Tagovi

Srbija udesno

Postoje neke stvari, situacije i ljudi koji nisu stvar našeg izbora već nepromjenjiva konstanta. Narod kaže da jedino roditelje i susjede ne biramo. Svi ih imamo, bolje ili gore, s njima se slažemo ili svađamo više ili manje. Prekidi odnosa s njima najčešće ostavljaju ogromne ožiljke, dok dobri odnosi donose obostran napredak. Susjeda teško možeš zamijeniti. Zapravo, postoji samo jedan izlaz – preseliti se. Problem je što ćemo dobiti nove susjede i priča počinje ispočetka. Mogući početni idilični odnosi kad-tad će doći u krizu, ako ne u našoj generaciji, potomstvo će se pobrinuti za to. Razlog za svađu se uvijek nađe. Najčešće je to neki komadić zemlje, a mogu biti i rodbinski odnosi, poneka ružna ili loše shvaćena riječ, a događa se i to da susjed doista uzme nešto ili nekoga što ili tko mu ne pripada pa nerijetko potekne i krv.

Kao pojedinci, tako i narodi nisu iznimke, pa nismo ni mi. Mislim da na svijetu ne postoji narod koji nije ratovao sa svojim susjedom, više ili manje puta, duže ili kraće vremena, sa većim ili manjim žrtvama. U tom pogledu naši odnosi sa Srbijom nisu iznimka, čak smo puno kraće ratovali negoli, recimo, miroljubivi Skandinavci. Prošlo je 17 godina od zadnjeg, a zbog nas i naše djece nadam se i posljednjeg rata s našim najjačim susjedom. Uspostavljeni su relativno dobri odnosi o kojima ne ovisi mir samo u našim već i u susjednim zemljama, a možda i u cijelom svijetu. Mnogo ljudi u svijetu shvaća da je ključ mira na Balkanu u odnosu Srbije i Hrvatske, kao i njihovu zajedničkom odnosu prema trećim zemljama. Situaciju i događaje s druge strane granice ne možemo nikako ignorirati jer će se sigurno odraziti i na nas. Na ovim prostorima još uvijek vrijedi ona „dao Bog da susjedu crkne krava“, umjesto, kako razmišlja razvijeni dio čovječanstva, „dao Bog da susjed ima pa može biti nešto i za mene“. U tom pogledu vanjske, ali i unutarnje politike, za našu zemlju iznimno je bitno koja će politička opcija vladati Srbijom u predstojećem razdoblju, a tu situacija nije blistava. Čak naprotiv.

Osnovno je da nitko neće imati snažnu većinu u parlamentu i ne vjerujem da će bilo koja vlada izdržati cijeli mandat. Dosadašnja koalicija na vlasti, već 12 godina predvođena DS-om, razočarala je građane i oni više u nju nemaju povjerenje. Dovoljno je spomenuti da je registrirana nezaposlenost oko 27 %, a skoro 10 % stanovništva živi u siromaštvu s prihodom manjim od 100 eura na mjesec. Uvidjevši kako nemaju šanse na izborima sa socijalnim i gospodarskim programom, vodstvo DS-a se odlučuje pojačati nacionalističku komponentu svoga programa, za što im služe Kosovo i Republika Srpska. Na ruku im ne ide novoizabrana vlada kod nas jer nemaju partnera s kojim bi inscenirali „svađe“ oko BiH, što pokazuje kako je današnji DS programski puno bliži HDZ-u, od kojeg se od osnivanja skoro dijametralno razlikovao. Njegovi osnivači, Dragoljub Mićunović i Zoran Đinđić, napravili su jednu iznimku na ovim prostorima i nisu stavili predznak srpski ispred imena, čime su se htjeli ograditi od nacionalističke histerije. Tu bih stranku, u začetku, mogao usporediti sa Liberalnom strankom i njezinim osnivačem Vladom Gotovcem. Takva politika dovela je do dubokih podjela iz koje se izrodila Liberalno-demokratska partija (LDP). Obje te stranke zajedno, u predizbornim anketama, imaju podršku koliko i Srpska napredna stranka sama (SNS). Treba naglasiti kako ne postoji niti mala šansa da bivši kolege iz DS-a koaliraju na bilo kome nivou i uvjeren sam da će LDP prije naći zajednički jezik sa SNS-om nego sa DS-om. Baš je LDP-ovo predizborno koaliranje s Vukom Draškovićem, poznatim reanimatorom četništava, dokaz koliko je cijela politička scena zaokrenula u nacionalističkom smjeru. Glasovi LDP-a su daleko od zanemarivih i predviđam da će se kretati između 7 i 10 % , ako ih zadnje koketiranje sa četništvom ne otpuše s političke scene.

Iznimno velike šanse da u predstojećem mandatu preuzme vlast ima Srpska napredna stranka (SNS) sa svojim koalicijskim partnerima, koja će skoro sigurno biti izborni pobjednik, iako ne apsolutni. U ovome trenutku imaju podršku oko trećine biračkoga tijela. I kod njih se radi o „odmetnicima“, samo što su u ovom slučaju Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić otišli iz stranke kada ih je njihov bivši vođa, četnički vojvoda Vojislav Šešelj htio ubiti, i to iz Haga. U ovom slučaju njihova matična Srpska radikalna stranka zadržala je manji dio članstva, sasvim dovoljan za prelazak izbornog praga. No, oni neće biti nikome od koristi budući da s njima nitko ne želi koalirati. Biti ću ovdje malo sarkastičan - očigledno je opasno po zdravlje.

Na ovim izborima bitnu bi riječ mogle imati još tri stranke, udruge ili pokreta. Prvi su Udruženi regioni Srbije pod vodstvom Mladena Dinkića, koji su nastali iz nevladine organizacije G 17 plus, čiji je cilj bio stručno upravljanje zemljom. Unatoč tome što su njihovi članovi bili na visokim funkcijama u posljednjih 12 godina i nisu pokazali neku stručnost, mogli bi u pojedinim regijama dobiti velik broj glasova od birača zamorenih nacionalističkom retorikom. Kao stručni, podobni su za koaliranje sa svim strankama, što im je, po meni, i cilj. Poslije njih dolazi Socijalistička parija Srbije (SPS) pod vodstvom Ivice Dačića, koji je dosta dobro vodio sektor unutrašnjih poslova, ali koji se još nisu dovoljno udaljili od politike Slobodana Miloševića. Dio članova to niti ne želi. Sigurno prelaze izborni prag i kao što su prošli put bili jezičac na vagi na strani DS-a, ne bi bilo nikakvo iznenađenje njihovo koaliranje sa SNS-om, ako to uopće bude potrebno. I za kraj, tu je jedan krajnje nacionalistički pokret „Dveri“, koji jako dobro kotira u predizbornim anketama i koji bi trebao prijeći izborni prag. Rekao bih za njih da su iznimno politički opasni, a mogli bi doći u situaciju da odlučuju o rezultatima izbora.

Da bi kaos bio veći, pobrinuo se srpski predsjednik, koji si je skratio mandat za 10 mjeseci kako bi se parlamentarni i predsjednički izbori održali u isto vrijeme, 06.05.2012. Moja procjena toga poteza je „daj spasi što se spasiti može“, a u ovome slučaju to je predsjednički položaj, koji je puno važniji i nosi veće ovlasti nego kod nas. Sadašnja će vlast jako teško, ili nikako, zadržati svoj položaj, što sigurno ne raduje moje sunarodnjake, a paradoksalno niti većinu građana Srbije, koji trenutačno na političkoj sceni ne vide nikog kome bi željeli dati svoj glas (oko 70 % birača ne podržava niti jednu trenutačnu opciju). Ovo drastično zakretanje društva udesno sigurno će u bliskoj budućnosti morati izbaciti jaku stranku na ljevici. Isto tako dat će više prostora krajnje desnim hrvatskim strankama koje bi, ako budu imali organizacijskih sposobnosti, mogle znatno ojačati.

Nameće se osnovno pitanje može li ovakva situacija kod susjeda izazvati teže posljedice za Hrvatsku. Moje je mišljenje da neće. Sjetite se zapjenjenog nacionalista Ive Sanadera na splitskoj rivi prije deset godina i što se poslije desilo (slanje generala u Hag, pohođenje domjenka za pravoslavni Božić, prodaja javnih poduzeća itd). Isto tako će danas zapjenjeni nacionalist Toma Nikolić sutra „predati“ Kosovo, otići na katolički Božić i rasprodavati nacionalno bogatstvo. Možda vam to djeluje kao naučna fantastika, ali nemojte se iznenaditi. Još veći problem javit će se ako SNS dobije mandat da formira vladu. Kako će stranka koja oskudijeva stručnim kadrom voditi zemlju? Srbiji bi se moglo desiti da se osjeća kao Hrvatska poslije Sandera. Prevarena i pokradena.

Komentari

Ringišpil predizborni se

Ringišpil predizborni se okreće, bez ideja i elementarnog ljudskog poštenja i jasnog političkog stava.

Predizborni lavež i ujedanje – tako je ove predđurđevdanske izbore nazvao agilni lider LDP Jovanović; i drugi se analitičari uglavnom s tim slažu – svima je dosta.
I doista, sintagma je gruba, ali pogađa suštinu ove kampanje koja se zahuktava širom Srbije, pa i u svim srpskim zemljama do mora sinjega. To o kučićima jeste tako, ali se naši kučići – to stoji negde kod M. Pavića u nekom romanu – razlikuju od kučića u svetu.

Postoji dakle tipično srpsko kuče. U svetu kuče prvo laje, pa te onda ujede, a kod nas nije tako – naše kuče te prvo ujede, pa onda laje. Ta razlika nije mala i u politici je vidna, jer nema toga što ovi u kampanji nisu rekli jedni drugima. Nema ideja, samo lavež i prazna obećanja i nema izgleda da će nam ovo doneti neki boljitak.

http://www.autonomija.info/mirko-dordevic-predizborni-lavez-i-ujedanje.html

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Beli glasači, medutim,

Beli glasači, medutim, pokušavaju upravo da misle izvan kutije, da bi stvorili nove političke opcije. Koliko je to “realistično” niko ne može znati ako niko to ni ne pokuša. Ako je nešto nemoguće unutar datih okolnosti, možda treba menjati same okolnosti. Često su u istoriji tim načinom stvarane “nove opcije”, uprkos konzervativnim upozorenjima da to “nije realno”. Pogotovo treba biti oprezan kada pozivanje na realnost stiže od onih koji su deo te postojeće “zaokružene ponude”.
...........
Zato mi se čini da je izuzetno kratkovida i prizemna i ona tobož krucijalna primedba koja se stavlja belim glasačima, kada ih pitaju: “I, šta ćete time postići?” Ne moramo se u svojim postupcima uvek rukovoditi njihovim ishodom. Kako kaže Bora Ćosić, pobednicima pripada pobeda, poraženima sve ostalo.
..............
Oni koji boluju od političkog svraba, teško mogu da shvate kako potrebe i mogućnosti ljudi daleko premašaju reflekse bezglavog političkog aktivizma. Nekad je nužno i uzdržati se. Često i najbolje.

http://zokstersomething.wordpress.com/2012/05/01/srda-popovic-vozi-majst...

Tko je glasao

Bogdan Bogdanović je u nekom

Bogdan Bogdanović je u nekom intervjuu rekao da je nacizam tijekom povijesti zahvatio i pametnije narode nego li su to Srbi
Kad pričamo o sjemenu zla uglavnom pričamo o tome, a to nedvojbeno uključuje nasilje
O svakom društvu ovisi da li će ga uzgajati
Ono tako stiže do etnički čistog a u daljnjoj fazi do zlostavljnja onih „drugih“ među vlastitim

Tko je glasao

Na Istoku stare priče

Stanje duha u Srbiji je unaprijed bilo određeno ponašanjem MZ prema zločinima Srbije u najnovijim ratovima u RH i BIH, i nesankcioniranjem jedne ideologije koja zbog toga i dalje živi.

I zato nas ne čudi rehabilitacija četništva, čak i od strane vladajućih.

Nažalost politiku u Srbiji neće voditi Žene u crnom, Nataša Kandić ili Sonja Biserko.

Ključ mira na Balkanu zaista leži u odnosu RH i Srbije. Ali u vlasništvu je MZ koja je direktno suodgovorna za sve ratove na prostoru bivše SFRJ kao i za podjelu BIH, koja je tempirana bomba.

Možda bi naslov dnevnika trebao biti: "Na Zapadu ništa novo, na Istoku stare priče"?

http://www.youtube.com/watch?v=Mhq5VVEUVeM

http://www.youtube.com/watch?v=2ROx5ttORWE

http://www.youtube.com/watch?v=6-1jDA9fdYM

http://www.youtube.com/watch?v=b3mQPeRH9Vc

http://www.youtube.com/watch?v=KMoRcYNAN7E

http://www.youtube.com/watch?v=eNZEclITgpw

http://danas.net.hr/balkan/rudjer-boskovic-je-srbin-katolik

Tko je glasao

Međunarodna zajednica

nije samo EU, već i SAD i Rusija. I Turska i arapske zemlje da nabrojim samo one najbitnije koji imaju neke svoje interese na Balkanu.
Jednom dijeli, možda i većem MZ odgovara ili im može odgovarati u budućnosti sitnije ili krupnije nestabilnosti ali i sporazumi koji mogu poslužitii kao primjer ili neprimjer za njihovu vanjsku politiku.
Da to nije tome tako ne bi rat trajao 5 godina i ne bi se uzimao kao primjer za razne nove odnose ili neodnose među državama. Kosovo. od kojeg je sve počelo i još nije završilo je najbolji primjer. Pola MZ je za presedan i otcepljenje a pola nije. Recimo Rusi i SAD to koriste od slučaja do slučaja, kako im odgovara i zato Toma Nikolić leti u Rusiju a Willam Montgomery mu vodi kampanju :)
Prema tome ako budemo čekali MZ da nam donese riješenje, kao prvo, mogli bi se jako načekati i kao drugo to riješenje bi moglo biti loše za obje zemlje.
Kada jednom Hrvatska i Srbija budu dovoljno sazrele (nadam se u slijedeće desetljeće do dva , poslije bi moglo biti kasno) i uspostavile kvalitetan susjedski odnos, spasile bi se vrlo mogućih manipulacija dijela MZ.
Htjedoh se samo nadodati kako se ne radi samo o "istočnom grijehu" i na "istoku stare priče" već i zapad, prijatelj na kojeg kao računaš, znate, što smo puno puta osjetili u povijesti, izdati.

Tko je glasao

Splića, Kada jednom Hrvatska

Splića,

Kada jednom Hrvatska i Srbija budu dovoljno sazrele (nadam se u slijedeće desetljeće do dva , poslije bi moglo biti kasno) i uspostavile kvalitetan susjedski odnos

Hrvatska je onog momenta sazrela, kad je proglašena abolicija za separatiste.
Tuđman je tim potezom postavio temelje za buduče kvalitetne susjedne odnose, no izgleda da MZ a ni Srbija to ne prihvačaju.

Ja ne vidim ni malo volje kod spomenutih za smirenje, a i kod nas se konstantno prizivaju aveti prošlosti a uz to se ignorira agresija na Hrvatsku i izjednačava krivica.

Zar je tolko teško dati pravo ime onom što se je događalo 90-ih godina prošlog stolječa.

Tko je glasao

Zato treba konačno presječi

Zato treba konačno presječi tu pupčanu vrpcu koja nas veže i pustiti srbiju neka ide u pičku materinu. Samo to se neće dogoditi sve dok je kod nas na vlasti jugosloven, polusrbin Josipović i njegova orjunaška bratija.
Zato su, da bi pokazali da smo isti i izrežirali ovu farsu s "fašistima" i "antifašistima". U srbiji se rehabilitira četništvo, pa se u hrvatskoj mora ustaštvo.

Josipović je ljuta guja u hrvatskim njedrima, treba ju izvaditi i stat joj na glavu!

Tko je glasao
Tko je glasao

Vrijedi pogledati

http://onizive.wordpress.com/
Nadam se da će te kao i ja ovo shvatiti kao glupost stranaka a ne opredjeljenje za fašističku ideju :)

Tko je glasao
Tko je glasao

Da li je vecina u Srbiji

Da li je vecina u Srbiji uopce svjesna iceg oko sebe i sebe ?

Sudeci po ponudenom na politickoj sceni ne. Naprosto nema nikog dovoljno jakog da bi se stvarno cuo. Ili su mediji toliko cenzurirani da ni dan danas nema srpskih, domacih koji su liseni drzavnog i ostalih nacionalistickih cenzura. Pred par mjeseci emisija Radio Pescanik je prakticno ukinut na B92 koji je takoder postao sljedbenikom politickih misli vrha drzave.

U Srbiji ne postoji niti jedno glasilo sirokog emitiranja ili sirokog slusateljstva koje na gradanski nacin prica o zivotu. Ima puno Pescanika koji se nikako ne mogu probiti u javnost. Istina je teska i predugo su stanovnici uvjeravani u nesto sasvim drugo da bi tako lako bila prihvacena uz veliku borbu politicara da to sprijece.

Posljednju emisiju mozete poslusati ovdje ako kliknete na slusanje, ili procitati.. http://pescanik.net/2012/03/pescanik-30-03-2012/

Ipak, i uz sve prepreke postoji jedan fini civilizirani (precivilizirani sloj da bi probio gradansko razmidljanje, ili naprosto ljudsko do masa sve vise opterecenih ekonomskim) sve vise se razvijaju grupice, danas jos uvijek bez stvarne snage koji zele rascistiti sa prosloscu.. da bi mogli krenuti dalje..

sarajevo u beogradu

Kako navode predstavnici Incijative mladih za ljudska prava, cilj današnje akcije je da Beograđanima prikažu pravu istinu o ratu i činjenicama od kojih pojedini okreću glavu.
Predstavnica Inicijative Maja Mićić kazala je novinarima da su reakcije Beograđana podijeljene, da nekima pominjanje Sarajeva budi nostalgiju, dok neki smatraju da je reč o "teoriji zavere protiv Srba".
"To pokazuje koliko mi, zapravo, ne znamo 20 godina posle i koliko nismo bili svesni šta se dešavalo. Iako je Beograd pet sati daleko od Sarajeva, ljudi nisu ni bili svesni da tamo ljudi žive bez struje i vode i da ih granatiraju", kazala je Mićić agenciji Beta.
http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Razglednice-iz-ratnog-Sarajeva-dije...

Ovi izbori nece donjeti sami po sebi nista novog sto vec nije bilo videno zadnjih godina. Nitko se tome u Srbiji ni ne nada. Naprosto je nastupila opca rezignacija. Osim kod onih apsolutno desnih, ekstremnih grupa, koje uvijek imaju snage za svoje besmisleno poslanje jer ni nemaju nista drugo.

Opasnost ovih izbora u Srbiji, no prvenstveno za Srbe je apstinencija od izbora na kojima nemaju koga birati.. I sto onda?

ja stvarno ne znam sto onda.. samo znam da ih ceka jos jako dugacak i neizvjestan put do gradanske drzave lisene terora radikalnih politicara, cenzure, kriminala i nadasve opce zapustenog stanja stvarno masovne gradanske inicijative lisene svakog oblika nacionalizma..
ova prisutna, fenomenalna, intelktualna je preslaba da se probije sama bez podrske svojih gradana.. malo je "srda popovica", a tako puno onih drugih koji su odavno odustali od svog zivota.. sanjaju neki drugi zivot negdje drugdje umjesto da se potrude promijeniti onaj oko sebe.. treba jos vremena srbiji. No otreznjenje ce doci izvana, a ne izunutra. I to mnogi cekaju.. i cekaju i cekaju..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

dodala bih ovu emisiju

dodala bih ovu emisiju dnevnika.. kao informaciju o stanju i razmisljanjima u srbiji .. naglasila vaznost ekonomskih pitanja i odgovora politicara (kao i dosadasnje djelovanje u tom smislu) na njih kao ipak najvazniji element za dobijanje glasova.. (neka nacionalna ce biti manje vazna, jer ipak su sve vodece stranke u tom dijelu jedinstvene u svojoj nacional-ekspresiji)

ekonomski analiticar i profesor Miodrag Zec.. u emisiji jedan na jedan..
http://media.rtv.rs/sr_ci/jedan-na-jedan/2435

kaze covjek da se radi o nekoj vrsti "antikomunistickoj komunizma" .. svida mi se kako je to opisao..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

trajna elementarna nepogoda po Balkanu

dobar je,
veli te mlade će stići otplata dugova, nisu oni Broz koji je umro na vreme :)

Tko je glasao

Respect !

To sam napisao i na FB za ove mlade ljude koji su ove transparente iznijeli na 20 godišnjicu početka opsade Sarajeva.
Stvarno je hrabrost riskirati svoje živote zbog preuzimanja teškog grijeha dijela svoga naroda na svoj nevini obraz.
Kao što i na ovome dnevniku neki prave zbrku tako će i u našem političkom životu pokušati neke stranke i pojedinci.
Ja tvrdim da nema potrebe za tim.
Srbija je u potpunom kaosu, slaba, dezorijentirana (inače ta riječ je nastala kada pomorci nisu znali gdje je istok, orijent, bez koga se nisu mogli orijentirati, ima neke simbolike sa ovim trenutkom u Srbiji) i vulgarna vika u njoj dugoročno ne može izazvati destabilizaciju naše zemlje.
Mnogi moji prijatelji, novinari nadaju se da se neće desiti ovakav ishod kakav sam predvidio. Misle da će se Srbija izvući kao na prošlim izborima. u posljednji trenutak uz pomoć EU i malih izbornih krađa i prevara. Ovaj put ne.
Sigurno je normalnim ljudima u ovome trenutku u Srbiji jako teško jer ne vide ništa dobro u bliskoj političkoj budućnosti. No valjda je to politički i povijesni proces kroz koji moraju proći. Slijedi bolna katarza bez koje nema napretka. A do toga napretka će morati napraviti par koraka unatrag. I tu im nitko ne može pomoći.
Ako netko misli da bi i mi trebali vratiti se u prošlost i gubiti vrijeme na davno i nedavno vođene ratove i vojske koje su ga vodile griješi. Trebamo se zabaviti sami sobom i budućnosti.

Tko je glasao

mir mir niko nije kriv a ne katarza

splico

pokušavam naći riječi kojima bih pojasnio što mislim
ne vjerujem u bolnu katarzu ni u srbiji niti među srbima uopće
ne mislim zato ništa loše o srbima
poštujem i pratim koliko mogu i ovo što ti spominješ i ovo što lunoprof piše

nego mislim da u regionu
katarza ima da krene od jugoslovena i njihovih simpatizera
i od onog što oni, ili onaj tko je u njihovo ime odlučivao
jesu rekli i napravili i onog što nisu

nije to naš rat

zašto jugoslaveni nisu bili u stanju definirati postupanje jna kao agresiju
razaranje vukovara kao agresiju
dan danas kad čitaš istinite priče iz sarajeva, iz bosne
ne vjeruješ svojim očima i ušima
od naivnosti boli glava
a onda netko retroaktivno, nakon spaljenih sela, pobijenih i silovanih
otkriva kako je to bio dogovoreni rat
i izjednačava miloševića i tuđmana

nema tu katarze
poštenija je rehabilitacija draže mihajlovića
od izjednačavanja miloševića i tuđmana

luka

Tko je glasao

Jugolaveni

će jako brzo biti relikt, nestaju. Već sada ih ima jako malo. U novim generacijama uopće.
Ovi mladi ljudi na slici, npr, nisu Jugosloveni već Srbi.
Za 10-20 gd neće biti više živih Jugoslovena a i sada ih već jako malo ima.
Odoše u povijest za ustašama, četnicima, austrugarima, talijanofilima i ostalima koji su imali svoje trenutke dominacije na ovim prostorima.
Jugosloveni su potpuno propala ideja za koju se više nitko ne hvata kao ni za Hasburšku monarhiju.

Tko je glasao

kao fritzlova djeca

splico
ne slažem se, ili slažem se ali ima dalje, odnosno ali zapravo je drugačije. Tvoje su mi riječi, kao da si me doveo planinskom cestom do vrha Biokova, otvorile pogled i vidim nešto drugo.
mislim da je jugoslavija u svojoj zadnjoj inkarnaciji, kao titova konfederalna zajednica kao ideja nije bila loša, i da će odnosi u regionu, kako bivši jugoslaveni znaju kazati, zapravo i biti uređivani po modelu koji predlaže eu kao nekakva ispostava kanadskih planinskih policajaca svjetskog poretka, a taj će model jako sličiti na konfederalnu jugoslaviju
jer ideja nije bila loša
na kraju, republike su postale države a granice unutar jugoslavije postale su granice priznatih država
netko je jednom napisao da je jb tito bio posljednji habsburg
i idejno, jugoslavija je svojim asimetričnim konfederalno - federalnim ustrojem s republikama i pokrajinama odgovarala ustroju habsburške monarhije, iako je realno poštovala lenjinov model ustroja sovjetskog saveza, dakle habsburška teorija i praksa upravljanja državom primijenjena na narode i države od slovenije do makedonije
habsburška monarhija, pokazala se prije više od 100 godina kao vrlo dobar model administrativnog upravljanja, i današnja eu napreduje u tom smjeru, jedino uz nešto manje katoličanstva a nešto više gay parada, iako se i o tim razlikama može raspravljati
ideja europe kao domovine naroda jest ideja habsburške monarhije
suvremena eu još nije dosegnula razinu kvalitete u organiziranosti, ne samo na razini administriranja, vidi grčka, nego i u nemoći da se nađe onaj ujediniteljski element koji je za habsburšku monarhiju bila dinastija habsgurga i katolička vjera. Za eu je to liberalna demokracija, ali to onda treba dovesti do razine jedan čovjek jedan glas, ili će pokušaj udruživanja država vječno ostati hansa, udruga trgovačkih društava, korporacija

jugoslavija je bila opasna baš zato što je bila ideja
dobar ili potencijalno dobar projekt
koja je licemjerno zloupotrijebljena za ostvarenje sasvim drugih ciljeva
dvaput
a temeljno licemjerje na kojem je dvaput građena ideja o jugoslavenstvu kao kula na pijesku
sastojalo se u potrebi, obavezi, umijeću, da se ne vidi istina
o ogromnoj količini nasilja ugrađenog u temelje jugoslavije

jugoslavija i jugoslavenstvo uključivalo je nužno upotrebu
licemjerja i tražilo je vještinu koju u običnom životu razvijaju žene u nasilnim vezama
ili majke supruge zlostavljača djece
sposobnost da se ne vidi nasilje, da se ne poštuje žrtva

prva jugoslavija nastala je kao nužan i ružan kompromis
između želje srpske elite da stvori veliku srbiju
želje pobjednika I rata da stvore državu koja će biti prepreka, protuteža njemačkim interesima
i želje hrvatske (pa i slovenske) političke elite da zadrži što je moguće više etničkog teritorija
unutar granica iste države

istrebljenje bošnjaka, i albanaca nužan je dio strategije, projekta stvaranja velike srbije
odnosno kao dio nation building na balkanu
o tome startnom istrebljenju protivnika države
pisao je i njegoš u gorskom vijencu
metodu trećinu poklati, trećinu protjerati, trećinu pokrstiti
patentirao je jedan od ideologa velike srbije
ali je zapravo samo izrekao, zapisao ono što je bila praksa cijelog okruženja
ai mnogih drugih društava kroz povijest
d. tucović
slične pokušaje srpske političke elite da metodom trećine riješe problem bošnjačke većine na sandžaku, u bosni, albanske na kosovu
prekinuo je u prvoj jugoslaviji parlamentarni sukob s ljevicom, i s hrvatskom seljačkom strankom

ista metoda, često na istim mjestima (foča, višegrad)
oživila je 1941.
pa opet 1991.

s nastankom druge jugoslavije je malo drugačije...
gradili su je pristaše totalitarnog poretka
u temelje su ugrađene poubijane stotine tisuća političkih protivnika komunizma
jugoslavenstvo je opet bila licemjerna navlaka neslobode
ispod koje su gnjijali vitalni dijelovi konstrukcije
i opet

jugoslaveni su bili nesposobni uočiti nasilje kao metodu političke borbe
jer su cijeli život krili i pravdali povijest vlastitog nasilja kao metode političke borbe

valja nama opet tražiti, pronaći, susresti druge i drugačije
s kojima se opet dobro razumijemo bez prevoditelja
ali ovaj put priznajući interese
i bez licemjerja

sad smo svi na svjetlu
podrum neka ostane uspomena
a žrtve, nemojmo zaboraviti
kao fritzlova djeca

luka

Tko je glasao

Izvući najbolje

Kao iz svih iskustava treba izvući i sačuvati ono najbolje. I ja volim da se pozovem na Hasburšku monarhiju ali kada bolje proučiš, i taj model se potrošio i imao je svojih crnih momenata.
Najgore je na greškama učiti no, mi smo ih puno napravili ili smo bili dio njih.
Nadam se da smo nešto i naučili.
Hvala na velikom doprinosu diskusiji u ovom dnevniku.

Tko je glasao

NE ZNAM BAŠ

Moj najbolji prijatelj je sin hrvatskog Srbina i Slovenke iz Ljubljane. Njegov djed je iz Like došao u Zagreb i obogatio se radom. Njegova supruga je iz Osijeka: otac joj je bio Njemac, a majka Hrvatica. Ima troje djece. Može li mi netko reći koje su nacionalnosti? Istina, danas žive u Kanadi, ali ipak bi bilo dobro da mi netko pokuša reći koja je njihova nacionalnost.

Tko je glasao

Stvar opredjeljenja

I osjećaja nacionalne pripadnosti.Tako piše i u deklaraciji UN. Imam par prijatelja u Velikoj Britaniji koji su se deklarirali kao Eskimi.
Državljanstvo se određuje rođenjem i prirođenjem. Vjera i nacija su stvar izbora.
Po popisima stanovništva u svim republikama ex Yu ekstremno se smanjuje broj Jugoslovena.

Tko je glasao

ona koju si odaberu.. za

ona koju si odaberu.. za odredeni tren i zivot.. kao sto vidim odabarali su Svjetsku

imaju tu srecu da mogu birati.. bar ja na to tako gledam..

a porodicna tradicija ce im svakako ostati, kakve god nacije, naroda, kraja, okruzenja bila oduvijek samo njihova.. i postivati ce je u onoj mjeri u kojoj ce smatrati da treba.. a slijediti u onoj mjeri koja je u skladu sa njihovim danas odabranim zivotom..

prekrasno. tvoj prijatelj je sretan i bogat covjek familijarnim tradicijama i slobodnim odabirom

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Utjeha

Jugosloveni su potpuno propala ideja za koju se više nitko ne hvata kao ni za Hasburšku monarhiju Mnogi su utjehu našli u hrvatskoj politici.

Tko je glasao

ovakva retorika ce donjeti

ovakva retorika ce donjeti najvise na predstojecim izborima u srbiji

http://srb.time.mk/read/dc85218650/74416e2979/index.html

tadic ce tesko proci uz ovakvu nikolicevu kampanju..

no ne mislim da je sto se tice potenciranja nacionalizma tadic ista bolji... ds je jako daleko od dindicevog ds-a..

a nikolic se predstavio pred puno mjeseci kao proeurospki politicar..

tako da vjerojatnost pobjede deklarirane desnice za razliku od dosadasnje nedeklarirane sve vise raste..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

no ne mislim da je sto se

no ne mislim da je sto se tice potenciranja nacionalizma tadic ista bolji... ds je jako daleko od dindicevog ds-a..

Zanimljiva rasprava vodila se na twiteru i poslije je prenesena na Pescanik o iskonskom genu nacionalizma usadjenog u DNK (program) Demokratsake stranke koji je glasio ovako:
„Nacionalna politika srpske države, baš kao i drugih nacionalnih država, mora biti usmerena na to da sve teritorije naseljene Srbima uđu u sastav jedne države. Ako posle sprovedenog referenduma, plebiscita i otcepljenja pojedinih delova Jugoslavije, tako smanjena zajednička država bude obuhvatala više jugoslovenskih naroda, ona bi trebalo da bude integrisana i dobro uređena federacija. Srpski narod će, u protivnom, uspostaviti svoju nacionalnu državu i zahtevati da nijedan deo jugoslovenske teritorije naseljen Srbima ne ostane izvan granica te države” (iz programa Demokratske stranke, 1990, prema Z. Lutovac (ur.), Političke stranke u Srbiji, Institut za društvene nauke, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd, 2005). ↑

http://pescanik.net/2012/04/pismo-jeleni-trivan/

Djindjic je poslije bio mnogo umjereniji no ne treba zaboraviti da je i on pohodio Republiku Sumsku i slikao se na Palama. Rijetki su oni u Srbiji koji krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih nisu zajahali tog sovinistickog zmaja. Ostaje nekolicina casnih ljudi poput ekipe Pescanika i beogradskog kruga oko Bogdana Bogdanovica no vecina njih ima predznak srpskih izdajnika. Svakako da su promijenjene geopoliticke okolnosti doprinjele zamiranju "SNI" (srpskog nacionalnog interesa) i da neke realne opasnosti od prodora novocetnika na zapad za sada nema.

Tko je glasao

to sto prigovaras dindicu

to sto prigovaras dindicu mozes prigovoriti skoro svakom aktivnom politicaru tog doba, ili nesto slicno...

cak i vecini malo aktivnih politicara ili barem politikanata, vecini kao nekih vaznih ljudi i vecini gradana .. bilo koje republike bivse SFRJ, kao i bilo koje nacije..

na zalost, ali je tako...

kod nas je trebalo dosta godina da se pronacionalisticka retorika promijeni i da ljudi kazu kako tako nesto (sto su prije kao normalno i euforicno tvrdili) nisu nikad ni mislili ni rekli.. otprilike nakon 97 ili 98 se pocelo mijenjati u neko gradansko razmisljanje

u srbiji par godina kasnije, prvo jer 90 do 95 nisu bas nesto osjetili kao ratnu strahotu, u inflaciji su bili orijentirani na sebe, prezivljavanje i blokadu.. pa su ih malo ameri bombardirali.. tako da se tek poslije 2002 pocinje stanje mijenjati... u politickoj, kao i u gradanskoj misli i retorici..

euforiji onih dana rijetki su odoljeli.. i bili ismijavani ili cak i u opasnosti..

o uspjehu bez pripadanja i deklariranja sebe u mainstreem vec po mjestu stanovanja nacionalizma u vrhu politike mislim da nije bilo nikoga ili skoro nikoga...

ili su bili disidenti u drugim ex-republikama ili nekim drugim drzavama..

obicni ljudi, oslobodeni ili uzasnuti utjecajima mas-ideje bilo koje vrste.. znas, bilo ih je jako jako malo... tako da ni dindicu ne bi trebalo previse taj dio zamjeriti, jer ako bismo, obzirom na ono sto se kasnije trudio da to svoje djelovanje ponisti.. i ako bismo taj princip "zamjeranja" primijenili na sve oko nas i nas same.. vecina se ne bi imala s kime razgovarati sve dok ne napusti teritorije bivsih YU drzava.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Oba dvoje

ste u pravu. Baš zbog te nacionalistčke retorike nisam bio na martovskim demonstracijama 1991 jer su me sve opcije plašile.
Kada su izašli tenkovi na ulice i kada su pohapsili ogroman broj demonstranata tek onda sam otišao sa svojim studentima demonstrirati o čemu sam već pisao.
Naša osnovna vodilja je bila pravo na slobodu govora i protest zbog gušenja iste tenkovima i zatvaranjem ljudi. Na žalost kada su pušteni iz zatvora većina je nastavila sa nacionalističkom retorikom a mi smo proglašeni neželjenim elementom :)
Istina je da su se istom retorikom skoro svi služili u svim republikama bivše Jugoslavije.
Valjda tek kada su ukapirali da će ih sve ta nacionalistička retorika "sahraniti" i da ratovanje i nije baš "zabavno" dolazi do promjene retorike a i strategija. Koliko je tko iskren a tko ima figu u džepu to ćemo se još načekati za sa sigurnošću reći.

Tko je glasao

što je to što jugoslaveni nisu u stanju vidjeti?

puno je toga nedovršeno nakon raspada jugoslavije
najviše kod onih koji su se osjećali jugoslavenima, jer im je takva bila sudbina
porijeklo, jezik, uspomene
nešto manje u onih koji znaju, osjećaju da je prostor zajedničke kulture, povijesti, širi od samo hrvatske, srpske, crnogorske, bošnjačke
kao neko zajedničko dvorište,
i moje i nije moje,
u političkom smislu jugoslavija i jugoslavenstvo,važni su, iako ne i presudno važni, elementi
dijelovi samog političkog identiteta i hrvata i srba, o bošnjacima da i ne govorim

netko je jednom rekao da je jugoslavija umrla jer je nisu dovoljno voljeli
i to je istina
ono što je prevladalo bila je ljubav prema nečem drugom, interes, mržnja, strah, ali
ljubavi prema jugoslaviji, političke ljubavi, nije bilo dovoljno

i na neki način, čak i najsvjetliji primjeri suvremenog jugoslavenstva, iz našeg vremena
od ante markovića, do feral tribunea, lucića ostali su nam dužni ...
ima nečeg što nije rečeno
ne bih ovdje parafrazirao gunthera grassa
nema u toj neizrečenosti ništa opasno za svjetski mir
ali u toj neizrečenosti je klica nerazumijevanja
između krsnika i bosancera ili splice

neke stvari, toliko su nam blizu, pred nosom, da ih ne vidimo
neke ljubavi toliko puta povrijedimo
neke ruže toliko puta ugazimo
da nam je jasno da ih nećemo moći oživjeti
kao roditelji zajedničkog djeteta na vikend primopredaji, mogli smo ali nismo

što je to što jugoslaveni nisu u stanju vidjeti?
i zašto je to važno?

jer su jugoslaveni, u ime jugoslavenstva, držali vlast, kontrolu, stvarali iluziju napretka, slobode, humanog društva
i danas
nakon svih zločina koji su počinjeni
nevino sude i presuđuju krivcima
srbima, hrvatima, pa i bošnjacima - nešto tiše, slovencima, albancima

mislim da je važno rasvijetliti iluziju koja je dovela do nemoći jugoslavenske ideje
nemoći da omogući transformaciju jugoslavije u demokratsko društvo
ili da omogući razlaz bez nasilja i zločina

kad bi jugoslaveni bili onako kristalno jasni u odnosu na svoje jugoslavenstvo
kao što je na primjer srđa popović jasan u odnosu na svoje srpstvo, pripadanje srpskom narodu,
bilo bi nam puno toga jasnije

u tom smislu najvažniji dio priče o rehabilitaciji draže mihajlovića
jest odnos današnje srbije prema mihajloviću kao jugoslavenu
rehabilitacija mihajlovića pokazuje kako današnja srpska elita
vidi srpsku politiku, vidi sebe
interpretacija politike draže mihajlovića
srbi na okup, konačni cilj je ujedinjenje svih srba u jednu državu, a sredstva prilagoditi cilju

u tom smislu eu predstavlja konačni hologramski cilj
preklopiti suvremenu srpsku reinterpretaciju mihajlovićeve politike
sa eu ciljem, jer će u eu konačno,( nakon dvije neuspješne jugoslavije) svi srbi živjeti u jednoj državi,
i imati u eu parlamentu dvaput više poslanika od hrvata
a kosovo će biti dio srbije/eu

luka

Tko je glasao

Da li uopće postoji neko

Da li uopće postoji neko društvo koje nije xyto. Kad kažem xyto mislim na forsiranje stvaranja onih nekih drugih a da bi oni neki prvi dospjeli do većeg udjela u prostoru i bogatstvim. Drugi se taj čas stvaraju u obitelji i društvu

da li je moguće da prvi (recimo u nekom pravednom xy društvu, gdje su prvi oni koji su vrijedniji, pametniji, brži i bla) budu u toliko pažljivi prema drugima da se ovi nikad ni ne osjete drugima, odnosno da i nisu drugi po bilo kojem osnovu (straost, nacija, rasa, spol, invaliditet, obrenovići....), kako je Camus negdje rekao u smislu: „ne idi ispred mene nisam dovoljno dobar da bih te slijedio, ne idi iza mene jer nisam dovoljno dobar da bih vodio, samo idi uz mene i budi mi prijatelj“ - e baš to je pravi i jedini stvarni neprijatelj xy društva kad se ono kreće prema fašističkom

Tko je glasao

Pojmovi

Moramo Luka razjasniti jednu stvar ,kada moje ime spominješ i uspoređuješ sa VKrsnikom. On je radio i prove veći dio radnog vijeka za Tanjug gdje su radili provjereni jugosslovenski komunistički kadrovi a mene su ti komunisti progonili i niti dana nisam bio u partiji.
Ja sam u Srbiji baš imao problema je nisam skrivao svoje porijeklo i čak naprotiv, hvalio se njime.
E sada se situacija promijenila. Netko nije dosljedan a to nisam ja.
Ostalo toje razmišljanje je interesantno ali ne znam kako meni može netko onda reći da " ružićasto" razmišljam :)

Tko je glasao

a što će biti kad snijegovi stisnu?

vkrsnik objašnjava što bi moglo biti, drvosjek zna

ne vjerujem da će srbija napasti hrvatsku, više ne
rat će se nastaviti drugim sredstvima
u ime nacionalnog interesa
ne zato što nedostaje energije, po potrebi mržnje
ne zato jer nisu postavljeni temelji dezinformacije i laži pa vatru mržnje treba samo malo raspiriti
nego zato jer smo u eu i natou
pa se borba za nacionalni interes vodi drugačije

ružičasto razmišljaju oni koji gledaju ljude s kojima se druže i ne vjeruju da bi oni mogli jednog dana ...
za to ružičasto u očima odgovornim držim "jugoslovenstvo"

srbija skreće u desno
a od normalnih građana očekujem da znaju što je u redu, a što nije
ako ne znaju tu je eu i nato da im objasni
demokracija, izbori, jedan čovjek jedan glas, vlast većine, ali i poštovanje manjine, priznanje i poštovanje granica među republikama kao međudržavnih granica, potpora vlastitom narodu gdje je manjina u drugoj državi, ali uz poštovanje integriteta druge države
ipak, i unutar pravila, širok je prostor za kreativnu primjenu načela nacionalnog interesa
na načelu nacionalnog interesa temeljila se politika agresije, stvaranja velike srbije, šutnja običnog građanina devedesetih godina, a temelji se i politika službene srbije danas

neke stvari ostaju zanimljive

zašto jugoslavenska ideja nije uspjela dati ponuditi rješenje koje bi u srbiji prepoznali kao bolje za nacionalni interes srba od ideja tadića starijeg

drugo, ako je jugoslavenstvo bilo dobro a jugoslaveni kao ljudi i osobito kao politički izbor bolji od nacionalista
kako nisu bili u stanju prenijeti političkim elitama, komunističke partije, jna
ove elementarne poruke koje su konačno elitama u regiji, prostoru bivše jugoslavije, istočno od soče i sjeverno od albanije donijeli birokrati eu, i vojnici natoa

je li reforma jugoslavenskog komunizma uopće bila moguća?
je li postojao način na koji bi jugoslavensko društvo postalo demokratsko a da se jugoslavija ne raspadne pod agresijom jna?

nije
jedini način da jugoslavija preživi kao demokratska država bio bi
da srpska elita prihvati jugoslaviju kao bolji izbor od velike srbije
složenu federativno konfederativnu zajednicu kao bolju od centralizirane velike srbije

to se nije dogodilo
i nije bio prvi put
srpka elita birala je politički put borbe za veliku srbiju i
1903. kada su obrenovići bačeni kroz prozor i izabrana crna ruka i karađorđevići
slijedili su balkanski ratovi, ubojstvo ferdinanda, poraz i okupacija, pa pobjeda i za nagradu vodeće mjesto u novostvorenoj jugoslaviji
1941. kada je odbačen princ pavle, sporazum s hrvatskom,
1989-91. kad je odbačena ideja demokratske jugoslavije, nakon pada komunizma
2003. kad je ubijen đinđić
u nekim trenucima skretanje političkog kursa srpskog državnog broda provedeno je naglo, oštro, nasilno uz očiglednu pomoć britanske tajne službe, ali nakon cijelog vijeka kontinuiranog djelovanja može se reći da je i velik dio srpskog naroda koji ne živi u samoj srbiji, dakle srbi u hrvatskoj, srbi u bosni i hercegovini, crnoj gori, kosovu
doveden u poziciju da takvu politiku vidi kao politiku nacionalnog interesa, nekako jedinu moguću
neobično bi bilo i potencijalno opasno za svakog srbina da pokuša ozbiljno tvrditi suprotno
kao političar, ili javna osoba,
može, do neke granice, kao egzotični primjerak srpskog političkog raritetnog cvijeta, takozvanog ukrasa demokracije

je li reforma jugoslavenskog komunizma uopće bila moguća?
je li postojao način na koji bi jugoslavensko društvo postalo demokratsko a da se jugoslavija ne raspadne pod agresijom jna?
nije

luka

Tko je glasao

preskočio si 1968-1971

Pa, smetalo mi je da se ja nekako izdvojim, da budem angažovana u
smislu da imam vlast nad svojim vršnjacima, pogotovo da me tako vide moji
profesori. Jedan od retkih ljudi koji je toga bio svestan u mome karakteru je
bio Marko Nikezić. On mi je govorio: “Ti se uvek pomalo stidiš što si sekretar
CK!” Tačno, i ja to Vama mogu da kažem, to je jedna od barijera za ovaj
razgovor jer to je nešto autentično što će možda neko sutra da pročita i da
kaže – šta sad ona priča tu priču?! A zaista je bilo tako. Ja politiku nikad nisam
shvatala kao profesiju, kao nekakav poziv, ja se vrlo dobro sećam svojih
studija, bio je neki studentski skup, popunjavali smo glasačke listiće za
studentski odbor, naišao je moj profesor Radoslav Bošković koji je predavao
staroslovenski jezik i uporednu gramatiku slovenskih jezika, koga sam ja
obožavala, smatrala da je stvarno ingeniozan. On je bio zaprepašćen, mene
tu vidi među aktivistima i pita: “Perovićeva, šta ćete Vi ovde?” Ja sam rekla
da nešto pomažem i tako... Hoću da Vam kažem, politički angažman dobrog
dela te generacije je bio neko služenje opštem dobru, mi smo to tako razumevali.

Zato je meni vrlo teško da Vam o tome govorim jer posle svega što se
desilo, to ljudima izgleda neuverljivo. Ali, znate kako, mi smo tom pokretu
prilazili dobrim delom zato što je on nas tražio, kao najbolje đake, kao ljude
koji imaju prirodni autoritet u svojoj sredini, mi smo tako tome prilazili, a
ne da postanemo funkcioneri, da upravljamo ljudima, pogotovo da imamo
neke privilegije.
…………………
Nikezić je govorio:
“Ne možemo da očekujemo jedinstvo u zemlji ako se nastavi osećanje da su
Srbi temelj Jugoslavije... Ako je Jugoslavija neophodna, onda je neophodna
svima, a ne samo Srbima.”
Prave razlike su došle posle obračuna u Hrvatskoj
jer mi nismo bili za intervenciju. Mislim da su se oni sa nama razišli jer
su videli da taj sukob sa Hrvatskom, ja se to nadam, bez ove umerene struje
u partiji, ne bi izneli bez oštrijeg konfl ikta. Parola je bila da mi moramo otići
jer ćemo se sporazumeti sa drugima u Jugoslaviji. Znači, bio je potreban
nesporazum...
Možete li malo da personalizujete? Kome je bio potreban nesporazum?
Ne mogu da personalizujem zato što je to kolalo u Srbiji, u čaršiji, u
srpskoj partiji koja je takođe imala svoju čaršiju, bilo je stanovište da mi moramo
otići, da smo slab partner za odmeravanje snaga posle Tita. To nije izgovoreno
u političkom rukovodstvu, ali to je nešto što je kuloarski kružilo,
kao što ovde sve ide tako, ali jeste rečeno da mi svojom liberalizacijom,
O SEBI 47
spremnošću, popustljivošću prema Hrvatima, prema drugima, slabimo
poziju Srbije za taj odlučujući dan kada Tita više ne bude. E, sad, mi smo
se zalagali i za modernu privredu i naročito za povlačenje komandne uloge
partije na neke normalne pozicije vlasti, za participiranje lokalnih sredina,
stručnih udruženja, za demokratizaciju... Mi smo se razišli na unutrašnjem
koncepcijskom pitanju dalje orijentacije, evolucije unutar zemlje i tržišne
privrede, ali i njenih političkih konsekvenci, liberalizacije štampe
http://www.seminarskirad.biz/seminarski/latinka%20perovic-snaga%20licne%...

http://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id...

Tko je glasao

solaris

generacija latinke perović predstavljala je jednu od rijetkih mogućnosti da se odnosi unutar jugoslavije odmaknu od rješavanja konflikta srbi hrvati
i da se počne graditi
odnosno točnije
da se dozvoli da počne rasti nešto što se ne hrani mržnjom i strahom nego nekom drugom hranjivom tvari
od onog ružičastog između ljudi, kultura, jezika
do onog realnog ekonomskog

možemo pokušati mogućnosti popisati pa vidjeti zašto nisu uspjele
1938. princ pavle - maček (nezgodno vrijeme, i nije za kriviti britance što su ubacili u vatru rata jugoslaviju, pokrenuli tragediju i dali mnogima priliku za zločine i herojstva, a sebi barem mali timeout. Kako bi se ta priča bila završila, i koliko je uopće mogla funkcionirati bez poštivanja crnogorske i bošnjačke samobitnosti ... nije više zanimljivo. S hrvatske strane puno se emotivne energije ulagalo u koncept banovine, preveć koliko je realno težio, ali ta energija pokazuje koliko je hrvatska javnost bila spremna tada 1939. prepoznati banovinu kao nešto vrijedno truda, truda sličnog onom kojeg latinka opisuje kao služenje općem dobru)
1941.1945. 1948 tito hebrang ranković...
bleiburg, teški zločini, neobične sudbine vodećih hrvatskih komunista i partizana, premalo snage u srpskih partizana, previše u jugoslavena - tita i njegovih janjičara
1965. 68. 71.
maknuti su oni vođe srpskih komunista koji su jedini mogli dogovoriti demokratsku jugoslaviju
zamijenili su h oni koji su bili spremni, kad jednom tita ne bude, stvoriti veliku srbiju

tito je očigledno puno toga razumio
dao je ustav iz 1974. konfederalni
dao je oružje republikama, teritorijalnoj obrani
ali sve je to besmisleno, bez ljudi koji su jedini mogli dogovoriti i izgraditi poštenu i demokratsku jugoslaviju, a koje je smijenio

jugoslavija je ipak bila fritzlovo dijete
jugoslaveni su kao ona djeca s površine, sa sunca
ali koja znaju negdje duboko potisnuto da otac/djed majku/kćer drži negdje duboko
i siluje redovito, a ona mu rađa djecu
i stvarno jedna od slika s kraja jugoslavije je ona kučanova s kosova
dok albanski rudari jedu banane

monstrumi iz proteklih ratova
ipak su na neki način, jednim dijelom neosporno titova djeca
stari je mrtav, netko se mora suočiti s onim što je napravio, ili propustio napraviti
neka to rade povjesničari

ali kao u golom kuharu
oprezno

luka

Tko je glasao

kriza + rat = ubijanje gradova

https://zokstersomething.wordpress.com/2012/04/06/bogdan-bogdanovic-o-sa...
http://zokstersomething.wordpress.com/2012/01/21/ne-smeta-mu-poziv-na-ub...

Tito je uspješnim manevrom izvrdao staljinu
i tu je i velika zasluga ali i početak nevjerovatnog kulta ličnosti kojeg nije mogao (da je bio i manje tašt) zaustaviti
popratna zvijer koja ga "čuva" jakoosnažuje uz pomoć opet velesila

upravo zbog raznih cijenjenih ljudi bilo bi uputno jugoslaviju ne izjednačavati sa srboslavijom

Latinka, Bogdanović, Nikezić ....ali i hrpe drugih i živih i mrtvih su takođe titova djeca ... ovdje je neophodan razlikovni rječnk.
Zato dole negdje i dajem onaj film iz crnog vala - dok nakićeni govori uz štafetu uspavljuju ekipe, tzv paralelni sustav bavi se "odgojem".

(uopćavanja su kao uopćavanja tipa svi su Hrvati ustaše ili svi su Srbi četnici....i zato kako kažeš - oprezno)

povjesničari (zajedno - objektivno) su npr uspjeli ustanoviti razloge pregomilavanja i dodavanja nula kod žrtava u Jasenovcu.
Blajburg ipak nije Katinska šuma ..... i ostale zemlje imaju svoje Blajburge kao što imaju i svoje Jasenovce.... upiranje prstom čitave Evrope zadnjih skoro 7 desetljeća ovamo, govori više o njenoj nečistoj savjesti i skretanju sa svojih mjesta zločina .... i sad imamo svježe žrtve i ponovno nejasno dugotrajno stanje .... BIH ih ima puno

na svakom je da otvori glavu za dijalog

Tko je glasao

put u pakao

3103

čini se kao da je problem jugoslavije u prošlosti
kaže splica u kmentarima kako jugoslaveni nestaju, izumiru

ne slažem se
mislim u pravu je splica kada kaže da se geografija ne može mijenjati
susjedi će uvijek biti susjedi ...
ni prošlost se ne može mijenjati
ali za budućnost

važno je raščistiti zašto jedan, na prvi pogled tako dobar, etičan, projekt
stvaranje višenacionalne zajednice
naizgled bolji od usko nacionalističkih projekata
završio u krvi i razaranju
A DA TO JUGOSLAVENI DUHOM NISU SPRIJEČILI
ne samo da nisu spriječili
nego ih je neka unutrašnja cenzura, teža i od mehanizma hrvatske šutnje
spriječila da uopće vide krv i razaranje
rat
dok im doslovno nije došao na vrata

kako?
zašto?

zašto je propala jugoslavija?
zašto nije uspjela jugoslavenska ideja?

to je važno, jer će biti lakše, izgraditi neizbježne susjedske, dobrosusjedske odnose
u budućoj balkanskoj skandinaviji
ako budemo razumjeli, barem dio
i pazi sad
ako je jugoslavenstvo imalo u sebi nešto maligno, klicu smrti i razaranja
dobro je tu klicu uočiti
kako nas ne bi dobre namjeru opet odvele u pakao

luka

Tko je glasao

da li je prije ove zadnje

da li je prije ove zadnje juge bilo perioda od skoro pola stoljeća bez ratova?
to se ujedno odnosi i na razne druge zemlje a nakon ww2 koje su ako se izuzme terorizam, mirne

tamo je ww2 završio, a ovdje namjerno ili slučajno nije
(a što je slučaj sa većinom nesvrstanih)

da se Jalta drugačije odvila možda ne bi bilo tako

mislim da smo premalene zemlje da bi mogle ili htjele samostalno zakuhavati i određivati granice

Tko je glasao

Latinka je ostala dosljednja

Latinka je ostala dosljednja sebi.. uvijek, kako i treba svaki pravi covjek ..

i ja ju izuzetno postujem kao covjeka i kao intelektualca

http://lunoprof.blogspot.com/2011/05/latinka-perovic-istoricarka-by-tama...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

bit čistke je onemogučavanje dijaloga

Parola je bila da mi moramo otići jer ćemo se sporazumeti sa drugima u Jugoslaviji. Znači, bio je potreban
nesporazum...

i ne samo bit čistke
to je onaj element koji njeguju sile zbog manipuliranja, "elite" su do sita zbrinute u igri sa zbrinutom "opozicijom". Poligon za eksperimentiranje na Balkanu je uvijek na ON. Kad treba, kad se drugačije ne može, Balkan je uvijek tu - dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko

podjednako kako kod susjeda takva je pažnja za tim ovdje, jako su je proširili pajdaši tuđman-milošević a i razni dežurni, brižni za čistoću nacije, vjere i svih ostalih vrh moralnih pripadajućih im principa

Tko je glasao

Jebali te Tuđmanovi pajdaši.

Žena u cijelom tom intrvjuu i ne spomene Tuđmana, već svo zlo vidi u politici koju su provodile srpske elite i onda dođe ON - 3103 i izjednači krivnju. Pa da ti čovjek poželi presuditi po kratkom postupku.

Čitaj PTMJK... ČITAJ IKS sine što je ta srpkinja rekla, nemoj izvlačiti iz konteksta i mijenjati cijeli smisao intervjua. Ovo je ključni momenat, nikakav Tuđman i njegovi pajdaši:

" Stvar se nije desila via facti, nego je proklamovana van institucija, van svih pravila. Razvijena je maksimalna intolerancija: Slovenci su konjušari, Hrvati su ustaše, Albanci su talog, Crnogorci i Makedonci su se odrodili... Postojalo je opšte jedinstvo u smislu ujedinjenja Srba u jednu državu ili isecanja srpskog etničkog prostora. Tu koncepciju su podržale sve naše institucije: crkva, SANU, pisci, intelektualaci, vojska... Objektivno, rat je dugo pripreman.
Gdje je pripreman?
Ispričaću vam razgovor sa tadašnjim predsednikom SANU, Antonijem Isakovićem, sa kojim sam razgovarala negde 1987. godine. Tokom razgovora, Isaković je počeo da objašnjava kako je došlo vreme da Srbija konačno reši svoje pitanje, da Slovenci i Hrvati ne žele Jugoslaviju...
„Čekaj” – prekinula sam ga, “vi hoćete rat?“
„Da”, potvrdio je, “ali u Srbiji neće neće biti rata. Poginuće samo 80.000 ljudi!“
„Ali, kojih to 80.000 ljudi?! Čijih glava?!“ – pitala sam.
I onda kažu – rat je došao iznenada, Milošević je kriv… Pa, nije!
Rat je pripreman i nije slučajno da između Memoranduma SANU i Srpskog kulturnog kluba nema razlike. Slobodan Jovanović je govorio da osim nacionalizma, u Srbiji nema druge tradicije."

Tko je glasao

"Pa da ti čovjek poželi presuditi po kratkom postupku."

reče @krrrrek i potvrdi moju tezu

(Latinku i previše dugo pratim i čitam a da bi mi je ti trebao tumačiti)

Tko je glasao

Uopće nisi skužio zašto sam

Uopće nisi skužio zašto sam ti baš to napisao...druže!

Tko je glasao

@Luka je počeo od početka,

od bacanja Obrenovića kroz prozor,
ostala povijest je u tom slijedu.
Luka na dalje pita da li je reforma jugoslovenskog komunizma bila moguća i uopće se osvrće na jugoslovenstvo

Latinka i krug su od sedamdeset prve bile rijetke ptice u srbiji koje su u tom trenutku bile pometene
Rat je projektiran dok je milošević bio bubuljičast, ali ne i tuđman, taj je pasivni dio projekta, idealan od kada se malko odmorio u ugodnom apartmanu koji su neki nazvali zatvor
Naravno da je vojna velesila izvela agresiju
I naravno da je to išlo (80.000 žrtava) na one ne „jugoslovenske“ narode (pritom na „jugoslaviju“ mislim na srboslaviju)
I ona bi se od početka projektiranja ovoga rata trebala tako zvati
Tuđman je izbačen velikom magu iz rukava, kao onaj idealan: tupasti napuhanac koji će vjerno odrađivati drugi dio projekta, nakićen kad treba u titovom bjelom odjelu
On jest druga polovica projekta
Prvi je pokretač malko inteligentnija i karizmatičnija osoba koji je mogao pokrentati događanja naroda
Pa šta god ti i tanjug mislili o tom

Tko je glasao

tupast i napuhan da, ali pobjednik

budimo precizni

jedini koji je mogao zaustaviti malignu alteraciju jna - jedine centralno kontrolirane sile u jugoslaviji - i dobro naoružane, nakon titove smrti
bilo je rukovodstvo srpske partije, odnosno, još preciznije, srpska politička elita
(nije teško nabrojiti one koji su se igrom političkog slučaja, s više ili manje zasluge našli za kormilom srpskog državnog broda, i budući nisu odgovarali planiranoj politici bili maknuti, politički i/ili fizički od obrenovića, princa pavla, latinke perović, đinđića)
od momenta kad srpska politička elita
preuzima vlast u srpskoj jedinoj partiji

dalje je sve više manje zadano
nitko drugi ne bi mogao promijeniti tok događaja
demokratska jugoslavija nije bila moguća
oružana agresija s ciljem ostvarenja velike srbije nije se mogla izbjeći

svi su imali svoju ulogu
slovenci da dostojanstveno i što brže izađu
(cilj je bio da nakon odlaska prostali prostor bude regija, prostor u kojem državne granice republika više ne vrijede, i na kojem se silom i etničkim čišćenjem uspostavljaju nove granice buduće velike srbije)
i kučan je tu ulogu maestralno odigrao

tuđmanu je bila namijenjena uloga gubitnika
čiju će se zemlju rastrgati
i koja će preživjeti samo milošću jačeg u nekom reduciranom obliku
prisiljena prihvatiti neljudske i ponižavajuće uvjete primirja

tuđman je, jednim dijelom i tupastom napuhanošću
uspio dobiti rat
a pregovarali su s miloševićem/koji je predstavljao srpsku političku elitu
svi
i kučan i izetbegović i zulfikaršpašić i amerikanci i europljani

luka

Tko je glasao

A da li je on pobjednik?

Vukovar je pobjednik

nad tom idejom velesila kojima smeta zdravlje kao što zdravlje smeta i farmaciji

tuđman je pobjednik u onim djelovima gdje je bio njegov dio projekta
Vukovar izlazi izvan okvira projektnog zadatka

Tko je glasao

Memorandum SANU

3103,

Gdje je u vašim razmatranjima Memorandum SANU iz 1986. godine. Naravno ne uklapa se u vašu kontrukciju, pa ga je najbolje prešutjeti. Toliko o vašoj kvazi objektivnosti. Vi ste ipak jedan amaterski i diletantski zagovornik podjednake krivnje.

Tko je glasao

zanimljivo je da baš vi niste

zanimljivo je da baš vi niste primjetili da je u nabrajanju kod Luke slučajno izostao taj važni period 68, 71, 74
ja jesam diletant, laik potpuni

ne zagovaram podjednaku krivnju
vi ste jako dobro informirani
pa i onda, kad je srpska "inteligencija" krenula u završnicu projekta u vidu konačnog rješenja

Tko je glasao

za pet

Luka,

čestitam na ovoj izvrsnoj i jasnoj analizi. Jugoslavenski komunizma po demokratskim standardima bio je drveno željezo i nakon odlaska autoritarnog vođe jednostavno nije mogao preživjeti. Valjda će nekima zatupljenima nešto biti jasnije.

Stojte mi dobro

Tko je glasao

usporedba

splica,

citirat cu dio lukinog komentara:

ali u toj neizrečenosti je klica nerazumijevanja
između krsnika i bosancera ili splice.

Prema tome, nije točno da vas luka uspoređuje sa mnom, dapače on ističe razliku između mojih stajališta i stajališta bosančera i vas.

što se tiče mojeg rada u Tanjugu, sama činjenica da nisam mogao ući u agenciju a to je bilo 1970. godine, a da prije toga u 32. godini nisam ušao u SK govori gledajući iz sadašnje perspektive da je to bila agencija pod kontrolom SKJ. U Tanjugu je tada bio direktor hrvatski kadar Pero Ivačić, kojega su u beogradskoj redakciji, trebali reći sastavljenoj od Srba Crnogoraca, nešto hrvatskih Jugoslovena i pokojeg Muslimana, Makedonca i Slovenca, otvoreno ili prikriveno smatrali ustašom, samo zato što je bio hrvatski kadar. I mene su budući da sam došao iz Splita smatrali Dalmatincom, a ne Hrvatom. Jednostavno za to društvo uz časne iznimke Hrvat je bio jednako ustaša. Kad sam napisao tekst kojim sam branio prijelazak Hajdukovog igrača Vedrana Rožića u sidnejsku Croatiju u Tanjugu je bilo zahtjeva da me se izbaci iz agencije.

Što želim ovime kazati. Sociološko-mentalni sklop najvećeg dijela srpske inteligencije ostao je na razini Garašanina i Pravoslavne crkve. Kod njih se samo modeli mijenjaju, a sve suštinski ostaje isto. Zar nije Slobodan Milošević bio komunist, da bi postao nacionalsocijalist. Tako je i sa sadašnjom situacijom u Srbiji, jer ona jednostavno nije prošla niti je još spremna za socilošku katarzu. To ne može promijeniti ni 5 posto srpske inteligacije kakovu recimo predstavlja na simboličnoj razini odvjetnik Srđa Popović. Zato vas u ocjeni srbijanske političke klime smatram naivcem.

stojte mi dobro.

Tko je glasao

Pauza

Isprika što sam se morao malo isključiti iz diskusije iz objektivnih razloga ali i komplimenti što diskusija nije izašla iz relativno normalnih okvira što je jako česst slučaj kod ovakvih tema. Mišljenja sam bio da ću morati puno češće intervenirati :)
Srpska ekspazinonistička ideja stvarno je dominirala cilelo prošlo stoljeće a i sada još ima dosta čvrsto i rasprostranjeno uporište. Moramo priznati da je i ideja Velike Hrvatske imala više ili mannje sljebenika u prošlom stoljeću dok se u ovome, izgleda, smanjuje.
Pitanje je što to može donijeti u budućnosti nama, njima a i ostalim susjedima.
Nama, ako mislimo na teritorij Republike Hrvatske,, ne može teritorijalno priprijetiti i to je shvatio cijeli srpski vrh uključujući SANU. Nestalo je baze, nestalo je Srba u Hrvatskoj i to se, i da hoće ne može promijeniti u slijedećih par stotina godina.
Srpski vrh kod nas traži patnera sa kojim bi mogao
-ili podijeliti Bosnu
-ili naći potpora za izdvajanje Republke Srpske.
Tu su opasni baš ti kvazi Jugosloveni predvođeni Lagumdžijom ali, gle malera, čak ih se i naš SDP odrekao pa Lagumdžja trči kao zec pred klanje kod Srba i prijeti se nekim trgovinskim ratovima sa Hrvatskom.
Plitkost te politike će baš prije ili kasnije dovesti Srbe i Hrvate za zajednički stol da usuglase svoje stavove prema BIH koji Bošnjacima neće nimalo odgovarati a koji će baš zbog svoje neiskrene politike gubiti potporru EU čiji će Hrvatska jedina biti član najmanje slijedećih deset godina.
Prema tome Srbija ne može realizirati niti jedan svoj cilj ako ne sjedne ravnopravno za stol sa Hrvatskom. To je dio katarze o kojoj ja govorim. Prihvatiti Hrvatsku kao ravnopravnog partnera i susjeda.
Tuđman je pobijedio u ratu i baš ta pobjeda je srušila sliku kod prosječnog Srbina o Hrvatima kao neravnopravnim protivnicima, koji se mogu na brzinu i uz male gubitke pokoriti. Taj mit koji se stvarno "utuvio" Srbima u glavu kao o nekim lajbecima koji će se razbježati kada opali prvi metak, definitivno je nakon ovoga rata mrtav.
No Tuđman je završio rat u Hrvatskoj no svojim, u najmanju ruku, nerazumnim ponašanjem u Daytonu, ostavio je neriješeno hrvatsko pitanje u BIH kao izvor nesigurnosti u regiji.
Sa tim ogromnim problemom naši sadašnji i budući politički vrh mora biti izuzetno oprezan a na veliku nesreću nema pravog partnera za razgovor u obje susjedne zemlje.
Po meni najveća greška bi bila krenuti putem kojim ovog trenutka ide Srbija a bogme i velik dio BIH.
Nemam namjeru hvaliti trenutnu vlast u Hrvatskoj ali bih povalio posjet i retoriku Zorana Milanovića BIH kao i iznbegavanje susreta sa srbijanskim vrhom na svim razinama. U ovome trenutku to bi se moglo shvatiti i iskoristiti samo za još veće jačanje nacionalističkih ambicija susjeda.
Sa novom vlašču u Srbiji treba razgovarai i održavati dobre odnose ali i postaviti čvrste stavove u pogledu vanjske politike Hrvatske prema BIH ali i Srbije prema BIH. Samo takvim principijelnim ponašanjem možemo dugoročno profitirati a i dovesti do poštenih i iskrenih odnosa u regiji.
Hrvatska je trenutno u izuzetno dobroj poziciji i dosljednošću je treba održati. Bilo bi dobro i za naše susjede i za nas da ne nasjedamo na provokacije i posvetimo se redu u svome dvorištu.
Epizoda Jugoslavija je završena, čeka nas epizoda EU i hajde da tamo probamo zauzeti respektabilan položaj te time postavimo visoke kriterijume i našim susjedima.

Tko je glasao

Put Srbije na Zapad vodi preko Hrvatske

Citirat ću najvažniji dio teksta.

"Srpski vrh kod nas traži patnera sa kojim bi mogao
-ili podijeliti Bosnu
-ili naći potpora za izdvajanje Republke Srpske."

Točno je, Srbija i službena i neslužbena i dalje želi podijeliti Bosnu i Hercegovinu i zato u Hrvatskoj traži partnera, a već su ga našli u predsjedniku Ivi Josipoviću koji u tom smislu igra igru koju mu diktira njegov britanski Srbin dr. Dejan Jović. Na neki način predsjednik Josipović ne samo da je učinio veliki diplomatski gaf što je otišao u posjet Miloradu Dodiku i što mu je čestitao godišnjicu, nego je na neki način izdao hrvatske nacionalne interese. Jer interes Hrvatske nikako ne smije biti podjela Bosne i Hercegovine, a posebice ne izdvajanje Republike Srpske. S druge strane Zoran Milanović je u posjetu Bosni i Hercegovini ignorirao Milorada Dodika, pa se postavlja pitanje kakvu politiku vodi državni vrh, odnosno predsjednik Josipović i Vlada. Hrvatska nikako ne smije pristati na ponude iz Beograda da se pregovara o sudbini Bosne i Hercegovine, jer to je već viđeno kod Tuđmana i Miloševića i eto kako je završilo. Strateški cilj Hrvatske mora biti opstanak Bosne i Hercegovine kao cjelovite države, a ne njezino cijepanje. Druga je stvar kako će se urediti unutarnji odnosi u kojima Hrvati kao dosad ne će biti zapostavljana strana. Ali tome su najviše sami krivi, naravno uz asistenciju Tđmana koji je zagovarao Herceg Bosu.

U ratu ako ćemo pravo više je pobijedio hrvatski narod nego Tuđman koji nije bio siguran u tu snagu naroda, pa je u projekt ušao kalkuliranjem s konfederacijom što je pak bilo neorihatljivo srbijanskoj ekspanzionističkoj politici. Hrvati su pobijedili u nametnutom Srpsko-hrvatskom ratu i dok to ne shvate u Srbiji nikakva katarzna nije moguća, kako ispravno podvlači Srđa Popović. Ali on na žalost predstavlja 5 posto Srbijanaca.

Sto se tiče Daytona Amerikancima, odnosno Billu Clintonu bilo je najvažnije da se na ovim prostorima zaustavi rat, pa je tako prihvaćen Daytonski sporazum koji je nota bene izrađen u britanskom Foreign Officeu. Dok sve tri strane u BIH ne dođu pameti, a kako se vidi to ne namjeravaju ni Bošnjaci ni Srbi po mojem mišljenju Bosna i Hercegovina će dugo vremena tavoriti, kao što je to slučaj i s podijeljenim Cirpom. Nikakav rat nije moguć prije svega što Amerikanci, i to je dobro, na ovom području imaju dvije vojne baze, Bondsteel na Kosovu i Eagle kod Tuzle.

Srbi će zato, kao što to već čine pokušavati drukčijim metodama ostvarivati svoj imperijalistički plan, pa zato daju punu potporu Republici Srspkoj koja se na neki način može usporediti politički s otcjepljenjem Katange od Konga sredinom prošlog stoljeća.

Ne bih rekao da nam Srbija mora biti prioritet u budućoj vanjskopolitičkoj orijentacija. Ulaskom u NATO, što je starteško postignuće i prključenjem EU koje se i ne mora dogoditi kako je najavljeno iduće godine Hrvatska mora voditi srednjeeuropsku i mediteransku a ne balkansku politiku. Na Srbiji je da takvu Hrvatsku shvati ako želi i u njezinom interesu. Put Srbije prema Zapadu vodi preko Hrvatske

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci