Tagovi

Šokantna gola istina

Ustavni sud Republike Hrvatske
Trg svetog Marka 4
10000 Zagreb

DOPUNA USTAVNE TUŽBE

predate Ustavnom sudu dana 18. 12. 2009. godine

temeljem članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH

I PODACI O PODNOSITELJU DOPUNE USTAVNE TUŽBE

MILJENKO STRIČAK IZ Varaždina, Čanjevo 5 a, sada u kaznionici u Lepoglavi,
Ulica Hrvatskih Pavlina 1, Lepoglava

II PODACI O OSPORAVANIM AKTIMA

POJEDINAČNI AKT KOJI SE OSPORAVA, A PROTIV KOJEG SU ISCRPLJENA SVA SREDSTVA PRAVNE ZAŠTITE

Presuda Županijskog suda u Zadru, posl. Oznake KŽ-437/08 od 4. studenog 2009. godine, u kaznenom postupku povodom odlučivanja o mojoj žalbi u pravnoj stvari radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 272. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. i drugim kaznenog zakona.

Datum primitka citirane presude je 23. studeni 2009. godine.

DRUGI POJEDINAČNI AKT KOJI SE OSPORAVA

Presuda Općinskog suda u Zadru posl. oznaka K-793/ 08 od 23. rujna
2008. godine.

III USTAVNO PRAVO KOJE SE SMATRA POVRIJEĐENIM

Kao podnositelj dopune ustavne tužbe tražim da se ustavna tužba, u moje ime predata Ustavnom sudu RH dana 18. prosinca 2009. godine, po mom izabranom odvjetniku gospodinu Željku Olujiću, ima smatrati pravno valjanom u sadržaju i po roku podnošenja, te uzeta u razmatranje kao osnova za ovu dopunu. U dopuni ću istaknuti samo one činjenice i argumente, koje je moj odvjetnik propustio ili ih nije dovoljno obrazložio i argumentirao. Držim dopunjene činjenice presudno važnim za usvajanje moje ustavne tužbe.

Osim ustavnih prava, koja su mi nakon prometne nesreće u tunelu „Ledenik“ na auto- cesti A 1 dana 28. srpnja 2006. godine grubo kršena, u postupcima koje su vodila državna tijela s javnim ovlastima, kao što su policija, sudac istražitelj, Državno odvjetništvo, a kasnije i sudovi, ovom dopunom ću obuhvatiti kršenje mojeg Ustavom RH zajamčenog prava na štovanje i pravnu zaštitu mojeg osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti iz članka 35. Ustava RH; povredu odredbe članka 30. Ustava RH; povredu odredbe članka 27. Ustava RH; te iznijeti dokaze o nepostojanju neizravne namjere u počinjenju navedenog kaznenog djela.

IV ČINJENICE I RAZLOZI NA KOJIMA SE TEMELJI TVRDNJA O
POVREDI USTAVNOG PRAVA

Zgrožene stravičnom prometnom nesrećom zabilježene video snimkom nadzorne kamere u tunelu „Ledenik“, sve uključene državne institucije, policija, sudac istražitelj, sudski vještaci, Općinsko državno odvjetništvo, Hrvatske autoceste, sudovi te mediji, javnost, vlasnik teretnog i priključnog vozila kojim sam u nesreći upravljao, a naročito moj izabrani branitelj gospodin Željko Olujić, su se automatski, refleksno udružili u zločinačku organizaciju višeg stupnja, s namjerom da ishode maksimalno predviđenu sudsku osudu protiv mene i da istovremeno pojedinačno zaštite same sebe od vlastite suodgovornosti. Iako je formiranje zločinačke organizacije nastupilo spontano, ono je istovremeno izvršeno svjesno, što je evidentno po načinu na koji su sve poduzete istražne, a kasnije i sudske procesne radnje imale manipulativan karakter, s namjerom da se sva odgovornost prebaci isključivo na mene, a sukrivci aboliraju na nedopušten i nezakonit način.

Pojam zločinačke organizacije višeg stupnja je definiran u Kaznenom zakonu, člankom 89. točkom 23.

Izvještavanje medija o predmetnoj prometnoj nesreći je bilo tendeciozno i zločinački organizirano. Mediji nisu objavili ni jednu jedinu činjenicu koja bi dovela u sumnju moje ubilačke namjere. Snimka nadzorne kamere je u medijima i na internetu zloupotrijebljena na način da se prikazivala i prikazuje kao neupitan dokaz moje krivnje i naročito teškog oblika izvršenja kaznenog djela. Posebno podlo držim postupanje medija zbog toga što su brutalno i nasilno koristili moje psihofizičko stanje poslije nesreće da bi me, preko roditelja i brata, uznemiravali, zanimajući se isključivo za moje eventualne psihičke poremećaje ili bolesti. Sve u nastojanju da dođu do senzacionalnih dokaza o mojoj monstruoznosti.

Nitko u Hrvatskoj, ni struka, ni nadležna državna tijela ni mediji nisu se zapitali kako je moguće da je Hrvatska godinama po sigurnosti na cestama među najnesigurnijim državama u Evropi i kako je moguće da se za takvo stanje isključivo okrivljavaju vozači koji su uzrokovali prometne nesreće.

Pitanje na koje prvostupanjski sud nije našao odgovor, ali ga nije ni zanimao, jest činjenica da su djelatnici Hrvatskih autocesta, odmah poslije nesreće izbrisali video snimke s drugih nadzornih kamera unutar i izvan tunela „Ledenik“. Time se uništilo dokaze, koji su mogli doprinijeti rasvjetljavanju činjenica povezanih s nesrećom. Istovremeno su time Hrvatske autoceste stvorile preduvjet da skinu svaku odgovornost sa sebe za nesreću, jer su mogli tvrditi da je njihov djelatnik bio ispred južnog ulaza u tunel, osiguravao nesmetano odvijanje prometa i meni davao propisane znakove da smanjim brzinu kretanja. To naprosto nije istina, jer sam ja, tek ulaskom u tunel zadrijemao, zbog premorenosti i prometnim stručnjacima poznatog efekta da se zadrijema ulaskom sa jarkog dnevnog svjetla u tamu tunela. Da sam drijemao ili bio nepažljiv prije ulaska u tunel, tada ne bih mogao slijediti prometnu traku kojom sam se kretao. Stoga držim, da je djelatnik Hrvatskih autocesta bio pred tunelom, da bih ga ja primjetio i postupio po njegovim znakovima.

Osim toga, na snimci nadzorne kamere se lijepo vidi da je zaustavljena kolona vozila u desnoj prometnoj traci u tunelu bila u fazi nastajanja u trenutku nesreće, dok su se vozila lijevom prometnom trakom nesmetano kretala u istom smjeru. Sud nije utvrdio u kojem vremenu Hrvatske autoceste mogu reagirati na nastale zastoje u prometu, postaviti odgovarajuću prometnu signalizaciju i svoje djelatnike, kako bi spriječili tragedije poput ove. Odgovorno tvrdim da Hrvatske autoceste nisu, prije mog ulaska s vozilom u tunel, sve to napravile na opisani način.

Neodrživa je tvrdnja Hrvatskih autocesta da je bila stvorena kolona vozila od predjela viadukta Crna Draga te postavljen prometni znak ograničenja brzine na 60 km/h na portalu ispred prethodnog tunela Bristovac, jer sam se ja vozilom neometano kretao cijelo vrijeme brzinom od najmanje 90 km/h. Da sam se kretao navedenom brzinom u koloni vozila logično je da bih prometnu nesreću izazvao znatno prije izlaska iz tunela Ledenik, ili prilagodio brzinu kretanja brzini kolone.

Upravo zbog toga što je svjedok obrane Damir Bertić mogao svojim iskazom pobiti iskaz svjedoka optužbe Mikanovića, sud je uzeo kao dokazane činjenice koje su proizašle iz njegova iskaza, dok je prijedlog za saslušanje svjedoka Damira Bertića, odbijen. Tako je sud pristrano, cijeneći svjedoke, slagalo konstrukciju, koja je odgovarala tvrdnjama Hrvatskih autocesta. Što je najgore, svjedok Mirko Mikanović je u iskazu potvrdio moj navod da na ulazu u tunel Ledenik nije stajao i davao prometne znakove nikakav djelatnik Hrvatskih autocesta, niti su bili postavljeni posebni prometni znakovi. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrđivao materijalnu istinu i provjeravao iskaze mene, kao optuženog i svjedoka Mikanovića.

S obzirom da su Hrvatske autoceste očekivale zastoje, zbog pojačanog prometa na autocesti u turističkoj sezoni, bile su dužne smjesta prekinuti, zabraniti odvijanje prometa na prvi znak da dolazi do formiranja zaustavljene kolone vozila na autocesti i u tunelu, jer se radi o vrlo opasnoj pojavi u posebno opasnim prometnim uvjetima. Tim više, što je kolnik u tunelu Ledenik u svojoj cijeloj dužini u blagom zavoju, pa je preglednost smanjena.

Nesporno je da su policija i istražni sudac svoj dio posla na mjestu prometne nesreće odradili krajnje površno, nestručno, neprofesionalno i namjerno uništavajući brojne dokaze, a nisu na propisan način osigurali mjesto prometne nesreće. Zbog njihove aljkavosti s mjesta nesreće je netragom nestao tahografski uređaj i ograničavač brzine. Mediji su mene optužili da sam, teško ozlijeđen i u životnoj opasnosti, potpuno nepokretan, sakrio te uređaje, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude, u dijelu „zaključna razmatranja“ tu optužbu implicitno stavlja meni na teret. Iz čega proizlazi da sam pored kaznenog djela koje mi se stavilo na teret, počinio i druga kaznena djela, a koja nisu ni istražena ni sudski procesuirana!

Nadalje, sud nije ničim dokazao svoju pretpostavku da u svom kajanju zbog tragedije koju sam prouzročio, nisam bio iskren. Štoviše, tu otežavajuću okolnost sud nije ni utvrđivao, iako je kao dokazanu uzeo pri odmjeravanju visine kazne.

Navedeno je postupanje prvostupanjskog suda tim čudnije i neodrživo zato što se pored neovlaštenog nagađanja činjenica, sud upustio u obacivanje egzaktno utvrđenih dokaza s mjesta prometne nesreće, a koje su utvrdili policijski službenici. Naime, sud je iz potpuno nerazumljivih pravnih razloga i neovlašteno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vukelića da, policijskim očevidom utvrđeni tragovi kočenja, u dužini od 15 metara, poluprikolice kojom sam ja upravljao, nisu moji, već tragovi kočenja poluprikolice „VOLVO“ teglljača koji je bio ispred mene. Policija je prilikom očevida prometne nesreće utvrdila i označila, osim mojih, i tragove kočenja poluprikolice tegljača „VOLVO“, pa je tim nevjerojatnije sudsko odbijanje policijskih nalaza u odnosu na nestručno i neistinito mišljenje sudskog vještaka, koji nije bio nazočan na mjestu prometne nesreće i u vrijeme sačinjavanja policijskog Zapisnika o očevidu.

Odbacujući materijalni dokaz- tragove mojeg kočenja, sud je sebi dao manevarski prostor za daljnje manipulacije. Sudski vještaci u postupku nisu ukazali sudu na činjenicu da sam prije kočenja, svojim vozilom prešao određeni put u vremenu reagiranja. To vrijeme reagiranja, ovisno o brojnim faktorima, u uvjetima pod kojima se nesreća dogodila, nije moglo biti kraće od 1 sekunde. S obzirom na okolnosti, moje vrijeme reagiranja je bilo i duže, što znači da je pri brzini od najmanje 90 km/h, put mojeg reagiranja bio minimalno 25 metara. S putem kočenja, od utvrđenih 15 metara to iznosi 40 metara zaustavnog puta prije nalijetanja na zaustavljeno osobno vozilo ispred mene! Kako to može biti gruba bezobzirnost? Tako da se činjenice ne- priznaju!

Sud uopće nije razmatrao materijalnu činjenicu da je na udaljenosti od pedesetak metara ispred mene u tunelu se kretalo teretno motorno vozilo s ceradom, koje je nailaskom na kolonu vozila,skrenulo u lijevu prometnu traku i nesmanjenom brzinom nastavilo vožnju. Prema snimci nadzorne kamere, tek u momentu njegova skretanja u lijevo, ja sam mogao uočiti zaustavljenu kolonu. Po svim pokazateljima, a i po policijskom zapisniku o očevidu prometne nesreće, ja sam tada i reagirao i kočio, iako to nije bilo dovoljno na vrijeme da bih izbjegao nesreću.

Sve ovo držim pravno relevantnim, jer sud ne smije i nije ovlašten arbitrarno ocjenjivati materijalne tragove fiksirane i označene na skici lica mjesta nesreće. Ovo je krunski dokaz manipulativnosti prvostupanjskog sudskog postupka i bilo je bitno za ishod ovog kaznenog postupka, jer je utjecalo na pravnu kvalifikaciju osuđujuće presude. Sud je neistinitom pretpostavkom da nisam kočio prije naleta na osobno vozilo ispred mene, netočno zaključio da to „ po ocjeni vijeća predstavlja drugačiju, intenzivniju bezobzirnost nego li u odnosu na situaciju kada bi do toga naleta došlo uz pokušaj zaustavljanja“ (stranica 52. pobijane prvostupanjske presude)

Zbog lažnog pijeteta prema tragično stradalim osobama, naročito poginuloj vozačici osobnog vozila Jadranki Matešić Marković, sudovi u svojim presudama nisu željeli uočiti još jednu presudno važnu činjenicu. Poginula vozačica nije bila vješt i siguran vozač, niti je imala dobre vozačke navike!Jednako kao što ih nemam ja ili bilo koji drugi vozač u Hrvatskoj! Da je imala dobru vozačku naviku da, prilikom usporavanja ili zaustavljanja svog vozila, prati prometnu situaciju iza sebe, znalački i pomno, tada se ispred mene sasvim sigurno ne bi zaustavila. Na snimci nadzorne kamere u tunelu Ledenik, evidentno je da se ona prilikom zaustavljanja iza tegljača „VOLVO“, koncentrirala na prometnu situaciju ispred sebe, a ne iza, kako to nalaže sigurnosno prometno pravilo. Pri tom je gubila dragocjeno vrijeme i mogućnost da pravilnom reakcijom produži kretanje i skrene u lijevu prometnu traku. Tada bih, vrlo vjerojatno, poginuo ja, a ne četvero nevinih ljudi!

Premda sve nabrojane činjenice, na točno određeni način, predstavljaju grubo kršenje mojih ustavnih prava i sloboda, ne navodim ih s namjerom da Ustavni sud meritorno odlučuje o biti stvari- mojoj kaznenoj odgovornosti. Hoću ukazati na bezobzirnost zločinačke organizacije višeg stupnja, koja mi, ne birajući sredstva, zloupotrebama ovlasti i položaja pojedinih njenih istitucionalnih članova, želi imputirati svu odgovornost za uzrokovanje tragedije.

Tragična je istina da su svi sudionici ove prometne nesreće žrtve činjenice da Hrvatska nije pravna država, već zločinačka organizacija višeg stupnja. I ne samo oni, već svi koji su u prometnim nesrećama stradali u proteklih sedamnaest godina ili će tek stradati u budućnosti.

Evo dokaza za ovu zastrašujuću tvrdnju:
- u vremenu od 1992. godine, pa do kolovoza 2004. godine, ni jedan vozački ispit u Hrvatskoj nije proveden na zakonit način;
- u tom vremenu, pa sve do danas, nitko u Hrvatskoj ne provodi stručnu i kvalitetnu obuku kandidata za vozače;
- Hrvatski autoklub na neustavan i nezakonit način obavlja poslove stručne ovlaštene organizacije u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače;
- Hrvatski autoklub zloupotrebljava javne ovlasti u djelatnosti, što predstavlja neustavnu zloupotrebu monopola uspostavljenog Zakonom;
- nadležna ministarstva, nekada Ministarstvo obrazovanja, a danas Ministarstvo unutarnjih poslova na koruptivan i zločinački način izbjegavaju spriječiti Hrvatski autoklub u počinjenju masovnih zločina, odbijajući raditi stručni, inspekcijski i upravni nadzor nad HAK-om;
- Ministarstvo unutarnjih poslova od travnja 1999. godine do danas odbija vršiti svoju ustavnu nadležnost da kriminal u HAK-u prijavi Državnom odvjetništvu ( dokaz su dopisi iz MUP-a, Odjela za sigurnost cestovnog prometa broj: 511- 01- 24- 94432/ 1- 2004 MP od 28. prosinca 2004. godine i broj: 511- 01- 14- 5202/ 99. B.P. od 14. travnja 1999. god;
- MUP je cijelom serijom zloupotreba ovlasti i nadležnosti počinio brojna kaznena djela, u nastojanju da spriječi državne organe RH da otkriju i sudski procesuiraju kaznena djela Hrvatskog autokluba, počinjena na štetu autoškola, kandidata za vozače i sigurnosti prometa na cestama;
- sve državne institucije, uključujući Vladu RH, Sabor RH, predsjednika RH i Državno odvjetništvo, a koje su do saznanja o masovnom kršenju ustavnih prava i sloboda građana po pitanju sigurnosti u cestovnom prometu, došli na druge načine, a ne preko MUP-a, odbile su po tom pitanju vršiti svoje ustavne i zakonske ovlasti;
- Ministarstvo unutarnjih poslova RH je srušilo ustavni poredak RH, na način da je Ustavnom sudu RH zabranio da ocijeni ustavnost Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/04 );
- Ministarstvo unutarnjih poslova je naložilo Saboru RH da 2008. godine promijeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama, na način da se stari Zakon prepiše, s promjenom zakonskih članaka koje je od Ustavnog suda tražila Hrvatska seljačka stranka;
- Ustavni sud RH je Rješenjem broj: U-I- 4442/2004 od 28 siječnja 2009. godine i drugim brojevima, odbacio prijedloge za ocjenu ustavnosti određenih članaka Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obrazloženjem da su promjenom zakona u Saboru prestale postojati pretpostavke za ocjenu;
- Ustavni sud je Rješenjem, donesenim više od četiri godine nakon podnošenja prijedloga, povrijedio Ustav RH i Ustavni zakon o Ustavnom sudu, jer je ignorirao svoju ovlast da, u slučaju opravdane pretpostavke da bi eventualne neustavane odredbe Zakona mogle proizvesti trajne i nepopravljive štete, može naložiti suspenziju osporenih članaka Zakona, ili postupak ubrzati. U tom vremenu Ustavni sud RH nije bio u stanju čak ni donijeti Rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom , čime je Ustavni sud na sebe preuzeo odgovornost za sve stradale u cestovnom prometu;
- Ustavni sud RH je donošenjem Rješenja od 28. siječnja 2009. godine povrijedio Ustav RH na način da je prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/ 04) podnositelja Boža Penda iz Korčule, upućenog predsjednici Ustavnog suda gospođi Jasni Omejec 19. lipnja 2008. godine uvrstio u njegov prijedlog podnesen 2004. godine. Time je Ustavni sud namjerno i prešutno odbio ocijeniti suglasnost ukinutog Zakona i nakon što je prestao važiti, iako je to ovlast i dužnost suda. Tako je Ustavni sud izrazio svoju pripadnost i lojalnost zločinačkoj organizaciji višeg stupnja;
- sve institucije hrvatske države, suočene s predstavkama na temu sigurnosti prometa na cestama se služe mafijaškim zakonom šutnje, odbijajući meritorno i nadležno odgovarati, a ako formalno i odgovore, onda to nikada nije odgovor na predstavke, već prijetnje, ucjene ili lažna obećanja.

Jedina konstanta koja se može uočiti u svim kriminalnim i koruptivnim procesima u Hrvatskoj jest činjenica da sve državne institucije djeluju isključivo na način da imaju zadatak spriječiti svaku mogućnost dokazivanja postojanja i djelovanja zločinačke organizacije višeg stupnja. Po načelu „ono što se ne dokaže, nije se ni dogodilo“. Pri tom činjenice, dokazi, svjedoci i propisi nemaju nikakvu važnost. Hrvatskom vlada apsolutni strah od mafije i potpuna nekultura činjenica.

Osim ustavnih prava, koja su mi u sudskom postupku povrijeđena, a koja je moj izabrani odvjetnik istaknuo u ustavnoj tužbi, povrijeđeno mi je i pravo na žalbu višem stupnju i to na način da je dopuna žalbe na presudu prvostupanjskog suda, upućena od strane moje majke, Milice Stričak, Općinskom sudu u Zadru, ostala bez ikakva odgovora. Dopuna žalbe je poslana putem pošte i na istu nismo dobili nikakav odgovor. Županijski sud u Zadru u osporavanoj presudi od 4. studenog 2009. godine ne citira ni jedan od navoda te dopune žalbe niti se o istima očituje.

Nadalje, moj izabrani odvjetnik, gospodin Željko Olujić me nije branio svim raspoloživim i dostupnim mu činjenicama. Imao je dokaze i saznanja da je osposobljavanje kandidataza vozače u Hrvatskoj organizirano i provođeno na nestručan i vrlo opasan način, ali se to nije usudio iznijeti u sudskom postupku. Mene ne zanima koji je njegov razlog za takvo postupanje. Samo proizlazi da je izbjegavanjem da sudu predoči činjenice i dokaze,unaprijed pristao na drastičnu kaznu zatvora za mene.

Nevjerojatan je podatak da mi je gospodin Olujić, prilikom razgovora povodom donesene presude Županijskog suda u Zadru, kojom mi se kazna zatvora smanjila za 8 mjeseci, objašnjavao da Županijski sud nije mogao prihvatiti moju žalbu u većoj mjeri, jer da bi to izazvalo konsternaciju javnosti i medija. Što dokazuje da gospodin Olujić moju obranu nije vodio u dobroj vjeri i poštivajući odvjetnički etički kodeks. On očito cijelo vrijeme, braneći me i pišući žalbe, nije vjerovao meni i činjenicama, već sustavu, medijima i javnosti. Braneći pozicije zločinačke organizacije, meni je nanio nemjerljivu moralnu štetu.

Dokaz da je ovo činjenično točno, je slijedeći citat iz žalbe na prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru,uložene 8. prosinca 2008. godine, a u kojem gospodin Olujić kaže: „U kaznenom pravu uvijek vrijedi načelo: osuđeni ili pretjerano osuđeni krivac za nezgodu znači vrlo veliku opasnost: prije svega stoga što su možda i drugi krivci na slobodi, pa prema tome i dalje vreba opasnost, ista ona zbog koje je došlo do prve prometne nesreće“ (stranica 5. žalbe). Gospodin Olujić implicitno priznaje da zna tko su ti drugi krivci i zna da predstavljaju opasnost po sigurnost prometa na cestama. Zašto ih ne imenuje? Nije li na ovaj način poslao poruku Županijskom sudu u Zadru da za nezakonitu suradnju s pravosuđem očekuje smanjenje moje kazne?

I odvjetnik obitelji žrtava ove prometne nesreće, gospodin Silvije Degen je imao saznanja o nezakonitostima i korupciji u sustavu osposobljavanja kandidata za vozače u Hrvatskoj, ali ih je zatajio od svojih klijenata, i na taj način ih spriječio da naknadu pretrpljene štete sudskim putem zatraže od Hrvatske države.

Nesporna je i lako dokaziva tvrdnja da se obuka kandidata za vozače u Hrvatskoj obavlja na nestručan i površan način, suprotno zakonskoj odredbi prema kojoj vozači za sigurno upravljanje motornim vozilima moraju imati potrebno znanje i vještine. Obuka se u pravilu izvodi do nivoa usvajanja tehničkih vještina i nedostatnog znanja. I to je jedini uzrok svake prometne nesreće. Radi prikrivanja stanja, policija zlonamjerno dezinformira javnost, zamjenjujući uzročno- posljedične veze u prometnim nesrećama. Tako uzrokom proglašavaju posljedice neznanja.

Osobno, sve do tragedije, nisam znao, a još manje sam bio svjestan svojih nedovoljnih znanja i vještina za sigurno upravljanje teretnim motornim vozilima. Bio sam uvjeren da sam vješt i siguran vozač, da sam u srednjoj školi prošao kvalitetnu obuku za kvalificiranog profesionalnog vozača te nisam ni slutio što ćemi se dogoditi. Međutim, u školi nikada ništa nisam čuo o utjecajima na vozača, kao što su droga, alkohol, lijekovi, bolest, umor, raspoloženje, klimatski uvjeti. Nisam kroz obuku stekao sve dobre vozačke navike koje bi me učinile apsolutno sigurnim vozačem. Nisam znao da kroničan umor u stjecaju s nekim drugim okolnostima predstavlja vrlo veliku opasnost. Nisam znao za efekat kojim tunel u kombinaciji s umorom i velikom vrućinom izaziva drijemanje vozača. Konačno, nisam znao da je opuštanje vozača, pod varljivim utjecajem dugogodišnjeg iskustva, vrlo ozbiljna i opasna zamka. Sve se to u obuci smatra logičnim i samo po sebi razumljivim. Ali, isto tako sve to stoji u nastavnim planovima i programima kao obavezni dio obuke.

Danas mi je , nažalost s puno zakašnjenja i sa strašnom cijenom koju ću plaćati cijeli život, potpuno jasna situacija svakog profesionalnog, pa i amaterskog vozača u Hrvatskoj, koji upravljaju vozilima nesvjesni svojih iluzija u pogledu vlastite sigurnosti, ali i sigurnosti drugih sudionika u prometu na cestama. To je jedan neviđeni rulet i samo slučaj odlučuje tko će postati žrtva ovog ludila. Potpuno nepotrebno.

Dopuna ustavne tužbe nije pisana s namjerom da se optuži bilo koga u mjeri koju činjenice ne potvrđuju ili da se mene oslobodi za onaj dio odgovornosti koji je samo i isključivo moj. Smisao dopune je da zaštitim moj dignitet te ljudska i ustavna prava koja mi pripadaju, ali i da ne dozvolim da moju sudbinu doživljavaju drugi profesionalni vozači u Hrvatskoj iz istih razloga zbog kojih sam ja kriv za smrt četvero ljudi. Još jednom izražavam kajanje i bol zbog tragedije koju sam uzrokovao, ali mislim da je kazna zatvora najmanja kazna koju sam dužan platiti. Moja životna misija je postalo vratiti dug društvu i obiteljima poginulih u granicama mogućeg i na rijetko viđen način. Za tako nešto mi je potrebna podrška, a ne osuda i izopćenje iz društva.

„Treba paziti da kazna ne bude veća nego grijeh i da se zbog istog uzroka jedni kažnjavaju , a drugi i ne pozivaju na odgovornost“. - Ciceron

Radi svega navedenog u ustavnoj tužbi, kao i gore navedenog, pridružujem se prijedlogu mog izabranog odvjetnika da naslovni sud donese

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba.

2. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru posl. oznake K- 793/ 06 od 23. rujna 2008.godine, kao i presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru posl. oznake KŽ- 437/ 08 od 4. studenog 2009. godine te se cijeli predmet vraća na ponovno suđenje.

V. POPIS PRILOŽENIH DOKUMENATA

- 3 puta dopuna ustavne tužbe
- 2 puta kopija dopisa MUP-a broj: 511- 01- 14- 5202/ 99. B.P. od 14. travnja 1999.
- 2 puta kopija dopisa MUP-a broj: 511- 01- 24- 94432/ 1- 2004 MP od 28.12. 2004.
- 2 x kopija Rješenja Ustavnog suda RH broj: U-I-4442/ 2004 od 28. siječnja 2009.

U Varaždinu 29. prosinca 2009. godine

MILJENKO STRIČAK

U vrijeme kada je pisana ova dopuna ustavne tužbe, vozač kamiona smrti iz tunela Ledenik, još uvijek nije imao pojma da je stravična žrtva staljinističkog sudskog montiranog postupka, koji je protiv njega vodilo nazovi hrvatsko pravosuđe. Tek godinu dana kasnije, krajem 2010. godine, prilikom pisanja tužbe za naknadu štete protiv Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava, otkrilo se nekoliko frapantnih činjenica.

Nije ovo priča o korumpiranom sudstvu. Ovo je puno šokantnija priča o korumpiranom kokošinjcu od Ustavnog suda.

Uglavnom, nakon što je njegov izabrani odvjetnik u prosincu 2009. godine Ustavnom sudu podnio ustavnu tužbu, nesretni vozač je shvatio da je vrag odnio šalu. Ustavna tužba je bila napisana na način da je bilo vrlo predvidljivo da na Ustavnom sudu nema šanse da prođe. Stoga je obitelj vozača, koji je već bio na izdržavanju pravomoćne sudske presude, odlučila stvari uzeti u svoje ruke i Ustavnom sudu poslati dopunu tužbe, u kojoj su istakli bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje od strane sudova.

Očekivano, Ustavni sud je polovicom 2010. godine odbacio ustavnu tužbu, dok dopunu nije htio razmatrati, jer je navodno uložena van ustavnog roka. I tu počinje šokantna opriča.

Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu je propisan rok za podnošenje ustavne tužbe, ali se dopuna ustavne tužbe nigdje ne spominje, niti je moguće rokom ograničiti dopunu. Naime, u sudskim postupcima se uvijek naknadna saznanja i dokazi mogu, pa čak i moraju dostaviti u spis, inače se prešućivanje ne smatra žalbenom osnovom. Zato je bilo vrlo neobično da se Ustavni sud, ne želeći se suočiti s činjenicama iz dopune ustavne tužbe, odlučio pozvati na nepostojeći rok. Logika Ustavnog suda je bila vrlo jednostavna: ako nismo razmatrali dopunu, mi ne znamo što u dopuni stoji. Ako ne znamo- ne znamo. I točka.

Pomalo naivno, ali u stvari vrlo opasno razmišljanje, iza kojega stoji protivdržavni terorizam.Kako to? Jednostavno. Ustavni sud nije smio zatvoriti oči i okrenuti glavu od činjenice da je podnositelj dopune ustavne tužbe istakao činjenicu da ga njegovi odvjetnici, a bilo ih je više, u sudskim postupcima nisu zastupali na prosionalnan i etičan način. Nisu ga čak nikako branili, već su nezakonito surađivali s organima represije i štitili državu od evidentne odgovornosti za nastalu tragediju u ovom, ali i svim sličnim tragedijama. Ustavni sud je, postupajući po ustavnoj tužbi i njenoj dopuni, po službenoj dužnosti morao razmatrati navode iz istih, čak i onda kada je predmet zaključio onako kako je zaključio. Ali, ne. Bagra od navodnih sudaca je reaktivnom i beskarakternom , neustavnom i prešutnom odlukom, odbila razmatrati činjenice i utvrditi istinu te time dala direktnu potporu stravičnoj korupciji i organiziranom kriminalu u sudstvu. Radi se o nečuvenom i drskom , nasilnom rušenju ustavnog poretka RH, i to od strane Ustavnog suda.

Za ovaj dio priče, potpuno je nevažno što je tek naknadno otkriveno slijedeće:
- Općinski sud u Zadru je u prvostupanjskom postupku odbio priznati tragove s mjesta prometne nesreće, a koje su utvrdili sudac istražitelj i policija;
- Sud je nezakonito surađivao s braniteljima optuženog, Hrvatskim autocestama, vlasnikom kamiona, policijom i prometnim i medicinskim sudskim vještacima;
- Sud je falsificirao video- snimke, čijem službenom pregledavanju su bili prisutni branitelji optuženog, ali ne i javnost. Branitelji nisu reagirali na falsifikate, a zatvorena sjednica suda je bila izgovor da novinari ne bi uočili što se događa ( pregledom falsificiranih snimki je utvrđeno da se na poluprikolici Strička ne vide upaljena stop- svjetla, nakon ulaska u kadar nadzorne kamere i u trenutku nesreće. Međutim, na snimci nesreće na youtube se jasno vide svjetla i trenutak kada vozaču puca desna bedrena kost. Druga snimka ulaska u tunel, je snimljena naknadno, jer je originalna snimka ulaska kamiona u tunel, odmah nakon nesreće prebrisana;
- Sud je pogrešno utvrdio da je vozač bio u radnom odnosu u trenutku nesreće, a nije bio- radio je na crno, a da to nije znao- nije bio prijavljen niti na bilo koji način osiguran;
- Sud je cijelom nizom nezakonitih postupaka zaobilazio činjenice i dokaze o krivnji drugih za izazivanje nesreće, nastojeći svu odgovornost prebaciti na vozača. Tako nije utvrđena činjenica da su nesreću skrivile Hrvatske autoceste, nezakonitom regulacijom prometa u tunelu. Tunel ni danas nema upotrebnu dozvolu, dakle u ilegalnoj je upotrebi. Dva djelatnika Hrvatskih autocesta su na sudu dali lažne iskaze, ali u njima ni jednom jedinom riječju ne spominjiu Strička, niti su ga teretili da je postupao bezobzirno, a ta svjedočenja su, uz montirane ostale dokaze, bila ključna za konačnu presudu od 8 godina zatvora;
- Sud je odbio saslušavati svjedoke obrane, rekonstruirati nesreću i provjeriti brojne dokaze, jer je namjera bila dokazati da je nesreća skrivljena namjerom da se ubije, a ne iz nehaja;
- Sud je na nezakonit način ishodio od Općinskog državnog odvjetništva da promijeni optužni prijedlog, što je ovo i učinilo, te se uklonio umor kao uzrok (to bi bio nehaj), a ubacila namjera. Koruptivna namjera Suda je bila izreći što veću kaznu zatvora ( do 10 godina), a ne suditi za nehaj s maksimalnom kaznom od 5 godina. Međutim, zloupotrebom položaja i ovlasti i na način koji predstavlja nasilno rušenje pravnog i ustavnog poretka RH, Sud je prvenstveno išao na nezakonitu zaštitu sukrivaca za nesreću, iako je znao i tko su oni i kako su suodgovorni.

Evo, dragi prijatelji, pa sada lamentirajte o vašim dojmovima o ustavnom sudu, o vašim očekivanjima od njega, o krasnim i hvalevrijednim akcijama građana da kolektivno i energično brane svoja ljudska prava i slobode putem ovog kokošinjca. S velikom radoznalošću očekujem da će se oglasiti naši "specijalisti" po pitanju Ustavnog suda. Ima također nešto što bih s punim pravom mogao očekivati, ali znam da neću imati zadovoljstvo da mi se očekivanje ispuni. kada "rasprava" mine, ako uopće i zaživi, reći ću vam o čemu je riječ.

Komentari

Katastrofa.

Ja sam potpuno šokiran ovim tekstom i tezama koje se ovdje pokušavaju prikazati. Tu uključujem i komentare koje sam pročitao, ali mi se ne da odgovarati na svaku nebulozu posebno.
Svašta sam čitao na Internetu, po kojem surfam preko 20 godina, ali ovo je otprilike novo dno dna.
Uopće nemam namjeru ulaziti u raspravu, ali potpuno izokretanje teza i bacanje krivice za vlastitu smrt jadnoj poginuloj ženi je nevjerojatno.
Recimo ovako:
1. Vozač apsolutno i u svakom trenutku ima potpuno pravo zaustaviti svoje vozilo i nasred prometnog traka kojim se kreće bez obzira na brzinu kojom se kretao. Dakle ja na autocesti mogu iz 110 km/h sjest na kočnicu i zaustavit se u 100 m i svaki vozač koji me udari je kriv. Krivica možda može biti dijelom podijeljena, ali vozač koji vozi mora prilagoditi brzinu (bez obzira na znakove ili generalna ograničenja) i razmak da može izbjeći nalet na vozilo ispred u svim slučajevima. Izuzeci od tog pravila su jako rijetki - npr ako vozilu koje je udareno ne rade stop-svjetla, ako je vozilo bilo zaustavljeno dulje vremena i vozač ga je mogao pomaknuti, a nije ga označio sa trokutom i još par drugih.
To je malo generička definicija i prilično isključiva, ali vozač mora imati pravo da zaustavi vozilo u svakom trenutku. Vozaču može pozliti, smračiti mu se pred očima, vozilo je možda doživjelo ozbiljan kvar, guma je mogla puknuti, na cesti je možda neka prepreka tipa daske ili kamena itd.
Dakle vozač koji je udario odostraga je u 99% slučajeva kriv. Otprilike u 98.9% to je i ispravno i pravedno.

Praćenje 'situacije iza svog vozila' nije zakonska obveza (volio bih nedvosmislen i direktan citat zakona koji bi me možda opovrgnuo - ne generalije tipa 'vozač vozilom mora upravljati na siguran način'). Primarna vozačeva odgovornost je pozornost prema naprijed tj. u smjeru kretanja vlastitog vozila. Vozač realno ne može istovremeno u svim situacijama pratiti situaciju i ispred i iza sebe. Već i zbog toga što iza sebe gleda pomoću 3 retrovizora koji često daju i pogrešnu sliku a i skretanje pažnje i razmatranje situacije ispred/iza bi značajno skratilo i vrijeme reakcije u opasnosti.

2. Vozačica se morala prestrojiti u lijevu traku.
Druga izvrnuta teza i to na zastrašujući način. Da postoji taj tekst u zakonu, ali samo ako se ne krši sa nekim drugim. Vozač se smije prestrojiti samo ako se uvjerio da za to ima mogućnosti i da nikome neće oduzeti prednost. Vozačica možda nije imala prilike dovoljno provjeriti situaciju u lijevoj traci dok je bila u vožnji i odlučila se zaustaviti. Svi zakoni joj daju to pravo. Ona je možda htjela uzeti nešto vremena i u tunelu dobro provjeriti lijevu stranu, a možda je i sam šok od potrebe naglog zaustavljanja u tunelu bio preveliki da se bez detljne provjere odvaži da prestrojavanja (gdje su nota-bene i one pločice/kockice na crti koje lupaju kad se prestrojavaš da bi se obeshrabrilo prestrojavanje u tunelu). Ma uopće nije važno zašto je stala, a nije se prestrojila.
Jednostavno je stala ispred zaustavljenog kamiona u svojoj traci i tu je njena odgovornost završila i ona je napravila sve po PS-u.

Uostalom navedeni citat se odnosi na GUŽVU na autocesti. Odakle je vozačica u tom trenutku mogla znati da se kamion (koji usput budi rečeno i potpuno zakloni pogled na situaciju ispred) zaustavio zbog gužve. Npr. moglo se raditi i o nesreći, a ona bi se prestrojila na lijevo i npr. lupila ranjenog čovjeka koji je u šoku izašao iz svog auta.

3. Efekt 'drijemanja' na ulazu u tunel, čak i da je znanstveno dokazan (možda i je, ne znam) sigurno ne opravdava vozača za nesreću već ga čini i dodatno odgovornim jer je upravljao kamionom u stanju u kojemu nije bio 100% spreman za vožnju. Tim više što se ovdje radi o profesionalnom vozaču.

4. Da se vazačica prestrojila, vozač bi ubio sam sebe i sve bi bilo ok.
Nebulozno. Ispred vozačice je mogao biti i pun autobus putnika i taj nalet je mogao završiti i sa puno više žrtava. Time i priznaje da je kriv te da nije bio u mogućnosti zaustaviti vozilo na vrijeme.

5. HAC-ove greške i ostalo.
Greške HAC-a možda i postoje, dapače čak i vrlo vjerujem da postoje, ali to ne lišava vozača ni jedne trunčice njegove odgovornosti što nije na vrijeme zaustavio vozilo.
To što tunel nema uporabnu dozvolu nije relvatno jer nedostatak tunela zbog kojeg isti nema uporabnu dozvolu nije prouzročio nesreću.
Razlika između nehaja i namjera se dobro zna i jednako kao i Horvatinčić, vozač kamiona je znao da krši neke propise i vozačku praksu dakle namjera je ispravna presuda. Dakle ne radi se o 'namjeri da se ubije' što bi onda bilo ubojstvo s predumišljajem što se kažnjava maksimalnim mogućim kaznama, već o 'namjernom i svjesnom kršenju propisa koji su doveli do smrtnih posljedica'. Nehaj bi bio npr. da je vozač vozio recimo 40-50 km/h i da udarac nije imao toliku silinu da je odgurao auto poginule ispred sebe, kamion ispred tog auta i još nekoliko automobila ispred tog drugog kamiona za udaljenost koja je otprilike 2.5 do 3 puta dužine vlastitog kamiona- procjenjeno sa snimke.
Pozivanje na nedostatke obrazovanja vozača je možda društveno opravdano i lako moguće ispravno, ali ne opravdava vozača. Uostalom, on ima i izvjesnu vozačku praksu i nije početnik. Vozač zna da upravlja kamionom, nekoliko puta težim od osobnog vozila, da sjedi na povišenom mjestu i da je u slučaju sudara s osobnim automobilom u izrazito povlaštenom i zaštićenom položaju (vozač je bio ozljeđen vjerojatno samo zato što je ispred poginule vozačice bio drugi kamion). To zahtjeva visoku razinu osobne odgovornosti.

Ja bi npr. rađe pitao - zašto samo 8 godina ? Što su bile olakotne okolnosti i kako treba izgledati djelo ovog tipa tj. za koje bi se dobilo maksimalnih 10 godina ?

Tko je glasao

Dobri kontraargumenti

Slažem se svime, jedino mi je još za debatu to o namjernom kršenju propisa i pravila, mislim da se svakom vozaču može dogoditi nesreća, koja je u ovom slučaju katastrofalno završila, ali sumnjam da je vozač namjerno kršio propise, mislim da je ipak situacija najviše kriva, iako je vozač trebao biti spreman za bilo kakvu situaciju na cesti. No, svačije tumačenje može biti malo drugačije.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Dobri kontraargumenti

Slažem se svime, jedino mi je još za debatu to o namjernom kršenju propisa i pravila, mislim da se svakom vozaču može dogoditi nesreća, koja je u ovom slučaju katastrofalno završila, ali sumnjam da je vozač namjerno kršio propise, mislim da je ipak situacija najviše kriva, iako je vozač trebao biti spreman za bilo kakvu situaciju na cesti. No, svačije tumačenje može biti malo drugačije.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

tja..

...šta reći na sve ovo?

nestajanje tahografa, manipulacije, žrtve...

ne znam..

Tko je glasao

Nisam znala

Vjerojatno kao ni većina građana, za ove ostale činjenice koje su se na sudu morale uzeti u obzir, jer je tako jedino ispravno doći do odgovarajuće presude. Do sada sam samo krivila vozača, a vidim da je upleteno više ljudi, tvrtki, okolnosti, čak i nestajanje dokaza i falsificiranje snimki.
Po svakom razumu se može zaključiti da se je od vozača (koji svejedno nosi najveću odgovornost) napravilo jedno žrtveno janje koje će odležati i za sve ostale nepravilnosti koje su pridonjele događanju nesreće; a zašto- zbog lijenosti, zbog novaca, zbog štićenja više važnih ljudi i tvrtki ili nekih drugih razloga, ne znamo. Znamo samo da se ništa nije učinilo kako bi se takva nesreća ponovila u budućnosti.
P.S. Da li je u tom slučaju dokazano da je vozač 10-15 sekundi prije udara slao sms sa mobitela? Vi vjerojatno znate, pošto ste u detalje vidim obaviješteni o slučaju.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Dnevnik nije kronologija

Dnevnik nije kronologija nesreće, nego kronika besčašća i beskarakternosti sudstva, a posebno Ustavnog suda. U konačnici, ovaj slučaj, prelomljen preko korumpiranog sudstva, nevjerojatno precizno oslikava bijedu i patologiju hrvatskog društva.

Najmanju krivnju za izazivanje ove tragedije ima vozač. Čak sam sklon vjerovati da on uopće nema krivnje, jer je on proizvod bolesnog društva. Kako društvo koje nije osposobilo čovjeka za život, pa ni za upravljanje vozilima C i E kategorije, može suditi? Zar ne bi trebalo suditi sucu Bitangi, koji je između ostalih nebuloza, falsifikata i propusta te bitnih povreda kaznenog postupka, vozaču kao otegotnu okolnost pri izricanju presude uzeo činjenicu da je ubio četvero ljudi, od kojih su dvoje bila djeca!!!?? Kao da je vozač birao koliko će ih ubiti i znao koliko je među žrtvama djece? Čitajući presudu i njeno obrazloženje, čovjek se mora pitati kako toliko ludi psihopati i neubrojive osobe mogu glumiti suce ili stručne osobe?

Sud je na bijedan i nezakonit način instruirao sudske vještake prometne i medicinske struke, kako bi došao do nalaza koji su mu odgovarali. Tako sudski vještaci prometne struke su sustavno odbacivali tragove utvrđene na mjestu nesreće od strane istražnog suca i policije, radili konstrukcije koje s činjenicama nemaju veze te su propustili utvrditi brojne činjenice, koje su se jednostavnim formulama mogle utvrditi bez problema. Recimo, brzinu kretanja kamiona nisu utvrdili, jer to nije odgovaralo sudu. Vještačenje elektronike kamiona u Njemačkoj, u tvornici MAN, je pokazalo da je elektronika bila ispravna i u funkciji u vrijeme nesreće. Međutim, očitanja parametara vožnje- nema. Zašto nema? Nema ni odgovora. Iako je milijardu posto da je tvornica utvrdila parametre, ali su ih ili vještak ili sud- izbrisali iz predmeta.

Medicinski vještaci su utvrdili da je vozač ubrojiv, prosječnih psiholoških funkcija i da nema patoloških promjena kod njega i u njegovu ponašanju. To nije odgovaralo sudu, pa je, kod drugih vještaka, naručeno novo vještačenje. Bez pregleda i ispitivanja vozača, novi prijatelj suda je prepisao prethodno vještačenje, ali je u njemu napravio sitnu promjenu: naveo je da vozač psihološki funkcionira- ispodprosječno. Naravno, manipulirajući medicinskim vještačenjem, sud je vozaču stavio na teret "emocionalnu nezrelost", "slabije razvijen superego" i fantastičnu glupost vještaka: "što (vozač) nije osvjestio dionicu puta". Tko je odgovoran za slabiju emocionalnu razvijenost i slabiji superego? Čovjek ili društvo? A to da psihijatri i psiholozi ne razumiju da je upravljanje vozilom podsvjesna funkcija, a ne svjesna, te da vozači praktično nepogrešivo funkcioniraju samo onda kada imaju dobre navike i voze podsvjesno. Čim se u vožnji upotrebljava svijest, navike više nemaju moć utjecaja, a vozač počinje s greškama. Naročito nakon što se umori od pažnje i koncentracije.

O ovim nebulozama sam razgovarao s psihijatrima koji su vještačili Strička i na kraju, zaprepašteni činjenicom da nemaju pojma o ovim stvarima su odbili daljnju komunikaciju.

Jedini vještak s kojim sud nije mogao manipulirati, je bio telekomunikacijski vještak. On je u sekundu popisao sve poslane i primljene telefonske pozive, poslane i primljene poruke. Nešto više od dvije i po minute prije nesreće, mobitel vozača nije korišten, pa nije mogao biti uzrokom nesreće. Međutim, sud je napravio nevjerojatnu svinjariju. U postupku je utvrđeno da je vozač toga dana u vožnji radio česte i kratke pauze. Ipak, sud telekomunikacijskom vještaku nije dostavio vremena pauza, pa isti nije mogao usporediti pauze i vremena korištenja mobitela. Osim toga, nezadovoljan nalazom vještaka, sud je zloupotrijebio nalaz medicinskih vještaka o neosviještenom dijelu puta, kako bi mobitel posredno mogao proglasiti uzrokom "bezobzirne vožnje".

Nevjerojatan je podatak da su Hrvatske autoceste, sat vremena prije nesreće uočile opasnost od formiranja zaustavljene kolone ispred tunela Sveti Rok. Zbog nepoznavanja precizne odredbe Zakona, da se na autocesti desna prometna traka koristi za vožnju, a lijeva za pretjecanje, OSIM U SLUČAJU GUŽVE, HAC je na ulazu u tunel Ledenik nad lijevom prometnom trakom upalio žutu svietleću strelicu u desno. Time je sav promet usmjerio u desnu traku i izazvao nesreću. nastala je kolona u tunelu i na autocesti. Može li biti veće gluposti? Da se promet u tunelu zabranio ili da se razdijelio na obje prometne trake, nesreća se ne bi dogodila.

Ali, vratio bih se na društvo. U ovom montiranom sudskom postupku se fino može otkriti hipnotska, gotovo neljudska razina funkcioniranja kako društva tako pojedinaca. I svi su istovremeno i žrtve i ubojice. Nitko nije svjestan svojeg jadnog položaja. Vrhunski stručnjaci i nepismeni ljudi su jednako programirani, jednako uvjetovani da misle tuđe misli i da žive tuđe živote. Ljudi jednostavno spavaju i ne shvaćaju da zbog toga imaju probleme. Kao da je u glavi svakog pojedinca ugrađen kompjuter koji se nikada ne gasi. I dok god je taj kompjuter i njegov program aktivan, ljudi pate. A zašto? Zato što program zahtjeva da mu se prilagodi stvarnost, umjesto da on bude prilagođen stvarnosti. Poput nekih zombija ljudi odbijaju vidjeti i priznati stvarnost, već je uporno hoće falsificirati.

Mislim da je manipulacija ljudskim umovima u Hrvatskoj dosegla svoj maksimum. Dogurali smo stvari do granice općeg ludila. Moguće je s ljudima postupati kao s robotima: pritisneš botun, i on je u nokdaunu. Pritisneš drugi botun- i on živne. Nitko ničega nije svjestan. I onda takvi idioti glume svjesnost svega. Ne razumiju sebe, a razumiju ostatak svijeta. Nije li to smiješno? Nije, ne. Tragično je.

Sjećate se knjige: Kome zvono zvoni? Vama zvoni. Svaki pojedinac u ovoj državi može mirne duše očekivati, kada na njega dođe red, da će nastradati na jednak način kao i vozač Stričak. Svaki detalj kaznene odgovornosti bilo koga od nas je već na svom mjestu. Samo se čeka okidač koji će stvar pokrenuti. Što će to biti? Tko zna. Recimo, svakom nastavniku, učitelju, profesoru se vrlo lako može dokazati da mu je odnos prema učenicima katastrofalno loš, pa čak i neljudski. Ne bi pomogli izgovori s programima, nedostatkom vremena, lošim uvjetima i slično. Optužba je vjerodostojna, jer ništa od izgovora nije potrebno da bi nastavnik učenike poštivao, razumio, radio s njima individualno i smisleno, razvijao njihove vrijednosti i karakter, ocjenama ih nagrađivao, a ne kažnjavao. Ni jedan psihijatar ne bi mogao objasniti činjenicu da u svojoj praksi nikada nije nikoga izliječio, a liječio je bolesti koje ne postoje. Nema vozača koji bi mogao dokazati da je apsolutno siguran, jer do te mjerenije nitko osposobljen. Itd, itd. Obratite se Ustavnom sudu i garantiram da će kokošinjac postupiti suprotno od ustavnih garancija. Oduzet će vam, umjesto zaštititi ljudska prava i slobode.

Tko je glasao

Sistem

U ovakvom kakav je naš sumnjam da postoji mogućnost uopće podjele odgovornosti za nesreću, a kamoli da odgovornost prebace na sistem i okolnosti.
Uvijek kada netko udari nekoga od iza je kriv, bez obzira na to kakve okolnosti bile, nikako se ne može obraniti. Slično je i u ovom slučaju, samo što su upletene puno veće figure koje su osigurale da se ništa njima ne može desiti.
Možemo se samo iščuđavati nepravednosti.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

U slučaju tunela Ledenik je

U slučaju tunela Ledenik je apsolutno sigurno i to se može provjeriti na snimci nadzorne kamere same nesreće, da stradala vozačica nije bila kvalitetno osposobljena za sigurnog vozača, jer nije imala naviku, kada usporava ili zaustavlja vozilo, pratiti situaciju iza sebe. Ona se koncentrirala na zaustavljanje i opasnost ispred sebe, iako ta opasnost ne postoji. Da je imala i koristila naviku, tada je sasvim sigurno da ne bi zaustavila, nego skrenula u lijevu prometnu traku i pobjegla. Tada bi vozač kamiona smrtno stradao, a ne ona i njeni putnici.

Policijska tumačenja zakonskih propisa i pravila sigurnosti su više nego kriminalna, a tragedija je da sudovi postupaju po tim tumačenjima . Tako je i u slučaju naleta otraga na drugo vozilo. Nije li tragikomično da se sudovima ne može dokazati da nije uvijek kriv onaj otraga, jer postoje brojne, čak zakonom definirane situacije u kojima prvi vozač ne smije izvoditi radnje s vozilom bez provjere, bez znaka upozorenja drugih sudionika u prometu ili uopće ne smije izvoditi neku radnju s vozilom, zbog koje je i došlo do nesreće.

Slično je s tumačenjem uključenja vozila na glavnu cestu sa zemljane. Policijski idioti uvijek tvrde da vozač sa zemljane ceste mora propustiti SVA vozila koja se kreću glavnom cestom, pa i ona koja ne može uočiti. Kada bi se onda uključio? To kvazi tumačenje sam im oborio preko Visokog prekršajnog suda.

Isto je i s nesrećama na raskrižjima glavne i sporedne ceste. Po njima je uvijek kriv vozač sa sporedne ceste. Ma bogami nije. Što je s nasilnim i bezobzirnim korištenjem prednosti prolaska, pretjeranom brzinom na raskrižju i slične okolnosti?

Gdje god policija kontrolira brzinu kretanja vozila, u cijeloj Hrvatskoj, rade prevaru vozača, jer namjerno pogrešno tumače zakonsku definiciju naselja. Tako naplaćuju kazne ili prijavljuju vozače za prekršaje prekoračenja brzine, koje nisu počinili. I to sam sudskim putem dokazao, te sam jednom prilikom, kada sam se zainatio, ishodio rješenje Prekršajnog suda u Dubrovniku da me se oslobađa odgovornosti, jer prekršaj prekoračenja brzine NIJE MOGAO BITI UTVRĐEN. Nije istina! Utvrđeno je da nisam prekoračio dopuštenu brzinu, ali je alibi- formulacija tu da bi sud nesmetano mogao nastaviti s kažnjavanjem vozača koji se ne znaju braniti. Da sam ja oslobođen zato što na dijelu ceste, o kojem je riječ, nema obilježja naseljenog mjesta, onda se "biznis" ne bi mogao nastaviti.

Nije ovo nepravednost nego čisti terorizam i kriminal. Međutim, ne treba se isčuđavati. Manipulaciju ljudskim slobodama treba zgaziti. Jednom zauvijek.

Tko je glasao

Vrlo ishitrena i proizvoljna tvrdnja vezana uz vozačicu

Da je imala i koristila naviku, tada je sasvim sigurno da ne bi zaustavila, nego skrenula u lijevu prometnu traku i pobjegla. Tada bi vozač kamiona smrtno stradao, a ne ona i njeni putnici.

Sebe smatram prosječnim vozačem koji većinom vozi defanzivno, pogotovo kad je frka. U tunelima držim propisani razmak i redovito se NE prestrojavam! Na ruti koju često vozim, od ZG prema moru, gotovo uvijek u barem jednom tunelu primijetim budalu koja je zaboravila upaliti svjetla. Takvoga je, naročito ako je agresivni vozač koji kroz tunel juri lijevom trakom, gotovo nemoguće primijetiti.

Nesretna je vozačica reagirala uobičajeno i razumno. Da se vozač kamiona držao propisane brzine i razmaka...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ja se također slažem da se ne

Ja se također slažem da se ne može kriviti vozačicu ispred jer je vozila po propisima, a svakom, i najiskusnijem vozaču se može dogoditi nesreća.
Najveću krivnju mislim da ipak snosi situacija u koju su vozači dovedeni.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Mala, čitajte s

Mala, čitajte s razumijevanjem. Činjenice govore, a ne ja, da je stradala vozačica stradala zbog neznanja i manjka dobrih navika, a ne zbo neiskustva. Vozila je direktno suprotno propisima. jednako kao što su Hrvatske autoceste promet u tunelu regulirale suprotno izričitoj zakonskoj odredbi. Tu se nema što misliti.

Tko je glasao

Ok

Vozačica je mogla krenuti u prestizanje vozila ispred sebe, ali možda to nije učinila jer su prije nje već u ljevoj traci druga vozila prestizala, možda je opreznije to htjela napraviti nakon što prođu pošto je imala djecu u autu. Tu se može samo nagađati. Kako god da bilo, da je ona i otišla u lijevu traku nesreća bi se dogodila jer je tegljač koji je u nju udario vozio od 20 do 40 km preko dozvoljene brzine. Udario bi u kamion ispred sebe svejedno. Nije mi jasno zašto on nije usporio jer je mogao vidjeti da ona staje i šleper ispred nje. No, svejedno, opet ne može snositi cijelu odgovornost zbog nedovoljnog upozoravanja pri ulasku u tunel i manipulaciji dokazima. A što da napravimo u vezi toga? Pa zar se ne pišu žalbe? Zar ne navodi on sve što je nezakonito? Sada treba vidjeti da li će se pravna država iskazati ili neće.
P.S. Smatram uvredljivim to što me nazivate "mala".

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

????????Ne razumijem zašto ne

????????Ne razumijem zašto ne želite shvatiti činjenice? Jednostavne stvari komplicirate i nikako da prihvatite istinu. Istinu, ili jedino moguće ispravno tumačenje onoga što se u tragediji dogodilo s područja dokaza nije moguće smjestitu u nagađanja.

Ovdje ne postoji opcija "možda". Ispada, po vama, da je vozačicu ubila opreznost. Iz prevelike opreznosti i obzira prema djeci ih je ubila! Činjenice govore obrnuto: nije bila oprezna, jer da jest, tada bi pratila situaciju iza sebe. Ne radi umjetničkog dojma, nego zato da na vrijeme uoči situaciju i spasi se, jedinim mogućim postupkom: nastavkom vožnje i prelaskom na lijevu prometnu traku. Ona je jednostavno- zaustavila. I zbog toga je poginula i skrivila smrt još troje ljudi.

Nije istina da je lijeva prometna traka bila zauzeta i da je za nju prestrojavanje na lijevu prometnu traku moglo biti opasno. U svakom slučaju, lijeva prometna traka je za nju bila daleko bolje rješenje od onog kojeg je izabrala i izvela kako na opasan način, tako i suprotno izričitoj zakonskoj odredbi.Postoji detalj sa snimke nesreće koji se pregledom snimke može dokazati, a to je da je stradala vozačica imala dovoljno mjesta i vremena smireno i znalački izbjeći tragediju, samo da je znala i bila vješta. Navodim to samo zato da ne bi mogli ponovno relativizirati stvari.

Odlično ste zaključili da se nesreća u datim okolnostima nije mogla izbjeći, ali je tragično da ne razumijete razliku: da je ona išla lijevo, onda bi smrtno stradao vozač kamiona- MA NE ONA I JOŠ TROJE LJUDI. Onda više ne bi govorili i pamtili tragediju, nego bi bila riječ o jednoj od tisuću "normalnih" nesreća, koje se zaboravljaju za par sati. Nije istina da je tegljač vozio 20- 40 km/h. Nije zato što je sud iz manipulativnih razloga odbio utvrditi stvarnu brzinu, te je naložio sudskim vještacima da brzinu procijene na 90km/ h, što je svega 10 km/h više od zakonskog ograničenja, a ako se uzme policijska tolerancija od 10km/h, onda se tegljač kretao dopuštenom brzinom?1?1

Nije vam jasno zato što ne znate isto ono što nije znao ni vozač kamiona. Prometni stručnjaci znaju da u uvjetima umora, visokih temperatura, velike razlike u osvjetljenju ispred i u tunelu i još nekih faktora, ulaskom u mračni i hladni tunel, vozač zaspi. U ovom slučaju, vozač je zadrijemao vrlo kratko vrijeme, možda sekundu, nakon što je prevalio dvije trećine dužine tunela. Školski primjer psihološke zakonitosti, na koju bi morao biti upozoren svaki vozač, a naročito profesionalni. Da je zadrijemao duže, do nesreće ne bi došlo, jer bi kamion puno prije zaustavljene kolone prestao slijediti desnu prometnu traku, koja je u tunelu u blagom zavoju.

Dodatni problem vozaču kamiona j su predstavljali baš taj blagi zavoj u tunelu, koji je smanjivao preglednost nad kolnikom (da li je to razlog što i danas tunel Ledenik nema upotrebnu dozvolu?) kao i teretno motorno vozilo ispred njega, koje je svojom ceradom onemogućilo uočavanje kolone na vrijeme. Kada je to teretno vozilo skrenulo lijevo i otvorilo pogled na kolonu, vozač kamiona je reagirao i kočio 15 metara. To su utvrdili sudac istražitelj i policija, ali je sud odbio priznati te dokaze. Kako bi ga nezakonito mogli osuditi za namjeru, a ne nehaj. Dvostruko više.

Žalbu je i ustavnu tužbu pisao odvjetnik Olujić, ali ne u interesu svog branjenika, nego u namjeri da zaštiti prave krivce. Ni jednu od bitnih povreda kaznenog postupka ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odvjetnik u žalbenim postupcima nije isticao. Kada je vozačeva odvjetnica po službenoj dužnosti Tanja Budimir iz Zadra to pokušala napraviti, došla je u sukob s odvjetnikom Olujićem i vozaču otkazala pravnu pomoć.

Pravna država se na ovom slučaju itekako iskazala. Očito ili niste čitali dnevnik/dokumenat ili ga niste razumjeli. Ne brinite zbog toga. U dobrom ste društvu nekih "specijalista" za pitanja Ustavnog suda, a koji se na ovaj dokument ne usuđuju riječ reći, jer žive u iluzijama kako je Ustavni sud tu da nam štiti ljudska prava i slobode. Pa se hvale svojim junačkim podvizima podastrijetim Ustavnom sudu na odlučivanje . I nadaju se povoljnom ishodu, ne razumijevajući da im nada samo produžava patnju i u konačnici garantira teško razočaranje.

Ja znam da ste sami sebe uvrijedili više nego što ja mogu, koristeći se izrazom "mala". Nas nikada ne vrijeđa ono što nam se događa ili što nam govore, koliko pogrešna reakcija na druge ljude, okolnosti ili događaje. Ni ja to nisam znao, dok me jedan svećenik tome nije podučio. Ja sam stvar provjerio.

Da bi uklonili svaku mogućnost nesporazuma, molim vas da mi fino, razložno i smireno kažete što je to što čini da vam je izraz "mala" uvredljiv? Ništa ne mogu obećati, osim da ću vaše objašnjenje uzeti u obzir, poštivati i odlučiti hoću li vas ubuduće titulirati "velika".

Tko je glasao

Mišljenje

Pročitala sam tekst i ne vidim razlog zašto u svakom odgovoru ponavljate argumente dane u istom.
Svjesna sam svih argumenata i meni nije jasno zašto u svim ovim okolnostima vi najviše krivite ženu što se nije maknula s puta. Svatko vozi na svoj način, netko se ubacuje u ljevu traku kada i nadolazi netko, a drugi opet usporava da propusti te koji dolaze, pa da onda skrene. Po meni je nelogično kriviti ženu za nesreću u kojoj je žrtva. Mogla je postupiti drugačije, ali očito to drugačije nije bio njezin stil vožnje, nije zbog toga kriva.
Ako je vozač kamiona kočio 15 metara, a lijeva traka je bila slobodna, zašto onda on nije skrenuo u lijevu traku? Isto kao što tvrdite da je trebao auto ispred njega, zašto onda nije trebao i on?
Oslovljavanje mene kao "mala" doživljavam kao odnošenje s visine, kao da moje mišljenje nije toliko bitno kao i vaše i kao da ste time meni išli čitati bukvicu kako bi trebala razmišljati.
A to što ne dijelimo isto mišljenje o jednoj stvari ne znači da je ijedan u krivu.
Rekla sam već da o motivima vozačice možemo samo nagađati, jer ne znamo što je mislila, ne možemo to znati. Scenarij koji sam izrekla je također moguć, jer je možda žena gledala na lijevu traku dok se ne oslobodi da skrene, a kada se je oslobodila nije dovoljno brzo reagirala.
Ali, u svemu tome to nema nikakve veze sa slučajem gdje se je preventivno nesreća mogla spriječiti i gdje se manipulira dokazima i izabire dokaze koji će se uvažiti. U dnevniku u kojem ste, po mom shvaćanju, htjeli ukazati na nepravednost suda i ostalih, činjenica da li je vozačica trebala stati i čekati da se cesta raščisti ili odmah uletiti drugima je potpuno nevažna.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Drago mi je da ste uočili da

Drago mi je da ste uočili da stalno ponavljam jedno te isto. I, vidite, ni to nije dovoljno da bi ljudi shvatili. Kako je to moguće? Nemojte zaboraviti, ovdje je bila riječ o stvarima samim po sebi razumljivima. Ništa nije trebalo objašnjavati. Da vam budem iskren, ja nisam očekivao ni jedan jedini komentar na objavljeni dokument. Stvar se uopće ne može komentirati, jer je prestrašno u kakvoj fašističkoj državi živimo. Kada su pravosuđe i Ustavni sud perjanice tog fašizma, svaki komentar je suvišan.

Međutim ja volim biti naivan, dok me ljudi ne razuvjere. Umjesto da se šuti, kada već nije moguće komentirati, ljudi se uhvate nekrofilije. Uživaju raspravljati o crnoj kronici. To nije bila moja namjera, kada sam u dogovoru s obitelji Stričak, objavio dopunu ustavne tužbe. Ali, dobro. Mislim da bi bilo prezira vrijedno da na vaše komentare nisam detaljno odgovarao, jer se tako moglo razbistriti neke detalje, koji u samoj dopuni ne postoje, a tek naknadno smo ih otkrili. Siguran sam da bi moja šutnja ispravno bila prepoznata kao prepotencija i bahatost.

Griješite, jer mi predbacujete da bilo koga krivim. Ja to nikada ne činim. Čak mislim da je, u uvjetima kada su svi ljudi u svom odgoju i obrazovanju zakinuti i grubo prevareni, postavljanje pitanja krivnje u odnosu na bilo koga, čista ludost. Kako sudovi mogu utvrditi nečiju krivnju radeći ovakve strašne stvari, odbijajući priznati dokaze i falsificirajući stvarnost? Mislite li zbilja da utvrđivanje krivnje putem korumpiranog sudstva ima smisla? Mislite li da su suci korumpirani slučajno i da oni razumiju što rade? Kada ste potegli već to pitanje krivnje, onda ću vam otvoreno reći moje mišljenje o zatvorskom sustavu Hrvatske. Potpuno je nepotreban i beskoristan. Kažnjavanje ljudi zatvorom je najgora blasfemija koju možete zamisliti. Nepotrebno, nekorisno, neljudski. Svaki čovjek zaslužuje pristojan život, a to što društvo ne ispunjava kvalitetno svoju ulogu osposobljavanja ljudi za takav život nije osnova ili pravo države da neosposobljene, odbačene, isključene i teško ponižene ljude još i kažnjava.

Da znate kakav je stravičan odnos zatvorskog sustava prema nesretnim ljudima s margine života, vi biste se zaprepastili. Kome to treba i čemu to služi? Garantiram vam da je moguće od svakog zatvorenika, bez obzira kakav zločin ili "zločin" učinio, ispravnim pristupom i kvalitetnim obrazovanjem postići da postane višestruko vrijedniji i uspješniji u životu od bilo kojeg "normalnog" građanina, uključujući predsjednika države.

Dakle, ja ne krivim stradalu ženu. Samo sam iznio činjenice. Kako će one biti protumačene, nije me briga. A zamislite kakva je sposobnost tumačenja ljudi manje obrazovanih od vas? Vi se bavite poslovima obrazovanja, pa vam nisu jasni neki vrlo važni ciljevi obrazovanja, učenja,vježbanja i stjecanja navika i vještina. Ovo nije uvredljivo rečeno, nego je činjenica. Ljudi ne mogu ispravno tumačiti stvari i život na temelju manipulativnog obrazovanja kojemu su cijeli život izloženi. Vi u svom radu ne možete djeci dati ono što vama prethodno nije dato. A dok god dajete naučeno, a to naučeno ne podvrgnete vrlo ozbiljnom i kritičkom propitivanju, ne možete uočiti manipulativnu prirodu vlastitog nastojanaj da pomognete djeci. Zašto sam vam ovo rekao?

Stradala vozačica je morala imati vještine i navike, temeljem kojih nije trebala misliti u datoj situaciji, nego ispravno reagirati i spasiti se.Treba konačno shvatiti da je upravljanje vozilom jednostavna vještina, ali je izuzetno opasna baš onda kada se ne nauči i ne uvježba do nivoa potpuno automatskog, podsvjesnog reagiranja na prometnu situaciju, jer u svim kritičnim situacijama kakva je bila ova, NEMA VREMENA ZA RAZMIŠLJANJE. Morala je drugačije reagirati, a ne da je mogla. Ono što vi vrlo neobavezno zovete stilom vožnje, ju je ubilo. Ali to ne može biti njena krivnja. Imala je ona, sasvim sigurno i svoju autoškolu i instruktora. E, pa oni su krivi za njenu tragediju.

Stradala vozačica je bila stručni djelatnik na jednom tehničkom fakultetu u Zagrebu i u svojoj profesiji je imala posao u kojem je svakodnevno bila u kontaktu s ovakvim tehničkim pitanjima vezanim za cestovni promet. Svejedno, nije bila svjesna svega ovoga o čemu se poslije nesreće dosta, ali manipulativno pričalo. Njene kolege s fakulteta su bili zaprepašteni činjenicom da joj se nešto ovako moglo dogoditi, ali su bili zaprepašteni i činjenicom da su policija i sudstvo namjerno uklanjali njima opasne tragove i dokaze. Dekan tog fakulteta je najavljivao vlastitu istragu nesreće. Pa? Pojela konja trava. Suočeni s diktaturom i protivdržavnim terorizmom su umukli, a kćerki stradale vozačice su dali stipendiju za školovanje. Jadno i beskarakterno, naravno, ali nije to njihova krivnja. Ne razumiju ni oni.

Vidite, na potpuno istom obrascu razmišljanja i zaključivanja, se može odgovoriti na vaše pitanje zašto vozač kamiona nije išao lijevo. Vaše pitanje je genijalno i ja ga sebi ni jedan jedini put nisam postavio, koliko god sam duboko analizirao nesreću. A nisam ga postavio, jer znam činjenice koje sam vam već iznio. Vozač kamiona je jednako loše bio osposobljen kao i svi ostali vozači u Hrvatskoj. Nitko i nikada nije osposobljavan u autoškoli za ispravnu reakciju u teškim situacijama. Da je vozač kamiona imao dobre navike i bio osposobljen reagirati pravilno, tada ni slučajno u vremenu reakcije( bar jedna sekunda) ne bi odlučio kočiti. Svjesno bi odustao od kočenja i smirenom reakcijom prešao u lijevu prometnu traku i tek onda pristupio neforsiranom kočenju. Time bi izbjegao nesreću i ništa se ne bi dogodilo. Međutim, refleksnom reakcijom u strahu je odlučio naglo kočiti. Tako je izgubio kontrolu nad vozilom, jer zbog blokiranih kotača nije mogao koristiti upravljač i mijenjati smjer kretanja. Kako se radilo o djelićima sekunde, pogrešnu reakciju nije bilo moguće ispraviti na način da se pusti kočnica i deblokiraju kotači. I to je sasvim sigurno mogao pokušati, ali ni za to on nije bio osposobljen.

Nije vam palo na pamet da izraz "mala" ne koristim radi podcjenjivanja, nego baš poštivanja?
Ja imam unuku od četiri godine, i puno je poštujem. Sretna je kada je zovem "mala", iako bi željela biti "velika", baš zato što razumije da je "mala" izraz poštivanja. Za razliku od izraza "stara", koji je ljuti.

Kažem vam ponovno da poštujem ljude sve dok me ne razuvjere da su vrijedni. Nemam ja nikakvu potrebu odnositi se prema bilo kome s visine. Doći ovdje i liječiti komplekse bi bilo stvarno bez veze. Odmah bi bio otkriven i bojim se da bi bilo tko htio o bilo čemu raspravljati sa mnom. Ja sam ovdje iz sasvim drugih razloga. Ne želim biti u pravu, pa provjeravam tuđe argumente. Kada bi vjerovao da sam u svemu u pravu, tada mi sigurno ne bi nitko drugi trebao niti bi mi išta značilo tuđe mišljenje. Biti u pravu je isto što i prezirati druge. Suvišni su.

Tu imam neke ograde, kojih obično sugovornici nisu svjesni. Ja nikada ne iznosim svoje mišljenje, jer bi to značilo da nemam stav. Naime, mišljenje je prilično neobavezna i fluidna stvar. Lako se formira, ali se još lakše mijenja. Ono mišljenje koje je prošlo kroz filtere unutarnjih načela postaje stav, koji se onda ugrađuje u karakternu strukturu čovjeka. Samo takav stav ima vrijednost. Ne kažem da je imati mišljenje loše, ali tvrdim da na njemu ne bi trebalo ostati.

Dilemu kako vas oslovljavati u raspravama riješite vi. Mislim da me niste ovlastitli da vas zovem vlastitim imenom, koje ste mi rekli privatnom poštom. Nisam ljubitelj nickova. Vaša riječ- moja zapovjed.

Tko je glasao

Prihvaćam objašnjenje

za nazivanje me malom. Ne osjećam se više uvrijeđenom.
Drago mi je da smo ustanovili da većina vozača, čak i profesionalnih kao vozač kamiona nemaju potpuno izgrađene automatske najbolje reakcije u svakoj situaciji; jer, svi su ljudi, a ljudi griješe, zato se događaju i nesreće. No, neke se mogu spriječiti drugim čimbenicima kao ova, a i sudski postupak je očito nekorektan, nadajmo se da će nakon žalbe postati ipak korektniji, jer ipak, iako znamo da ne živimo u idealnoj državi, daleko od toga; postala bi dno dna kada bi se uspjelo izmanipulirati sudom u koji svi polažu povjerenje.

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Ove dane smo mogli čuti kako

Ove dane smo mogli čuti kako svjetska kriza ima dvostruko dno. Takvo ima i hrvatsko sudstvo. Taman kada čovjek povjeruje da ne može gore, ono se dogodi još gore. U ovom slučaju sudstvo u Hrvatskoj je pokazalo pravo lice i tu nema popravka. Ustavnom tužbom je postupak postao predmetom koji se rješava na Europskom sudu za ljudska prava.

Odnos države je prema ljudskom potencijalu nevjerojatno pogrešan i to je ono što hitno moramo mijenjati.

Tko je glasao

Ne protiv Nove Pravednosti kao niti protiv Pravne Države uopće

jer pregršt je primjera njenog funkcioniranja od primjera premnogih, ali jedan ( da ne bismo ostale "politizirali" ) je krajnje zanimljiv, a to je ubojstvo dvaju djevojčica u prometnoj nesreći u Makarskoj ( čini mi se da je tamo bilo ) ...
Da ne spominjemo slučajeve Karamarko, Horvatinčić, Bandić i slično ...
Nebum Čačića spominjal da ne probudim Ljubu RW iz zimskog sna jer za njim automatski dolaze i povampirene ustaše pa slijede partizančine i eto ti kruha i mlijeka sutra na našim stolovima ...

Provinciopolis

Tko je glasao

Slažem se s vama da ne bi

Slažem se s vama da ne bi trebalo govoriti protiv Nove Pravednosti, kao niti protiv Pravne Države uopće. Treba ih zgaziti. Premda je nemoguće zgaziti nešto što ne postoji. I jedan i drugi pojam su izmišljotine beskarakterne gamadi, kakav je na primjer aktualni predsjednik države.

Neće proći puno vremena, a Josipović će morati objasniti hrvatskom narodu što je podrazumijevao pod Novom Pravednošću i kakve su to nebuloze sa Novom i pretpostavljam "starom" pravednošću.

Tko je glasao

Mora se samo umrijeti

pa nisam siguran da će Novopravednik išta morati ikome objašnjavati. Ne podržava li upravo on ulazak u zajednicu čiji lideri nam govore o toj zajednici kao svojedobno o Sanaderu !?

Provinciopolis

Tko je glasao

Bigulica, moj vam je iskreni

Bigulica, moj vam je iskreni savjet: Ne budite prosječni! Ni u čemu. Vaš komentar je otvorio Pandorinu kutiju. Mogao bi se na osnovu njega napisati cijeli roman, a da se ne skrene s teme koju ste otvorili. Sada nemamo vremena o tome, ali je vrlo važno razumjeti da stvar recimo apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu ne ovisi o vozačevoj volji, svijesti ili odlukama. Tako su vam djetinje naivne tvrdnje:većinom vozim defanzivno; prvo, ne razumijete što je defanzivna vožnja, a drugo, ili defanzivno vozite uvijek ili nikad, u ovisnosti imate li ili ne sve dobre vozačke navike; kad je frka; kada je frka tada ste oprezniji i pažljiviji, ali očito niste svjesni da je frka uvijek, pa i onda kada je vi ne vidite; u tunelima se ne prestrojavam; ovdje je, kao i inače, kada je tunel u pitanju, riječ o prestrojavanju ispred tunela, a poginula vozačica je samo zato poginula što se nije prestrojila u lijevu prometnu traku, da bi izbjegla kamion smrti.Ne znam da li bi vi zadržali svoj princip neprestrojavanja u tunelu, da ste bili u njenoj situaciji i vidjeli što vam se događa otraga, a lijeva prometna traka slobodna;krečući se desnim prometnom trakom, vozač na autocesti ne može i ne treba pratiti i strepiti od vozača u lijevoj, koliko god oni bili agresivni. Naprosto, takvi vam nisu opasni i ne postoji mogućnost da naleti otraga na vas.

Vi možete misliti o nesretnoj vozačici što god hoćete. Točno je da je postupila uobičajeno, jer nije bila svjesna opasnosti iza sebe. E sada možemo lamentirati o tome koliko je bilo razumno gledati ispred, gdje praktično nema nikakve opasnosti, a zanemariti situaciju iza i zbog toga poginuti. Imam osjećaj da vi želite pobiti sigurnosno pravilo: noga prema kočnici, pogled u unutarnji retrovizor. To mora biti automastka navika, bez obzira da li idemo usporiti brzinu ili zaustaviti.

Možemo raspravljatti što bi se dogodilo da je ovo ili da je ono. Možemo pričati što bi bilo da je krava snijela jaje. Ma nije.Potpuno isto vama, razmišlja svih 100 % vozača u Hrvatskoj, a da nitko od njih ne razumije kako su ih autoškole prevarile i kako im nisu dale propisanu obuku. Luđaci ne padaju s Marsa. Netko s vozačima nije odradio svoj posao, a to što nisu svi agresivni samo ublažacva problem, ma ga ne rješava. Svaki vozač u Hrvatskoj je potencijalna bomba za volanom, i samo slučajnost odlučuje kada će i da li će eksplodirati. Ovisiti o slučajnosti je više nego kretenski.

Tko je glasao

Razmišljati i komentirati

Razmišljati i komentirati činjenicu nestanka tahografa ima smisla.

Lamentiranje o tome kako bi bilo bolje da je vozačica postupila na nestandardan način i prestrojila se u lijevi trak je potpuno promašeno i dovodi u pitanje vjerodostojnost i motive prvobitnog upisa, tj. dnevnika. Radi se o priprostoj banalizaciji razine "a zašto je uopće krenula na put s dvoje djece, ako se na putu mogla očekivati gužva, pa i kolone u tunelima koje bi mogle biti pogibeljne..."

U prethodnom komentaru uvodiš i posve novi, meni nepoznati detalj, a to je:
ovdje je, kao i inače, kada je tunel u pitanju, riječ o prestrojavanju ispred tunela, a poginula vozačica je samo zato poginula što se nije prestrojila u lijevu prometnu traku, da bi izbjegla kamion smrti.

Snimka stravične nesreće koja se može pogledati na linku http://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/snimka-stravicne-nesrece-u-tunelu... jasno pokazuje kako se nesreća dogodila u tunelu, a ne ispred tunela, te kako je i kolona formirana u tunelu a ne ispred njega, tj. vozačica nije mogla znati da će je u tunelu dočekati kolona, jer, prema tvrdnji koju iznosiš u dnevniku, prije ulasku u tunel nitko nije na postojanje kolone upoznao niti vozačicu, niti vozača kamiona....

Još je jedan detalj jasno vidljiv, koji u potpunosti diskreditira tvoja, ovoga puta to jasno moram napisati - nebulozna laprdanja vezana uz vozačicu, a to je - vozačica, čak i da je htjela, nije se mogla prestrojiti u lijevi trak jer je upravo u tom trenutku lijevim trakom u punoj brzini nailazio drugi kamion, što se na snimci JASNO vidi!

Za očekivati bi bilo, prije nego što se upustiš u ovakvu opširnu analize nečeg toliko osjetljivog kao što je ova tragična nesreća, da si se upoznao barem s osnovnim informacijama (tj. da si ih razumio), kao što je ovaj link na video koji sam navela gore, a do kojeg sam došla najobičnijim guglanjem, uz to ovaj link ima najveći rank i svatko ga može s lakoćom pronaći.

Ako si želio pomoći i ukazati na manjkavosti sustava te na zataškavanje odgovornosti drugih strana (HAK, HAC, itd..), fokusiranjem na potpuno pogrešnoj i irelevantnoj tezi o neiskustvu vozačice ozbiljno si ugrozio taj napor.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Velike ribe

Treba se istina osloniti na raspravu o izbjegavanju odgovornosti "velikih riba" zbog kojih će samo vozač snositi posljedice, a ne na ženu koja je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme.
O njenoj reakciji možemo samo nagađati, možda je bila svjesna opasnosti, ali jednostavno nije mogla ništa učiniti. Više me zanimaju propusti s cestovne i sudske strane, koji ne bi trebalo ostati nekažnjeni samo zbog toga jer su "velike ribe".

istina* ljubav* sloboda* mir*

Tko je glasao

Dnevnik vam je baš na temu

Dnevnik vam je baš na temu kojom bi se vi voljeli baviti. Bavite se, bez mane i straha.

Ovo me podsjetilo na američkog predsjednika, koji je u građanskom ratu ( ne znam koji je to bio) slično, ali dojmljivije, izdao naredbu generalu Sheridanu: "Generale, general Grant tvrdi da ako krenemo na konfederaciju, pobijediti ćemo ih. Krenite!"

Tko je glasao

Bigulica, neki mudrac je

Bigulica, neki mudrac je govorio da s djetetom, koje ne zna, a ne zna da ne zna, treba strpljivo i poučiti ga. Kako vi niste dijete, onda bi se na vas mogla primjeniti druga mudra misao: ne uči svinju pjevati; razdražit ćeš svinju, a ne možeš je naučiti pjevati. Za mene je ova prva misao prihvatljivija. Zato idemo polako.

U prometnoj tragediji u tunelu Ledenik, jedino što nema smisla istraživati je to tko je isčupao tahograf iz ležišta ( a morao je upotrijebiti ili veliku silu, ili imati specijalan alat). Naime, u postupku je utvrđeno da je vatrigasac , u nezakonitom dogovoru sa sucem istražiteljem, neovlašteno radio uviđaj nesreće i tražio upravo tahograf. Čak ga je i pronašao, ali ga istražni sudac nije htio evidentirati i izuzeti kao dokaz, pa ga je vatrogasac, po njegovoj uputi odložio uz rub kolnika. Tako je nestao, da bi naknadno bio pronađen, policijskim uviđajima na dva mjesta- u kamionu u Zagrebu i na odlagalištu otpada iz te nesreće u jednom kamenolomu, u blizini Maslenice. Koji je od ta dva policijska zapisnika lažan a koji istinit, Sud nije utvrdio. Dvije su stvari s tahografom jedino sigurne: vozač kamiona to nije mogao učiniti, pa za to nije mogao ni biti optužen i onaj tko je to radio radio je sa ciljem da ukloni tahografski listić za taj dan, a na kojem su egzaktno bili zabilježeni svi podaci o vožnji, kao i sam režim vožnje. I u tome je uspio.

Vrlo mi je čudno da se vi odjednom bacate na nevažnu stvar kao što je tahograf, a onda se, karikirajući stvari vraćate na problematizaciju mojeg upisa. Nije navika i sigurnosno pravilo praćenja situacije iza sebe u slučaju kočenja nestandardan način reagiranja, već pravilo i obaveza vozača. Ne možete očiglednu činjenicu proglasiti lamentiranjem i ostati živi. Još vam je veća glupost tvrditi da bi uočavanjem situacije iza sebe i pravilnim reagiranjem, prestrojavanjem i nastavka vožnjom lijevom prometnom trakom, vozačica pogriješila, onda vas moram pitati jeste li vi ubrojivi? I kakve veze tu sada imaju moji motivi i vjerodostojnost dnevnika?

Sada sam se malo pomolio Bogu da mi da strpljenja i snage izdržati ove vaše provokacije. Novi detalj za kojega vi ne znate? A koji detalj vam jeste poznat, kada i navedene ne želite razumjeti i prihvatiti kao činjenice? Vama očito činjenice čine problem. Da, nesreća se dogodila u tunelu, kolona se zaustavila u tunelu, ALI JE STRADALA VOZAČICA MORALA ZNATI ZAKONSKU ODREDBU DA U SLUČAJU GUŽVE NA AUTOCESTI NE SMIJE KORISTITI DESNU PROMETNU TRAKU, NEGO LIJEVU, AKO JE NA LIJEVOJ GUŽVA MANJA ILI JE NEMA!!!! Vozačica je morala znati da u uvjetima vrlo intenzivnog prometa, žuta kosa strelica, kojom se vozače upozorilo na obavezu da se prestroje u desnu prometnu traku, RADIKALNO POVEĆALO OPASNOST OD MOGUĆNOSTI NASTANKA KOLONE. Štoviše, da je znala zakonsku odredbu o kojoj je riječ, 100% je mogla znati što će se dogoditi. Naravno da sada sve izgleda gatanje i filozofiranje, ali zato i jesu propisani obavezni nastavni planovi i programi u autoškolama. Bez kvalitetnog rada na njima i s kandidatima, nemoguće je postići da kandidati znaju. zato i ginu, što filozofi filozofiraju, a ne rade svoj posao.

Ajde, majstore moj, pogledajte malo bolje snimku nesreće, pa mi recite koliko je vremena prošlo od prestrojavanja dvaju vozila u lijevu traku i koliko je vremena stradala vozačica nakon toga polako usporavala i približavala se zaustavljenom bosanskom šleperu ispred sebe? Je li imala sasvim dovoljno vremena da umjesto zaustavljanja poduzme radnju prestrojavanjau lijevu traku i čak poveća brzinu kretanja? Ne znam ja što se vama čini JASNIM, ali je činjenica da je sve brzine i vremena sa snimke lako izračunati. U decimalu. Zašto to sud i vještaci nisu napravili? Pa baš zato, srećo moja što nije riječ o laprdanju, nego činjenicama koje su morale i mogle bitno smanjiti odgovornost vozača kamiona. Ovako je presuda čin osvete po uzoru na šerijatsko pravo, a ne civilizirana i vjerodostojna sudska presuda.

Na vašu nesreću, moja informiranost, ali i tumačenje činjenica su toliko neoborivi, da ih je međunarodni sud prihvatio kao vjerodostojne i slučaj uzeo u sudski postupak. O čemu je zapravo riječ, najbolje govori podatak da preko 90% zahtjeva međunarodni sud, nakon prethodne provjere, odbacuje bez razmatranja i prava na žalbu. Točno je da je link koji navodite dokaz u sudskim postupcima koji je falsificiran i baš taj snimak je krunski dokaz da je hrvatsko pravosuđe brutalno i nepotrebno povrijedilo Stričkovo ljudsko pravo na pravedno suđenje. Ali kako to bilo tko može otkriti i znati, kada nitko, osim kurvinskih medija, nije bio informiran što se u suđenju sve dogodilo?

Moja namjera nije bila ništa ukazivati. Činjenice govore same po sebi i za sebe. Onima koji ih žele prihvatiti. Po meni, ovdje uopće nije riječ o nesreći samoj, nego o prolupalom i besmislenom sustavu državne vlasti, koja je toliko zabrazdila da joj nema spasa. I još nešto. Ja nigdje nisam čak ni dao naznaku da lamentiram o iskustvu stradale vozačice. Iskustvo nije zakonska kategorija u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nitko ne može učiti na iskustvu. Za sigurnog vozača Zakon predviđa psihofizičku sposobnost ( liječničko uvjerenje ili vozačkuu dozvolu te potrebna znanja i vještine. Nema iskustva, ali nažalost ni dobrih vozačkih navika. Iskustvom se ne mogu stjecati dobre navike, jer se navike stječu kontrolirani,stručnim , planiranim i ciljanim radom stručne osobe i ponavljanjem kandidata prosječno 60 puta, odnosno 60 školskih sati. Tako je, irelevantno je iskustvo, a to što se vama prištampavaju stvari, nije moj problem.

Volio bih da se malo referirate na temu dnevnika/ dokumenta koji dokazuje promašenost Ustavnog suda. Ma ne garantiram da ću imati više strpljenja i obzira.

Tko je glasao

Ovo ljeto dok sam preticao u

Ovo ljeto dok sam preticao u desnoj traci na autoputu, neki lik je bez da je gledao skrenuo iz ljeve u desnu. Sreca da sam brzo reagirao, ali pri velikim brzinama da je auto bio los, kontrolu bi bi lako izgubio. Pretpostavljam da je tog lika educirao Bozo Pendo, s obzirom na doktrinu bezopasne voznje koju nam sada predstavlja.

Tko je glasao

A moj jado, jadni! Preticati

A moj jado, jadni! Preticati desnom prometnom trakom na autocesti? Još se time hvaliti? Bože sačuvaj. Gotovo da mi je žao što nisi smrtno stradao, jer takva idiotarija zaslužuje smrtnu kaznu.
Di ti je bila pamet? Misliš li da bi vozač s lijeve prometne trake odgovarao za ubojstvo? Ni teoretski!
Dokazao bi da je ubio kokoš bez mozga.

Ne postoje loša i dobra auta, niti dobre i loše ceste. Bar ne kada su prometne nesreće u pitanju. Štoviše, dobre ceste i dobra auta su zbog loših i neosposobljenih vozača, a ne sami po sebi, baš doprinijeli većem stradavanju vozača.

Kada se nađeš u kontaktu u prometu s budalama kao što si sam, možeš znati da ga nije osposbljavao Božo Pendo. Mojih 600 u dvanaest godina- ni jedan stradao niti ubio. Ma sam ih ja učio da funkcioniraju za volanom podsvjesno i po navikama, a ne da se svjesno naprežu i griješe.
Ja nisam ništa prepuštao slučaju i pogrešno pretpostavljao.

Tko je glasao

Gotovo da mi je žao što nisi

Gotovo da mi je žao što nisi smrtno stradao, jer takva idiotarija zaslužuje smrtnu kaznu.

Ovaj dio moram istaknuti. Uistinu me zadivljuje tvoja humanost i cijenjenje covjeka kao bica, makar bio i gresnik. :-)

Nego, da je tebi pet minuta vlasti, jel bi koristio giljotinu i te fore? Sve ove jade sto ih ima povise, ove neosvjestene budale koje izviru na svakom koraku, jel bi ih potamanio, ha? Nekako mi iz tvojih upisa pari da bi bio najsretniji da imas tu priliku. Jesam li u pravu, ha?

Tko je glasao

Ne.

Ne.

Tko je glasao

Pardoncek, preticao sam

Pardoncek, preticao sam naravno u ljevoj prometnoj traci, a lik je iz desne presao bez da je gledao, Ako dobro citam tvoje upute, on je ucinio po pravilima tvoje skole sigurne voznje. Jesam li dobro skuzio?

Tko je glasao

Ne.

Ne.

Tko je glasao

Kako ne? Gore si napisao da

Kako ne? Gore si napisao da nema straha od onih sto voze u ljevoj traci:

Da je imala i koristila naviku, tada je sasvim sigurno da ne bi zaustavila, nego skrenula u lijevu prometnu traku i pobjegla. Tada bi vozač kamiona smrtno stradao, a ne ona i njeni putnici.

Sta ti pobogu brijes covjece? Nalece ti auto u ljevoj traci, a ti bez straha izleti pred njega. Ili sta? Da saceka? To je i napravila.

Tko je glasao

Da.

Da.

Tko je glasao

Sta se onda pjenis, kada je

Sta se onda pjenis, kada je napravila upravo ono sto bi joj i ti preporucio?

Tko je glasao

Imam osjećaj da vi želite

Imam osjećaj da vi želite pobiti sigurnosno pravilo: noga prema kočnici, pogled u unutarnji retrovizor. To mora biti automastka navika, bez obzira da li idemo usporiti brzinu ili zaustaviti.
Spomenuta navika, kao i većina drugih koje čine iskusnog vozača može se steći samo kroz praksu, stoga mislim da prenaglašavanje loše obuke kao krivca za nesreću(e) ne stoji, barem ne u tolikoj mjeri kako se to u tekstu implicira. Neke stvari mogu se teoretski naučiti, ali da bi postale učinkovite, osobito u kritičnim situacijama, moraju postati automatske radnje koje zaobilaze svjesni dio mozga - poput vještine pisanja kada više ne razmišljamo kako se piše pojedino slovo, a to se može samo kroz praksu.
U najvećem broju slučajeva vozač mora reagirati u djeliću sekunde pa su prethodna akademska znanja o mogućim opasnostima, uzrocima i posljedicama u takvim situacijama beskorisna jer jednostavno niti nema vremena da bi vozač na njih mislio. To ne znači da o njima ne treba učiti, (osobito u obuci za profesionalne vozače), ali s obzirom na šaroliku strukturu vozača i kandidata za vozače (dob, obrazovanje, karakter, odgoj itd. ) oni nisu od presudne važnosti - neki ih neće ni zapamtiti, neki će ih zaboraviti itd. Zato postoje propisi. Npr. Stričak navodi da tijekom školovanja nije učio o utjecaju droga i alkohola na vozača. Postoji propis koji zabranjuje ili ograničava uporabu droga i alkohola prije vožnje i njegovim pridržavanjem spriječavaju se njihovi negativni učinci i pri tome uopće nije važno je li za volanom doktor Sakoman ili netko tko nema pojma o učincima opijata. Mogući efekti pri ulasku u tunel? Zato postoji ograničenje brzine, ali i zdrav razum. Naime, u situaciji kada se velikom brzinom čovjek približava nekakvoj crnoj rupi u kojoj ne vidi što se nalazi, razložno je (ili čak instinktivno) povećati oprez, osobito ako je na putu do tunela uočio izuzetno jak promet.

Nadalje, kao jedan od dokaza za stradavanje u proteklih 17 godina navodi nezakonito polaganje ispita u HAK-u. Osim što nije taksativno naveo nezakonitosti pa to izgleda kao paušalna tvrdnja, činjenica je da u prometu ne sudjeluju samo vozači koje je osposobljavao HAK - tu su i oni koji su položili prije toga perioda te vozači iz inozemstva.
Da se razumijemo - nije mi cilj braniti HAK već naglasiti važnost iskustva ali i prilagođavanja novim uvjetima u prometu i pri tome biti svjestan kako svojih sposobnosti, tako i mogućnosti vozila kojim se upravlja. Ja sam položio vozački 1983. godine na Fići. Osim što je promet bio znatno rjeđi, na cesti su prevladavala vozila male snage - Fiće, Stojadini, Zastava 1300 ccm već se smatrala "mrcinom", kasnije Jugići ... ... Čak i da je netko htio, nije me mogao teoretski pripremiti za vožnju u današnjim uvjetima, a pogotovo za vožnju na autocesti s mnogo tunela jer takve tada nije bilo.

krečući se desnim prometnom trakom, vozač na autocesti ne može i ne treba pratiti i strepiti od vozača u lijevoj, koliko god oni bili agresivni. Naprosto, takvi vam nisu opasni i ne postoji mogućnost da naleti otraga na vas.

Nisu opasni? Ja sam prije desetak dana bio u ulozi neagresivnog vozača u lijevo traci, bio sam u pretjecanju nekoliko sporih vozila. Neposredno ispred mene je u pretjecanje bez žmigavca krenuo kamiončić. S obzirom na to da me iskustvo poučilo da ogroman broj vozača postupa po Zuhrinom načelu "a šta koga briga di ja iden" bio sam spreman i nasjeo na sirenu pa se ovaj na vrijeme vratio nazad. U prolazu sam vidio da vozač (vjerojatno profesionalac) jednom rukom telefonira, a drugu, u kojoj ima sendvič, drži na volanu. Možda u školi nije učio da doručkovanje i telefoniranje u vožnji smanjuje sposobnost upravljanja vozilom, ali sigurno je učio da se prije izlaska u lijevu traku treba uvjeriti da tu radnju može sigurno izvesti.
Tvoja tvrdnja da ne treba pratiti vozače u lijevoj traci jer ne postoji opasnost da nalete na nas stoga mi zvuči nevjerojatno. Zapravo, ulijeva mi strah u kosti i potiče na još veći opez u prometu.

Tko je glasao

Rupert, shvaćam vaš komentar

Rupert, shvaćam vaš komentar vrlo ozbiljnim i dobronamjernim. Tako ću vam i odgovoriti, bez i najmanjeg nastojanja da vas uvrijedim ili ponizim. Iznijeli ste cijeli niz vrlo čestih zabluda, pa čak ih s vama dijele i prometni i pravni stručnjaci. Stoga mi je ovo prilika da vam odgovorim argumentirano i činjenično točno. Sve što ću vam navesti su gole činjenice.

Navike vozača ne čine iskusnim, nego apsolutno sigurnim. Ogromna je razlika. Nije istina da se navike, kao spasonosne, mogu stjecati praksom, pogotovo ne samo praksom, kako vi tvrdite. Da mogu, tada ni autoškole ni nastavni programi i planovi ne bi bili obavezni. Zbog nerazumijevanja ovih činjenica, zakonodavac je počinio kardinalnu grešku u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama: propisao je psihofizićku sposobnost te potrebna znanja i vještine za sigurnog vozača te je, radi njihova stjecanja propisao i obaveznu obuku. Zakonodavac se vodio pogrešnom pretpostavkom ( pretpostavke su i inače uvijek pogrešne) da se znanja i vještine ne mogu stjecati samostalno. A činjenica je da mogu, jer su to čiste tehnike učenja i vježbanja vožnje. Međutim, zbog druge pogrešne pretpostavke, da se navike mogu steći praksom, a ne mogu, u zakonu navike nisu propisane kao obavezna "oprema" vozača. Dakako, iz sasvim drugih razloga, ni iskustvo ili praksa nisu zakonska kategorija. Ne mogu ni biti. Zato što iskustvo nije garancija sigurnosti i zato što se na iskustvu, pogotovo negativnom, dakle ponavljanjem grešaka kojih čovjek nije svijestan, nitko ne može učiti.

Na svemu ovome je struka stvorila jedan nevjerojatan parangal gluposti. Pokušalo se zakonom iz 2004. godine na neustavnim rješenjima promijeniti situaciju na cestama, ali se od brojnih zakonskih nebuloza brzo odustalo. Čak je Vlada nekim svojim odlukama morala intervenirati i neke idiotske odredbe zakona "privremeno" suspendirati. Između ostalog se uvela podjela na mlade i neiskusne i stare i iskusne vozače, što nema veze s mozgom. Osim toga, ta podjela je neustavna. Za jedne je vozačka dozvola bila dokaz da su osposobljeni za sigurne vozače, a za druge ne. Kako to može biti činjenica? Uz ostalo, za sve su vrijedila ista pravila i ograničenja u prometu, bez obzira imali status novog ili starog vozača, što je apsurdno. Da, novi su imali neka dodatna, ali opet besmislena ograničenja a uvedenom zakonskom razlikom je bilo očekivati da će vozači u prometu biti različito tretirani u odnosu na isti počinjeni prekršaj. Pri tom je zakonodavac neustavno i nezakonito pretpostavio nečiju odgovornost i prije nego što je prekršaj ili kazneno djelo uopće počinio. Vladala je pretpostavka krivnje, umjesto nevinosti. Pa gdje toga ima? Nisam siguran da li su te neustavne odredbe Zakona 2008. godine, usvajanjem novog zakona promijenjene. Mislim da nisu, jer je novi zakon prepisan stari, kako bi se Ustavnom sudu omogućilo da odbaci sedam prijedloga za procjenu zakona iz formalnih razloga.

Jedini, dakle univerzalni uzrok svake prometne nesreće je nedostatna i loša osposobljenost vozača. I to je činjenica koja vas temeljito demantira. Lako vas, već i struku i policiju.

Vi ne vidite kako ste kontradiktorni sami sebi? Zapravo je sve obrnuto od onoga što vi tvrdite. Upravljanje vozilom, da bi bilo apsolutno sigurno, dakle da vozačeva sigurnost i sigurnost drugih ne bi ovisila o okolnostima, mora biti podsvjesna funkcija. Pod utjecajem moćnih navika, podsvjet funkcionira besprijekorno i nepogrešivo, a da se vozač ne mora svjesno naprezati umarati i fokusirati. Podsvijest potpuno relaksira vozača, opušta ga, ali istovremeno omogućava brže reagiranje u slučaju opasnosti, lakše i pravovremeno uočavanje ili čak predviđanje potencijalne opasnosti, kao i pravovremenu i ispravnu reakciju na iznenadnu opasnost. Podsvjest idealno kontrolira sve parametre vožnje i način upravljanja vozilom automatski prilagođava uvjetima na cesti i oko vozila. Tako to dobro funkcionira, da već sam režim vožnje upola smanjuje mogućnost stradavanja.

Kada se u vožnji, iz bilo kojeg razloga dogodi iznenadna, pa čak i vrlo kritična situacija, tada vozačev um strahovito brzo s podsvjesnog, prelazi na svjesno reagiranje. Podsvjesno reagiranje bi, baš zato što nije svjesno, bilo pogrešno. U strahu i refleksno reagiranje ubija ljude, jer navodi na pogrešnu reakciju. Svjesno reagiranje nije garancija ispravnog reagiranja, ali ga jedino ono omogućava.

U tim kritičnim trenucima, kada moramo reagirati svjesno, ali nemamo vremena za razmišljanje i odluke, da bi se spasili i "vidjeli" rješenje, podsvjest mora zamijeniti- mašta. Mašta može svašta.
Ne samo da pronalazi "rupu" spasa, nego omogućava smireno i pribrano reagiranje, bez straha i grča. Tek naknadno, kada čovjek shvati kakvoj je strašnoj pogibelji izbjegao za dlaku, shvati da je ta dlaka bila- mašta. I stvarno, naknadnim analizama se može dokazati da bi za spasonosno rješenje u normalnim uvjetima trebalo tri dana mozganja. Nevjerojatno, ali istinito.

Vidite, sve ovo upućuje na potrebu da se s kandidatima ove stvari vježbaju i uvježbavaju do savršenstva. Površnost ili pogrešno pretpostavljanje da je sve ovo samo po sebi razumljivo je vrlo opasno. Po meni je puno poštenije posao s kandidatima odraditi temeljito i do kraja, jer i najmanji propust ili neka banalna neusvojena navika kad tad se pokažu kobnima. Osim toga, ovdje se ne radi onekakvim nadnaravnim i mističnim naporima. Obrnuto je, jer ovaj rad se uvijek pokaže zabavnim, uzbudljivim i vrlo vrijednim i korisnim. Uvijek kandidati pred kraj obuke, kada s njima započenet raditi ove stvari, pokazuju veliki strah i ne žele eksperimentirati. U pravilu, odbijaju se na skliskom kolniku zaletjeti malo brže i naglo kočiti, te to vježbati dok ne postignu vještinu jednog ABS uređaja. Kada vještinu usvoje, onda ne bi prestali s divljanjem, ali tada više za njih ili druge nema opasnosti: izgubljenu kontrolu nad vozilom, znaju povratiti, ali su isto tako svijesni do koje granice se mogu odgovorno i bez rizika igrati.

Mogao bih pisati romane o fantastičnim iskustvima s kandidatima za vozače. Kako su se bojažljivi kandidati, koji su se bojali vlastite sjene, pretvarali u goropadne i naizgled agresivne vozače, ali sa stilom i zavidnom sigurnošću, dok su bahati i izuzetno opasni mladići, nakon obuke se pretvorili u krotke i odmjerene vozače. Ništa od toga nije bila moja zasluga, već njihova sposobnost.

Mene nikada u obuci kandidata nisu impresionirale razlike među njima. Nisu me zanimale njihove mane i slabosti, nego isključivo sposobnosti. A one, koliko god bile individualne, nikada nisu sporne. Zato nikada nisam ni pokušao bilo kojeg kandidata mijenjati ili popravljati. Mnogi su mi prošli obuku i ostali jednako divlji i mahniti, kakvi su i bili. Ono s čime sam ja računao su bile dobre navike. One daju i sigurnost i odgovornost svakome, bez obzira kakav on kao čovjek bio. Držao sam se načela: Što veći divljak, više rada i vježbe.

Vaši navodi da su utjecaji na vozača zabranjeni zakonom, da svi znaju kako se pod utjecajima ne smije voziti, da postoje propisi i ograničenja i slično, ne vrijede puno, ako se o tome s kandidatima ne priča i to u skladu s nastavnim programima i planovima. Loša je pretpostavka da je sve samo po sebi razumljivo. Da jest, opet vam kažem da autoškole ne bi bile potrebne. Ako ljudima do u detalje ne objasnite stvari, kako one funkcioniraju baš u prometu, koje su njihove posljedice i slično, kandidate ste jednostavno prevarili. Zato sam ja propise i pravila sigurnosti radio prosječno 60, umjesto propisanih najmanje 30 sati. Međutim, kasnije, u vozilu, sam se mogao služiti tim znanjem i neometano izvoditi nastavu vožnje. Nije trebalo objašnjavati što i zašto na određeni način treba uvježbati. Kandidat se znanjem u praksi mogao koristiti bez moje pomoći, što mu je bitno olakšavalo snalaženje u vozilu i prometnim situacijama, kao i uvježbavanje navika.

Stričak zaista nije imao nikakvu, a kamoli kvalitetnu obuku za profesionalnog vozača. On se jadan u sudskom postupku branio da je savršen vozač, koji je s kamionom u šest godina prošao Europu uzduž i poprijeko. Smatrao je sebe i dobrim i iskusnim vozačem. Možete li to zamisliti? Dobar i iskusan i onda u prometu ubiti četvero ljudi? Da nije tragično, bilo bi smiješno. Ali, bila je to posljedica totalne zablude, koje je on postao svjestan nakon strašne patnje i teškog osjećaja krivnje.

Da vas ja doživljavam kao HAK-ova odvjetnika, ne bih se vama bavio. Morate znati da je HAK pravni nasljednik jugoslavenskog Auto- moto kluba, pa su praktično svi hrvatski vozači "proizvod" iste korumpirane svijesti, organiziranog i morbidnog kriminala HAK-a.Tu kvazi- stručnu mafiju treba što prije onemogućiti, jer štete i tragedije koje su uzrokovali su prestrašne. HAK, u nemoći da se stručno i zakonito bavi ovlastima, jednako kao policija i struka, priča nebuloze o neiskusnim vozačima ili o neiskustvu kao uzroku prometnih nesreća. Već sam objasnio da je to samo izgovor za nerad i nesposobnost struke.

Drago mi je da ste sami uvidjeli pogrešku u shvaćanju onoga što sam govorio o lijevoj prometnoj traci. Zapamtite jedno nepogrešivo pravilo: sve što u prometu doživite i vidite, a nema veze sa zdravim razumom, kulturom ili normalnim, nije uzrokovano ljudskom glupošću niti namjerno. Ljudi su masovno prevareni u obuci, bez obzira kada se ona radila, i to je uzrok njihova stradavanja, a ne divljaštvo agresivnost ili bolesna stanja uma. Zaista, da imamo kao društvo imalo pameti i odgovornosti, onda bi sve vozače, u prikladnim radio i TV emisijama stalno podučavali ovim stvarima, upozoravali i to radili sustavno i ciljano. Siguran sam da ne bi bilo čovjeka koji se ne bi dao razlozima i koji ne bi shvatio poruke. Odatle do apsolutne sigurnosti bi onda bio vrlo mali korak.

Žao mi je što sam objašnjenja dao u naznakama, maksimalno pojednostavljeno. Ima tu još jako puno vrlo zanimljivih pa i zapanjujućih detalja, ali.............Optužiti ćeme neki da sam i ovim pretjerao. Baš me briga. A o temi dnevnika nisam rekao riječi!

Tko je glasao

Propustio sam vam odgovoriti

Propustio sam vam odgovoriti na tvrdnju da jsu vozački ispiti u Hrvatskoj dugo vremena provođeni suprotno zakonu. Točna je tvrdnja. Od početka 1992. godine, kada je HAK dobio javne ovlasti u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače, dakle vozačke ispite i kontrolu i nadzor nad radom autoškola ( nadležnost je bila vašeg Ministarstva obrazovanja i prosvjetne inspekcije) pa sve do 20. kolovoza 2004. godine HAK je vozačke ispite provodio suprotno zakonskoj odredbi da se ispiti imaju održavati pred povjerenstvom od najmanje dva ovlaštena ispitivača. Zato što bi ih provedba zakona izuzetno skupo koštala, oni su jednostavno dvanaest godina ispite provodili pred ispitivačem pojedincem, a u pedagoškoj dokumentaciji falsificirali dokumentaciju navođenjem da je ispit održan pred povjerenstvom. Netko je bio izraćunao točan novčani iznos kojim su zakinuli državu i koliko su stručnih ljudi ostavili na zavodu, samo zato što ih nisu htjeli zaposliti.

Kada ste me već povukli za jezik, evo vam jedan podatak, koji će vas kao profesoricu zaprepastiti. HAK je svojedobno u svojim općim aktima imao zapisanu odredbu da prolaznost na vozačkim ispitima ne smije biti veća od 30%. Što mislite, kako su mogli planirati prolaznost?

Tko je glasao

Još jednom sam pročitao tvoju

Još jednom sam pročitao tvoju tvrdnju da vozači u lijevoj traci nisu opasni, da, vjerojatno sam malo brzlopleto i pogrešno zaključio što si htio reći. Nisu opasni za onoga tko se stalno kreće u svojoj desnoj traci, s tim se uglavnom mogu složiti ako si na to mislio. Međutim, Bigulica kaže da se nikada u tunelu ne prestrojava u lijevo radi agresivaca i onih koji ne upale svjetlo pa ih se ne može vidjeti, a oni su u svakom slučaju opasni.

Tko je glasao

Ne znam radi li se o

Ne znam radi li se o "šokantnoj goloj istini" ili ne, ali svakako je zanimljivo čuti i drugu stranu.

Ili je doista svima samorazumljivo da nakon ovakve tragične nesreće baš ključni dokazi nestaju, kao npr. tahografski uređaj? Na kraju krajeva, oko prava ubojice majki i djece valjda ne treba cjepidlačiti... Pogotovo što ubojica izgleda nije bio iz dovoljno ugledne obitelji, nije niti sin tajkuna, nije niti saborski zastupnik, a nema niti neku kakseonozove grupu iza sebe...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci