Tagovi

Stavovi spašavaju privilegirane klase

Često pogrešna usmjerenost mišljenja otežava ponekad riješenje problema.Dokle god je vaše mišljenje pri riješavanju problema usmjereno na traženje riješenja unutar "prostora" koji je "uokviren",vi nećete moći riješiti problem.Tek kada razbijete taj "misaoni okvir" i sjetite se da za riješenje problema upotrebite "prostor" izvan "okvira",vi ćete naći riješenje."Prostor" izvan "okvira" nije zabranjen.Nitko vam ne može odrediti širinu „prostora“.(a.a.)

Tema o „prostoru“ iz kojeg se može izaći ili ostati u njemu će biti tema ovog dnevnika.Tema je,dakle, o stavovima.Mislim da je potrebno na vrijeme započeti razmišljati jer će uskoro „ispravni“ stavovi biti „uokvireni“ novim Ustavnim promjena u „svezi i glede“ zakona o veteranima i njihovim pravima tako da će se,vjerovatno,sva mišljenja o pravdi koja je temeljni uvjet slobode jer iz nje proizlazi ljudsko dostojanstvo, i sva ona mišljenja da se ta sloboda ne može stvarati tako da se drugome oduzima sloboda i dostojanstvo biti proglašena protudržavnim veleizdajničkim činom!

Stav je stečen i nije urođen. On je nastao emotivnim doživljajem,najčešće grupnom imitacijom i zato su stavovi manje pod utjecajem neposrednih iskustava.Shvaćanje je „prostor“ izvan „okvira“ a on je rezultat intelektualnog doživljaja.
Uporno zadržavanje usvojenih stavova koji su nastali,ne traumom,već uglavnom imitacijom ne zahtjeva nikakav mentalni napor. On nastaje pod pritiskom „grupnog mišljenja“ kojeg svakodnevno oblikuju „javni“(HDZSDP) mediji vadeći uglavnom iz konteksta neku ciljanu „dubokoumnu emotivnu poruku“.Vrlo im je bitno da se ne formira nikakvo shvaćanje,ili predugo zadržavanje pažnje ili povod da se razmišlja o dokazima i provjerama vjerodostojnosti informacija.Plasirajući dijeliće stavova nekih psihogenih maloumnika koje krasi isključivost,koji ekstremno u crno-bjeloj verziji ponavljaju „kratkometražne“ stavove koji su „poželjni“šefovima javnih medija i šefovima šefova oblikuju se stavovi onih ljudi koji imaju simptome lijenog duha-oportunisti.Omiljen proizvod,također je ,na našim televizijama, plasiranje stavova i onih pojedinaca čiji stavovi su nastali uglavnom traumom iz koje ne mogu izaći sami bez stručne pomoći jer su u depresivnoj psihozi a nitko im vjerovatno ne pruža psihološku pomoć. Zna se da upadljivo dugo trajanje tuge nakon gubitka voljene osobe je odraz patološkog stanja.Ako se ne radi o depresivnim osobama,onda zaključite sami o čemu se radi. Ja znam.Formiranje stavova rade i pomoću raznih „anketa“ kod kojih je upitna metoda skupljanja odgovora jer nam npr. na TV nikada ne pokažu „u živo“ metode i način anketiranja. To sve služi da se stvara dojam da cijela nacija“rida i plače“,recimo, nakon tog čitanja presude „našim generalima“. Na kraju sve izgleda totalno neukusno,kao da pratimo svjetsko prvenstvo u nogometu pa nas futraju na navijanje za našu nogometnu reprezentaciju!Već svaka kumica sa zagrebačkog placa zna da se radi o političkom inižinjeringu Hrvatske Drpeške Stranke.I tako gledamo svaki dan i noć histerične,šizoidne navijač-režimske voditelje i goste tih „informativnih“ tv emisija koji onako “viješto“ prate ono “spontano događanje naroda“ na glavnom trgu ,prezačinjeno sa onim„profesionalnim“ prenemaganjem „sveznajućeg“ i „istinoljubivog“ klera,pa prepreplaćenih guzica, odvjetnika tih generala,uz to pridodaju u to „krasno“ društvo one ohole i nevjerovatno prepotene prevoditelje i izvjestitelje Haškog suda koji su pozvani, jer eto, oni najviše „razumiju i znaju“,a ne mi obični građani imali prilike slušati svjedoke te „časne“ vojnoredarstvene akcije.Urednici nam sve to kombiniraju sa kombinirkama za „informacije“ o suđenju,o prosvjedima i pregolemoj tuzi i šoku braniteljskih udruga. I mi nemamo razloga da sumnjamo da je to sve baš po želji onih koji nikada niti jedan slučaj ratnih profitera nisu procesuirali jer kako bi inače financirali svoje “poštene”političke kampanje a zna se da ne skupljaju čak ni čalanarine? I tako neki gledatelji „isprani“ zbog dvadesetogodišnjeg ponavljanja poruka zasićenih mržnjom i malograđanskom „domoljubavnom“ patetikom odbacuju sve one vlastite ali i vrijednosne stavove koji su nastali iz mnogih pojedinačnih doživljaja iz njihovih ranijih etapa života jer se uglavnom boje susresti sa svojim vlastitim mišljenjem ,shvaćanjem ili čak uvjerenjem kojeg su imali, jer potiskuju vlastitu percepciju u kutak polusvijesti i komformistički se poput kameleona uklapaju u to “javno mnijenje” ,u taj sigurni “misaoni okvir”. Tako neki pojedinci postaju gotovo kao roboti kojima je nasnimljen zvuk i tako ponavljaju stavove vladajuće socijalne grupe i ne sumnjaju u mogućnost prikrivene manipulacije iako su već potpuno gologuzi zahvaljujući „dušebrižnicima“u paravojnim uniformama.Zanimljivo je kako su dezorijentirani jer većinom,tobože, iskazuju čak i nezadovoljstvo sa vladajućom grupom ali uglavnom pasivno prihvaćaju nametnuta pravila igre, jer eto, stati u red za potpis je dokaz „velikog hrvatstva“.

Razlog tomu je što mnogi pojedinci ne podnose onu unutrašnju psihičku napetost koja nastaje kada se analiziraju racionale slike sjećanja,kada se donosi minimalni etički sud o nečemu ili svemu općenito i kada treba donjeti barem odluku i priznati barem samom sebi zašto prihvaćam nametnutu „istinu“ ili zašto šutim dok mi „onaj gore laže“.Uglavnom,takvi ljudi se boje samoće tj.prilike da u samoći kontaktiraju sami svoje misli i priznaju pred sobom svoju objektivnu vlastitu vrijednost .Mnogi žele samo pobjeći što dalje od sebe,od vlastite slobode i da se sakriju u nekoj grupi sa kojom se identificiraju. Mnogi pojedinci se adaptiraju sa grupom jer u vođi grupe prepoznaju „važnu“ osobu pa tako svaki „mali“ čovjek „postigne“ mogućnost osjetiti se više važnim jer se kao sljedbenik poistovjećuje sa idealom-vođom.Zbog svog osobnog osjećaja inferiornosti koji nastaje kod sljedbenika jer je ipak više-manje teško prihvatiti podređenost nekomu, sljedbenici vođa se trude, tu svoju inferiornost koja stvara podsvjesno osjećaj mržnje prema vođi ,kompenzirati sa pretjeranim iskazivanjem divljenja,pa čak do izražavanja fanatičkog obožavanja vođe. Kada vođa padne sa trona,zbog gore navedenog razloga,sljedbenici su u prvim redovima kada ga treba rasčetvoriti.Sjetimo se Sanadera i tko mu je najviše aplaudirao na tim „događanjima naroda“.Pa prisjetimo se i Mesića.Gdje su ovih dana nestali svi njegovi obožavatelji kada bi trebalo iskazati solidarnost u njegovom pokušaju detuđmanizacije HV i općenito društva?

Mnogi se pojedinci preadaptiraju sa grupom jer unaprijed jednakorangiranog člana svoje grupe poistvjete sa samim sobom i samo predpostave da je ta osoba slična njoj i da je iz tog razloga vjerovatno i dobronamjerna.Tako mnoge osobe izbjegavaju zbog svog straha od isticanja vlastitog identiteta i pomisliti da taj sugovornik iz njegove grupe možda ipak i nije dobronamjera osoba jer ne može svladati unutrašnju napetost i upustiti se u konflikt izražavajući neslaganje i kritiku,naravno,jer je i to također mentalni napor jer potrebno pobjediti svoj strah.I zato na to „gospodari“ računaju i vrlo važno im je stvarati i okupljati što veći broj umno zatupljenih osoba.Oni kreiraju uniformirano grupno mišljenje društvenim tabuima i raznim totemima koje ih štiti od ustanka obespravljenih i siromašnih.I tako siromašni,opljačkani,unatoč svom iskustvu ponovno daju glas i podršku toj privilegiranoj grupi.

Zato je osobni identitet bitan jer on omogućuje osobi da posumnja i da se obrani od nedobronamjerne osobe koja najčešće iskorištava upravo članove šire grupe pa i cijelog društva jer se lažno i patetično identificira sa čitavom grupom tako što se „u ime nečeg ona najviše žrtvuje i suosjeća sa svojima“ iz jednog jedinog razloga,a to je da ostvari svoju narcisoidno-emotivnu,statusnu ili materijalnu korist.Pitaju li se ikada sljedbenici da li je to zaista realno,to osjećanje vlastitog identiteta kroz taj prečesti osjećaj „mi“-nacija?Da li smo baš svi tako jednaki kao što urliču promuklo ovih dana oni sa javnih govornica koji su „samo za nas“ „stvarali državu“,“borili“,“krv lili“(bakicama),“gladovali“ (dok su naftu švercali jer nije jestiva) itd.itd.!?Pitaju li se svi ti potpisnici peticije koji potpisuju HDZ-eovu floskulu "naši generali kojima se sudi u Hagu” da li među tim prosvjednicima sudjeluje ono stvarno „topovsko meso“ koje je završilo poslije „upotrebe“ na cesti ako je preživjelo ali sačuvalo ono malo zdravog razuma?Ili,pitaju li se kakvi su to glasnogovornici i dušebrižnici koji su tvrdoglavo provodili naputke „gospodara rata“ jer nije jednako predati svoje vojnike kada vidiš da nema izlaza i tako ipak spasiti vlastite ljude ?Zar je to hrabrost i mudrost slijepo slijediti naputak „gospodara rata“ jer je poslušniku obećan „status i ugled i slava“,a gospodaru „politički bodovi“ i „međunarodno priznanje“,“ulazak u povijest“,pa živi ljudi za njih postaju samo „ono što štopa metke i puni statistike u udžbenicima povijesti“?Imaju li oni imalo ikada srama pred sobom!?Muči li ih ikada imalo osjećaj krivnje?Prije svega dobro su svi građani svijesni da je iznuđena i čak dogovarana „agresija na nas“ i nad tom istinom naše javne televizije zatvaraju oči i to potiskuju ili prikrivaju urlicima tih govornika koji su već do lakta u kriminalu.Misle da će uspjeti sakriti svoju preogromnu krivnju, izdaju i svoju pokvarenost uma kada zadnje ništarije i šljam prikazuju kao nacionalne heroje,a stvarne heroje kleveću i zašutkuju!?Glavni optuženici šute ?Očito im se isplati šutnja o povezanosti Tuđmana,Šeksa,Šuška,Glavaša,Merčepa?To je i pljuska njemačkoj i američkoj vanjskoj politici i zato se mora prljav veš ponovno sakriti iza nacistčkih mitologija uz zvuke Tupsona nad tupsonima.Svi su oni tako „krasni ljudi“,“tobože“, i „svoje vlastite živote bi položili na oltar domovine“ (za par miliona kuna)?U stvari,pitam se,zašto nama objašnjavaju 30 minuta dnevno taj „tobože“ i to očiti luđaci i fanatici iz redova KC!?Pa to je najnovija „jasna“ poruka kako se treba „lijepo ponašati“ i kada je poželjno da ipak ne razumijemo značenje .Ili da se ipak pravimo da ne razumijemo!?To bi prema van značilo da mnogi nisu dobro razumjeli što je pravo značenje tog „tobože“ jer je to „tobože“,“ kao“ ,„like“ i tako nije dakle važno što vi i ja znamo pravo značenje već je važno da drugi ne znaju ,npr. ti Englezi koji se viječno prave Englezima!Pa imaju pravo klerofašisti!Kako to da u Deutschlandu i Vatikanu isprva razumiju da je to „bezazlena uzrečica“ i da je sve bilo tako „čisto i jasno i sveto“ u „stvaranju“ nove tzv.NDH u režiji Tuđmana? Nije lijepo da uopće o tome mislimo jer se to protivi „našoj vjeri“!Nije lijepo proslijediti istinu poput onog nekog bivšeg predsjednika Stipe Mesića i pustiti javnosti taj „tobože ..khm..khm..hehehe“ jer je to jamačno čin „veleizdaje“ i treba ga po prijedlogu prosvjednika podhitno objesiti na „onu vrbu za srbu“,i onu Vesnu,i onu drugu...Uskoro će se možda Ustavom odrediti kako da se „lijepo ponašamo“,a to znači da ne smijemo biti empatični,niti radoznali,istraživati,pitati se i razmišljati u stilu: „A zašto“?Pa morali bi svi „mi“ konačno misliti kao jedan i znati pravi odgovor: Pa zato!!!!
Generalčina ,u uniformi,u vili,u jahti,u lovu,na golfu, na konju,na k....,taj će biti onaj koji će misliti jer on ima,a ti ćeš raditi kao kuhar za 3 000 kn 3 mj. u godini,jer ti nemaš!Zašto samo oni!? Pa zato jer se HV viteški ponašala kada je sravnala sa zemljom preko 22.000 kuća, stanova i godpodarskih objekta, prethodno ih opljačkavši.Hoćeš da i tebe ubiju?Njima to nije problem. “U slučaju vanjskog osvajanja osvajači pretvaraju pokoreni narod ili više naroda u nižu klasu,a sami postaju društvena klasa.Pri unutrašnjem osvajanju,međutim,jedna socijalna grupa unutar iste etničke skupine ili ukupnog naroda silom oružja prisiljava ostalo stanovništvo da se njoj pokori i pretvara ga opet u potlačenu klasu.Sila je sekundarni faktor u nastanku klasa jer sila i nasilje se pojavljuju više kao čuvar već stvorenih klasnih odnosa,a manje kao njihov osnovni uzrok.( Teorija sile)”Zaboravi!Hoćeš da te „mrak proguta“?I zato nije lijepo da misliš!Kukavico odvratna!Odi tamo Copy misli Bilića,Šuljakice i svih onih štakora sa Jabuka neta,Z1,OTV-ea,pa ih sutra Paste po 100 puta svakom koga sretneš!I istetoviraj si na čelo:“Bolje rob nego grob!“

(a sada čik pauza-autocenzura)

Dakle da pojasnim,“tobože“.(zaokruži ispravnu tvrdnju)
a.)Tobože ona klasa koja posjeduje materijalna bogatstva u društvu ima tobože kontrolu nad sredstvima duhovne proizvodnje .
b.)Ona klasa koja posjeduje materijalna bogatstva u društvu ima kontrolu nad sredstvima duhovne proizvodnje.

Vladajuće ideje su ideje novopečenih tajkuna koji su akumulirali kapital iz društvenog vlasništva nemoralnom ,tobože legalnom pretvorbom i privatizacijom za vrijeme i poslije rata ali mnogi emo-jadnici još vjeruju da je to bio jedini mogući ispravni put u ekonomski razvoj.A Tobože svi to znate,vi „inteligencijo“!Također,to tobože znate ama baš svi, jer tu spadaju ideje i ostalih privilegiranih socijalnih grupa koji ostvaruju svoju egzistenciju bez uloženog vlastitog rada.To ste vi!To su i umirovljeni vezeri koji glume tobože ratne invalide i velike tobože herojčine kada treba spašavati i statirati „za stvar“ Jadranke.Dakle, prisvajaju tuđi rad i duštvenu imovinu jer su oni po profesiji „profesionalni Hrvati“i imaju legalno pravo na plaćenu besposlicu.

I Pitam se!Što je to država? Da li je država važnija od ljudskih života?Da li smo „mi“ ipak „svi“ ta država?
Kropotkin je taj pojam objasno na ovaj način:„Država je institucija kojoj je zadatak da spriječi jedinstvo među ljudima,da ometa razvoj lokalne inicijative,da uništi postojeće slobode i spriječi njihovo obnavljanje.“

"Za fašizam, nacizam i staljinizam zajedničko je da su oni ponudili atomiziranoj individui novo sklonište i sigurnost. Ovi sistemi su kulminacije otuđenja. Individua je dovedena dotle da se
osjeća bespomoćna i beznačajna, ali je naučena da projektira sve
svoje ljudske moći u ličnost vođe, države, »otadžbine«, kojima
mora da se potčini i koje treba da obožava. Ona biježi iz slobode
u novo idolopoklonstvo."(E.Fromm)

Iz tog proizlazi da glavni trenutni zadatak vladajućih i privilegiranih elita je proizvodnja autoritarnog idolopoklonstva tj.da nam slijedi nastavak Tuđamnizacije i ustašizacije države preko lika i (ne)djela Ante Gotovine i to pod blagoslovom američke, njemačke ,vatikanskomonarhističke administracije čijim se “viteškim križima” i ostalim đinđulama okitio naš drug predsjednik gospodin “socijaldemokrata” Ivo Josipović kada je konačno odlučio da mirno dopusti da se zacrni Hrvatska!Dakle opet natrag u 1991!Kakva 2012!?

To mi ne zaslužujemo!

Tagovi

Komentari

znaju vladajuće elite jako

znaju vladajuće elite jako dobro što im je zadatak. oni dijele zadatke na sve strane.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

"osobni identitet" copyright

"osobni identitet" copyright Fromm, proizvedeno više desetaka milijuna komada potpuno originalnih Frommagaja, nikako idolopoklonika drugorazredne psihologije i trećerazredne filozofije.

osobno, krunica ili frommagaji, jednako zastrašujuće, ili točnije rečeno, jednako..

.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Svašta tu ima.

Plus je zato jer si mi totalno preslatka kad tako popizdiš na idiote.
:)

Tko je glasao

Rajka!

Dala sam plus iz istih pobuda kao i Plavi patuljak. Ali, ovi dodaci ispod dnevnika su predugački i zamorni. Iskreno, ne da mi se to čitati...

Svaka čast, ali... Utemeljitelj vaše stranke proslavio se "prijetnjom" da će reći "popu - pop, a bobu - bob"!

Nažalost, nije prepoznao trenutak kada se to trebalo učiniti, nije rekao to što je obećao... I tako ga je, po zasluzi, povijest pregazila...

Izađite iz prošlosti!

Ako imate kojeg člana, mlađega od 80 godina, dajte mu da preoblikuje stranku u neku suvremeniju varijantu! :)

Osobno bi mi bilo drago da u Hrvatskoj postoji nešto ljevije od SDP-a, Međutim, SRP je malo smiješan... Nema više Rade Končara, Nade Dimić, Ive Lole Ribara i Save Kovačevića! :)))

Nema više čak ni Stipe Šuvara! Otišlo u povijest!

:)))

Tko je glasao

Koliko ja znam i vidim iz

Koliko ja znam i vidim iz podataka,ima nas više generacija.Raspon u godinama od 22 godine pa na dalje.Bumo vidjeli za 40 godina koliko ću onda imati ili nemati godina i kaj će iz tog izaći.Koliko vidim "suvremene" stranke su ovu zemlju dovele u stanje dužničkog ropstva.Robovlasništvo je starije od socijalizma,jel tako šefe?

Tko je glasao

Socijalizam je uništio sam

Socijalizam je uništio sam sebe i Jugoslaviju a nove političke stranke nas nisu znale u ovih dvadeset godina izvesti iz tog gliba i agonija se samo nastavila, a sve naopako je počelo početkom 60-tih godina prošlog stoljeća.

Tko je glasao

Sve je naopako krenulo još od

Sve je naopako krenulo još od 1960.-te!?Da,istina je!I tako je "loše krenulo" da su unazad 20 godina imali kaj krasti!?Ha,ha,ha,ha!Kako ti ide matematika!?Tko je to ostvario?Mislim ,odakle se stvorio plijen!?Daj se odhipnotizirajte i malo pročitajte kak je to samoupravljanje trebalo po zakonima funkcionirati.Socijalizam su rušile pohlepne izdajice i to ove iste izdajice koje nas sada ovak gologuze guraju u EU!Zakone treba vratiti unazad 20 godina i malo doraditi.Osnovati jedan sud za privatizacijsku pljačku tako da se ovi sudovi ne zaguše.Prvo treba proglasiti nacionalizaciju sve imovine i na tom sudu oni koji bi imali čiste račune bi zadržali imovinu.Oni koji nemaju dokaze,oni će svu svoju imovinu izgubiti (i slobodu) i ona će biti vraćena radnicima ili njihovoj djeci.Ako su svu imovinu rasprčkali i zabetonirali u vile,nema veze.Djeca će ići u vile u vrtiće.Ionako nisu izgradili gotovo niti jedan vrtić,školu ili dom zdravlja.U sva privatna poduzeća,bilo strana,bilo domaća uvesti radnička vijeća preko kojih će radnici suodlučivati sa vlasnicima o svom dohotku i ostalim ulaganjima.Dosta je bilo američkih igrica i igranja demokracije preko medija i ostalih propagandnih drangulija ala,upaljača,majca,pjevača i pozivanja na kvaziintelektualne autoritete ala Letica i slični njemu!Vlasnik neće moći imati veći OD od 3 prosječne plaće zaposlenika!Dosta je bilo životinjskog carstva i multionacionalnih kompanija koje upravljaju ovom zemljom preko domaćih izdajica na Markovom trgu!

Tko je glasao

Socijalizam je uveden

Socijalizam je uveden sredinom šezdesetih godina kao pokušaj rješavanja tadašnje krize državnog socijalizma tj. ne učinkovitosti u tako organiziranom i upravljanom gospodarstvu. Kako promjena samog upravljanja tvornicama nije mogla donijeti i dovoljno potrebnih radnih mjesta SKJ je odlučio dopustiti izlazak građana iz države na privremeni rad u mrski, izrabljivački i zločinački kapitalizam. Tako da je u slijedećih 10-15 godina na privremeni rad otišlo gotovo 1 000 000 radnika iz bivše Jugoslavije i taj broj se stalno povećavao kako bližio kraj Jugoslavije.

Pozitivni efekti uvođenjem samoupravljanja ispucali su se već početkom 70-tih godina kada je ponovno intervenirao SKJ i dopustio ulazak stranaca u Jugoslaviju što je pogodovalo i razvoju turizma te je u primorskom dijelu stvorilo uvjete za otvaranje novih radnih mjesta i rastu standarda.
Cijelo vrijeme gospodarstvo SFRJ bilo je okrenuto klirinškom tržištu na kojem zbog zatvorenosti zemalja istočnog bloka nije bilo konkurencije za naše proizvode iz zapadne Evrope pa smo mogli prodavati i lošu i nekvalitetnu robu široke potrošnje u većim količinama ,u odnosu na proizvode iz zapadne Evrope koju su naši građani išli kupovati u Trst i Tursku.
Na domaćem tržištu nismo imali stranih proizvoda u nekoj ozbiljnijoj količini koja bi bila konkurencija domaćoj proizvodnji. Upravo nemanje konkurencije dovelo je domaću proizvodnju u desetak godina u tehnološku zastarjelost opterećenu s prevelikim brojem zaposlenih .
Sve to nije bilo dovoljno da održi stabilnost gospodarstva u Jugoslaviji pa su vlasti krajem 70-tih i početkom 80-tih pokrenuli program stabilizacije gospodarstva i većim vanjskim zaduženjem pokrenuli investicije. Cijena novca početkom 80-tih godina bila je 5,5 % da bi sredinom 80-tih te kamate narasle na 16% što je dovelo do povećanja kamatnih stopa gospodarstvu i građanstvu na 25-30% godišnje. S ovolikim kamatama, viškom zaposlenih i jako slabom organizacijom i efikasnošću rada zbog zastarjele tehnologije i loše motivacije radnika i zakonskih ne mogućnosti kažnjavanja ili davanja otklaza - GOSPODARSTVO SE U VEĆEM DIJELU URUŠILO-PROPALO.

Prve naznake propasti gospodarstva tj. lošeg stanja gospodarstva i bez jake stege SKJ pojavio se nacionalizam , kao i u svim zemljama gdje dolazi do problema.
Prvo se problemi pojavljuju u lošijem gospodarstvu a to je u ovom slučaju bilo gospodarstvo Srbije. Ovaj puta je nestalo gospodarskih program,a kao odgovora na gospodarske probleme već su se pojavili politički nacionalistički programi kao odgovori na gospodarske probleme. U Srbiji je izašao memorandum SANU 1986 godine tj. obnovljena i proširena Načertanija Ilije Garašanina iz 1842 godine ali je taj nacionalistički pokret vođen kroz institucije tadašnjeg sistema i to je vrlo brzo dovelo Miloševića na vlast koji je samo nastavio provoditi zacrtanu politiku.

Kako je Hrvatsko gospodarstvo bilo najjače gospodarstvo u SFRJ tako je i kriza došla nešto kasnije pa je i nacionalistički pokret predvođen Tuđmanom došao kasnije kao protuteža Srpskom nacionalizmu a gospodarski problemi u Hrvatskoj su se trebali riješiti osamostaljenjem i prestankom davanja za nerazvijene Republike i Pokrajine kao i zadržavanjem deviza od turizma.
Srpski nacionalizam kao rješenje gospodarskih problema u Jugoslaviji je vidio u jačanju saveznih institucija i povećanjem uticaja Srbije u njima i povećanim izdvajanjima bogatijih Republika (Slovenije i Srbije ) za nerazvijena područja iz kojih se uzimanju resursi prvenstveno energija i rude.

Nemanje jakog autoriteta unutar SKJ -u i nemanje odgovore na gospodarske problem koji su se još i povećali padom istočnog bloka 90-te godine jer su naše firme izgubile i ta tržišta a roba iz Zapadne Evrope je ušla i u našu državu pa je dodatno svojom cijenom i kvalitetom ugrozilo lošu i nekonkurentnu domaću proizvodnju dovelo je do rata i uništenja političkog sistema Jugoslavije i SFRJ kao države.

Dakle, gospodarstvo SFRJ je propalo prije pojave Miloševića i Tuđmana i nacionalizma kao i rata i privatizacije - SVE TO JE POSLJEDICA LOŠEG I NIKAKVOG GOSPODARSTVA I GOSPODARSKIH POLITIKA U SFRJ.

I danas 20 godina od propasti tog modela ti pišeš da je to bilo dobro tj. nije bilo toliko loše da se ne bi moglo popraviti i da bi taj popravljeni model bio bolji od sadašnjeg.

Takva ideja je potpuno pogrešna jer mi nemamo problem modela uređenja države već imamo problem kvalitetnih gospodarskih programa. Nama je svaki model loš dok istovremeno jedna Njemačka ima najjače gospodarstvo u Evropi i u vrijeme najcrnjeg režima - nacizma i u vrijeme, po vama jednako lošeg, kapitalizma u poslijeratnom demokratskom uređenju.
U isto vrijeme mi imamo loše gospodarstvo i u državnom socijalizmu i samoupravnom socijalizmu i današnjem demokratskom kapitalizmu - UVIJEK SMO JEDNAKO LOŠI.

Tko je glasao

Zrnce mozga

Franka Valli
Kad napišeš dnevnik koji u sebi sadrži zrnce mozga, (razuma) naiđeš na otpor. Kad kažeš istinu proglašen si izdajnikom. Može li biti domoljub čovjek koji cijeli život pošteno radi,muči se, školuje djecu i psuje vlast koja mu oduzme fabriku, posao, ponos i osnove za preživljavanje? Po današnjim mjerilima ne. Domoljub možeš biti samo onda kada kričiš da si veliki Hrvat, vjernik, kad pjevaš Juru i Bobana, i kada glasaš za HDZ. Ne možeš biti domoljub jer tražiš demokratsko pravo na drugačije mišljenje. Za to se nemoj čuditi kada tvoj dnevnik počnu osuđivati oni koji ne daju za pravo drugima da slobodno iznesu svoja promišljanja. Saznanja o zločinima u i nakon Oluje nemam tako da taj dio dnevnika ne želim komentirati. Imali smo političko, moralno, i sva druga prava da oslobodimo svoje krajeve. Što se sve događalo prepuštam onima koji to znaju. Stoga još jednom podržavam tvoj stav o pravu na slobodno promišljanje. Pa kome krivo, kome pravo.

Tko je glasao

Pravo na drugačije mišljenje

Za to se nemoj čuditi kada tvoj dnevnik počnu osuđivati oni koji ne daju za pravo drugima da slobodno iznesu svoja promišljanja.

Ne brani se time da se optužuje one koji ne misle kao ti !

Provinciopolis

Tko je glasao

pa čitav dnevnik je

pa čitav dnevnik je optuživanje onih koji ne misle kao Franka, pod pretpostavkom da Franka misli, što je jedna od onih premisa koje je nemoguće dokazati.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Zakasnila

Vi ste gospođo negdje u 1986-7.

Dajte nešto primjereno današnjem vremenu,a ovo vaše recikliranje misli iz skj-pokreta za jugu je stvarno neprimjereno,
zaboravite bratstvo i jedinstvo,yugu,čak nas ni silom na to natjerati ne mogu.

Svaka čast I. Bašiću,nije loš čovjek,samo ga je vrijeme pregazilo -još onda.

Gadno je to kada ti mama da samo lijevu sisu.

sve dobro...

Tko je glasao

Sad sam gledao Denzela u tajm

Sad sam gledao Denzela u tajm mašinu, pa si razmišljam kako bi se otpor događao ove godine da ga nismo porazili 1995.-te.

Tko je glasao

Franka idealis do zadnjeg

Franka idealis do zadnjeg daha.

Raspad voljene nam države nije baš bio tako jednostavan kako si objasnila. Svela si sve na to ka radnici su dobri , vridni , solidarni , osjećajni i sve ideala nad idealama , ali vlastodršci, nacionalisti i crkva ih sjebaše.
Stanje države prije kolapsa je bilo jako loše. SK je bija uglavnom sastavljen od ljudskog smeća. Bilo je u državi cca 2miljona komunista.Da ih je bilo pravih deset posto komunizam bi još bija ovdi.
Komunizam je bija izbor za mali broj ljudi prije raspada jugoslavije, izbor većine je bija nacionalna država i kapitalizam. Većina je mislila da loše živi zato što je komunizam i zato šta ga nacionalno neka druga nacija iskorištava.
Slobo , franjo i ostali nisu lažirali izbore, oni su ih stvarno dobili većinom glasova, i svoje obećanje izvršili.
Oni su nas uveli u kapitalizam i u rat na naš zahtjev. Zajeb je u tome što smo mi mislili da u kapitalizmu svi dobro žive ka u americi a posli smo vidili da se u kapitalizmu može živit ka u hondurasu, burkini,gvatemali i slično.
Splićani kad su rušili socializam imali su dohodak po glavi stanovnika desetak posto manji od zagreba a sad im je DESET PUTA manji od zagrebačkog ali to je kapitalizam .
Hrvackoj vladajućoj klasi ne trebaju radnici iz razloga što ta klasa nema namjeru proizvodit nego rasprodavat opljačkano , pa zato i nema radnika . Sdp koji će doć na vlast je isto sranje ka i hdz, po meni još gore jer je to stranka još nemoralnija od hdz.
Da ne duljim, nekoliko puta sam iznija mišljenje da će ovdi ubrzo dobro prokrvariti i da je to mali broj ljudi svjesan i krv će ih opet nespremne zalit . Sa mojim mišljenjem se trenutno slaže i komentator washingtontimes te bi toplo preporučija čitanje originala.
http://www.washingtontimes.com/news/2011/apr/19/the-coming-balkan-war

Tko je glasao

@Franka Valli

Ne bih rekao da je Josipović dozvolio da se Hrvatska ZACRNI! Prisustvo CRNE boje u Hrvatskoj ne ovisi puno o njegovim političkim stavovima, više o stavovima lijene i neuvjerljive oporbe, držanju lijevog bloka.. To CRNILO donosi desnica, što je na neki način i dobro - ona razbuđuje - ili bi trebala- razbuditi neuvjerljivu socijaldemokraciju odnosno lijevi blok.
Ako ti se da, pogledaj,moju analizu, odmah iza tvoje.

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

dodatak

ZAPISI IZ MAGLOVITOG SISKA
Ovo dole poglavlje sam prepisala iz knjige ZAPISI IZ MAGLOVITOG SISKA autora Ivice Bašića.Knjigu je posvetio svojoj rodbini i ostalim seljanima rodnog sela Kostrići,zločinački umorenim u jesen 1991. godine,od zločinaca iz redova srpskog naroda,te isto tako i dragim drugovima i prijateljima,kao i nepoznatim građanima srpske nacionalnosti iz Siska i okolice zločinački umorenim i nestalim 1991. i 1992. godine,od strane zločinaca iz redova hrvatskog naroda.

STAVOVI SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE HRVATSKE
O rušenju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ratovima na njenim prostorima (1991-1995.godime.
(Autorov prilog izradi i usvajanju stavova ili rezolucija na Skupštini SRPH-a koji su trebali biti usvojeni 2006. godine.)
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je bila država priznata u svijetu kao zemlja istinske,neposredne demokracije koja se temelji na:
 društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju,
 samoupravljanju (u radnim organizacijama i ustanovama,te mjesnoj i lokalnoj samoupravi),
 bratstvu i jedinstvu,te ravnopravnosti svih naroda i narodnosti kao i građana pojedinaca
 slobodnim izborima,sa tajnim pravom glasa, od organa samoupravljanja u radnim organizacijama i ustanovama,te lokalnoj samoupravi do republičkih,pokrajnskih, skupština i Skupštine SFRJ
 slobodi javne riječi i duhovnog i kulturnog stvaralaštva
 slobodom udruživanja građana (osim političkih stranaka i partija,jer su svi građani imali mogućanost izražavanja svojih političkih stavova i interesa kroz Socijalistički savez radnog naroda i Savez sindikata,strukovna i interesna udruženja,te kroz organe samoupravljanja.)
 socijalnoj i pravnoj sigurnosti građana
 punoj zaposlenosti i ustavnom pravu na rad svakome pod jednakim uvjetima
 besplatnom školovanju od osnovne škole do fakulteta i znanstvenog zvanja ,te besplatnoj zdravstvenoj zaštiti svih građana
 otvorenosti prema svijetu,kao nositelj ideje i pokreta nesvrstanosti.

Jugoslavija je stvorena zajedničkim željama i odlukom svih naroda i narodnosti koji su u njoj živjeli u toku Narodnooslobodilačke borbe (1941.-1945.) i nije bila nikakva „umjetna tvorevina“ kako je nacionalisti nazivaju.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je bila punopravna članica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i bila je značajan faktor u svijetu:
 Kao pokretač i osnivač Pokreta nesvrstanih,bila je,zajedno sa Josipom Brozom Titom na čelu tog pokreta.Pokret nesvrstanih,u kojem je bilo preko trećine čovječanstva,bio je siguran čuvar mira i borac za ravnopravnost,slobodu,nezavisnost svih naroda svijeta,te promotor aktivne miroljubive koegzistencije među svim državama svijeta bez obzira na društveno uređenje u njima.
 Naš samoupravni socijalizam bio je uzor i „škola“ mnogim radničkim,sindikalnim,kao i narodnooslobodilačkim pokretima svijeta.I u mnogim kapitalističkim zemljama Europe radnici su uspjeli izboriti mnoga samoupravljačka i socijalna prava po uzoru na prava radnika u Jugoslaviji.Međutim,bezdušni kapitalizam,sada nestankom Jugoslavije,ta prava radnicima uskraćuje i oduzima.
Nabrojeni elementi u suštini nisu idealno ili besprijekorno funkcionirali (iako Ustavom garantirani),zbog ograničenih materijalnih resursa,zbog stanja svijesti pojedinaca i grupa,nasljeđenih klasnih i svih drugih nejednakosti,nekad u većoj a nekad u manjoj mjeri,u svakodnevnoj praksi bili su iskrivljavani.
Bez obzira koliko su ove odrednice bile deformirane one nisu dovođene u pitanje,jer iako neke od njih nisu besprijekorno funkcionirale,u društvu nije ispoljavano raspoloženje da se ne ukinu ili zamjene nekim suprotnim sadržajima kao npr. da se ukine samoupravljanje i društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i preda u ruke pojedincima ili grupicama,ili da se ukinu stečena prava kao npr. besplatno školstvo,besplatna zdravstvena zaštita ,stanarsko pravo,pravo na rad i puno zaposlenje svima pod jednakim uvjetima itd.
Time se još više postavlja pitanje kako to da je narod na izborima 1990. godine „sam sebi ukinuo,u većoj ili manjoj mjeri,navedena odrednice svoje države i svoje vlasti,pa stvorio drugačiju državu sa drugačijim karakterom“?
Nakon oslobođenja 1945. godine i uspostave socijalizma Jugoslavija je postizala u svom ukupnom razvoju rezultate kakve nije imala ni jedna zemlja na svijetu.Životni standard svih građana je naglo rastao i od potpuno nerazvijene poljeprivredne zemlje (prije II sv. rata) do 1990. dostigla je nivo industrijski srednje razvijenih zemljalja Europe.
Komunistička partija (kasnje Savez komunista) Jugoslavije bila je jedina politička partija koja je 1941. godine pozvala narod Jugoslavije u Narodnooslobodilačku borbu,i na čelu te borbe bila čitavog rata (1941.-1945.) i zajedno sa svim naprednim i slobodoljubivim ljudima ostvarila veličanstvenu pobjedu nad fašizmom i nacizmom,te njihovim slugama u zemlji,i tako Jugoslaviju svrstala među zemlje pobjednice u drugom svjetskom ratu.Neki danas pokušavaju u Hrvatskoj odvojiti antifašizam od „komunizma“-komunista.Povijest je zabilježila istinu da je jedina Komunistička partija povela narode u borbu i ne može se antifašizam u Hrvatskoj i na prostorima bivše Jugoslavije odvojiti od komunista!
Druge,građanske,stranke i partije su se stavile direktno u službu okupatora i ustaške vlasti (Hrvatska seljačka stranka sa svojom „narodnom zaštitom“ koja je postala ustaška policija) ili su čekali završetak rata,pa da ponovno dođu na vlast.
Stoga je s pravom Komunistička partija Jugoslavije putem slobodnih izbora 11. studenog 1945. godine tajnim izjašnjavanjem svih građana zemlje uspostavila demokratsku-narodnu vlast i socijalistički društveni poredak i ostala vodeća (avangarda) snaga radničke klase i naroda sve do raspada Saveza komunista jugoslavije 1990. i 1991.godine .
Savez komunista imao je vodeću ulogu u društvu i tu je ulogu postepeno prepuštao direktnim samoupravljačima,ali presporo jer se u njemu stvarao birokratski aparat i sloj koji je imao snažan utjecaj u društvu i na rukovodeće kadrove u Savezu komunista.
To je dovodilo do pojedinih kriza u privrednom i političkom životu,koje su se osjećale u stagnaciji razvoja i standardu građana.Za to je najviše odgovororan Savez komunista jer nije nalazio adekvatne odgovore na probleme koji su se nagomilavali,a s druge strane „vanjski faktori su isto tako imali utjecaja.
U procesu birokratizacije Saveza komunista,još negdje poslije obračuna vrha SKJ sa tzv.etatističko-centralističkim snagama (Ranković i dr.,1966.g) sve su više jačale republičke elite Saveza komunista,pa je on sve više djelovao kao konfederalna organizacija sve moćnijih,osamostaljenih republičkih (nacionalnih) partijskih vrhuški (elita),a konsenzus na nivou federacija postizan je sve teže,tj.uz sve više međusobnih neprincipijelnih,trulih kompromisa.Usvojeni stavovi na saveznom nivou bili su sve apstraktniji,sve dalji od stvarnih životnih tokova,sve manje obvezajući,pa su ostavljali prostora za široka i proizvoljna tumačenja u primjeni Saveza komunista u republikama.Takvo stanje sve se više „preslikavalo“ na organizaciju i ostvarivanje klasičnih funkcija države i privrednog i društvenog života uopće.
Moglo bi se reći da je Savez komunista svojim udaljivanjem od baze,od intresa radničke klase,vršio stalni pritisak na samoupravno društvo i da je uspio da „preslika“ svoju retrogradnu suštinu na ukupnu organizaciju i funkcioniranje jugoslavenskog društva.
Černaesti-izvaredni kongres Saveza komunista Jugoslavije,održan od 20. do 23. siječnja 1990. u Beogradu,umjesto da ujedini sve napredne snage zemlje u borbi za daljnji napredak i veću demokratičnost i slobode građana,djelovanjem razbijača jedinstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem u Srbiji,Ivicom Račanom u Hrvatskoj i Milanom Kučanom u Sloveniji,došlo je do prekida Kongresa i praktički do raspada Saveza komunista Jugoslavije.To je dalje pogodovalo razbijanju jugoslavenske privrede,Jugoslavenska narodne armije i države kao cijeline.
Takozvana „jogurt revolucija“ i „događanje naroda“ u Srbiji,gdje se ispoljavao najcrnji srpski nacionalizam i četništvo,zdušno je dočekan u Hrvatskoj za rasplamsavanje hrvatskog nacionalizma i ustaštva.Sve što je rađeno i postignuto na razvoju demokracije (samoupravljanje i uređenje federacije i privrednog sistema,zdravstva,školstva,kulture,nauke i ukupnog nivoa standarda građana) od nacionalista i rušitelja socijalizma proglašeno je promašajem,zabludom,nasiljem i zločinom nad hrvatskim narodom,i posljedicom „jugokomunističke zločinačke vlasti“.Bio je to,po njima,“mrak“ iz kojeg je hrvatski narod izašao „prvim demokratskim,višestranačkim izborima“ 1990, godine.
U proljeće (travanj) 1990. godine održani su u Hrvatskoj višestranački izbori na kojima je pobjedila Hrvatska demokratska zajednica na čelu s Franjom Tuđmanom.Vrijedno je napomenuti da je u općinama gdje je živjelo pretežno srpsko stanovništvo narod glasove dao uglavnom Savezu komunista Hrvatske-Stranki demokratskih promjena na čelu sa Ivicom Račanom.
Odmah nakon konstituiranja Sabora i Vlade došlo je do progona Srba i komunista,smjenjivanjem sa rukovodećih mjesta,otpuštanjem s posla kao „višak radne snage“,došlo je do miniranja i devastiranja srpskih kuća i lokala,a sredinom ljeta 1991. godine počela je likvidacija pojedinih Srba.
Odlukom Sabora Srbima u Hrvatskoj je oduzeto pravo konstitutivnog naroda,što su po ranijem socijalističkom Ustavu imali,i proglašeni su nacionalnom manjinom,zahtjevano je od Srba potpisivanje izjava o „lojalnosti“ novoj vlasti,tko nije potpisao smatrao se neprijateljem hrvatske vlasti.Od pojedinih saborskih zastupnika i drugih,posebno u sredstvima informiranja Srbi su vrijeđani i pozivalo ih se da napuste Hrvatsku kako bi ona bila samo „država hrvatskog naroda“ i nitko u Saboru pa ni van njega nije istupio u njihovu obranu i zaštitu.Naročito sve Srbe i ostale poštene,nacionalizmom neopterećene građane,zaprepastilo i uvrijedilo što ni Račan ni njegova partija nisu zaštitili srpsko stanovništvo iako su imali značajnog utjecaja u Saboru,jer upravo zahvaljujući Srbima i njihovim glasovima Račan i njegova partija je dobio glasove za ulazak u Sabor.Već se tada vidjelo da stranka koju vodi Račan „skreće u desno“ i potpuno se odvaja od radničke klase,naroda i socijalne politike koju bi stranaka koja se smatra lijevom morala zastupati.
Kako je nova vlast omogućila i pozvala u Hrvatsku i neke ustaške emigrante,naravno da je njihovim dolaskom došlo do još većeg pritiska na Srbe i drugo nehrvatsko stanovništvo.Ujedno je HDZ još 1990. i ranije prikupljao sredstva od hrvatskih iseljenika i kupovao oružje koje je dopremano u Hrvatsku.
Normalno da je to dovelo do straha srpskog stanovništva i oni su se,usto još vođeni srpskim nacionalistima,počeli naoružavati od JNA i Teritorijalne obrane i postavljali barikade na prometnice kako bi se obranili od hrvatske vlasti i pojedinih grupacija i paravojske koji su se okupljali i organizirano napadali na mjesta sa srpskim stanovništvom.
JNA,koju su na poziv vlasti iz svojih republika masovno napušatali Hrvati i Slovenci,na zahtjev vlada Hrvatske i Slovenije napušta Hrvatsku i Sloveniju.Time je praktički Jugoslavija razbijena.Uz to još Hrvatska i Sloveija su 25. lipnja 1991. godine donjele odluke o samostalnosti i nezavisnosti i potpunom odcjepljenju od Jugoslavije.
To je bio znak Srbima u Hrvatskoj da nešto moraju poduzeti radi vlastitog opstanka na svojim ognjištima i oni su digli pobunu i osnovali „Republiku Srpsku Krajinu“,te se time odcjepili od Republike Hrvatske.Tu pobunu je zdušno pomagao Milošević i Vlada Srbije,financijski,materijalno i slanjem srpskih dobrovoljaca u „Krajinu“.
Ovim potezom je dat legitimitet i legalitet vlasti Hrvatske da taj čin nazove agresijom na Hrvatsku,te pregovara o prekidu pobune,a ako to ne uspije,silom će uspostaviti vlast na svom suverenom teritoriju.Iako je bilo formalnih pokušaja da se pregovorima dođe do mirnog riješenja,nikad nije bilo prave i istinske volje kod hrvatske ni kod srpske strane za to,već je došlo do oružanih akcija i tako je počeo rat u Hrvatskoj.Kasniji slijed događaja je pokazao da Tuđmanova nacionalistička politika nije imala za cilj mirno rješenje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj već je cilj bio smanjivanje srpskog stanovništva sa oko 12% na 2-3%,a to nije išlo bez rata.
Osnovni način smanjivanja broja srpskog stanovništva („riješenje srpskog pitanja“) bilo je zastrašivanje i protjerivanja iz Hrvatske,prekrštavanje,uništavanje imovine,rušenje spomenika NOB-e (porušeno je i devastirano preko 3500 spomenika),“humano preseljenje“,te fizička likvidacija.Istovremeno je priznato pravo Hrvatima iz BiH da mogu uzeti hrvatsko državljanstvo („jer oni su hrvatska dijaspora“) i njihovim naseljavanjem „popravljena je nacionalna struktura stanovništva Hrvatske u korist Hrvata.“
Gotovo na isti način je i nacionalistička „vlast“ „Republike Srpska Krajina“ činila isto zatečenom nesrpskom stanovništvu u granicama „Krajine“.
Taj rat je zvanično zaustavljen početkom 1992. godine kad je Organizacija ujedinjenih naroda poslala mirovne snage pod nazivom UNPROFOR.Ove snage su imale zadatak da posreduju između zaraćenih strana,te izgradnju mira,i budu „tampon zona“ između hrvatskih jedinica i vojske „Krajine“ kako bi se sačuvao mir do riješenja „srpskog pitanja“ u Hrvatskoj mirnim putem.Sporazum o prekidu vatre koji su potpisale obje strane i srpska i hrvatska su kršile na svim „linijama razgraničenja“ kad god je kojoj odgovaralo da popravi pozicije i pregovore.
Istovremeno je u proljeće 1992. počeo rat u Bosni i Hercegovini.Hrvatska je pod izgovorom zaštite Hrvata u BiH,slala svoje jedinice i sredstva kako bi dio Bosne i Hercegovine očistila od nehrvatskog stanovništva i pripojila Hrvatskoj.(Tako je stvorena Republika Herceg-Bosna“).
Bivša JNA,koja se rasporedila u BiH nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske,preimenovala se u Jugoslavensku armiju,uz dobrovoljce iz Srbije i Crne Gore zajedno su sa vojskom bosanskih Srba,stvorila je teritoriju „Republike Srpske“ uz protjerivanje sveg nesrpskog stanovništva.
Muslimansko stanovništvo,(kasnije nazvano Bošnjaci) formiralo je vlastite jedinice „Armiju Bosne i Hercegovine“ i uz pomoć velikog broja dobrovoljaca iz muslimanskih zemalja Bliskog Istoka (nazvani „mudžahedini“) zauzeli su srednji dio Bosne i Hercegovine i formirali državu i vladu pod Bošnjačkom kontrolom.
U BiH vođen je rat između Hrvata i Srba,između Srba i Muslimana i između Muslimana i Hrvata.(Svi protiv svih) .Sve se to odvijalo s ciljem osvajanja teritorija i stvaranja jednonacionalnih država.Srbi su osvojili dio Istočne Bosne i Posavine s ciljem pripajanja Srbiji i „Republici Srpskoj Krajini“ u Hrvatskoj.Hrvati su osvojili dio Zapadne Bosne i Hercegovine sa ciljem pripajanja tog teritorija Hrvatskoj,a Bošnjaci su se borili za ostatak Bosne i Hercegovine i stvaranje vlastite države.
Ovi ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su bili osvajački i pljačkaški ratovi sa stotinama tisuća ubijenih vojnika i civila, ranjenih,kao i invalida,još više izbjeglica i prognanika,te stotinama tisuća srušenih kuća i gospodarskih objekata uz teške ratne zločine i kršenje međunarodnog ratnog prava na sve tri strane.Puno je više stradalo civila nego vojnika i ratne tehnike.
Rat u Hrvatskoj okončan je u kolovozu 1995. vojnom akcijom vojske Hrvatske pod nazivom „Oluja“.Tom prilikom je 90 % stanovništva srpske nacionalnosti s područja „Republike srpske krajine“ napustilo Hrvatsku i izbjeglo u Srbiju i BiH.
U akciji „Oluja“ učinjena su najmanje tri akta ratnih zločina:prvi je protjerivanje stanovništva srpske nacionalnosti s njihovih ognjišta,drugi je rušenje i paljenje kuća i gospodarskih objekata izbjeglog stanovništva i treći je ubijanje stanovnika srpske nacionalnosti ,uglavnom staraca i starica, koji su ostali na svojim ognjištima.

U rušenju Jugoslavije značajnu ulogu imao je svjetski kapital i Vatikan kojima je smetao socijalistički i samoupravni sistem,jer je u mnogim kapitalističkim zemljama bilo radničkih zahtjeva za samoupravljanjem i većim pravima radika,što prerasta u u novi kvalitet istinske (neposredne) demokracije i pravilnije raspodjele novostvorenih dobara.To daleko nadmašuje samu parlamentarnu „demokraciju“ kapitalističkog svijeta.
Te strane sile i vanjski utjecaju imali su namjeru samo srušiti samoupravni socijalizam-komunizam,kako oni to kažu,bez većih potresa,a da Jugoslavija ostane s kapitalističkim društvenim sistemom.Međutim,stvar se „otela kontroli“,jer su nacionalističke snage u Sloveniji,Hrvatskoj i Srbiji iskoristile priliku da republike postanu samostalne jednonacionalne države,s time što su još Hrvatska i Srbija htjele podjeliti BiH i proširiti svoje granice,što se,naravno,nije moglo riješiti bez rata.

Polazeći od naprijed navedenih konstatacija i činjenica Skupštine SRPH zaključuje sljedeće:
1. SFRJ je bila slobodna demokratska zemlja sa socijalističkim samoupravnim sistemom u kojem su svi građani bili ravnopravni s jednakim mogućnostima razvoja svakog pojedinca ovisno o njegovim sposobnostima i zalaganju.Takva je trebala ostati uz daljnji razvoj demokracije i samoupravljanja,te postati članica Europske zajednice za što je imala sve pretpostavke.
2. Rukovodstva SK Jugoslavije i republika krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu bila na visini svog zadatka i umjesto da se organiziraju i jedinstveno odupru nacionalizmu i na njega odgovore većom demokracijom odnosa u svojim sredinama,rukovodstva SK Hrvatske,Slovenije i Srbije su aktivno uključila u rušenje Jugoslavije i ona su najodgovornija za raspad bivše države i ratove,te stradanja koja su tom prilikom svi narodi doživjeli.
3. Ratovi na prostorima bivše Jugoslavije su bili,prije svega,građanski ratovi i kontrarevolucija,jer su pored razbijanja cjelovitosti SFRJ izvršeni i prevrati,te samoupravni socijalistički sustav zamjenjen kapitalizmom.
4. Hrvatska je stvorena u Narodnooslobodilačkoj borbi,zajedničkom borbom Hrvata,Srba i drugih naroda i nacionalnosti,a ne „Domovinskim ratom“ i Tuđmanovim HDZ-om.Tuđmanov HDZ je Hrvatskoj uništio ono što je bilo najvrednije,a to je socijalizam,vlast radničke klase i samoupravljanje,pokrali su ono što su radnici stvarali svojim radom i odricanjem 45 godina i podjelili svojim „zaslužnim poslušnicima“ i prodali strancima,a radnike „bacili na ulicu“ neka se snalaze u divljem bezdušnom kapitalizmu.Stvorena je država korupcije i kriminala.
5. Sve ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije treba procesuirati i kazniti sve one koji su počinili zločine,kao i one koji su ih na to poticali i naređivali da to čine.
6. Sve akte Vlade i Sabora Republke Hrvatske o pretvaranju društvenog vlasništva u privatno osuđujemo i smatramo najbezočnijom krađom društvene imovine koju su radnici svojim radom stvarali.Tražimo vraćanje radnicima na upravljanje svu imovinu otetu tim sramnim aktima.
7. Vojno- redarstvene akcije „Bljesak“ i „Oluja“ su bile formalnopravno legitimne akcije radi uspostave jedinstvenog pravnog poretka na čitavom području Republike Hrvatske,ali su one prouzročile masovno bježanje stanovništva srpske nacionalnosti s njihovih ognjišta,te ratne zločine,krađe,paleže i ubijanja nedužnih građana,
8. Svi dosadašnji pozivi i „vapaji“ vlasti Hrvatske za povratak iz Hrvatske protjeranih Srba su čisto licemjerje,jer su im se u mnogim mjestima i ustanovama na razne načine (ne javno) onemogućava povratak.Pozivi na povratak su samo „bacanje prašine u oči“ međunarodnoj zajednici i Europskoj Uniji.
9. Potrebno je u Hrvatskoj razvijati stvarnu samoupravnu demokaraciju i ponovno pokrenuti ugašene pogone i industrije,te ulagati u nove kapacitete koji će proizvoditi materijalana dobra i otvarati radna mjesta za tisuće nezaposlenih,naročito mladih.Treba bez ikakve „rezerve“ osigurati ravnopravnost svih građana i omogućiti im slobodno ispoljavanje vlastitih potreba i posebnosti.Time će se u Hrvatskoj stvoriti ozračje poželjnosti življenja u takvoj slobodnoj i demokratskoj zemlji,pa eće biti potrebe pozivati ljude da se vrate i dođu u Hrvatsku,već će oni to sami poželjeti i doći.
Zagreb,2006. godine
Skupština Socijalističke
radničke partije Hrvatske

Tko je glasao

Ogroman tekst

sa mnoštvom insinuirajućih teza "potkrijepljenih" činjenicama, ali koje nisu imale previše veze sa stvarnošću... Baš kako i doliči SRPi...Nažalost...
Govori se "od stoljeća 7og tj.NOBa" pa se komuniste veliča za zasluge u NOBu...Baš me zanima dali biste se vodili istim kriterijima pri veličanju zasluga HDZa u DRu...Ili je možda za vas DR zločinački !??
Uostalom, HDZ i jest komunistička stranka jer su mahom sve komunjare prešle u HDZ, a ono nešto malo kvazidosljednjih ostalo je u SDPu, a vidim i SRPa još uvijek živi u prošlom stoljeću koje je živjelo na doktrini pretprošlog stoljeća... wake up people

Zatim se spominje i jednakost ( socijalna + bratstvo i jedinstvo ) pa se žali nad srbima koji su otpuštani s posla i slično pa me zanima dali biste se vodili istim kriterijima pa požalili na NEjednakost spram hrvata jer njih se nije imalo otkuda otpuštati s obzirom da su sve vodeće pozicije bile namjenjene za srbe...
Da se birao predsjednik smetlarnika izabralo bi se srbina...

Slijedeću nebulozu uopće ne želim komentirati osim da ću naglasiti da je točan podatak da su se srbi prvi počeli naoružavati ( da nejdemo u priču o povjesnim tezama srpske intelektualne elite, a vezano uz otadžbinske granice ) još 1988 - znam iz osobnog iskustva - zaleđe ŠI - 1.crta obrane prema Kninu !!!

Kako je nova vlast omogućila i pozvala u Hrvatsku i neke ustaške emigrante,naravno da je njihovim dolaskom došlo do još većeg pritiska na Srbe i drugo nehrvatsko stanovništvo.Ujedno je HDZ još 1990. i ranije prikupljao sredstva od hrvatskih iseljenika i kupovao oružje koje je dopremano u Hrvatsku.
Normalno da je to dovelo do straha srpskog stanovništva i oni su se,usto još vođeni srpskim nacionalistima,počeli naoružavati od JNA i Teritorijalne obrane i postavljali barikade na prometnice kako bi se obranili od hrvatske vlasti i pojedinih grupacija i paravojske koji su se okupljali i organizirano napadali na mjesta sa srpskim stanovništvom.
JNA,koju su na poziv vlasti iz svojih republika masovno napušatali Hrvati i Slovenci,na zahtjev vlada Hrvatske i Slovenije napušta Hrvatsku i Sloveniju.Time je praktički Jugoslavija razbijena.Uz to još Hrvatska i Sloveija su 25. lipnja 1991. godine donjele odluke o samostalnosti i nezavisnosti i potpunom odcjepljenju od Jugoslavije.
To je bio znak Srbima u Hrvatskoj da nešto moraju poduzeti radi vlastitog opstanka na svojim ognjištima i oni su digli pobunu i osnovali „Republiku Srpsku Krajinu“,te se time odcjepili od Republike Hrvatske.Tu pobunu je zdušno pomagao Milošević i Vlada Srbije,financijski,materijalno i slanjem srpskih dobrovoljaca u „Krajinu“.

Osnovni način smanjivanja broja srpskog stanovništva („riješenje srpskog pitanja“) bilo je zastrašivanje i protjerivanja iz Hrvatske,prekrštavanje,uništavanje imovine,rušenje spomenika NOB-e (porušeno je i devastirano preko 3500 spomenika),“humano preseljenje“,te fizička likvidacija.Istovremeno je priznato pravo Hrvatima iz BiH da mogu uzeti hrvatsko državljanstvo („jer oni su hrvatska dijaspora“) i njihovim naseljavanjem „popravljena je nacionalna struktura stanovništva Hrvatske u korist Hrvata.“

Zastrašivanja je bilo, ali pojedinačnog - ne u pravilu i ne smišljenog te uz znatan fakt vezan uz kronologiju zbivanja...
Kronologija je i inače strašno bitna za sagledavanje mnoštva "činjenica" i činjenica iz teksta...
Rušenje spomenika NOBa je civilizacijska glupost, ali je glupost i kada se taj čin podvaljuje pod "osnovni način smanjivanja broja srpskog stanovništva"...
Priča o prekrštavanju je samo jedna u nizu gluposti... Ovaj put nije vezana uz kronološki bučkuriš već uz potpunu glupost... Srbin 1. vrata do mene svoje prezime Sremac pretvorio u Srijemac...Ratnik HVa...Srbin 4.vrata od mene ostao Ćirić - nije bio vojnik i još uvijek priča šumadinski...
Trebam li reći da su i jedan i drugi bili i ostali pravi ljudi, odlični susjedi, porodični prijatelji kao da su dio obitelji kako moje tako i ostalih susjeda !?
Trebam li reći da mi je tadašnja djevojka ( ratno doba ) srpkinja i pravoslavka koja je i danas moja draga sa istom nacionalnošću i vjeroispovješću te istim mjestom boravka !?

Zaključci SRPe iz 2006e smatram kvalitetnima izuzev točke 8. jer niti jedna od zaraćenih strana ( "država" ) nije uložila tolika financijska sredstva kao i sve druge preduvjete za povratak izbjeglih osoba kao što je to učinila Hrvatska, a i inače su nacionalne manjine u Hrvatskoj u potpuno jednakopravnom statusu sa hrvatima pa čak smatram i da bi se malo trebalo posvetiti i pravima hrvata, a ne samo manjina tj. sva ta priča me užasno nervira jer mislim da nam svima skupa šteti s obzirom da je čovjek - čovjek - ma koje nacije, boje kože ili vjeroispovjesti bio, a priča o pravima "pingvina na Anktarktiku" samo dodatno zamagljuje istinu tj.odvlači nas od onih pravih ekonomskih, svakodnevno-životnih problema svih nas skupa bez obzira koje smo nacionalnosti ili vjeroispovjesti...
Čudi me toliko naglašavanje nacionalnsoti od strane Partije koja se itekako poziva na bratstvo i jedinstvo, ali s obzirom da sam upoznao glavne aktere te Partije baš kao i autoricu ovog Dnevnika - ne čudi me kontradiktornost koja ih "krasi" ili, možda točnije - dvostruki kriteriji kojima se tako perfidno služe ...

I za kraj...Topao i dobronamjeran savjet SRPi ( btw ne vjerujem da je izvedivo ) - počnite živjeti
sadašnjost ukoliko želite doprinjeti kvalitetnijoj budućnosti jer slijepa isključivost i tvrdoglavo nametanje doktrine 19og stoljeća nikome neće donijeti ništa dobroga !
Po tome ste isti baš kao i oni koje kritizirate...Niti vi niti oni ne nudite ništa novoga, a svima je jasno da je staro - loše !

Provinciopolis

Tko je glasao

dodatak dnevniku

HDZ – stranka opasnih namjera
Piše: Ivica Bašić
Poslužio sam se u naslovu ovog članka izrekom druga (gospodina)Ivice Račana, bivšeg predsjednika Saveza komunista Hrvatske, kasnije transformiranog u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. Dotični drug (gospodin) je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u parlamentarnoj izbornoj kampanji,za HDZ rekao da je to „stranka opasnih namjera“. Naravno, on je kasnije malo od toga reterirao i nešto „muljao“ da je to izgovorio u izbornoj kampanji i u vrijeme bivše socijalističke Jugoslavije, pa da otprilike nije baš tako doslovno mislio.Ne bi Račan bio Račan, kad ne bi ostao dosljedan svojoj nedosljednosti,„mumljavoj“ dvosmislenosti i nedorečenosti.Ovdje ću pokušati u nekim osnovnim crtama prikazati „uspjehe“ i zločinačke rezultate vladavine HDZ-a, od svog dolaska na vlast 1990. godine, pa neka čitatelji sami ocijene je li naslov opravdan?
Već 1989., kad je i osnovana Hrvatska demokratska zajednica, u Hrvatsku su počeli dolaziti ljudi iz„dijaspore“, od kojih su mnogi bili uključeni u razne ustaške i protujugoslavenske organizacije, te poneki iz legije stranaca. Počelo je tajno naoružavanje građana odanih HDZ-u,što je davalo naslutiti da namjere HDZ-a nisu samo pobjediti na izborima,već je u pitanju i priprema za rat? Ta činjenica i njihovo kasnije djelovanje znatno, ako ne i presudno,je utjecalo na sva daljnja zbivanja i događanja u Hrvatskoj.
Već sama predizborna kampanja je bila intonirana tako da je za svo „zlo hrvatskom narodu“ u socijalističkoj Jugoslaviji kriv „totalitarni socijalistički sitem“ i Srbi, koji su„remetilački faktor u Hrvatskoj“(Tuđman).Uslijedile su i „povijesne“ izreke Tuđmana da je sretan što mu žena nije Židovka ni Srpkinja, te da u Hrvatskoj treba smanjiti postotak Srba na 2 do 3 posto (od tadašnjih oko 12 posto).
Isto tako počelo je opće „pljuvanje“ po svemu što je rađeno na izgradnji socijalizma u Jugoslaviji i napadi na komuniste i kadrove koji su bili članovi Saveza komunista. Socijalističko samoupravljanje je proglašeno totalitarnim režimom u kome je provođena diktatura u kojoj su naročito stradavali Hrvati. Sve je to bila osnovna retorika članova HDZa i onih koji su ih podržavali. Josip Broz Tito je proglašavan za najvećeg zločinca.
Posebno je zlo počelo kada je HDZ pobjedio na izborima (uz svesrdnu asistenciju majke Katoličke crkve).Posebno su počeli progoni Srba i komunista, naročito na rukovodećim funkcijama. Smijenjivani su ijedni i drugi, bez obzira na uspješnost.Ta se hajka nije zaustavljala samo na rukovodećim kadrovima,otpuštani su s posla mnogi samo zato što su srpske nacionalnosti, tobože kao „višak radne snage“.
Najveći udarac na Srbe i socijalizam u Hrvatskoj, učinjen je donošenjem novog Ustava Republike Hrvatske (prije Božića 1990. godine), jer je Srbima njime oduzeto pravo konstitutivnog naroda (kakav su status imali u vrijeme socijalizma) i pretvoreni su u nacionalnu manjinu. To je dalo još više povoda da se Srbe može „prozivati“ i zlostavljati na sve načine. Otvoren je putem nacionalističke i proustaške štampe „lov“ na njih. Nazivani su pogrdnim riječima, a sam Tuđman ih je prozvao „remetilačkim faktorom“ u Hrvatskoj. Po gradovima i selima su počeli „nicati“ grafiti i parole „Srbe na vrbe“,„Bjež`te psine preko Drine“, „Ovo je zemlja samo hrvatskog naroda“,„Živjela NDH“, „Živio Ante Pavelić“,komponirane su, te snimane na nosače zvuka i pjevane razne pjesme proustaškog sadržaja, koje izražavaju direktnu prijetnju i napad na Srbe, a da nitko za to nije pozivan na odgovornost ili za to sudski sankcioniran.
U Saboru, kao najvišem „demokratskom“ i zakonodavnom organu RH, su mnogi zastupnici svakakve pogrde govorili za Srbe, do toga da je na svako obraćanje zastupnika Srbina u Saboru bilo povika i zviždanja. Tako je čak jedan od zastupnika HDZ bacio svoju aktovku na govornicu za kojom se nalazio zastupnik srpske nacionalnosti...
Istim Ustavom je ukinuto samoupravljanje,društveno vlasništvo(koje je pretvoreno u državno), te socijalizam. Uvedeno je isključivo državno i privatno vlasništvo, što je pretvorilo socijalističku Hrvatsku u„divlji kapitalizam“.Sve je to potaklo Srbe koji žive u Hrvatskoj da se ozbiljno zabrinu za svoju sudbinu. Naročito je to bilo prisutno kod starijih koji se sjećaju 1941., uspostave „NDH“ i teškog stradanja srpskog naroda u toj fašističkoj tvorevini. Uz to, i još sve učestalije pojave nacionalizma i četništva u Srbiji, stvorena je povoljna klima za „okupljanje“ Srba zbog potrebe da se obrane ako se ti pritisci još budu povećavali.
Možda bi ovom prilikom bilo prikladno povući jednu paralelu sa određenim zbivanjima iz 1941. godine.Ratni zločinac i krvnik iz Jasenovca Ljubo Miloš je prilikom saslušanja, nakon hapšenja u Jugoslaviji,izjavio: „U emigraciji mi je pričao 1946. Božo Kavran da je njemu po uspostavi NDH u Zagrebu govorio ustaša povratnik Orešković, zvani Gandi, i još neki, kako su još u emigaciji u Liparima razgovarali sa Pavelićem o tome kako će iskorijeniti Srbe u Hrvatskoj.Tada su govorili o tome kako će sami izazvati pobune među Srbima u Hrvatskoj, ukoliko se Srbi ne budu sami bunili, te na taj način bi našli razlog za likvidaciju istih u Hrvatskoj...“ (Knjiga „Koncentracioni logor Jasenovac“, str. 1012.,Antum Miletić, „Narodna knjiga“ Beograd, 1986.).
A sada pročitajte što je u svojoj knjizi, „Istina mora izaći van“(Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009. str. 238. I 239.) rekao Josip Boljkovac, prvi ministar unutarnjih poslova neovisne Hrvatske: „...Nekima od slavonskih dužnosnika kao da se jako žurilo u oružani obračun s lokalnim Srbima, iako je to bila suluda avantura koju je dodatno otežavala činjenica da je riječ o području koje je samo Dunavom odvojeno od Srbije... negdje u drugoj polovici ožujka 1991. dogodila se u Istočnoj Slavoniji zacijelo i najbizarnija provokacija, o kojoj još uvijek ima i nerazjašnjenih detalja. Šef osječke policije Josip Reihl-Kir, koji će nekoliko mjeseci poslije biti ubijen u atentatu, osobno mi je pričao kako su jedne večeri došli po njega moj uvijek nelojalni pomoćnik Vice Vukojević s Branimirom Glavašem i Gojkom Šuškom. Sve je to u televizijskom serijalu „Smrt Jugoslavije“ prepričala i njegova supruga Jadranka.Poveli su ga sa sobom policijskim autom, u kojem je još bio i njihov vozač. Kirov je zadatak bio pokazati im najpogodniji put prema Borovu Selu, koje je na tom području bilo i najveće srpsko naselje. Na glavnoj prometnici nije bilo srpskih straža, već je bilo prepriječeno samo nekoliko tanjurača. Kad su se u noćnim satima poljskim putem približili prvim kućama na nekoliko stotina metara, spomenuta je trojka iz prtljažnika izvukla ambruste (oružje za gađanje tenkova, op.a.). Kir nije krio golemo iznenađenje onim što vidi, napominjući da će to izazvati krvava razračunavanja, no brzo je ušutkan. Jedan je ambrust udario u zid neke napuštene kuće, drugi je eksplodirao na krumpirištu, a treći se nije aktivirao.
Mještani su se, dakako, uzbunili pa su napadači u brzini bježali natrag.U toj strci Šušak je izgubio i službeni pištolj... Nitko od stanovnika Borova Sela te noći nije stradao, a onaj neeksplodirani ambrust dopremljen je pak u Zagreb kako bi se nama u hrvatskoj vlasti dokazalo da netko provocira srpsko stanovništvo.Taj je svjesno izazvani incident ipak ispunio svrhu: područje Borova Sela postalo je najopasnija točka istočne Slavonije, u koju su u obranu „ugroženog srpstva“ počeli dolaziti i naoružani pripadnici nekih srpskih paravojnih jedinica. Nije prošlo dugo kako je i Vojislav Šešelj tamo održao miting pa je protuhrvatsko raspoloženje uskoro bilo na vrhuncu...“
Ima li tu imalo sličnosti, ili čak identičnosti, sa 1941. godinom? Izgleda da se ipak „povijest nekad ponavlja“?To je samo jedan primjer provociranja srpskog stanovništva i izazivanja ratnog sukoba. Takvih ili sličnih namjernih provociranja bilo je na stotine diljem Hrvatske. To i drugi pritisci na Srbe uvjetovali su da su se odnosi između Srba i zvanične hrvatske vlasti još više pogoršali i zaoštravali tokom 1991., tako da je stvarno uslijedila i pobu-na Srba (nazvana balvan-revolucija) sa centrom u Kninu.
Uslijedili su daljni progoni Srba. Otpuštani su s posla, pozivani su telefonima uz prijetnje i pozive da napuste Hrvatsku, minirane su kuće i radnje Srba, počele su u ljeto 1991. godine i fizičke likvidacije Srba bez optužbe i suda, prema ocjeni lokalnih moćnika iz tzv. „Kriznih stožera“». U to vrijeme, samo u Sisku nestalo je preko stotinu Srba, a na nekim web-stranicama objavljen je popis preko 600 nestalih Srba u Sisku i okolici. Do danas još nitko za to nije odgovarao?
Tokom ljeta 1991. godine od provokacija, došlo je i do pravog rata između Srba koji su osnovali tzv.Samostalnu autonomnu oblast (SAO) Krajinu, kasnije preimenovanu u Republika Srpska Krajina(RSK), i vlasti Republike Hrvatske. Cilj je postignut. Stvorena je prilika da se u Hrvatskoj „riješi srpsko pitanje“ zauvijek. Ako nije „riješeno“za vrijeme tzv. NDH, Tuđman i njegov HDZ će to riješiti sada? Taj rat, i rat u BIH, je„idealna prilika“ da Tuđman i Milošević ostvare svoje planove (dogovorene u Karađorđevu) o podjeli Bosne na dio koji treba pripasti Hrvatskoj i dio koji treba pripasti Srbiji. U rat su tako uvučeni i Muslimani (Bošnjaci) koji su se borili za svoj dio teritorija u Bosni i Hercegovini.
Napokon je rat u Hrvatskoj završen vojno-redarstvenom operacijom„Oluja“, koja je zadala „konačni udarac“ srpskom življu u Hrvatskoj. Preko 200 tisuća građana srpske nacionalnosti pobjeglo je iz Hrvatske da bi spasilo glave, ostavivši svu svoju imovinu i domove, koji su većinom, u „Oluji“ i poslje nje, porušeni, a one kuće, koje su ostale čitave, naseljene Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, te Kosova (Janjevo), da se ne bi Srbi kojim slučajem brzo vratili nazad.
Ti ratovi su uništili Socijalističku federativnu republiku Jugoslaviju, samoupravljanje, smrtno je stradalo preko 200 tisuća, a raseljeno i izbjeglo preko milijun ljudi, ostalo je preko 100 tisuća ratnih invalida, uništena privreda, stvorena mržnja među građanima koji su do jučer živjeli u „bratskoj slozi“ i zadovoljstvu. Katastrofa „biblijskih razmjera“ za narode koji su živjeli u Socijalističkoj Jugoslaviji.Nije narod samo materijalno i životom stradao, već mu je zatrovana i uništena „duša“. Sve su to „djela“ HDZ-a i drugih nitkova diljem bivše Jugoslavije koji su bili raspirivači i upravljači ratnih zbivanja.
Dok su na jednoj strani „hrvatski mladići“ krvarili i ginuli (nisu ni sami znali zašto, sad se tek to pitaju!?), na drugoj strani su „podobni“ HDZ-njare pljačkali društveno vlasništvo i prisvajali ga sebi kao da su ga stvarali njihovi djedovi i očevi, a ne radnička klasa Hrvatske i cijele Jugoslavije.U to vrijeme i kasnije izvršena je pljačka radnika kakva još u historiji nije viđena. Najprije ih je opljačkala država, pretvarajući društveno vlasništvo u državno, a kasnije dijeljeno podobnima u privatizaciji. Radnici su ostali na ulici, pa čak i oni koji su odlazili u rat i ostavljali svoja radna mjesta, vraćali su se u opustošena poduzeća i ostajali bez posla. Nije li to zločin i prema njima?
Kad je rat završio, počela tzv. tranzicija, pljačka i kriminal se nastavio dalje. U tom „poslu“, našli su se uglavnom „najodaniji“ članovi HDZ-a i njihovi simpatizeri. Pogledajmo samo nekoliko takvih „rabota“ koje su dovele Hrvatsku, pod vlašću HDZ, na rub propasti i dalje je vode do konačne katastrofe.
Danas, se rješenja izlaza traže isključivo kroz daljnja opterećivanja radnika, građana i umirovljenika. Klasična rješenja profiterskog kapitalizma svijeta. Pretvorbom i privatizacijom, „nestaju», ili se svode na 5 do 10 puta manje zaposlenih nego u vrijeme socijalizma, nekad svjetski poznata poduzeća: Željezara Sisak, Đuro Đaković, Prvomajska, Borovo, Salonit, Jugoplastika, Jugoturbina, Varteks, MTČ, Kamensko, svi poljoprivreni kombinati koji su bili glavni nosioci razvoja poljo-privrede... Nekoliko stotina tisuća radnika ostaje bez posla, vrši se veliki pritisak na mirovinsko osiguranje za odlazak radnika u mirovinu. Odnos umirovljenika i radnika, od 1:3 1990., danas se spustio na 1:1,2. Danas u Hrvatskoj ima preko 300 tisuća nezaposlenih, a nekoliko stotina tisuća radnika koji rade ne primaju plaću po nekoliko mjeseci...Redaju se afere: „menadžerski krediti“,privatizacija na Kutlin način koja još nije ni objelodanjena do kraja, šverc i krađe deviza od „dijaspore“ za financiranje rata i kupnju oružja, Dubrovačka banka,Hypo-banka, Brodosplit, Slavonska banka, Podravka, INA-Mol, Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Sunčani Hvar, financiranje HVO u Hercegovini i „mutna“ sredstva za Hrvate u Hercegovini...
Evo samo nekih pokazatelja korupcije najnovijeg datuma, otkako je predsjadnik vlade bio Ivo Sanader:
HEP, TLM, šteta 600 mil. kuna;
Hrvatska poštanska banka (HPB), šteta 280 mil. kuna;
Fimi-Media, šteta 16,5 mil. kuna;
Brodosplit, šteta 27 mil. kuna;
Kamioni za HV, šteta 10 mil. kuna;
Podravka, šteta 320 mil. kuna;
Hrvatske željeznice(HŽ), šteta 47 mil. kuna;
HEP, mito za poslove, šteta 40 mil. kuna;
Hrvatske autoceste (HAC) i Skladgradnja, šteta 30 mil. kuna;
Maestro, traženo mito, šteta 20 mil. kuna... što iznosi ukupno 1,4 milijardi kuna (podaci objavljeni u Jutarnjem listu od 13. Kolovoza 2010.).Ili, pogledajmo podatke koje je novinar Boris Rašeta objavio na internet portalu H-alter:„...od osamostaljenja, ukupni gubici ove zemlje na različite svinjarije, iracionalnosti i političku korupciju, uz pogodovanje različitim lobijima, iznosili su 48,19 milijardi kuna. A to je više od ukupnog hrvatskog vanjskog duga!» Rašeta dalje navodi mnoge primjere kuda su utrošene te milijarde kuna:
Rivkin, advokat koji je branio Hrvate iz BiH u Haagu, 10 milijuna eura; Herceg-Bosna, 1 milijardu eura;
Niskogradnja i „niske strasti“, 5 milijardi eura;
Izgradnja porušenih kuća u Oluji (od hrvatske strane), 500 milijuna eura;
Financijski inženjering, 1 milijarda eura;
Integracija dijaspore i domovine(tajni računi „domoljuba“ u Villachu, Grazu, Klagenfurtu, Genevi, Bernu...), 1 milijarda eura;
Pretvorba i privatizacija, 15 milijardi eura;
Nestala sredstva sa računa u Austriji za kupnju oružja („popaljeno“),300 milijuna eura;
Umirovljenici su prevareni za 7 milijardi eura;
Sanacija banaka, koje su potom prodane strancima, 4 milijarde eura;
Društveni stanovi prodani građanima, sredstva potrošena u tko zna koje svrhe 1 milijarda eura;
Maksimirski stadion, 80 milijuna eura;
Dvorane za rukomet, 500 milijuna eura;
Hrvatska televizija („državotvorni agitprop“), 1 milijarda eura;
Korupcija (procjena Ive Josipovića, korupcija nas košta 12,5 miliardi kuna godišnje), što za 20 godina iznosi oko 10 milijardi eura;
Obaveze prema Vatikanu, 700 milijuna eura...
„I onda se pitamo zašto nam je kako nam je? Trebali bismo se pitati kako to da uopće živimo...“ – na kraju konstatira novinar Boris Rašeta! Nije li ovo, rušenje Jugoslavije, socijalizma i samoupravljanja, i sve što se poslije toga događalo pod vlašću HDZ-a, blago rečeno, zločin prema „voljenoj grudi“ i ovom napaćenom narodu koji živi u „Lijepoj njihovoj“? Sve su to djela baš onih „najodanijih domovini“ i HDZ-u.
Završio bih ovaj kratki pregled konstatacijom koju je iznio Domagoj Margetić na internetportalu „Necenzurirano.com“, (11. rujna 2010. godine), pod naslovom „HDZ, Kaptol, krvavi dragulji i afera Hypo“:
„Dok su se ljudi ubijali, oni su pljačkali. I tako je nastala tranzicijska elita u državama na Balkanu, koja je svoje pozicije moći izgradila na leševima pobijenih i na krvavom ratnom plijenu vrijednom doslovno desetke milijardi eura. Sada kada su razotkriveni postoji opasnost da ta prljava zločinačka elita izvede neki manevar sličan onome iz 1990-tih, kako bi izbjegli svoju odgovornost za to ružno balkansko desetljeće.
Međutim, jesmo li kao društvo spremni na istinu o krvavoj i kriminalnoj tranziciji? Jesmo li spremnu suočiti se s mučnim činjenicama i priznati sami sebi da smo naivno i glupo nasjeli na domoljubnu retoriku Tuđmanizma, te zločinačke quasi ideologije HDZ-ove ratnoprofiterske elite“. Zamislimo se, u kakvoj to zemlji i duštvu sada živimo? Nije li vrijeme za odlučnije – revolucionarne akcije radnika i građana da već jednom prekinemo tu lažnu iluziju u kojoj živimo?

Tko je glasao

Koliko se "tinte" troši na neke stupidne stvari

Naravno da se može povezati priča iz spomenute knjige sa pričom iz Borovog Sela...
Baš kao što se može i povezati komunizam sa HDZom pa je vrlo upitan legitimitet SRPe pri optuživanuu komunističke braće iz HDZa...

Opet se nameće istina o 1989oj i tajnom naoružavanju hrvata, ali se izbjegava činjenica da su se srbi naoružavali 1988e...

Nabrajanje afera...Hmmm...Pa to već znaju i ptice na grani...
Ali nitko da procvrkuće o konkretnim mjerama i riješenjima za sadašnju situaciju, a u kontekstu bolje budućnosti...

Provinciopolis

Tko je glasao

Knjiga Ivice Bašića dostupna

Knjiga Ivice Bašića dostupna je u knjižari "Ljevak" na Trgu bana J.Jelačića.A što se tiče ostalog,oko komunista u HDZ-eu itd.itd...bla,blablaaa...proučavala sam 3 godine Bibliju i Kuran....Da li si svjestan koliko su ljudi zla učinili "u ime Boga"?A u tim knjigama ne piše da se čini zlo nad ljudima.Tako ti je i sa socijalističkom idejom.Oduvjek su ideologije utočište karijerista koji su nevjerovatno glasni i agresivni u ponavljanju popularnih stavova i nevjerovatno brzi kada je riječ o promjeni "uvjerenja".Kapitalizam je starija ideja,a socijalizam je nova i razumnija.Samo je problem što se mnogi prave da "ne razumiju".Srbe je naoružao Veljko Kadijević preko Teritorijalne obrane.Imaš na internetu njegovu knjigu zvanu "Moje viđenje".Napisao ju je 1993. godine i vidi se da je glup kao i Tuđman.I on se volio "snimati" sam sebe.Zanimljivo je kako ga nitko ne proziva za odgovornost jer je "priznanje" u samoj knjizi.Ima materijala za optužnicu i bez te knjige.Ne prozivaju ga jer je i on bio za rušenje samoupravljanja i socijalizma.Kada bi dizali optužnicu,onda bi ga morali teretiti za nepoštivanje Ustava SFRJ iz 1974.godine gdje njemu jako smeta to samoupravljanje,republičke neovisnosti i republičke TO.Ali to je ujedno i kao da ideš dirati osinje gnjezdo jer bi tim činom optužbe morao braniti taj neki "utopijski" socijalistički sistem.JNA je 1989 godine bila regularna državna vojska.U 3. mj.1990 Komanda traži razoružanje paravojnih formacija u Sloveniji u Hrvatskoj.Predjedništvo nije donjelo odluku da JNA provede razoružanje jer je njena uloga bila čuvanje granica.Tu ulogu su imale republičke policije koje su dopustile stranačka naoružavanja.Slovenci prije tog balkanskog rata povlače svoje pandure sa Kosova i zatim traže da Slovenci služe vojni rok u Sloveniji i tak s vremenom proglašavaju JNA "okupatorskom vojskom".Zamisli !?45 godina su bili okupirani i odjednom su to shvatili kada su vidjeli da se ima tu šta privatizirati.I onda su Slovenci i Hrvati pozvali svoje kadrove da napuste JNA da bi njihova tvrdnja postala "istinita".Ukratko,po mom mišljenju,drugovi u CK SKJ su se lijepo dogovorili oko pljačke radničke imovine,a za to im je trebala nova ideologija:nacionalšovinizam.

Tko je glasao

Od osobnog iskustva i od sveg

Od osobnog iskustva i od sveg dosad pročitanog od strane srpske strane, najveći uzrok ratu na Balkanu dajem u onome što mi je školski kolega pričao prije 20 godina, kako je ljude strah šahovnice.

Sve se svede na taj jebeni strah koji je uzgajan desecima godina. I Dinamo i Hajduk su imali šahovnicu, viđali su je gdje god se moglo, znali su da je to hrvatska oznaka, naroda s kojim dijele državu. Od tog straha im je JNA pomogla odvojiti se od vlastite države, zapriječiti prometnice nesrpskom življu. Od straha su počeli "ići tamo" gdje "im daju oružje i ponos". Pa su nakon nekog vremena iz straha zvali telefonski i govorili da "nije baš sve super, puca se". iz straha su odlazili po cijelom svijetu i Srbiji, očekujući od onih dobrovoljaca koji nisu živjeli u strahu (stanovnici Srbije) da im obrane njihove domove da mogu posjećivati svoje starine.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci