Tagovi

Smak svijeta već je krenuo....

Bliži se još jedan smak svijeta. I njega ću preživjet. Ako ništa ne budem u životu pametnog napravio, barem će iza mene ostati naslijeđe nekoliko preživljenih smakova svijeta. I to je nešto.

Ali, hajde da na trenutak zamislim kako će tog 21.12. zbilja biti smak svijeta. Ali, samo zbog doprinosa ovoj fikciji zamislimo kako nitko drugi ne zna da je taj dan smak svijeta. Samo ja znam. Kako bi mi izgledao dan?

Ustao bih negdje oko 7 ujutro, čisto da taj posljednji dan proživim što je duže moguće jer vrijeme počneš cijeniti tek onda kad si uvjeren da ti ga nije ostalo baš previše. Otišao bih u obližnji kafić, naručio kratki espresso i čisti Jack Daniel's tek toliko da sam sa sobom nazdravim početak posljednjeg dana.

Vulgarni tipovi

Uzeo bih novine i na naslovnoj strani pročitao tko je koga ubio, tko je koga opljačkao i tko je koga tog dana izjebao upravo pred kamerama i tako je nastao skandal. Pogledao bih za stol pored svog i vidio neke klince frajerčiće od kojih 14-15 godina i na tren zastao da čujem njihove 'misli'. Saznao bih kako su se jučer satrali od alkohola, koliko su cigara popušili i niz meni još nepoznatih psovki, a prilično sam verbalno vulgaran tip.

Kako mi to nije neka napeta priča za posljednji dan okrenuo bih se prema drugom stolu gdje bi me dočekale opako upicanjene curice izgledom od kojih 20-ak godina, pameću od kojih 13-ak, a uistinu imaju 16-ak godina. Saznao bih kako su 'šugave' one curice koje se po školi i oko nje kreću u jeftinim krpicama, kako je cool imat starijeg frajera jer on sve plaća i kako zapravo dobro već i u toj dobi više ili manje se prostituirati kako bi što lakše došle do cilja – lagodan život.

Baš i nije neki dan...

Nisu to priče koje bi mi uljepšale posljednji dan pa bih ustao i izašao na ulicu, a već pored prvog kontejnera sreo bih onog sredovječnog gospodina koji je dok sam ja još bio mali radio u brodogradilištu i prehranjivao čitavu svoju obitelj, živio normalan život. Sad taj gospodin kopa po smeću ne bi li našao pokoju bocu da je zamijeni za šugavih 50 lipa, a ako ima sreće možda nađe i komad nekog starog kruha koji više nije bio potreban nekoj 'sretnijoj' obitelji. Pomogao bih tom čovjeku. Jebiga, zadnji mi je dan. Možda bih mu dao i svu lovu koju imam kod sebe. On nema pojma što se događa, možda bi uživao. Barem tih 15-ak sati što je ostalo od svijeta.

Ali, ne bih se zadržao kod njega. Zadnji dan mi je, želim ga proživjet što je veselije moguće. Neću gledati tužne priče. Krenuo bih prema gradu. Busom. Da vidim još malo ljudi, družim se. Barem u mislima. Sjeo bih i ispred sebe promatrao ljude koji zamišljenim pogledima svatko razmišljaju o svojim sranjima, a ako ih netko slučajno krivo pogleda jednostavno bi 'pukli' jer jadni ne znaju da je ovo zadnji dan i da sranja prestaju danas. Oni misle kako ih čeka čitav život takvih gluposti. I onda bih pun nade ugledao dječicu koja ulaze u bus sa torbama na leđima gotovo težim od njih i pomislio : ' Pa evo, ovo se nikad neće uništiti. Ta nevinost ostat će ovdje i posljednji dan što živim '. Ali, ubrzo i oni krenu zadirkivati onog malog što ima malo veće uši ili onu curicu što ima problema s vidom. Zadirkivati će ih, govoriti ružne riječi i ostaviti neizbrisiv trag na toj nevinosti koju sam toliko slavio. Možda padne i pokoja fotkica za Facebook. Jebiga, danas nisi in klinac ako sve ne podijeliš sa svima. Bit će lajkova.

Nije dobro...

Isfrustriran takvim razvojem događaja otišao bih u svoj najdraži kafić u gradu i potužio se konobaru očekujući neku dozu razumijevanja, ali bi me vrlo brzo vratio na zemlju i opalio šamar realnosti. Stižu mu na naplatu krediti od stana, auta, treba platiti režije, a plaća kasni ili je mala ili je uopće nema. Pa jebote, može li taj zadnji dan biti imalo bolji od bilo kojeg drugog? Krenuo bih piti. Alkohol odlično otupljuje osjećaj izgubljenosti. Ipak je petak, možda ta posljednja noć bude upravo ono što mi je potrebno za završetak.

Otišao bih u provod. Alkohol, zajebancija i dobro društvo učinit će mi posljednje sate podnošljivim. Nije zapravo niti sve tako crno. I onda bi krenula svita wannabe frajera i dama koji u izlasku glume ono od čega su miljama daleko. Navlače masku za maskom, a da realno niti sami ne znaju pravi razlog. I tako od kurve nastane dama, od šupka nastane gospodin. I svi se pretvaramo kako razgovaramo s gospodinom neovisno o tome što osjetimo smrad šupka. Svi ćemo se lijepo odnositi prema dami koja guta blato ako treba pred nekim drugim 'gospodinom' . Osmjehujemo se kad nam se najradije plačemo, a život nam prolazi tako da zapravo nitko nikad ne sazna tko smo zapravo. Previše slojeva maski zacementirale su nam status koji je daleko od istinitog.

Pobjegao bih kući glavom bez obzira u nadi da će točno u ponoć sve nestati. Jedan ogroman val koji će nas pomesti sve bilo bi upravo ono što bih u tom trenutku priželjkivao. Zaspao bih prije ponoći, a ujutro se probudio u svom krevetu uz saznanje da se baš ništa nije promijenilo. Nije nas pomeo val, nije nas spalila vatra, nije nas zatrpao led. Na istom smo mjestu.

Jedino što bih onda shvatio da je smak svijeta zapravo već i došao, ali ne u obliku vala smrti već u obliku vala pizdarija koji godinama tako pomno stvaramo i lagano nas mete.

Sretan vam smak svijeta!

Piše : Alen Bećirović / Sutra.hr

Preuzeto sa portala Sutra.hr

Komentari

smak svijeta

Došao Smak svijeta u Hrvatsku...
Gleda oko sebe:
"Izgleda da sam već bio ovdje!?" ... i ode.

w. ;)

Tko je glasao

Trajanje cilizacija 12 000 - 13 000 godina

Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistoriju, na pločama je, između ostalog, pisalo: '...Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u pećinama. Kad su mještani, konačno, shvatili naše znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere...'

http://www.4dportal.com/hr/kolumne-ahmed-bosnic/3237-ahmed-bosnic-atomsk...

Tko je glasao

Sjenka

Zloupotrebljavaš tekstove mog prezimenjaka koji je vrlo dobar pisac.

Tko je glasao

Zebnja

Zebnja me uhvati kad pomislim da bi u trenu mogli svi umrijeti, a naročito Oni koje volim.Užas spoznaje.

Tko je glasao

jašta, evo termofor pod noge

jašta, evo termofor pod noge stavljam da manje zebe

Tko je glasao

A inače...

... ima li što novo?

Ovakvih jadikovki imamo i u literaturi starog Egipta i Mezopotamije prije 4.000 godina (još prije, te naravno u židovskoj (Knjiga propovjednikova.).

Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive. A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem. Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

Nije to "smak svijeta". To jest svijet.

Pokazuje vrijednost filozofije univerzalističkog mizontropizma.

Tko je glasao

pa zar i samo ovo malo sto si

pa zar i samo ovo malo sto si nabrojao nije dovoljno za pravi pravcati smak svijeta?

zivio smak svijeta!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci