnih odnosa moći. Ako cemo uzet da nam nitko nije kriv sto smo trošli više nego što imamo, onda moramo isto tako uzet da nitko nije kriv onima koji su nas kreditirali što im sad mi ne možemo vratit.
Misljenja sam da ti kolega @Provinciopolis seljacki iskreno pokusava ukazati na ocit problem u tom lovljenju i unistavanju odabrane zrtve o tome kako mocne zapadne banke i Medjunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromasnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomazu“. Perfidno smisljeni scenarij je slijedeci: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake drzave koja zatrazi financijsku pomoc za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi doticne zemlje urucuje istovjetan tipizirani program koji sadrzi 4 obavezna koraka..
PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA
DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA
TRECI KORAK – TRZISNO ODREDJIVANJE CIJENA
CETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED

Tko je glasao

Ma to je više manje poznato.

Ma to je više manje poznato. Doktrina šoka. Samo je pogrešno tu priču interpretirati na način da je problem u zlim ljudima kojih da nema, ili da ih se nekako makne s čela financijskih institucija, problem bi nestao. Jer ne bi. Problem je strukturne odnosno sistemske naravi. Ukoliko se sistem ne ustroji na drugačijim osnovama, a to znaci da navedene financijske institucije dobiju sasvim drugačiju ulogu, te ljude ce neminovno zamjeniti neki drugi, i opet smo na početku.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

a ima li država koje ne moraju posuđivati?

ima li država koje ne posuđuju
ne moraju posuđivati

island (koji je skandinavska zemlja)
je primjer zemlje čiji su građani dvaput na referendumu odbili vraćati dugove koje je napravila
islandska banka
odbili su nacionalizaciju duga
i pretvaranje duga jedne banke
u dug svih građana islanda

odbijanje je bilo moguće
jer su građani islanda nekorumpirani

ono o čemu g-news piše, barem ga ja tako razumijem
pojam bolni rezovi
je odustajanje od korumpiranja

neizbježan korak
možda prvi
jest odustajanje od uzimanja nečeg što nije tvoje
od plaće, prava koje nije zarađeno

jasno, to traži jako oštar osjećaj za pošteno i pravedno

luka

Tko je glasao

No, i koja je razlika?

Zašto smo svi impresionirani Islandom, a Grke proglašavamo lijenčinama i zgubidanima?

Da se razumijemo, islandske banke imale su politiku, kao i vodstvo, instalirano od njihovog tadašnjeg (demokratski izabranog) predsjednika, koji je u islandsku politiku uveo neoliberalizam, kao i ideje o npr. prodaji dijelova islandske zemlje radi velikih stranih investicija. Islanđani sami su isto tako "iskoristili" sustav, uzimanjem povoljnih kredita kojima su povećali osobno blagostanje (dakle "lijenozgubidanski") - pa zašto oni sad ne bi "platili"?

Koja je razlika njih u odnosu na Grke? Grčka se država (od strane demokratsko izabranih predstavnika) neprimjereno zaduživala, a Grci su se "okoristili" prevelikim penzijama i beneficijama javnog sektora, pa sad vidimo - iz nekog razloga Grci moraju platiti i mnogi nad tim zlurado likuju, dok se ovima prvima dive...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

svi smo mi grci?

bigulice, ima razlike
ne mislim da je netko bolji ili gori zato što je imao sreću/nesreću da se rodi na islandu
ili u grčkoj
u mnogim životnim situacijama bilo bi možda bolje u grčkoj
da me netko pita da izaberem gdje bi proveo ostatak života
ne kažem da ne bi izabrao grčku
ali nerazumno bi bilo ne vidjeti kolika je razlika između ta dva društva
u pogledu odgovornosti prema zajedničkom dobru

i mislim da treba neke stvari izraziti točnije,
nije problem grčke u penzijama,
nego su penzije samo simbol, odnosno dio troška,
kao i u hrvatskoj, a najveći dio novca otišao je koruptivnim mehanizmima u ništa
u propast, da bi se jedan značajni, ali manji dio, odlio na privatne račune
dakle
iz brodogradilišta se odnijelo materijala za milijun
da bi se na privatni račun stavilo deset milijuna
a usput se uništilo milijardu

dakle grci su u pravu ako kažu da se ne osjećaju dužni milijardu
ali svejedno su uzeli milijun

keynes, i štefan, kažu da taj milijun nije toliko bitan
jer će ga građani potrošiti
i vratiti u krug ekonomije, u vatru koja pokreće društvo
i u pravu su

onaj koji je posudio milijardu
nema pravo tražiti od grka milijardu
i tu si bigulice u pravu

islanđanima se divimo jer su manje korumpirani

luka

Tko je glasao

Priča o Islandu još nije gotova...

Tj. ne radi se o happy endu (još barem sljedećih tkoznakolko godina). Kriva je percepcija mnogih kako su Islanđani samo rekli "ne" i to je to. Oni se itekako odriču, mjere kojima su izloženi mogu se usporediti recimo s onima Milke Planinc - krediti se teško/nikako dobivaju, kruna više nije konvertibilna, jako je ograničeno raspolaganje s vlastitim devizama, Islanđani se masovno raseljavaju... Da ne spominjem kako su promjenama prethodili veliki i nasilni nemiri koji su do tada bili nespojivi s Islandom. Ono što su Islanđani (barem za sad) ipak sačuvali je budućnost. Promjene koje se navještaju Grčkoj oduzimaju joj budućnost. To je osnovna razlika. Tu neće i ne može biti entuzijazma širokih masa.

Korumpirane su vlade, a ne ljudi.
(iskreno se nadam da ćeš ovo shvatiti kao općenitu misao i da me nećeš daviti s argumentima tipa švercanje u tramvaju ili utajom poreza sitnog obrtnika...)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

točnije

slažem se
korumpirana su vlade,
točnije
ali iza svake vlade stoje korumpirana društva

razlika je u odgovornosti
ako kažeš da su korumpirane države, onda su to oni, neki drugi
ako kažeš društva, onda smo to, neizbježno, jednim dijelom, i mi
odnosno
za rješenje problema nije dovoljno promijeniti vladu
nego treba mijenjati društov

zato mislim da je točnije reći da je korumpirano društvo

luka

Tko je glasao

Kokoš ili jaje...

Kao i uvijek, teško je dati pravi odgovor. Mišljenja sam da korumpirane vlade namjerno uzgajaju, pa i potiču korupciju u društvu koje im potom služi kao alibi, ali i kao taoc.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

biga,

Kokoš ili jaje...Kao i uvijek, teško je dati pravi odgovor.

nije...prvo je bilo jaje ;)

Ključ odgovora na ovo prastaro pitanje leži u činjenici da se genetički materijal ne mijenja tijekom života neke životinje, što znači da je prva ptica koja je evoluirala u pile morala je najprije egzistirati kao embrio u nekom jajetu, zaključio je profesor John Brookfield sa sveučilišta u Nottinghamu, prenosi Fena.

http://www.ypgd.org/arhiva/article.php?id=107

:))))

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Ahaha...

Dakle - vlast ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

(inače, i prije ovog tvog

(inače, i prije ovog tvog dokaza bila sam zaključila da je prvo bilo jaje, ako ništa drugo zato što je jaje jednostanično, tj. jednostavnije i od najjednostavnije kokoši ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

slazem se. jaje mos rastavit

slazem se. jaje mos rastavit na zumanjak i bjelanjak, a kokos na bjelo meso, batak, zabatak, krilce... :)

Tko je glasao

stupidi

jer su stupidi

luka

Tko je glasao

mi vi oni...

Ja mogu reći za sebe osobno da se "divim" (prejaka riječ) Islanđanima što su izabrali pametniju vlast, ništa više. Nikada nisam povezivao grčke probleme s nekakom ljenošću ili tako nečim. Ali da su narodi mediteranskog podneblja možda nešto strastveniji i emotivniji pa lakše biraju vlasti koje im kratkoročno ugađaju - i to može biti istina.

Naša zemlja koja je prilično zanimljivo u nekim svjetonazorima podijeljena na Sjever i Jug - može biti ogledan primjer tome.

Tko je glasao

Naša zemlja koja je prilično

Naša zemlja koja je prilično zanimljivo u nekim svjetonazorima podijeljena na Sjever i Jug - može biti ogledan primjer tome.

Mislim da je i ovo primjer geografskog rasizma o kojem se raspravlja. Hrvatski sjever je kao radišniji i općenito super i na izborima se racionalnije ponaša od juga (onaj tusti Dodikov novinar je imao cijeli ciklus članaka u Globusu o ovome). I svi se smiju Kerumu i Splitu. Kako je u Zagrebu Bandić mogao biti izabran desetak puta, u Varaždinu onaj lopuža filozof, Jakovčić i novi penzioner demagoški obrađuju Istru već skoro trideset godina? Možda zato što su većina medija pod kontrolom "sjevera i zapada", pa je lakše nastavit ogledalo "jugu" nego samom sebi?

Tko je glasao

različitost vs. kvaliteta

Eskuzemua, nigdje nisam ni jednom rječju tvrdio da je nešto bolje ili lošije - samo da je različito.

Skoro sva sociološka istraživanja potvrđuju "geografski rasizam", tj. da se neke društvene vrijednosti i pojave drastično razlikuju kako se sa hladnijih područja približavamo ekvatoru. A to je i poprilično evolucijski uvjetovano - klapsko pjevanje i fijaka se razvila tamo gdje je podneblje ugodnije, a protestantizam se razvio tamo gdje po mračnim šumama moraš vuči neki trupac doma dok te napadaju divlje svinje...

DanielN je nekoliko puta grafički odlično ilustrirao izbore, referendume i sl. po regijama i izbornim jedinicama RH i neke zakonitosti su tu vrlo uočljive, to ne vidim kao nikakav rasizam, nego kao uočavanje jednog fenomena, ništa više.

p.s. Bandić ustaje u 6 ujutro, trči 20-30 km i onda radi po 16 sati dnevno, kako se možeš sprdati s takvim čovjekom?!?! :)

Tko je glasao

Ali ovdje sad govorimo o

Ali ovdje sad govorimo o Hrvatskoj, a ne o razlikama između Madagaskara i Švedske:) Jedina razlika koju ja trenutno primjećujem jest da na sjeveru i zapadu Hrvatske lopovluk političari još uvijek moraju umotat u celofan i stavit mašnicu na njega, dok na jugu to ide puno direktnije. Jakovčić istina krade gdje god stigne već trideset godina, ali bi zato barem dopustio da mu je zet Srbin. Ali opet ni to nije pravilo jer su s druge strane Zagrepčani popili već prije skoro dvadeset godina onaj osvježivač daha na bazi alkohola nakon pojedene kapule:)

Tko je glasao

:)

Malo citiranja omrženog premijera...

"Dužnička kriza vratila je na europsku scenu pogrešna shvaćanja, predrasude, podjele na sjever i jug, velike i male zemlje, a to je, dugoročno gledano, daleko opasnije od same krize u eurozoni. U Europi nam nije potreban povratak fantoma iz prošlosti", upozorio je Monti.

Tko je glasao

stefan bi sve spalio i onda

stefan bi sve spalio i onda gradio svoje kule od karata, kao sto boljsevici to obicno rade. istina, ne bi se milimetar osvrnuo na detalj kako je moguce da se prosli puta tako stvar raspala, jer samokriticnost je nepoznata kategorija za vjerske fanatike.

Tko je glasao

radi se o posljedici

radi se o posljedici distribucije moci. a distibucija moci se ne mijenja uredbom, niti carobnim stapicem.

Tko je glasao

Aj malo sam se smiril :))

Razveseliše me mnogi koji me se sjetiše na današnji dan :))

Mada se jedva suzdržavam da opet ne počnem beštimat, al ću samo reć da ti Štefane ili se praviš bedast i slijep ili do sada nisi vidjeo donji link ili fakat bedast jesi ...

http://www.youtube.com/watch?v=5RWmKweGw_A

U svom Dnevniku kao niti u dosadašnjoj korespodenciji kroz komentare nisi mi dao odgovor na moje vrlo jednostavno pitanje - koji je to Plan !? U svrhu čega bi se Država trebala zaduživati !? Za račun koga nas filaš obranom Kukurikavaca !? Jel ti to partijski zadatak ili iz tebe izlazi svijest i poštenje !?

Ekvadorski link je dio odgovora na tvoj gornji komentar u kojem tak milozvućno govoriš ispravne stvari, ali u Dnevniku i uopće štitiš taj status Q koji ti Gnjus :) spominje po drugim pitanjima govoreć o "glava u pijesak" ...
Dakle da je tebi i kukurikavcima stalo da se nekaj riješi onda bi se ugledali u Ekvadorski link, a da imate ikakav Plan onda biste meni tupavom dali odgovor na pitanje " u koju svrhu se Država treba zaduživati - koji je Plan tog zaduženja" ...

Obični pljačkaši i podanici judinim škudama. Bezidejni slijeposlijedbenički partitokrate. Sramota nad sramotama ! To ste vi kvaziljevičari iz neoliberalno kapitalističkih partija poput sdpa i hnsa ...

Provinciopolis

Tko je glasao

Kakva obrana kukurikavaca, o

Kakva obrana kukurikavaca, o cemu ti pricas? Zapravo nisam siguran što ti komentiraš, koji tekst?!
Jer ono što pišem upravo korespondira ekvadorskoj prici, a to je prezumanje ekonomske i političke suverenosti od stranih kreditora nazad u svoje ruke.. no to preuzimanje suverenosti ne znaci da ljudima treba davati otkaze… upravo takve mjere namecu ili traže strani kreditori…

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ja sam sve pobrkao :))

Dakle ti želiš reći da Kukuriku koalicija nije niti blizu kvaltetnog riješenja problema ove Države i da Radi u interesu Banaka, a ne u interesu građana !?

Provinciopolis

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci