Tagovi

Slučaj Nacionalizam v. Domoljublje

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komentari

Stavio sam ocjenu prema gore

Stavio sam ocjenu prema gore jer je članak promišljen i dobro sročen, ali ne slažem se niti s definicijama niti sa zaključkom.

Pripadanje zajednici je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Nacionalizam, koji proizlazi iz te potrebe ima i pozitivne i negativne aspekte jer ljudi su sposobni i voljeti i mrziti. Pozitivni i negativni aspekt su po meni -- neodvojivi.

Strogo definirati domoljublje kao pozitivne osjećaje a šovinizam ili nacionalizam kao negativne možda ima nekog teoretskog smisla ali u praksi ne vrijedi puno jer strogo odvojeni ljudi ne postoje. Zato se ja strogim definicijama ne bavim.

Međutim, kad smo već kod njih :-), tvoj opis domoljuba nije uobičajen. Ti zapravo domoljublje redefiniraš, slično kao netko tko kaže "domoljub ne bi izručio generale". Naravno, i jedan i drugi imate pravo na različito mišljenje o tome što znači voljeti dom. No treba priznati da tvoja definicija nema kvalitetu objektivnosti, za što mi se čini da tvoj tekst implicira da ima.

Slažem se s tim da je Thompsonov koncert bio baš - nacionalistička fešta. Bilo je tu i domoljublja i ksenofobije i fašizma i nacizma i raznih drugih stvari. Kupus.

Na čemu je bio naglasak je teško pitanje. Same pjesme su takve kakve jesu, tekstovi i glazba su poznati. Atmosfera je bila dosta povezana s pjesmama. Stavovi prisutnih, ne znam kako bih ih objektivno procijenio.

Simun.info

Tko je glasao

Glede vašarskog

Glede vašarskog performansa. O performeru sam se izjasnio u zoomovom postu, a sada nešto o performansu. Nacionalistički ili domoljuban?

Teško je reći. Mislim da performeru to nije ni važno, važan je novac koji on nosi. No, svima drugima jest i podjele postoje. Umjesto vlastitog, ali ne kao svoj i rasprave radi, nudim stav Josipa Bozanića u večerašnjoj Bilićevoj emisiji. Interesantan je jer performansu Bozanić daje značaj koji je upitno da li uopće ima.

Dakle, jedan od gledatelja je pitao kako crkva mirno gleda sve napade na osobu koja slavi domoljublje, svoj narod, Isusa Krista i.t.d.

Kaže on tako da je Domovina lijepa riječ, spominje i da je sutra Njen dan i da se odnos prema domovini treba više vrednovati. Kaže on i da se fenomen MPT ne treba uzimati tako da se izvuče eksces pa kritizira, već kao poziv svima nama da se vidi nismo li svi mi nešto propustili na tom planu. Dalje kaže da se totalitarizam uvijek borio protiv domoljublja, da je odnos prema domoljublju pitanje odnosa prema temeljnim vrijednostima.

Toliko sam uspio zapamtiti i mislim da je dovoljno za iščitavanje njegovog stava. Iako je naznačio "da ne bi o konkretnim primjerima", on dakle smatra da nas MPT svojim performansima poziva na domoljublje i na poboljšavanje našeg odnosa prema temeljnim vrijednostima jer je isti, prema njemu, kod nas poljuljan.

Sad se ja pitam koji će biti sljedeći korak. Beatifikacija MPT-a?

Nove rasprave i nova euforija slijedi.

B-52

Tko je glasao

odličan tekst. bilo mi je

odličan tekst. bilo mi je jako teško objasniti razliku između domoljublja i nacionalizma mojoj sestričnoj koja je rođena i živi u njemačkoj, a dolazi ovdje na thompsonov koncert pokazati svoje domoljublje. tako agresivan način izražavanja domoljublja nužno je skopčan s mržnjom prema svima drugima (i to ne samo nacionalnim manjinama, nego prema svima koji se ne slažu do kraja s onima koji su tada došli na maksimir) što onda izaziva ovakve tenzije u društvu kakvima smo svjedočili. žalosno je da netko tko maše zastavom i viče "za dom spremni" sebe automatski proziva hrvatinom, a oni koji se usude bilo kakvu kritiku uputiti na račun države su odmah neprijatelji naroda (tako sam jednom doživjela da me sugovornik izjednačio sa veleizdajnikom jer sam mišljenja da je kuna aprecirana).

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Evo, zavrsio je susret

Evo, zavrsio je susret Milanovica i Tadica kojega je karakterizirala takva srdacnost kao da su cetrdesetogodisnji prijatelji. Na susretu su, dadose nam na znanje, razgovarali o zajednickom putu Hrvatske i Srbije u Europu.
Znam, svi koji budu podupirali taj put su domoljubi, a oni koji mu se usprotive nacionalisti. Prema tomu, razlika izmedju prvih i drugih je ogromna. Ali ako domoljubi zabasaju u kakvo bespuce, nacionalistima bi bila duznost pomoci im potraziti izlaz. Ucinu li to, nece se razlikovati. A ukoliko ne ucinu, nece biti domoljubi. Takodjer, slusam sve glasnije se spominje potreba mijenjanja Ustava. Naravno, zbog ukidanja glasanja pripadnicima dijaspore. A mozda i zato da se ukine dvomandatno predsjednikovanje predsjedniku RH, kao i zabrana ulaska Hrvatske u saveze s drugim drzavama. I ovdje ce se za mijenjanje Ustava boriti domoljubi, dok ce nacionalisti biti protiv promjene. Ovdje bi koordinator izmedju jednih i drugih mogao biti nas Ivo (neka mu je sretan imendan). I za dobro obavljen posao ce mozda dobiti na dar jos koji sat. Promijeni li se Ustav, nacionalisti ce ostati, a sto drugo nego nac(ional)isti.
Mozete li se malo osvrnuti o tim (s)tvarima? Unaprijed hvala i uz drugarski pozdrav!
P.S. I mi se, koji duze vrijeme boravimo na Zapadu radujemo sto prijasnjem ulasku Hrvatske u EU, jer bismo konacno mogli nesto nauciti, buduci Europi nedostaje vrsnih teoreticara.

Tko je glasao

Uf, netko od ovdasnjih

Uf, netko od ovdasnjih komentatora racuna da se jedim sto mi konstantno dodjeljuju cistu jedinicu. Ta jedio bih se ako bi me ocijenjivali pozitivno. Jeste, kad oni budu imali dobro misljenje o meni tada cu biti zabrinut. Jadni li balkanskih parazita. Ili, jadnih li nas naci(onal)ista sto smo i takve, od devedesete do devedesetpete, pomagali.

Tko je glasao

Jako dobro ste prognozirali

Jako dobro ste prognozirali ponašanje nacionalista u pobrojanim slučajevima. Ne znam da li će na suprotnoj strani biti domoljubi, ali ljudi zdravog razuma sasvim sigurno.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mogu samo ponoviti. Moja

Mogu samo ponoviti. Moja ljubav prema Hrvatskoj nije protiv nikoga uperena. Ona je moj intimni osjećaj. Meni je, iako "ekstremni politički emigrant" ili "doušnik udbe" ovisno s koje strane me gledate, draži pošteni Srbin nego hrvatska hulja. Svoju domovinu razlikujem od drugih zemalja time što bih svoju domovinu uvijek i svakog trenutka bio spreman braniti pa i s oružjem u ruci. Dok univerzalno, važeći za sve zemlje i kontinente zastupam iste vrijednosti morala, ljudskih prava, demokratskih sloboda itd. I to u prvom redu primjenjeno na mene samoga a teko onda na sve ostale. Ne želim zastupati nešto što bi vrijedilo za sve osim za mene.

Tko je glasao

Tekst je ODLIČAN. Svaka

Tekst je ODLIČAN. Svaka čast Kangrgi, ali što je opinioiuris ….. :))

Nećete vjerovati što sam danas na nedjeljnoj kavi doživio. Pričalo se o svemu i svačemu, došla je na red priča i o hrvatstvu. Kad je jedan od sugovornika počeo iznositi svoje nacionalističke stavove. Pokušao sam ga argumentima uvjeriti da svi Hrvati i nisu baš NAJ. Ništa nije pomagalo. To je bolest. Zašto?
Postavio sam mu pitanje da li bi mu bilo draže da mu kćerku siluje Hrvat ili Srbin, te dali bi mu bilo draže da mu na pješačkom dijete zgazi Hrvat ili Srbin?
Znam da su pitanja strašna i glupa, ali sam ga želio dovesti pred zid. Nije vrijedilo i u takvoj strašnoj situaciji je on tražio neargumentirano opravdanje za Hrvate.
Koliko je takvih u ovoj lijepoj našoj?

Tko je glasao

Pojednostavljeno, ovakve

Pojednostavljeno, ovakve kategorije se ne mogu relativizirati ali je važno da se ne mogu uspješno niti apsolutizirati, što je također važno i za naše prilike, pa je dobro da je autor usmjerio temu propitivanja oko toga stavom da nije primjenjivo za nešto (basne i bajke).

Npr. književnost općenito uvijek ima neke ostatke koji nisu svodivi na nešto drugo, a tako je i drugim, s razlikama, često aktualnim i kad se misli da nije, jer bi u suprotnom nešto moglo ovladati svim, a to ipak nije moguće niti uz pretpostavku boga ili sile. Roman "Majstor i Margarita" koristi poznate obrasce i podosta je svodiv na političke i druge kategorije, ali ne potpuno, pa je i težište i osnova (i autorova) vjerojatno na tom nesvodivom djelu. Baudelaire je začetnik moderniteta, veoma obrađeno djelo, ali relevantna mišljenja ne smatraju da su zaključili stvar oko toga. Možda je najveći paradoks Kafka, s jedne strane čist i naoko svodiv na duh vremena a s druge strane književnost skoro bez ostatka.

Na našim prostorima je veliko testiranje kategorija nacionalizam, domoljublje i raznih drugih, s čvrstim pogledima do karikaturalnih, od preherojskih do prehumanističkih. Npr. najnovija fora je da neke najnaprednije snage lijeve orjentacije sa udarnih evropski seansi na državni račun donose jednostavni stav o BiH "fuj", najnaprednije snage su uložile sve i sada kad im nije adekvatno uzvraćeno "s punim pravom" su to odj. Pa i sami službeni visoki međunarodni predstavnici, od generala koji su činove stekli ubijanjem do zadnjeg civila i svega što se miče na drugim područjima, preko kvislinga predsjednika velike zemlje i financijskog stručnjaka s gađenjem iz bliske zemlje, do stručnjaka za salvetu koji je izravno upleten u bezrazložne pokolje. Nije bezazlena ni jugoslavenska humanistička inteligencija koja je, koristeći zbilja malobrojne, u masovnom djelu beskrajno uspjela od detalja do ključnih događaja tako prehumanistički odigrati da su Monty Payton male bebe za tu tragikomediju.

Za naše prilike u teorijskom i praktičnom smislu su dovoljni osnovni stvarni portreti pojedinih istaknutih osoba (sve i svašta kad je WC prepun povraćanja) a pojedine skupne slike su i preraskošni cirkus. Ima još uvjerljivih kriterija, svima je bar u određenoj fazi najveći kreten bio Šuvar, a ima i drugih takvih osoba (Stanko Lasić, Budiša, čak minorni Branko Matan, Jozo Radoš itd.), kad nešto treba srediti, od lupnutog auta do smjene vlasti, za to je Duško Ljuština itd. Kao što je BiH u raljama najvišeg svjetskog humanizma, takvog da će uskoro zločinci i žrtve zajedničkim snagama grčevito tražiti izlaz, Hrvatska je u još raskošnijim ljubavnim odnosima sa raznim. Ali mi se nemamo šta brinuti, dovoljno je jedan naš univerzalni specijalac da sredi bilo kakvu stvar (npr. presjednik države) a gdje ne bi svjetski raspoređene renomirane snage, pa im možemo s povjerenjem prepustiti sve zamislive i nezamislive zadatke s tim u vezi.

Tko je glasao

Knjiga "Šverceri vlastitog

Knjiga "Šverceri vlastitog života" autora Milana Kangrge na jedan, barem po meni,prihvatljiv naćin objašnjava nacionalizam kao nekakvu ideologiju kojoj je najviša vrijednost kolektivitet, a ne pojedinac
pa evo citata:

Ipak, dobro je podsjetiti se jedne historijski relevantne činjenice tome u prilog: Već je starogrčki najveći filozof Starog vijeka Aristotel četri stoljeća prije naše ere, ujedno kao osnivač logike, ukazao na tu distinkciju. A ta se distinkcija opet posve logički pojavljuje i u njegovoj Nikomahovoj etici, u kojoj se već na samom početku postavlja ono bitno pitanje, na koje svaki "nacionalistički um" nema pravog odgovora, pa ga - ako ikada i ikako uopće misli - hotimice zaobilazi, bojeći ga se kao "vrag tamjana", naime pitanje o čovjeku. Govoreći o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da napravi dobar brod, graditelja da napravi dobru kuću, gitaraša da dobro svira gitaru itd. ali se pritom ipak mora pitati: A šta je sa čovjekom?! Naime, može se biti dobar postolar, graditelj, lječnik, gitaraš..., a da još nismo postavili pitanje: Da li su dobri i kao ljudi time što su dobri u "svojoj struci"? Aristotelu je ovdje stalo do toga da pokaže, kako i čovjek kao takav ima i treba da ima "svoj cilj", to jest da bude dobar čovjek, pored svih onih navedenih i drugih posebnih dobrih atributa, koji ga ipak još ne moraju kvalificirati kao dobrog čovjeka, a dovoljno bi bilo reći: čovjeka!
Ako sada ovu "dobru stručnost" kao posebnu odreðenost u smislu odreðenja differentia specifica prenesemo na ono odreðenje koje se danas (ah, ne samo danas, nažalost!) svakodnevno izvikuje kao najviša kvaliteta u pojmu "dobar Hrvat", a da time još nikako nismo dospjeli do onog genus proximum u liku čovjeka, onda se već s Aristotelovim zahtjevom moralo upitati, da li je dovoljno biti samo "dobar Hrvat", da bi netko samim time bio i "dobar čovjek" (ili - kao što je rečeno - čovjek)? Raspon i moguća nepodudarnost, pa čak i suprotnost ili protivurječnost izmeðu ovako jasno aristotelovski iskazane razlike izmešu vrste i roda (Hrvat i čovjek) postaje odmah isuviše - očita! Što bi onda u tom kontekstu značilo biti "dobar Hrvat"? U svakom slučaju isto kao i "dobar postolar"! Meðutim, ipak tu postoje dvije razlike:
1. pojam "dobrog postolara" može se točno odrediti, jer je njime već točno odreðen sadržaj i smisalo: pravljenje dobrih cipela, i
2. pojam "dobrog postolara" nipošto ne potire "dobrog lječnika", "dobrog graditelja", "dobrog gitaraša" itd. Naprotiv, ako postolar pravi lječniku, graditelju, gitarašu dobre cipele, oni će njega dobro lječiti, graditi mu dobru kuću i lijepo mu svirati, pa će svi zajedno biti u potpunom i najboljem suglasju meðusobno.
Pojam "dobroga Hrvata", meðutim, za razliku od "dobroga postolara" posve je neodreðen, jer se ne zna što bi to zapravo trebalo značiti. Može se samo naslućivati njegov sadržaj i smisao, na primjer, jedna mogućnost odreðenja: "dobar Hrvat" činit će dobro najpre sebi, zatim drugim Hrvatima, a onda Hrvatskoj u cjelini. Ništa drugo ne leži u tom pojmu "dobroga Hrvata"! Drugo pak, taj pojam svojim pravim smislom upravo potire svakog drugoga, na primjer "dobroga Srbina", "dobroga Maðara", "dobroga Slovenca", "dobroga Talijana" itd. čak u svom posvemašnje neutralnom odreðenju, taj "dobri Hrvat" po svom pojmu ne treba i ne mora činiti dobro bilo kome od navedenih, pa u tom pojmu "dobrog Hrvata" može biti implicirano čak i to, da on čini zlo svima drugima, a da ipak ostane - "dobar Hrvat" (štoviše tek ona baš najbolji?). Tako bismo mogli doći do logičkog zaključka, kako je bolje biti "dobar postolar, lječnik, graditelj...", nego "dobar Hrvat"! A to je porazno! Porazno po Hrvata! Zato se po svemu sudeći ne bismo trebali baš puno hvaliti svojim "dobrim hrvatstvom", nego bismo se morali dobrano i svojski potruditi da što prije postanemo - dobri ljudi, ako nam to ikako uspije!
Nacionalisti i populisti, meðutim, tu toliko očitu razliku jednostavno ne žele priznati, jer ne mogu, budući da su još uvijek - rodovsko-plemenski mentalno konstituirani! I tu leži izvor, upravo historijski (ili: prehistorijski?) izvor svih naših nedaća i nesreća!

mislim da je suvišno bilo što reći, na ovaj tekst, a i na izvrstan tekst opinioiurisa, osim da nacionalizam još nije dosegao ono ljudsko.

savjesni

Tko je glasao

Kad se već dodaju citati ja

Kad se već dodaju citati ja ću dodati jedan Christian Langea koji je prenesen iz njegovog Nobel predavanja iz 1921. koji se suštinski bavi internacionalizmom, ali govori i o nacionalizmu.
Today we stand on a bridge leading from the territorial state to the world community....The territorial state is such an ancient form of society - here in Europe it dates back thousands of years - that it is now protected by the sanctity of age and the glory of tradition. A strong religious feeling mingles with the respect and the devotion to the fatherland. The territorial state today is always ready to don its "national" costume: it sees in national feeling its ideal foundation.... It is characteristic that this should take place just when it is becoming more and more clear to all who think about the matter, that technically and economically we have left the territorial state behind us.... The consequences and applications of the theory of internationalism, as it is here defined and supported, are not difficult to establish. They appear in the economic and political fields. But their fundamental importance in the purely spiritual fields is limited.

Economically, the consequences of internationalism are obvious and have already been hinted at. The main concept is that of an international solidarity expressed in practice through worldwide division of labor: free trade is the principal point in the program of internationalism.... It is necessary to linger in a little more detail over the political consequences of internationalism. Here the task is to devise patterns of organization for the concept of world unity and cooperation between the nations. That, in a word, is the great and dominating political task of our time....

"[N]ationality" is nothing if not a spiritual phenomenon.... A nation is a part of mankind which expresses the will to be a nation; a nation's existence is a continuous, daily plebiscite - un plébiscite de tous les jours.... Internationalism will not eradicate these spiritual distinctions. On the contrary, it will develop national characteristics, protect their existence, and free their development. Internationalism differs in this from cosmopolitanism. The latter wants to wipe out or at least to minimize all national characteristics, even in the spiritual field. Internationalism on the other hand admits that spiritual achievements have their roots deep in national life; from this national consciousness art and literature derive their character and strength and on it even many of the humanistic sciences are firmly based.

Diversity in national intellectual development, distinctive character in local self-government - both of these are wholly compatible with internationalism, which indeed is really a prerequisite for a rich and varied development. It is the political authority over common interests that internationalism wants to transfer to a common management....

Internationalism is a community theory of society which is founded on economic, spiritual, and biological facts. It maintains that respect for a healthy development of human society and of world civilization requires that mankind be organized internationally. Nationalities should form the constitutive links in a great world alliance, and must be guaranteed an independent life in the realm of the spiritual and for locally delimited tasks, while economic and political objectives must be guided internationally in a spirit of peaceful cooperation for the promotion of mankind's common interests.
Nadam se da engleski neće biti problem.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Pridružujem se ovim citatom

Pridružujem se ovim citatom Marthe Nussbaum iz njezina teksta Patriotism and Cosmopolitism, objavljenog u The Boston Review 1994.

"We should regard our deliberations as, first and foremost, deliberations about human problems of people in particular concrete situations, not problems growing out of a national identity that is altogether unlike that of others. Diogenes knew that the invitation to think as a world citizen was, in a sense, an invitation to be an exile from the comfort of patriotism and its easy sentiments, to see our own ways of life from the point of view of justice and the good. The accident of where one is born is just that, an accident; any human being might have been born in any nation."

i još jedan

"Our nation is appallingly ignorant of most of the rest of the world. I think that this means that it is also, in many crucial ways, ignorant of itself."

Cijeli članak je na:

http://www.soci.niu.edu/~phildept/Kapitan/nussbaum1.html

nemesis

nemesis

Tko je glasao

mislim da je suvišno bilo

mislim da je suvišno bilo što reći, na ovaj tekst, a i na izvrstan tekst opinioiurisa, osim da nacionalizam još nije dosegao ono ljudsko

Da je problem što nacionalizam još nije dosegao ono ljudsko, pa i još po koja pojava ili stvar, ne bi bilo ni pola problema. Cjenjeni prof. Kangrga nedvojbeno zna da je svijet općenito, ne samo u Hrvatskoj, nesavršen. Ta nesavršenost je, simbolički, vidljiva i kod njegovih javnih bavljenja oko istog, npr. kad je svoju javnu raspravu proširio Isusom Kristom kao neke vrste saveznikom oko stvari. Simbolički, kao što je kod Isusa bitno da će najpouzdaniji Petar triput ključno pokleknuti za tren, takva slabost između teorije i zbilje je vječna, pa se radi i o razumljivoj slabosti teorije. U tom smislu, karikirano, i profesorov tekst i zbilja imaju neke slabosti (npr. koja se zbilja podvrgla i Aristotelovoj etici, što skreće na pomoć Isusa i Alaha dok ne prođu stotine godina), i kod svakog od nas, i drugdje, a gdje ne bi nacionalizam, gdje je to meninovno.

U praksi je, na žalost, potpuno uobičajeno da razne strane, pa i najnaprednije, proizvode sustavne greške, ne samo nedosezanjem ljudskog nego atakiranjem na ljudsko. U tom smislu još teku takve agresije na ova područja, iznutra i izvana, iz svih smjerova. Najbolje se vidi po tom da se nitko naročito ne buni kako američki šerif povremenim upadima improvizira red. Neke naročite kritike nema jer i naprednije snage znaju da i same nisu ništa pametnije razmišljale. To je na žalost tako, pa i sasvim uobičajeno. Evo upravo agenti sa najboljih evropskih izvorišta BiH tretiraju kao "fuj", i mi bi se kao bitni susjedi sada tako trebali uigrati i napredak na Balkanu tako teći. Obrnuto je, bilo kako bilo, sve manje se može izbjegavati BiH (i drugo, nacionalizam je sve više središnje evropsko pitanje).

Tko je glasao

(i drugo, nacionalizam je

(i drugo, nacionalizam je sve više središnje evropsko pitanje).

...... pa i mora biti središnje pitanje, ali , barem se meni tako ćini, ne zato da bi se pojačala državnost pojedinih zemalja, već da bi se kolektivna pripadnost proširila van granica samih država i tako minoriziralo dijelovanje istih, a da se pri tome ne poništi pripadnost narodu i naposljetku regiji u kojoj živimo.
Mislim da će tek tada nacionalizam poprimiti ljudsku sliku i biti percipiran kao domoljublje, nešto dobro. Danas u praksi, nažalost on to nije, i iza te rijeći se krije sve loše jer nas i asocira na neke loše stvari
tada se možda i definicija nacionalizma (navedena u hrvatskom leksikonskom rijećiku) promjeni:
nacionalizam - svjetonazor koji nacionalne vrijednosti nadređuje ostalim građanskim vrijednostima; - prekomjerno isticanje prava, težnji i vrijednosti vlastite nacije, često na račun drugih etničkih skupina i nacija [kulturni -; radikalni -; agresivni -]

Ali ako se vratimo u korijen te rijeći nacija tj. - svi stanovnici jedne [višenacionalne] države - etnička, politička i kulturna zajednica povijesno oblikovana u različitim okolnostima i uvjetima na osnovu jezika, teritorija, tradicije, ekonomskog života, vjere ...... jednom rijećju narod onda su svi stanovnici RH, pripadnici iste države, njezini nacionalisti.
U praksi to nije tako, i to zato što pojedine skupine još nisu dosegle tu razinu intelektualnog razvoja. Pitanje je da li će se ikada nacionalizam percipirati kao nešto super-pozitivno, možda je to utopija, ali svakako tamo moramo težiti.
U protivnom i Europi slijedi propast.

savjesni

Tko je glasao

Pod refleksijama na BiH i

Pod refleksijama na BiH i nacionalizam kao središnje evropsko pitanje se nisam uspio jasno izraziti.

Moja refleksija je išla k tome da se razvijene evropske zemlje sve više moraju suočavati sa svojim običnim sirovim "balkanskim" nacionalizmom, npr. Francuska sa francuskim, Danska sa danskim, Njemačka sa njemačkim (u istočnim djelovima ka nacizmu).

Paralelno je BiH, kao bitni balkanski dio, dugo tretirana kao klasični slučaj problema nacionalizma, i to onog najjasnijeg, balkanskog, kako iz razvijene Evrope tako i od najnaprednijih lokalnih snaga.

Velike intelektualne i političke snage i prakse su predugo i prepovršno, nadmeno i bez pokrića, neuravnoteženo angažirane oko toga, pa je logični rezultat da je BiH u gorem stanju nego što je nužno bilo te da i takvi najnapredniji imaju "balkanski" nacionalizam doslovno doma.

Da se samo malo smanji taj beskrajni angažman, da se ništa ne radi više, već bi bilo bitno bolje oko toga. Hoću razne strane zakažu, i to ozbiljno, i u onome što je njima najbitnije, i onda prave daljnje probleme tako da problem i vlastite grešđke idu rješavati još jačom agresijom sa još manje pokrića, tako se naoko sukobljene strane međusobno hrane, pri čemu evropske nisu bezazlenije od balkanskih, čime pojačavaju histeriju i probleme, ne slučajno nego s ciljem da se pokažu nezamjenjivim spasiteljima, čudotvorcima. Tako je moguće da se i o bitnim pitanjima prije dogovore BiH skstremni nacionalisti nego razni bliski humanisti, prvi da zato što moraju i mogu naći neke zajedničke interese a drugi ne zato što ne moraju i ne mogu naći neke zajedničke interese.

Tko je glasao

Ponudio si nam definicije

Ponudio si nam definicije nacionalizma i domoljublja. Da bih testirala ponuđeno, pitala sam se što bi, uz prihvaćanje ponuđenih definicija bio Ježurka Ježić, nacionalist ili domoljub?

Na primjer, jedna od Ježurkinih poznatih rečenica je i sljedeća ..."ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag". Ako je nekritičnost prema sebi odlika nacionalizma, kako Ti predlažeš, onda je dobri stari Ježurka nacionalist. A po drugom predloženom kriteriju, ona je i domoljub, jer kako i sama riječ kaže "ljubi" svoj dom i ne osjeća se odgovornim za ono što se događa u tuđim domovima.

Ups!

Evo problema: može se zamisliti slučaj da se nacionalizam i domoljublje preklapaju (što je vrlo često kako u povijesti tako i kod pojedinaca/pojedinki), a to onda znači da je predložena podjela nejedinstvena tj. logički pogrešna.

Nacionalizam je kompleksna i povijesno determinirana društvena činjenica. Pogrešno je, po mojem sudu, na suprotnu stranu staviti "domoljublje", jer taj pojam prije spada u red pojmova kao što su (nabrajam nasumce) hrabrost, predanost, marljivost, druželjubivost itd., a koje se obično klasificira pod općim pojmom "vrlina".

Nesporazumi nastaju kad neki ljudi nacionalizam počnu ubrajati u vrline, pa se onda sukobljavaju s drugima koji jednako snažno (i jednako pogrešno) vjeruju da je nacionalizam mana.

Čini mi se da Tvoj prijedlog definicija neće stvoriti mogućnost dijaloga (osim, naravno s onima koji prihvaćaju Tvoje uvjerenje), upravo zbog logičkih slabosti koje u sebi sadrži.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Thanks na komentaru. Ja bi

Thanks na komentaru.

Ja bi volio vjerovati da moj stav, kakav god bio, ne isključuje mogućnost dijaloga jer su svi izloženi argumenti podložni pobijanju, kao i sama definicija. Ako vjeruješ da je definicija pre uska postoji mogućnost opsežnog komentara ili dnevnika-odgovora koji pobija primjenjivost te definicije i nudi drugu. Rasprava nije ni zabranjena ni nemoguća, a tvoj komentar to i dokazuje.

Analogija s Ježurkom je po meni pogrešna jer su sociološki koncepti teško primjenjivi na basne ili bajke. Bedasto je recimo argumentirati da je Pepeljuga muško-šovinistička propaganda koja stereotipizira žene kao sluškinje koje samo uz pomoć magije mogu doseći nekakav status. Na sličan način ni pojmovi nacionalizma i domoljublja na mogu biti validno testirani na "Ježevoj kućici".

No čak i kada bi to bilo moguće, Ježurka ježić ne može biti nacionalist iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji je da je Ježeva kućica napisana 1948. kao navodna politička alegorija u kojoj je Jež Tito, a Lija Staljin (a Tito nije bio nacionalist). Čopić se također u 80-tima ubio skokom s mosta kao razočarani komunist nakon što je napisao uvod u djelo u kojem predviđa rast kesnofobije u Jugoslaviji i njene strašne posljedice. Treba samo pogledati posvetu Ziji Dizdareviću u "Bašti sljezove boje" i jasno je da Čopić ne podržava nacionalizam i upozorava na njega.

No za taj zaključak ima i drugih razloga.

Ježurki je "mio i drag" ma kakav bio njegov "rodni prag" - ovo je vrlo individualistički odnos prema pojedinom "pragu", ne prema kolektivu. Ježurka zapravo poručuje da prihvaća da je njegov dom nesavršen, ali mu je drag bez obzira na to. Nacionalist ne priznaje nešavršenost (posebno ako se radi o fundamentalnoj nesavršenosti) svog doma nego ju negira i okreće drugi obraz. Ježurka priznaje i da postoje legitimne kritike njegovog brloga, on od njih nikad ne bježi nego se s njima "suočava".

Ježurka je i vrlo galantan i s različitima od sebe odnosno susjedima. On se liji "klanja sa bodlja trista", želi joj pijetla i kokoš u loncu i guskino krilo kao lepezu. On joj diže zdravice i s njom ruča 4 sata dok im se trbusi ne napregnu ko bubanj. To njegovo ponašanje je domoljubno, ne nacionalističko.

Domoljublje je naime pozitivan odnos koji podrazumijeva da je u interesu svakoga da ima ugodno okruženje / susjede. Ježurka je domoljub, a ne nacionalist jer on je s drugima pristojan i drag jer shvaća da mu je to u interesu. Niti provocira niti se nameće niti se promovira.

Zapravo, cijeli zaplet u Ježevoj kućici se isto tako temelji na pogubnosti predrasuda, jednog od moćnijih nacionalističkih oružja: svi Ježurkini šumski sustanari stvaraju predrasudu da je njegov dom nešto tajanstveno posebno samo i jedino zato jer želi tamo biti – čine logičku pogrešku. Lija prenošenjem svoje početne predrasude kao istine i/ili jake sugestije "zavede" i Vuka i Medu i Divlju Svinju.

Lija je dakle zapravo ta nacionalistička manipulatorica koja neprovjerenim predrasudama zapali bedake pa nastane cijela graja oko - ničega. Zbog nezadovoljstva svojim životnim standardom i nesigurnosti Vuk, Medo i Divlja Svinja se lako mobiliziraju s tim da Medo to čini i zbog perverznog razloga da jednostavno uživa u "šali".

Kada se ta izmanipulirana "banda" počne unositi u lice domoljubu Ježurki demonstracijama pred njegovom kućom (doduše bez vikanja "Za dom spremni!") on im ukaže da je to što govore ludost, da ima bitnijih stvari kao što je činjenica da je "vrijedan i miran" i da to rade samo zato jer su nezadovoljni makar on nije izvor toga. Nakon njegovog uvjeravanja i Lija uvidi da on zbori "zdravo" (ona voli biti na strani pobjednika), a Vuk i Medo joj čak i spuste da je stvarno "budala", makar su pravi bedaci zapravo oni.

Koji je kraj? Sve ove izmanipulirane stigla je glupa smrtonosna sudbina koja s Ježurkom nema veze, ali ima veze s time što se zbog neprovjeravanja informacija, manjka rasprave i općenito drugačijeg ideološkog kostura daju izmanipulirati. Jedini "živi" iz nesporazuma na kraju izlaze Lija The Shit Stirrer i Ježurka, s tom razlikom da se Liju u zadnjem poglavlju upće ni ne spominje. Spotlight je na ježu "vještaku i majstoru u poslu svom" koji "radi i čuva" svoj dom (a ne naciju!) i koji je u tome od nacionalista naprosto uspješniji.

Dakle čak i ako prihvatimo Ježevu kućicu kao test za nacionalizam i domoljublje ispada da je Ježić domoljub i pobjeđuje, dok nacionalist nestaje s horizonta događaja. Nacionalizam vodi u marginalizaciju samog sebe dok domoljublje vodi u kritičku afirmaciju. Ježeva kućica je dobar tekst, a može se interpretirati i kao mini "Alice u zemlji u čudesa" (taj tekst je zapravo zanimljiva i složena filozofska rasprava) za jednu drugu publiku koja progovara protiv manipulacije, nametanja i izbjegavanja rasprave, a afirmira kao pobjednike one koji su principijalni, ugodni i razumni. Taj je tekst blaga antinacionalistička alegorija i to je možda bio jedan od razloga "poticanja" povlačenja te knjige iz "službene lektire" za odgovarajući obrazovni uzrast u 90-tima u Hrvatskoj. Pomoglo je naravno i to da je autor član drugog plemena.

Domoljublje i nacionalizam se preklapaju u jako malo stvari, možda tek u tome da oboje vjeruju da oni rade ono što je u interesu nacije. No razlika koja se iz te sličnosti rađa je da makar su skoro jedinstveni u stavu prema ocjeni svog ponašanja nisu ni blizu konsenzusa kad se ocjenjuje tuđe. Nacionalisti tuđe ponašanje smatraju neprijateljskim i/ili nedozvoljenim, domoljubi prijateljskim i/ili legitimnim, makar nekad i malo "luckastim". To je razlika u stupnju tolerancije i odgovornosti.

Domoljublje možda nije antonim nacionalizmu ali je sigurno puno dalje od sinonima nego što se u Hrvatskoj uopćeno misli. "Hrabrost, predanost, marljivost i druželjubivost" domoljublja koje spominješ su obilježja odgovornosti koje, čini mi se, nacionalisti nemaju. Nacionalisti zapravo nisu hrabri: neka ekipa koja je provocirala na Thompsonovom koncertu izgledom i ponašanjem lijepo najavi svoje okupljanje na Trgu bana Jelačića pa da vidimo što će se dogoditi i hoće li proći bez reakcije. Nisu ni predani jer se svojim provokacijama bave jer nemaju što pametnije raditi – ta situacija naravno nije često njihova krivnja. Marljivosti im isto nedostaje jer da su marljivi bili bi predani, a ne oportuni, sporadični, ekcesni i neefikasni. Druželjubivosti doduše imaju i nacionalisti, ali s tom razlikom da je ona ograničena na one s kojima se slažu dok je prema drugima poprilično rezervirana.

Na kraju, je li nacionalizam ili domoljublje vrlina ili mana je manje bitno pitanje kao što je manje bitno koliko gaća ima Vlatka Pokos. Rasprava o takvim pitanjima troši energiju i vrijeme na nebitne stvari jer je ključno pitanje što je praktičnije i mudrije. "Vrline" i "mane" su presubjektivni koncepti da bi se njima vrednovali ti pojmovi jer nemamo svi isti stav prema tome što je vrlina ili mana.

Ježeva kućica u audio formatu je ovdje.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Netko će zaključit da su

Netko će zaključit da su Vuk, Medo i Divlja Svinja stradali jer nisu imali svoj dom, svoju državu, bili su "govno na kiši".
Dobra pouka mogla bi bit na planu socijalnoga a ne nacionalnoga: jež više voli svoj skromni stan nego luksuznu lijinu kuću, sa fino prikazanim namještajem.
Po meni, ako nešto treba cenzurirat, bilo bi to pušenje lule na naslovnici. Predlažem šalicu u ježevoj ruci.

Tko je glasao

Čudi me Tvoj stav da su

Čudi me Tvoj stav da su "sociološki koncepti teško primjenjivi na basne ili bajke" (primjeri Pepeljuge i Alise koje navodiš kontrafaktički dokazuju da je upravo to moguće i da se itekako primjenjuje), e da bi nakon toga kao svoj argument da Ježurka ne može biti okarakteriziran kao nacionalist rekao da je to zato što Tito (kojeg, po Tebi, personificira Ježurka) nije bio nacionalist. Ironija je da netko tko je čitavu zajednicu pollitika.com podučio pravilima argumentirane rasprave (s posebnim naglaskom na argument autoriteta) pada ispod standarda koje je sam postavio.

Sljedeći Tvoj dokaz da Ježurka ne može biti nacionalist je puno logičniji, jer, zaista, Ježurka se odredio spram lokaliteta, a ne kolektiviteta. Tu si indirektno dao određenje po kojem se bitno razlikuju pojmovi domoljublje i nacionalizam. Domoljublje je odnos prema nekom fizičkom entitetu (kuća u kojoj je netko rođen/a, zavičaj u kojem je netko odrastao itsl.), a nacionalizam prema nekoj zamišljenoj (Anderson) zajednici. Dakle, ta dva pojma nisu ni sinonimi ni antinomi naprosto zato što označavaju različte stvari. Da bismo ih mogli uspoređivati, moramo uvesti kriterij koji ih povezuje, primjerice da ih tretiramo kao načine ponašanja pa da onda kažemo da je nacionalističko ponašanje loše/štetno, a domoljubno da je dobro/korisno. Jasno je da se ovdje radi o arbitrarnoj odluci i to je ono što Ti u postu činiš i to je OK.

Problem nastaje kad u izvođenju podjele nacionalizam/domoljublje navodiš obilježja koja ih po Tebi razlikuju, a na testu se pokazalo da ima slučajeva kad domoljub pokazuje neka obilježja nacionalista i obratno, kad se nacionalist ponaša poput domoljuba. To je dokaz da podjela nije konzistentna i da logički ne stoji. I da se poslužim Tvojim primjerom: zašto Tito nije mogao i nije bio nacionalist? Zato što je kao komunist bio internacionalist, a ne zato što je bio domoljub.

Valjanost Tvoje podjele može se testirati i na slučajevima pojedinaca/pojedinki ili čitavih grupa ljudi koji su se stjecajem okolnosti našli u situaciji da im je odnos prema domu/domovini poljuljan. Uzmi, na primjer, žene i djecu koja su u svojim domovima svakodnevno zlostavljana ili grupe ljudi koje su odjednom proglašene nepoželjne u/na prostorima koje su do tada smatrali svojim domovinama. Mnogi od njih i dalje nekritički nastavljaju ljubiti svoj dom/domovinu, a mnogi ih zamrze i prezru za čitav život bez obzira ili baš zato što su negdje drugdje stvorili/pronašli drugi, novi dom/domovinu. Kombinacija ima raznih. Da ne spominjem sve one narode koji su se, u različitim razdobljima povijesti pa i danas, borili za slobodu od okupatora/kolonijalista/gospodara koristeći se pritom nacionalizmom kao pogonskim gorivom (sa ili bez parole "Tuđe nećemo, svoje ne damo"). Zanimljivo bi bilo testirati Tvoju podjelu na nacionaliste i domoljube u slučaju Srba iz Hrvatske tijekom "rata za nezavisnot" kako Ti kažeš. Da li su se oni i u kojim razdobljima rata ponašali kao domoljubi ili kao nacionalisti?

I tako redom. Na štetu predloženih definicija.

Što se mene osobno tiče, ja sam se isto podvrgnula testiranju i došla sam do sljedećeg zaključka:

"As a woman I have no country. As a woman my country is the whole world." (Virginia Woolf, Three Guineas)

nemesis

nemesis

Tko je glasao

U ovom našem, lokalnom

U ovom našem, lokalnom slučaju nacionalizam i domoljublje imaju posebnu konotaciju, a ona se zove Bosna i Hercegovina.

Krenemo li od osnovne definicije, nacionalizam se gradi na naciji, a domoljublje na državi. Samo po sebi, i jedno i drugo je osobna stvar, poput religije i tek i ako kad prerastu te okvire postaju problem društva u kojem se javljaju. I jedno i drugo su "homogenizatori mase" (Trocki) i zato ih koriste političke opcije situacijama kada im to pogoduje (polarizacije na "nas" i "njih").

Osnovni problem je što nacionalizam u multietničkim sredinama dovodi do suprotstavaljanja koje u građanskoj demokratskoj proceduri predstavljaju politički teret. Zato i stranke koje danas u Hrvatskoj koriste nacionalističku retoriku istu proglašavaju domoljubnom - a to slijede i svi oni koji od nacionalizma izvlače korist.

Istovremeno, domoljublje u kontekstu nacionalizma obuhvaća (često i eksplicitno) Hrvate u BiH, pohotovo u kontekstu rehabilitacije nacizma i NDH - nacionalisti zaogrnuti u domoljublje i dalje svojataju BiH kao dio Hrvatske.

Upravo zato su, pogotovo u ovom kutku svijeta, domoljublje i nacionalizam često sličniji nego što bi trebali biti, i to na zloguk način... A upravo zbog takvog "domoljublja" vrli je akademik izbacio "Ježevu kućicu" iz lektire...

Tko je glasao

Tekst je više nego dobar i

Tekst je više nego dobar i opisal je sva ova prepucavanja koja se tu događaju. Ak ste roditelj sigurno mi možete odgovorit na sljedeče pitanje. U odgoju vašeg djetete koje se treba normalno razvijat i sam dojti do spoznaje kaj je dobro a kaj loše, sudjelujete vi , vaša supruga, bake i djedovi onda da ne zanemarimo eventualno starije sestre ili brača. Kaj postane od tog djeteta kad mu svi sa strane stalno ukazuju na greške i nikad ne zaboraviju spomenut i one kaj su nekad bile. Onda dobi još batina i posle mu se govori kak si je za to sam kriv.

Po svim tim teorijama nema zemlje na ovom svjetu koja nije šovinistička.

Tko je glasao

Makar to nije tema, mislim

Makar to nije tema, mislim da dijete vlastitim stavovima ne treba indoktrinirati nego mu ih ponuditi na vlastitu procjenu te ostaviti izbor da se sam postavi kako želi. Uloga roditelja nije modificirati i nametnuti stavove nego pružiti prave informacije na temelju kojih se oni mogu samostalno pravilno izgraditi.

Nije mi jasno zašto prema teorijama "nema zemlje koja nije šovinistička" pa bi me zanimalo pojašnjenje što se pod tim točno misli, hvala.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Znam da djeca nisu tema.

Znam da djeca nisu tema. Uzel sam djete za primjer jer sam mišljenja da je naša domovina tek izašla iz pelena kaj se tiče demokracije i slobode ( može se usporedit s djetetom) Trebalo bu ješ par dobrih godina da to svi shvatiju. Oni koji sa strane stalno kritiziraju i predbacivaju prošlost su licemjeri i nije im u interesu da se Hrvatska smiri i stabilizira. Onaj ko se stalno mora borit protiv takvih nema vremena ni snage za razumno razmišljanje. Takvi postaneju rebeli i truciraju svakom.

Uvjeren sam da Njemačka ima največu demokraciju i najmanje šovinizma. Kolko ljudi najde utočišče u njoj je nezamislivo i sve druge zemlje se možeju skrit.

Ta šovinistička crta nacionalizma zapravo postaje tiha ali strastvena ksenofobija – strah od stranog/drugačijeg. Ima tu malo primjesa militantizma, fanatizma (za koji je agresivno dok domoljub čini suprotno postupajući defenzivno.

U kojoj zemlji i sredini nema straha od stranog i drukčijeg. Rjetko kad je neko stran došel i donesel nekaj dobro. Da su se neke dobre stvari preuzele od došljaka je istina i to se najviše odraziva u kuhinji.
Živim več 41 godinu u demokraciji i prešel sam dosta po Evropi i videl sam da se svi s rezervom odnosiju spram strancih.

Tko je glasao

Rjetko kad je neko stran

Rjetko kad je neko stran došel i donesel nekaj dobro.
Ne bih se složio. A ti si najbolji primjer za to. Kažeš da 41 godinu živiš u demokraciji. Moj otac i majka su također već 40 godina u emigraciji(50 km od Stuttgarta, pa je moguće da se i poznajete). Znam da ste i ti i oni i mnogi nebrojeni koji ste došli sa svih strana svijeta u Njemačku, izgradili Njemačku kakva danas jest. Da nije bilo vas Njemačka bi danas sasvim sigurno puno drugačije izgledala.

Da ima i onih koji negdje dosele i teško prihvaćaju pravila ponašanja nove sredine, slažem se. Ali treba im dati vremena. Kad si došao u Njemačku i tebi je sigurno bilo teško prihvatiti nova pravila ponašanja, ali si vremenom uvidio da ta pravila nisu bezvezna i prihvatio si ih.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

"Rjetko kad je neko stran

"Rjetko kad je neko stran došel i donesel nekaj dobro."
Naravno, sve su to uglavnom sumnjivi tipovi, ali ako netko baš inzistira davat većinu golova za nogometnu reprezentaciju u zadnje vrijeme, nećemo se opirat.

Tko je glasao

Ima tu ljudi koji i nakon 40

Ima tu ljudi koji i nakon 40 godina neznaju njemački jezik. I meni se primjeti da sam stranac. Samo budi uvjeren da velka večina nikad nije ni pokušala uklopit se u tu zajednicu.Nije mali broj onih kojima ni djeca ne vladaju njemačkim jezikom,makar su išla u školu. Ima ne malo žena koje skoro niš ne govoriju i trebaju prjevod kod doktora.

Da spomenem tvje rječi kak im treba dat vremena. Vremena se može dat onom koji pokušava od početka se prilagodit svojoj novoj okolini. Imam poznatih koji nisu rođeni u Hrvatskoj i imam čak i prijateljske odnose s tim ljudima. Kak bi ti to nazval, dojde čovjek i jednostavno ti oduzme komad zemlje koje je izmjerena i on izvadi mejaš s obrazloženjem kak njegova parcela nema onolko hvati kolko mu je prodavač rekel i da ga ne zanimaju mjerni kolčeki. To več traje par godina kak on ne reagira. Ka bi mu namjestil pušku ili ga tužil na sud onda bi neko rekel da sam šovinista i da sam netolerantan spram dotepencima..

Tko je glasao

Stvarno si svašta izgovorio

Stvarno si svašta izgovorio u ovih par komentara, bez da je itko itšta napravio s tvojim riječima a kamo li ih okretao...

Ajmo primjer s "mejašem" - ako je on legalno kupio komad zemlje i ti si stavio taj mejaš na njegovo, on je u pravu. Ako je mejaš gdje treba biti, ti si u pravu. Ako ga tužiš jer smatraš da si u pravu (i recimo tako piše u gruntovnici) nitko ti ne bi ništa negativno rekao, kad bi uzeo pušku tada bi bio ksenofobno šovinističko smeće. To nisu stvari koje su u istoj kategoriji jedna s drugom pa da mogu tako stajati jedna pored druge - a ako smatraš da mogu, onda jesi šovinist i ksenofob i još podosta.

I samo usput, ako je netko doselio, ajmo reći pred deset ili dvadeset godina i cijelo vrijeme živi na tom gruntu koji je kupio, a netko na susjedni iz Njemačke u koju je otišao još prije i od tada je tu za Božiće Uskrse, poneku svadbu ili sprovod - tko je zapravo od njih dvojice dotepenec? Ili po čemu jedan jest a drugi nije?

Tko je glasao

Pametni moralista i

Pametni moralista i sveznajuči. Taj čovjek je došel na to gde je sad kad su ga ko izbjeglicu iz Njemačke vratili natrag. Ja sam ga vozil ne jedamput u Sloveniju i vozil mu u svojem autu građevinski materjal. Jadan dan sam čak tri put išel u Brežice po vrata i samo da uštedi na mehrwersteuer-u. Kad je na crno išel radit u Njemačku,a dobival je od Hrvatske pomoč ko izbjeglica iz BiH vozil sam mu ženu u Sloveniju kod Getroa po namirnice i nikad nisam o tome razmišljal jel me iskorištava ili ne. Donesel sam i njegovim kčerima jedan PC iz Njemačke i poklonil. Sve s mislima,čovjek je ostal bez ičeg i treba mu pomoč. Kak je moja mama teški invalid i ovisna je o nekom da je s vremena na vrjeme nekam otpela tak je i njega zamolila ( kad je kupil auto) da ju otpela u dučan. Zel joj je 10 DM za par kilometri. Znaš ti kaj uopče pišeš. U Hrvatskoj ima katastar i sve čestice imaju svoj broj i zna im se pozicija i veličina. Kakva te puška napala. Jel ti uopče znaš kaj znači namjestit pušku. Na mojem sam dulje nego on na svojem i to kaj je moje je prije bilo od daljnje familije. To kaj sam ja u Njemačkoj i tvoja primjedba na to me diskvalificira ko ravnopravnog građana Hrvatske koji sam od svojeg rođenja i isto tak moji preci. Sad kad bi ja rekel da kaj taj Bosanac hoče i da je dotepenac, bi bil okarakteriziran od tebe i tebi sličnih ko šovinista.

Tko je glasao

Znači, u ovom konkretnom

Znači, u ovom konkretnom slučaju, pomagao si nekome da vara Hrvatsku (na Mehrwertsteueru i rad na crno...), pa ste se posvadili oko toga tko je koga vozio i sada je međa na gruntu sporna...

A kako si vrlo doslovan tako sam i tvoju pušku iz teksta uzeo doslovno - a i zaista bi me zanimalo kako bi ti to nekome "namještao pušku" oko međe. Vidiš, na temelju svega što si napisao (da ne bude zabune - ti ne ja) zaključujem da je taj Bosanac, tvoj vrli susjed, ravnopravni građanin Hrvatske. A to što ti zadjevice oko međusobnih usluga ili međe postavljaš u kontekst dotepenaca i toga tko je Bosanac a tko pravi Hrvat - tu te ne treba netko posebno okarakterizirati kao šovinista. I imaš obraza nekog nazvati dotepencem iako uopće više ne živiš u Hrvatskoj?

Tko je glasao

Ne mogu povjerovati da si

Ne mogu povjerovati da si tako glasan govornik, kao i Boris, a ako imas i liepu glavu, znaci i lepoglavec si.

Tko je glasao

Pavle, nemoj se sekirat. On

Pavle, nemoj se sekirat. On je tam gde mu je mjesto i pokazal je pravo lice. No o toj temi bum nekaj napisal.

Tko je glasao

Ja nisam nikog pomagal u

Ja nisam nikog pomagal u varanju države. Jedna vrata su koštala tolko da se nije trebalo niš platit kod nas na granici. Kad ida on ko osoba i 10 put preko granice je njegova stvar a ne moja. Zato jer ima troje djece i izbjeglica je, ja sam mu pomogel. Ak je on išel radit na crno u Njemačku je njegov problem a ne moj i ja ga u tome nisam podpomagal. Nije radil kod mene i nisam ga ni nekom preporučil. Oko grunta nije niš sporno jer se sve zna, ja ne potežem pitanje oko zemlje jer je imam dosta i svako jedan dan dobi od te isto da ju nemre progutat. Nema nikakve zadjevice oko međusobnih usluga jel su to lapalije i stvar je karaktera. Kaj se tiče namještanja puške, kad tad bu gradil i došel bu kod mene na vrata molit da mu prodam komad zemlje, u to budi siguran jer je takva situacija. Ja sam uvjek živjel u Hrvatskoj i nikad nisam imal dvojno državljanstvo ko neki moralni apostoli koji izmišljaju i probaju provocirat. Nazval si me šovinistom i čovjekom koji ne prihvača druge, ja sam njemu pomogel bez puno pitanja jer je bil u nevolji. Samo izgleda da tebi ko šovinističkom komunistu koji ima mržnju u sebi protiv Hrvata i Hrvatske to nije jasno.

Tko je glasao

Iskreno, briga me za to što

Iskreno, briga me za to što tvrdiš da si nekome pomogao (ali mislim da bi bilo informativno čuti i njegovu stranu priče o toj "pomoći"), neka i jesi, to ti ne daje pravo da nekog nazivaš dotepencem. Ako ti nije jasno, ponovit ću ti još jednom - sve što sam napisao u ovim komentarima napisao sam o tvojim stavovima koje si iznio. Ne zbog tebe, jer te ne smatram značajnim, nego zbog primjera zla koje šovinizam i ksenofobija čine Hrvatskoj. Upravo zato što volim i cijenim Hrvatsku i zato što smatram da takvo ponašanje nije značajka svih Hrvata - zato treba reći da to što se neki jalni čovječuljak želi svetiti (ili "namještati pušku", svejedno) svome susjedu, to ne radi zbog Hrvatske i domoljublja, pa čak ni nacionalizma nego iz svojih sitnih pobuda. I da zlo nazivati nekog "dotepencem" da bi opravdao svoje postupke i stavove, pogotovo ako taj "dotepenac" živi u Hrvatskoj a taj naš "odtepenec" ne (bez obzira na državljanstvo).

Sad još samo malo o tvom susjedu, kojeg ne poznam osim onoliko koliko si ga ti opisao. Smeta ti jer je "dotepenac", a iz onoga što si napisao o čovjeku, možemo zaključiti kako je i državljanin RH i Hrvat (izbjeglica, primao pomoć RH, trajno nastanjen u RH). Pa sad objasni, mrziš li njega kao Hrvata, Hrvatsku jer je tom "dotepencu" dozvolila da se nastani ili i jedno (Hrvate) i drugo (Hrvatsku)?

A na temelju svega što si napisao, jao onome kome ti pomažeš... Molim te, prestani "pomagati" Hrvatskoj, dok još ima neke šanse.

Tko je glasao

Sad kad bi ja rekel da kaj

Sad kad bi ja rekel da kaj taj Bosanac hoče i da je dotepenac, bi bil okarakteriziran od tebe i tebi sličnih ko šovinista.
Pa to je naš čovjek iz dijaspore, a ne neki Bosanac. :-P

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Rjetko kad je neko stran

Rjetko kad je neko stran došel i donesel nekaj dobro. Potiče li ova zabrinjavajuća predrasude iz one "Čuvaj se Danajaca i kad darove nose?". Hoće li netko "donijeti nešto dobro" ne ovisi o tome je li stranac ili ne već o tome kakve su mu namjere i kakav je kao pojedinac. Ksenofobije ima posvuda, ali to ju ne čini opravdanom ili nečim što se treba tolerirati.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Evo vidite, kad neki

Evo vidite, kad neki sazivaju aveti prošlosti, podmečeju te iste Hrvatskoj pod nos i to s namjerom ju politički destabilizirat je po nekima u redu. Onda kad se ljudi braniju i skreneju pažnju na ono kaj su drugi napravili, dojde odgovor: zločin se nemre opravdati usporedbom drugog zločina. Ti isti ljudi opravdavaju Bleiburgski zločin s zločinom koji se je dogodil za vrjeme WWII. Ja sam spomenul zbog čega ljudi gledaju na došljake ko opasnost za svoju sredinu, na to ste vi napisal da se ksenofobija ne treba tolerirati, je i ja to mislim. Kak vi nazivate pokušaj došljaka promjenit sredinu u koju su došli. Takve stvari se događaju u nekim slučajevima i na silu. Kad se ljudi braniju onda se nazivaju šovinistima i predbaciva im se da su ne tolerantni spram stranog. Kad sam samo postavil pitanje: čega je donešeno u Zagreb u zadnjih 17 godina više , dobrog ili lošeg, dobil sam odma negativnu ocjenu. Jel je to pitanje isto šovinističko i kaj u njemu negativno. Su te stvari donesli pojedinci?

Tko je glasao

Nemojte mi okretat rječi u

Nemojte mi okretat rječi u ustima. U povjesti svih naroda kad su drugi dolazili bilo je s namjerom oduzet zemlju i identitet domačih ljudi. Vaša lokacija je (barem tak mislim jer ste napisali (Impunity City) no može biti i Zaprešić City. Čega je u Zagreb doneseno više, dobrog ili lošeg u zadnjih 17 godina? Jel neko opravdava ksenofobiju ili ne,jel ju tolerira ili ne je individualno i zavisi puno od osobnih doživljaja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci