Tagovi

Sofijin izbor vs Palachov izbor

Uvijek bih završila u istom ?orsokaku kad bi se pri?alo o Jan Palachu i njegovom ?inu. On je jedan od heroja mog djetinjstva, ?ija je gesta za mene bila dugo neshvatljiva. Bila su to neka druga vremena, ali mislim da bezna?e kojem su oni svjedo?ili nije bilo bitno druk?ije od ovog danas. Sva su bezna?a ista. Zapaliti se u znak protesta krajnji je ?in, definitivan i nepromjenjiv. Nekako mi se uvijek ?inilo da je puno teže nastaviti živjeti, živ se boriti protiv svih tih apsurda kojima nas zasipaju, protiv svih sranja koje život s neumornim ponavljanjem opet i opet pred nas vra?a. Umrijeti zbog ideje, naravno, puno je romanti?nije nego živjeti za nju.

Jebi ga. Bit ?e da mi se, uz sve one koje umiru od gladi i od že?i, od oskudice i nedostatka najosnovnijih lijekova ili cjepiva, od ratova i vulkanskih erupcija, potresa i tsunamija ?inilo pomalo oholo tako odustati od vlastitog života. Odustati mi se ?inilo puno lakšim nego ostati, jesti govna, boriti se, hrabriti i tješiti druge, zavaravati sebe da možeš dalje….Pokušala sam razumjeti tu gestu ali mi je njen smisao izmicao godinama.

Ne branim ovaj život kao neprikosnoven - dapa?e, mislim da mu je vrijednost u mnogo?emu precijenjena. Kad sam prvi puta gledala film 'Sofijin izbor' (prema istoimenom romanu Williama Styrona), stvari su mi postale jasnije. Jedan od najjezivijih i najdirljivijih trenutaka kinematografije, za mene je trenutak u kojem se Sophia odri?e svoje k?eri u korist svog sina, ne bi li od smrti spasila barem jedno svoje dijete. Kakav užas, kakav jezivi izbor, koja strašna odluka s kojom se, kao što se kasnije pokazalo, ne može živjeti! Uzela bih svoje obje djece pod ruku i zajedno s njima umrla u plinskoj komori, prije no što bih bila u stanju izabrati.

To je bio za mene klju?ni trenutak formiranja svijesti o ultimativnoj vrijednosti života i njegovoj pravoj cijeni. Život gubi svoju esencijalnu vrlinu (da jest, da je sam sebi svrha i da je to njegova bit) u onom trenu kad nam nametne nemogu? izbor koji ?e post festum posve obezvrijediti tu istu vrlinu. Mu?ilo me što ne razumijem tu gestu kojom dižemo ruke od daljnje borbe i odri?emo se mogu?nosti da nešto u?inimo i promijenimo svojim akcijama. ?vrsto sam vjerovala da ideji doprinosimo više žive?i i bore?i se za nju, nego simboli?nim gestama iza koje ?e se okupljati drugi ljudi a koja ?e nas pretvoriti u simbol neke ideje. Život bi sam sebe obezvrijedio istog trena kad bi zahtijevao od mene da iznevjerim povjerenje i ljubav ljudi koji mi vjeruju, koje volim i koji jesu moj život.

I onda mi je odjednom puklo pred o?ima: da je Sofija povela svoju djecu za ruku, zajedno prema plinskoj komori, ona bi u?inila identi?nu gestu kao i Jan Palach. Oduzela bi svom dušmaninu mo? nad sobom. Ali, u?inivši taj izbor, Sofija im je zauvijek dala mo? nad sobom. Sofija je u stvari umrla tog dana, iako je fakti?ki živjela još godinama. Odustaju?i od života, Jan Palach, iako fakti?ki mrtav, živi još uvijek. Zašto? On se dobrovoljno odrekao najdragocjenijeg – vlastitog života i time postigao apsolutnu slobodu koju pojedinac može ostvariti – slobodu nad svojim životom i smrti. Sofija se svojim izborom, odrekla upravo te slobode - odustaju?i od onog što joj je najdraže (jedno dijete) u nastojanju da spasi ono što joj je najdraže (drugo dijete), okovala je svoj život u taj trenutak apsurda, kad je u nastojanju da spasi ono najdragocjenije, pod cijenu da žrtvuje to isto, svojim izborom naposljetku sve izgubila.

Jer život ne možemo spasiti tako da se odreknemo njegove najvažnije dimenzije – ljudskosti. Onog ?asa kad to u?inimo, mi umiremo kao ljudska bi?a. Ono što ostaje je samo forma bez sadržaja, manifestacija fizi?kog života bez svoje esencije, živ ?ovjek mrtve duše.

Komentari

Sta vise vrijedi Sofijin

Sta vise vrijedi Sofijin zivot nego zivot njezina djeteta?

gpgale blog

Tko je glasao

Mislim da nije birala

Mislim da nije birala izmedju svog zivota i zivota svog djeteta, vec izmedju zivota svoje kceri i sina. Da je mogla izabrati, izabrala bi svoju smrt da spasi zivote i jednog i drugog djeteta. Medjutim, taj izbor joj nije bio dan. Procitaj knjigu.

Tko je glasao

Autorica kaze da bi povela

Autorica kaze da bi povela oboje djece, sto znaci da bi zrtvovala jedno od njih radi svojeg mira. Cini mi se da je to prije stvar osobne slabosti, nego humanosti.

gpgale blog

Tko je glasao

Gale, očito je da nemaš

Gale, očito je da nemaš djece, ili ipak griješim? Dijete ima ultimativno povjerenje u roditelje i od njih očekuje ultimativnu zaštitu, osobito od majke. zar u najgorim momentima, refleksno ne zazivamo: "Majko moja!"?
Sofija je svojim odabirom, odabrale jedno djete, a drugo izdala. Imam troje djece i sigurna sam da s tim ne bih mogla živjeti. Jer kad god pogledaš ono živo, ono mrtvo pita:" A zašto ja?".
U pitanju su vlastita djeca, Gale, a to je puno više nego samo humanost.

Tko je glasao

Sta je bolje izdati dvoje

Sta je bolje izdati dvoje djece nego jedno? Ako nemas snage da se nosis s time, ubijes se, ali nemoj zbog svoje slabosti ubiti drugo dijete.

gpgale blog

Tko je glasao

Gale, djeca nisu brojevi.

Gale, djeca nisu brojevi. Međutim, ovdje, ako se bolje pogleda nije problem u spašavanju jednog,. nego u izdaji i ubijanju drugog djeteta. Ono koje preživi, će uvijek nositi i ono drugo u sebi. Majka neći biti spasiteljica, nego izdajica sebi. To su duboko iskonske stvari i teško je pričati razumno. Roditeljsvo je slabost samo po sebi. meni je bilo teško to razumjeti dok nisam sama stekla to iskustvo. Zato ti kažem, sve je to lijepo i logično dok nepričaš o svojoj živoj djeci.

Tko je glasao

@nausikaya "Sofija--

@nausikaya
"Sofija-- naposljetku sve izgubila.."
Sofija osobno je izgubila odlukom o izboru jednog djeteta, jedno dijete, ali nije "sve izgubila".Spasila je jedan život, a odlaskom u smrt zajedno sa svojom djecom, ne bi spasila jedan život, pa i svoj, ma kako on tragičan bio. Inače, o Sofijinom izboru može se napisati tisuće knjiga, filozofsko-etičkih rasprava, i stotine komentara ispod ovog vrlo zanimljivog i dirljivog dnevnika.
Ali, židovska misao i tradicija prigovorila bi Janu Palachu njegov izbor - smrt...?? Naime, iako časno on je okončao svoj život dižući ruku na sebe, a židovska misao i vjera (kao i mnoge druge, uostalom) izričito brane samoubojstvo uz obrazloženje o svetosti i neponovljivosti ljudskih života: dužinu staze naših života isključivo određuje Hašem (Stvoritelj). Zato je primjerice bilo vrlo malo samoubojstava Židova u konc-logorima.
Za preporučiti je na ove teme i knjigu Viktora Frankla "Zašto se niste ubili?" te "Mit o Sizifu" Aberta Camusa.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

danimire, znam da mnoge

danimire, znam da mnoge religije izuzetno strogo gledaju na samoubojice pa im se čak uskraćuju i post mortem sakramenti i obredi. One život sagledavaju kao vlasništvo boga te je oduzimanje života, uključujući vlastiti, grijeh protiv boga. Nije to međutim bila poanta ove priče.

Sofija nije nikoga spasila a spasenje kao takvo, nije nikad pragmatičan izbor. Odnosno, da je Sofija dobrovoljno otišla u smrt sa svojom djecom, ona se bi spasila - svoju ljudskost kojoj je duhovnost upravo ona komponenta koja čovjeka s filozofskog stajališta izdvaja od životinja. Ironija je da je pristala na najveću zamislivu žrtvu - prinošenje vlastitog djeteta kao žrtve (pročitaj roman, krasan je i pun metafora) - da bi potom bila kažnjena (od Boga?). Sjeti se starozavjetne priče o Abrahamu i Isaacu koju je krasno referencirao Kierkegaard. Poanta jest da je spašavanje golog života pod cijenu da se odreknemo onoga što taj život čini vrijednim, besmisleno.

Tako je i Sofija bila 'kažnjena' ne samo gubitkom sina kojeg je odabrala, nego i svojim duhovnim i emocionalnim rasapom koji je uslijedio kao posljedica njezinog strašnog izbora koji je iz nje nepovratno iščupao njezinu ljudskost zauvijek i orobio je od ikakve mogućnosti da je u sebi ponovno oživi. Možda je takav njen svršetak bio i metaforička poruka pisca da bog ipak mari za svoje krhke kreacije i da joj nije mogao oprostiti čin u kojem je on sam zaustavio Abrahama? Ili, da je gledajući s ljudskog stajališta, takva žrtva neprihvatljiva i ničim se ne može opravdati? Da nije na nama da sudimo o tome tko zaslužuje živjeti a tko ne? Taj roman i film uistinu otvaraju mnogo teških pitanja.

Ja vam ne nudim odgovore, samo svoja pitanja. Svatko te odgovore mora pronaći za sebe. Hvala na opaskama.

Tko je glasao

Postoje knjige koje covjeku

Postoje knjige koje covjeku nedaju mira mjesecima. Meni se to desilo sa Maestrom i margaritom i Sofijom, ali na razlicite nacine.
Knjiga Maestro i Margarita me opsjedala da je citam opet i opet i opet.
Sofijin izbor sam procitala jednom i nikad je vise nisam ni dotakla, ali sam o njoj razmisljala mjesecima. Na koncu sam postigla dogovor sama sa sobom, da je Sofija ucinila jedino sto je mogla. Pokusala je spasiti barem jedno dijete, a sebe kaznila zivotom. Zivjeti Sofijin zivot nakon "izbora", najveca je zrtva i kazna, ali i najveci protest i pobjeda protiv tiranije. Odlazak u smrt u trenutku izbora, zajedno sa oboje dejece, bilo bi isto sto i priznati poraz i najlagodnije rjesenje.
Ponekad se suprostavljamo bezumnoj nepravdi zivotom, a ponekad smrcu. Sve ovisi o kontekstu koji nas zadesi. Kad nas zadesi, sve ovisi od kakvog smo tkanja satkani.

Tko je glasao

činjenica je da će dokle

činjenica je da će dokle god čovjek ima nešto za izgubiti, silnici ovog svijeta upravo time vršiti nasilje nad pojedincem.

U filmu "Privedite osumnjičene" zločinačka banda napada suparničkog bossa Keiser Soza, prijeteći mu smrću vlastite obitelji. On sam pred njima u zastrašujućem prizoru ubija vlastitu obitelj, kako bi im uskratio vlast koju imaju nad njime i tako im oduzeo premoć. Tim činom on ponovno uspostavlja ravnotežu straha i moći, ali gubi zadnji djelić svoje ljudskosti. Pitanje je naravno, ima li takva 'pirova pobjeda' (jer on time pobjeđuje svoje neprijatelje, koji sami nisu pomislili da bi on to mogao učiniti) ikakvog smisla. Kakav život njemu preostaje nakon toga, osim trovanja osvetom?

Sun-Tse govorio je da pametan strateg okruži neprijatelja s tri strane a četvrtu mu ostavi za uzmak. Jer je najopasniji čovjek koji više nema što za izgubiti. Jan Palach odlučio je uskratiti im vlast nad svojom slobodom i životom i tako ih u stvari pobijedio. Sofija se pogodila s đavlom - i kasnije shvatila da su u đavoljoj igri pravila da - pobjeđuje samo đavao.

Tko je glasao

@nausikaya Da, ima tu

@nausikaya
Da, ima tu mnogo, premnogo pitanja bez odgovora.Čitao i roman, gledao i film. No, ovdje u raspravi ne dotičemo izuzetno važno pitanje - tko je Jana Palacha natjerao na samoubojstvo a tko Sofiju prisilio na - neljudsku situaciju. Otvara se pitanje nacionalnog suvereniteta odnsno otpora okupacijskoj sili, i drugo, pitanje naci-fašizma i holokausta.O ovim čimbenicima valja voditi računa i osuditi ih. Jer, niti bi bilo Palachova samospaljivanja niti Sofijine patnje da nije izvanjskih, nasilnih čimbenika.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

tko je Jana Palacha natjerao

tko je Jana Palacha natjerao na samoubojstvo a tko Sofiju prisilio na - neljudsku situaciju

Da, to je osnovno pitanje. U situacijama koje su nehumane (a to je svaka ona situacija u kojoj su ljudi svedeni na puka, subhumana, bića), bilo koji izbor je tragičan. Drugim riječima: u tragediji nema mjesta herojstvu. Heroji i heroine postoje ako i samo ako postoji sloboda djelovanja - specifično - javnog, vidljivog djelovanja. Herojstvo ne isključuje gubitak života, ali gubitak života nije unaprijed ukalkuliran u herojski čin. Smisao herojskog čina je potvrda slobode. U tragediji je obrnuto - (samo)žrtvovanje ne dokida nehumano stanje, nego ga dodatno učvršćuje. Tragičnost upravo i jest u besmislenosti ili apsurdu gubitka života.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

jedan od najboljih filmova

jedan od najboljih filmova koje sam gledala i o kojem sam doista puno razmišljala, pokušavajući se staviti u njenu kožu.
slažem se s tvojim vidjenjem stvari, to je jedino što je mogla učiniti, a da ne dopusti da bude poražena, nego iz toga izadje kao pobjednik, koliko god to možda nekim okrutno zvučalo (uglavnom se ljudi ne slažu sa ovim mojim mišljenjem).
dimenzija ljudskosti nije nešto što je stalno prisutno u nama, koliko god mi voljeli tvrditi da jeste. moramo sami sebe neprestano podsjećati da je ta ljudskost nešto sa čim trebamo i moramo živjeti, ukoliko želimo živjeti na način da nam pogled u ogledalo ne predstavlja problem.
uvijek je puno lakše odreći se te ljudskosti u odredjenim trenucima, krenuti nekim lakšim ili probitačnijim putem, čak i kada čovjek ima visoko postavljene moralne zahtjeve.
što se mene tiče, to je stalna bitka koju vodim sama sa sobom.

Tko je glasao

Procitajte knjigu Sofijin

Procitajte knjigu Sofijin izbor. Procitala sam je, prije no sto je film snimljen. Puno je slojevitija od filma (sto je normalno).

Tko je glasao

nisam čitala knjigu, ali

nisam čitala knjigu, ali ću se potrudi da ju uskoro pročitam. u većini slučajeva meni su knjige bolje od filmova.
ipak, ovaj me se film izuzetno dojmio, mislim kako je to nešto najstrašnije što ljudsko biće može doživjeti.
vjerujem da bi se moglo puno raspravljati o tome da li je sofia postupila ispravno ili ne, ali da tu konačnog odgovora nema. svatko će od nas zaključiti prema nekim svojim shvaćanjima, odnosno prema tome kako misli da bi i sam postupio u takvoj situaciji.
a ako govorimo o samoubojstvu (i u katoličkoj vjeri je samoubojstvo smrtni grijeh) postavlja se pitanje da li bi njen izbor o kojem nausikaya piše bilo samoubojstvo, ili samo brži i dostojanstveniji način umiranja od ovog koji je sofia izabrala.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci