Tagovi

Srpski radikali u Saboru

Koalicija srpskih stranaka u Hrvatkoj (Srpska narodna stranka, Demokratska partija Srba i Naša stranka) koju podržava Koalicija udruženja izbeglica u Srbiji ističe svoje kandidate za Sabor. Pritom su na svoj predizborni skup u Vukovaru pozvali predstavnike Srpske napredne stranke (SNS, stranka iz Srbije, odmetnuti iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja) kojima hrvatska granična policija (nakon najavljenih prosvjeda branitelja) nije dozvolila ulazak u RH.

U tom nizu vijesti koji se daleko više pojavljivao u medijima u Srbiji nego u kod nas nazire se nekoliko tema koje bi mogle utjecati na političku situaciju u Hrvatskoj nakon izbora. Konkretno, je li Hrvatska sposobna i spremna nositi se (idealno na racionalan i demokratski način) s radikalno srpskom opcijom na saborskoj govornici - a onda slijedom toga i u javnom životu. Iako ne znam tko su ti kandidati Koalicije srpskih stranaka, niti za što se formalno zalažu, ova je analiza rađena na temelju političkih sponzorstava koje su sklopili. Sve reference u ovom tekstu na srpski politički radikalizam nisu vezane uz istupe pojedinaca sa te liste (jednostavno zato jer mi nisu dostupni) nego na političku opciju za koju zaključujem (upravo na temelju tih sponzorstava) da se preljeva u Hrvatsku. Hoće li to biti odmah sada u prvom koraku ili će scena postupno radikalizirati to ćemo tek vidjeti.

Radikalna srpska opcija je značajna politička struja u Srbiji (iako je raskol SRS-a izlaskom "demokratskijeg" SNS-a bio značajan te ne postoji objedinjujuća radikalna platforma) a pogotovo u "srpskim" političkim enklavama u regiji (prije svega srpski entitet u BiH, srpske stranke u Crnoj Gori te srpska vodstva sjevernih kosovskih općina). Uz to imaju dominantan utjecaj na izbjeglice u Srbiji (što iz Hrvatske i BiH, što sa Kosova) a time postaju problem i hrvatske političke zbilje. Naime, velik broj tih izbjeglica iz Hrvatske ima hrvatske dokumente i pravo glasa na predstojećim izborima. Uz to, glasaju na manjinskoj listi na kojoj se suprotstavljaju zapravo samo SDSS-u a kojeg radikali etiketiraju (najblaže) "kolaboracionističkom" strankom. Iako ne možemo vjerovati nikakvim brojevima koje iznose, realna je pretpostavka kako bi mogli imati dovoljno glasova za jedan ili dva mandata u Saboru.

Jasno je kako to nije dovoljno ni za kakav politički utjecaj (ne vjerujem da bi se itko usudio koalirati s njima) - no to nije ni bitno. Modus operandi radikala (nacionalni/socijalni predznak je nebitan) je potpuna propaganda. Kao činjenice i istine se iznose i potpuno izmišljeni podaci, i to se uporno ponavlja - kontraradikalizacijom se provociraju sukobi što im daje opravdanje, a kompromisna rješenja su bezrazložno prepuštanje koje uzrokuje kontraradikalizaciju. U najgorem slučaju nemaju što izgubiti a idealno imaju zatvorenu petlju koja ih čini sve jačim. Upravo je to i slučaj sa ovim vraćanjem s granice - radikalizacija događaja ide isključivo u njihovu korist. Jedini politički primjenjiv model je kao i sa on-line trolovima, potpuno ignoriranje dok ne prijeđu u kriminal a onda jasno utemeljeno sankcioniranje. A za to je potrebna strpljivost, mudrost i samokontrola.

Ilustracije radi, vjerojatne teze koje bi radikali iznosili u Saboru uključuju: deklaraciju o proglašenju Oluje zločinačkom akcijom, isplatu ratne odštete izbjeglim Srbima, predlaganje "hrvatskosrpskog odnosno srpskohrvatskog jezika" kao predmeta u nastavi... Ovo su naravno interpolacije na temelju dosadašnjih istupa predstavnike te politike (kako u Srbiji tako i u ostalim državama u kojima djeluju), no vjerujem kako je i to samo za početak (npr. pamfleti SRS distribuirani po izbjegličkim centrima u Srbiji za vrijeme sezone uključivali su izvještaje o tome kako Hrvati tjedno kolju Srbe povratnike kako ih turisti ne bi sretali). No to nije glavni problem.

Osnovni problem koji se nazire jest kako ćemo reagirati na to. Hoće li (neminovni) kontraradikali biti kao "spasitelji" Hrvatske ili kao muhe koje se hrane istim obrokom. To je pitanje koje je pitanje hrvatske politike i toga čime će se ona baviti za pet godina. Sve druge teme - gospodarstvo, financije, socijalna pitanja a pogotovo ljudska prava postaju nebitne u radikaliziranom okruženju. Možda će, prije svega političari ali i "javnost", ipak postati svjesni kako trkeljanje sa saborske govornice nije ni dovoljno a ni preduvjet da se nešto napravi i smoći strpljivosti, mudrosti i samokontrole da se bave bitnim pitanjima. Možda smo postali ozbiljnija zemlja.

Komentari

...deklaraciju o proglašenju

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

mozda bi i trebali srpski

mozda bi i trebali srpski radikali uci u sabor... bar bi se prije doslo do konacnog zakljucka da manjine predstavljne na ovaj nacin, zastupnicima u gradanskom saboru apsolutno nemaju smisla..

uostalom, mislim da bi za nas svih bilo bolje da su nepodobni koalicijski partneri nego kao pupovac "kolaboracionisti" .. (u tom se slazem sa radikalima) .. da su bar sada bili u saboru.. vjerojatnije je da ne bi odrzavali HDZ na vlasti nego da bi, kao sto to pupovac vec dugo radi..

a sto se tice retorike.. dok se dakicu dozvoljava onakva i jos nekima... na isto ti dode i srpski nacionalizam.. isto sranje drugo pakovanje, hocu reci.. ali bar ne bi bili udruzeni s vladajucima zbog toga, ili ipak.. mozda i bi, pa slicni su si, zar ne?

ne bih se bas uzbudivala oko srpskih predstavnika u saboru. definitivno treba ukinuti ovakvo zastupanje manjina, ne samo srpskih. zastupati neku naciju a odlucivati o svemu bitnom, mislim da nema smisla. .. to stvarno nema blage veze sa demokracijom ni sa gradanskim parlamentom..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci