Tagovi

(Skoro) svi grijesi George W. Busha

Predsjednik USA George W. Bush dolazi u posjet Hrvatskoj sutra, 4. travnja 2008. Izuzimajući kratki boravak prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona u zračnoj luci Pleso na proputovanju iz Bosne 1996. godine, ovo će biti prvi puta da samostalna Hrvatska ugošćuje tako visokog gosta iz Amerike.

Službena Hrvatska čini sve da dočeka Busha na što dostojniji način i da prikaže Hrvatsku u što boljem svijetlu – uz pompu, ceremonije i luksuz, ne osvrćući se nimalo na prilično dubiozan politički profil najmoćnijeg čovjeka na Svijetu. To je i logično, jer je u interesu Hrvatske, kao i bilo koje zemlje slične težine, biti u dobrim odnosima sa USA, bez obzira tko trenutno stoji na čelu te velike zemlje. Osim toga, Bush se je osobno založio za ubrzano približavanje Hrvatske NATO savezu i to mu ovdje u Hrvatskoj neće biti zaboravljeno.

Predsjednik Bush Jr. uspio je svojom politikom u sad već gotovo dva mandata steći glas kao jedan od uvjerljivo najnepopularnijih američkih predsjednika u novijoj povijesti, kako u samoj USA, tako i u inozemstvu. Nedvojbeno je da su oni koji cijene i podržavaju Bushovu politiku u velikoj manjini. Npr. jedan od takvih je ostarjeli, ali još uvijek utjecajni Henry Kissinger, ministar vanjskih poslova predsjednika Nixona. U jednom interviewu Kissinger je izjavio da će povijest, i to puno brže nego što se misli, dati za pravo Bushovoj politici odlučne borbe protiv terorizma.

Na suprotnoj strani stoje oni koji s nevjericom i neodobravanjem prate Bushove politčke poteze, pitajući se kako je moguće da je takav čovjek dobio povjerenje da upravlja najmoćnijom svjetskom zemljom, i to u dva mandata. Osim uobičajeno antiamerički nastrojenog dijela čovječanstva i ekstremno lijevih, na kapitalistički liberalizam po definiciji alergičnih grupa, Bushovu politiku masovno kritiziraju i pripadnici gotovo svih legitimnih političkih nazora iz tradicionalno prijateljskih zemalja, a posljednjih godina i u samim USA, gdje je Bushov tkzv. „approval rate”, odnosno postotak onih koji smatraju da dobro obavlja predsjednički posao, pao duboko ispod 30% (po nekim mjerenjima čak 24%), što je na nivou najnižih ocjena u povijesti.

Bush je, mnogi će bez puno razmišljanja reći, „uprskao stvar” u važnim segmentima politike, i unutrašnje i vanjske, pretvorivši USA u antipatičnog slona u staklani koji, svojom ultra-konzervativnom, štetnom i nasilnom politikom šteti cijelom Svijetu pa i samoj Americi.

Ovakve ocjene, ako se izriču bez daljnje argumentacije, lako se mogu proglasiti paušalnima i kao takvima neutemeljenima. Zato je potrebno rasčlaniti tu ukupno „lošu” politiku na lako razumljive elemente. Pri tome bi svatko tko pristupa analizi došao do drukčijeg rezultata, ovisno u kojoj mjeri je po svjetonazoru blizu ili daleko od predsjednika Busha.

Ovdje možemo, kao primjer i osnovu za diskusiju izložiti listu od 10 Bushovih grijeha, onako kako ih vidi i argumentira jedan eminentni europski socijaldemokrat. Jasno je da će se naći mnogi koji će barem neke dijelove ove anti-Bush argumentacije smatrati čistom demagogijom i ljevičaskim bullshitom. Drugi će spremno proširiti listu s još više grijeha. Ali, svakako je malo onih koji misle da je jedna ovakva lista nepotrebna.

1. Dolazak na vlast pod sumnjivim okolnostima
George W. Busha su prvi put ustoličili za predsjednika USA njegovi politički istomišljenici iz Vrhovnog Suda, iako je njegov suparnik Al Gore dobio više glasova u USA kao cjelini. Možda je Al Gore imao više glasova i u odlučujućoj državi Floridi, ali se to nikada neće saznati jer je Vrhovni Sud prekinuo ponovno prebrojavanje u trenutku kada je Bush vodio. Izborima je prethodila kampanja u kojoj su Bushovi aktivisti, na čelu s Karl Roveom grubo ocrnjivali političke protivnike.

2. Zastupanje interesa najkrupnijeg kapitala na štetu svih ostalih ljudi
George W. Bush otvoreno promovira za demokraciju jako nezdravu alijansu svoje stranke s industrijama nafte i naoružanja. Neki od najvećih američkih kapitalista novčano su bogato podržali njegovu predizbornu kampanju, kako bi si osigurali odličan profit kroz porezne olakšice. I zaista, rezultat Bushove epohe su vrtoglave porezne olakšice za nekolicinu, koji su i prije toga bili medju najbogatijima. Nejednakost u Američkom društvu je veća nego ikad dosad, uz veliki broj ljudi na rubu dubokog siromaštva.

3. Protivljenje uspostavi i jačanju socijalne države
Bush predstavlja fanatičnog protivnika uspostavljanja društva blagostanja u Americi, jer to zahtjeva volju onih ”širokih ramena” da podnesu veći dio poreznog opterećenja. Zato se svjetska najbogatija zemlja nije za vrijeme Bushovog predsjednikovanja ni za korak približila zdravstvenom osiguranju za sve gradjane.I zato je New Orleans ostavljen u jadu i bijedi danas gotovo tri godine nakon katastrofalne poplave.

4. Suprotstavljanje brizi za okoliš i rješavanju problema klimatskih promjena
Bush je bio, i još uvijek jest zagriženi protivnik jednog efikasnog globalnog dogovora u vezi s problemom klimatskih promjena uzroikovanih ljudskim alktivnostima. Ne samo da je spriječio da se USA priključi Kyoto-protokolu, već je namjerno krivo tumačio znanstve izvještaje, a još 2005 je srezao financijske fondove namijenene za klimatska istraživanja. Bush je otvorio velike rezervate prirode u USA za rudarstvo, sječu šuma i crpljenje nafte. Suprotstavljao se je zakonima pojedinih američkih država usmjerenih protiv neracionalnih i rastrošnih automobila.

5. Obnavljanje trke u naoružanju
Bush je dao puni zamah trci u naoružanju, razvojnim planovima globalnog raketnog štita koji je fantastično skup i sumnjive svrhovitosti. Razvijaju se mala, ”inteligentna” atomska oružja u suprotnosti s odredbama važećih dogovora o neširenju naoružanja koji zahtjevaju postepeno uništenje atomslog oružja. Odustalo se od ABM dogovora o razoružanju i od ugovora protiv naoružanja u svemiru. Bushova vlada opstruira medjunarodnu zabranu protiv kazetnih bombi, koje gotovo isključivo nanose masovne civilne žrtve.

6. Miješanje vjere i politike
Na neukusan način, Bush miješa vjeru i politiku. Nedavno je to došlo do izražaja u jednom govoru o vjeri gdje je utvrdio da mu je Bog naložio da napadne Irak. On koristi svoju vjeru kao argument protiv prava homoseksualnih parova oba spola da se vjenčaju i protiv pobačaja i prava žena da odlučuju o vlastitom životu.

7. Zagovaranje rješenja problema kriminala strožim kaznama, uključivo i smrtnu kaznu
Bush je zagriženi zagovornik smrtne kazne, koja je zabranjena u cijeloj EU, a OUN zahtjeva da se ukine zbog nehumanosti. Za vrijem dok je bio guverner u Texasu, Bush je svojeručno potpisao 150 smrtnih kazni. On je predsjednik zemlje u kojoj je više mladih crnaca u zatvorima nego u školama.

8. Neprimjereno miješanje u pravosudni sistem
Bush je pokušao popuniti sudački stalež neokonzervativnim fundamentalistima, te ukloniti tužitelje koji ne slijede njegov politički kurs.Dok se oštre kazne dijele na sve strane, Bush je pomilovao šefa stožera vicepredsjednika Cheneya, Scooter Libbyja, koji je bio osudjen na kaznu zatvora za odavanje državnih tajni. Libby je otkrio identitet jednog agenta FBI kao osvetu zbog razotkrivanja Cheneyeve omiljene laži o iračkom nepostojećem atomskom naoružanju. Takodjer, kazne mimoilaze moguće američke ratne zločince. Zato se Bush borio protiv univerzalne nadležnosti Medjunarodnog Suda Pravde i „privolio” mnoge zemlje da nikada ne zahtjevaju privodjenje američkih gradjana tome sudu.

9. Toleriranje kršenja ljudskih prava
Bushov takozvani rat protiv terora vodi se uz upotrebu torture i vremenski neograničenog pritvaranja (internacije) osumnjičenika. Dok neki to nazivaju „trnjem na putu borbe za demokraciju”, ostali smatraju da je to frontalni sukob sa svim demokratskim principima pravne države i medjunarodnog poretka, koji je USA bila jedan od najvažnijih utemeljitelja nakon strahota Drugog svjetskog rata. Bushov savjetnik, a poslije i ministar pravosuđa, Alberto Gonzales izjavio je da će se prema osumnjičenim članovima AlQauede ili Talibanskog režima, postupati humano i u skladu s Ženevskim konvencijama samo kada se to bude smatralo potrebnim i prikladnim. Bushova vlada iznjedrila je pojam „illegal combatants” (ilegalni bojovnici), kao neki koji nemaju pravo na zaštitu u smislu humanitarnog prava. Interniranje takvih „ilegalnih bojovnika” u logoru Guantanamo na Kubi, „izmišljeno” je da bi se izjegla primjena američkog zakonodavstva o terorizmu i sudski zahtjev za osudu ili oslobadjanje. Američke tajne službe su pod Bushom organizirale nezakonite otmice osumnjičenih za teror u trećim zemljama i organizirale njihov tajni transfer u specijalne logore/zatvore širom Svijeta. Poznati su mnogi slučajevi gdje su potpuno nevini ljudi bili žrtve takvog postupka.

10. Invazija na Irak
Posljednji grijeh, iako ne i najmanji, jest invazija Američkih snaga, potpomognutim nekim zemljama saveznicama na Irak. Sama invazija započeta je na osnovu lažnih informacija o iračkom posjedovanju opasnog oružja za masovno uništenje i o vezi Saddamovog režima s AlQaedom. Tadašnji američki ministar vanjskih poslova, proslavljeni general Collin Powel, protiv svoje volje i neznajući pravu istinu, naveden je da iznese te laži u Vijeću Sigurnosti i pred američkim Kongresom. Kada ipak velika većina zemalja članica Vijeća sigurnosti odbila da da podršku ratu, Bush je odlučio djelovati na svoju ruku, uz podršku V. Britanije i još nekoliko saveznika. Invazija je provedena tako da je Irak zapao u stanje kaosa i gradjanskog rata, a živote je izgubilo na stotine tisuća ljudi. Za novac potrošen u tome ratu moglo se je „kupiti” jako puno razvoja i demokracije, da je trošen na drukčiji način. Danas bi bilo puno manje terorista u Svijetu da je novac potrošen na mir a ne na rat.

Sama invazija bila je velika pogreška. Ali, kada je već izvedena, još veća je pogreška počinjena raspuštanjem osnovnih stupova iračkog društva - vojske, policije i državne uprave, umjesto da ih se je prilagodilo novim uvjetima. Jer svakome je jasno na nije moguće uvesti pravu demokraciju bez jakih institucija države i uz oslobodjene etničke i religiozne suprotnosti koje se desetljećima potiskivane. To je zapravo bio recept za izbijanje gradjanskog rata.

*****
Osobno, sklon same se prikloniti dobrom dijelu gornje argumentacije. Iza Busha ostaje Svijet na rubu velikih ekonomskih poremećaja čiji su korijeni u neodgovornoj financijsko-ekonomskoj politici USA za vrijeme Busha. Oružani konflikti koje je Bush – opravdano ili neopravdano – započeo, nisu ni blizu konačno rješenja, a u ratu protiv terora previše je demokratskih dostignuća žrtvovano u ime efikasnosti borbe a da bi se to na koncu isplatilo. Izgubljeno je dragocjenih osam godina u kojima se je uz ozbiljan angažman USA moglo doći znatno bliže rješenjima globalnih problema u vezi energije i klime.

Osim toga, velika je šteta učinjena u smislu pojave jakog antiamerikanizma koji se je razvio u razmjerno širokim slojevima stanovništva u zemljama, inače tradicionalnim saveznicama USA (npr. u EU).

Na osnovu svega ovoga, postoji dovoljno materijala da povijest, nasuprot uvjeravanja Henryja Kissingera, ocjeni Georga W. Busha još negativnije nego što mi to danas činimo.

Komentari

jako puno "upitnih"

jako puno "upitnih" argumenata, ali kvalitetan dnevnik koji nažalost nije direktno potaknuo raspravu, nego mu je to uspjelo tek kroz neke druge dnevnike koji su nastali kao reakcija na ovaj.
u svakom slučaju, moj je dojam da je američka politika općenito fokusirana na efikasnost, dok kao prvo ne obraća dovoljnu pažnju na zaštitu prava građana SAD-a i drugih država, a kao drugo ne rade na tome da se sustavno izgrađuju politička načela.
i još nešto... kako toga da taj uobičajeni naziv "američki" nitko ne smatra imperijalističkim kad je SAD tek jedan dio amerike.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao
Tko je glasao

. . . smatrati čistom

. . . smatrati čistom demagogijom i ljevičaskim bullshitom.
Imaš grešku (vjerojatno nenamjernu) kaže se bushshit a ne bullshit.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Imaju Ivo i Đorđe više

Imaju Ivo i Đorđe više zajedničkih točaka.

1. Dolazak na vlast pod sumnjivim okolnostima
Borbaš, Glavaš&co.
2. Zastupanje interesa najkrupnijeg kapitala na štetu svih ostalih ljudi
Pliva, Brodosplit....
3. Protivljenje uspostavi i jačanju socijalne države
Osim povećanog broja socijalnih slučajeva, što je napravljeno?
4. Suprotstavljanje brizi za okoliš i rješavanju problema klimatskih promjena
Odbijena Zelena deklaracija.
5. Obnavljanje trke u naoružanju
Kupnja 39 vojnih kamiona direktnom pogodbom.
6. Miješanje vjere i politike
Čiji su leci kojima se vjernike poziva na izbore?
7. Zagovaranje rješenja problema kriminala strožim kaznama, uključivo i smrtnu kaznu
0,0 promila, veće prekršajne kazne, minimum tri(3) godine za joint...
Možda dogodine uvedemo i smrtnu kaznu.
8. Neprimjereno miješanje u pravosudni sistem
Glavaš, Maestro...
9. Toleriranje kršenja ljudskih prava
Peratović, Horvatović...
Samo u prošloj godini je po presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu isplaćeno 2,5 milijuna kn odštete građanima koji su tužili RH za povredu ljudskih prava.
10. Invazija na Irak
Eto to još nismo napravili, ali nema sumnje da hoćemo ako zatreba Velikom bijelom bratu iz Washingtona uskočiti u pomoć.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

''...onako kako ih vidi i

''...onako kako ih vidi i argumentira jedan eminentni europski socijaldemokrat.''
pa zašto mu nisi naveo ime ?

Tko je glasao

Mogens Lykketoft, bivši

Mogens Lykketoft, bivši ministar vanjskih poslova i ministar financija u vladi lijevog centra Kraljevine Danske 1992-2001 (a nakratko i šef Socijademokratske stranke Danske).

The Observer

Tko je glasao

Ma, bravo, bet! Svojim

Ma, bravo, bet! Svojim postovima održavaš kvalitetu ovog portala u svakom pogledu (informativnost, relevantnost, širina tematike itd.).

A sad da s članovima i članicama podijelim jedno svoje viđenje američke (i ne samo američke) političke scene, posebice načina na koji se instaliraju tamošnji predsjednici. Da, instaliraju primarno, a tek onda biraju. Čini mi se, naime, da su ti likovi zapravo marionete lako prepoznatljivih interesnih skupina u SAD-u i da tokom svojeg mandata odrađuju posao koji su im ti grupni interesi dodijelili. George W. Bush Jr. je tipičan i vrlo ilustrativan slučaj instaliranog predsjednika. Doimao se baš kao nekakva programirana igračka kojom se daljinski upravlja.

Svi gore navedeni "grijesi" njegova predsjednikovanja ukazuju na ključnu karakteristiku takve daljinski upravljane vladavine, a to je potpuni izostanak politike kao autonomne sfere djelovanja za dobro i sreću građanki i građana. Štoviše, kad politika izgubi svoju autonomiju i postane sfera ostvarivanja utjecaja i partikularnih interesa, domino efektom to se događa i sa drugim društvenim podsistemima. Primjerice, invazija na Irak izraz je poništenja i nacionalnog i internacionalnog prava, a sve to je, naravno, popraćeno instrumentalizacijom religije.

U filmu "Thirteen Days" (2000) izvrsno je prikazano kako je JFK u vrijeme kubanske krize dobro odradio posao političara ne dozvolivši vojsci da preuzme vodstvo. Politika je prevladala i nije došlo da rata. Bush Jr. se ponaša teledirigirano, a ne kao političar. Zato će on biti zapisan kao nesretna epizoda u političkoj povijesti SAD-a, za razliku od Kennedya čije je ime u toj povijesti upisano zlatnim slovima.

grgo

grgo

Tko je glasao

bet, ovo je super

bet, ovo je super ilustracija uz tvoju odličnu analizu, ako niste vidjeli...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci