Tagovi

Sjeme promjene: Veliki potencijal ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj

Hrvatska i druge zemlje Zapadnog Balkana (Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora) mogle bi, prelaskom na 100% ekološku (organsku) poljoprivrednu prizvodnju, ne samo otvoriti radna mjesta i povećati stvarnu dodanu vrijednost u poljoprivredi, nego i povećati ukupnu proizvodnju hrane.

Rezultat je to studije "Seeds of Change : Sustainable Agriculture as a Path to Prosperity fo the Western Balkans", koja je jučer predstavljena u Novinarskom domu u Zagrebu. Studiju je izradila međunarodna ekipa na čelu s dr.sc. Darkom Znaorom (http://www.znaor.eu/), međunarodnim konzultatnom koji živi u Nizozemskoj (jedan nedavni novinski prilog o njemu: http://radioimotski.hr/naslovnica/barko-znaor-imocanin-na-kraljevskim-dv...). Rad na izradi studije trajao je četiri godine, a financirala ga je njemačka Zaklada Heinrich Böll.

Kako je moguće, da se proizvodnja hrane poveća, kad je urod u ekološkom uzgoju generalno manji? Razlog je u lošem aktualnom stanju poljoprivrede u sve četiri zemlje, čiji su pokazatelj niski prinosi. Intenzivnim radom na ekološkom uzgoju, ulaganjem u znanje i vještine, mogli bi se postići prinosi veći od aktualnih. Uračunavajući smanjenje štete za okoliš i druge pozitivne učinke, korist je višestruka.

Danas, zbog visokih subvencija, ekoloških šteta i drugih problema, stvarna dodana vrijednost u poljoprivredi je u Hrvatskoj negativna.

Promovirana je studija tiskana na engleskom jeziku, a najavljeno je da će kroz nekoliko tjedana biti pripremljena i izdanja na hrvatskom i na srpskom. Tijekom ovoga tjedna, studija će biti prezentirana i u Sarajevu, Podgorici i Beogradu, a najesen i u sjedištu EU.

Studija je opsežna, sadrži niz proračuna i rezultata, primjene poznatih metoda i nekih metodoloških inovacija, pa je za nadati se da će potaknuti stručnu raspravu. Vjerojatno ćemo o tome još pisati.

Dodajmo podatak, koji se čuo na prezentaciji, da Hrvatska danas ima pod ekološkim uzgojem (certificiranim) nešto više od 40.000 hektara odnosno 3% obrađenih poljoprivrednih površina (a treba imati na umu da u Hrvatskoj više od trećine poljoprivrednih površina nije obrađeno), te 1.609 prozvođača (oko 1,6%). Zanimljivo je da je prosječna površina eko-gospodarstva 25 hektara, što je četiri puta više od prosjeka! U Hrvatskoj postoji i značajna domaća potražnja, unutrašnje tržište koje se može još i proširiti novim proizvodima (organski uzgojenog mlijeka i mesa gotovo da i nema, kao i nekiih poljodjelskih kultura), što obično nije slučaju u drugim zemljama Istočne Europe.

Usprkost tome, jedna od autorica studije Sonja Karoglan je rekla da je struka u Hrvatskoj još vrlo konzervativna, više nego što je to u naprednijim zemljama svijeta. (U Austriji npr. pod ekološkim uzgojem je 20% obrađenih poljoprivrednih površina.) Ideja o stopostotno organskoj proizvodnji u jednoj zemlji radikalna je ideja (ali imajmo na umu da je 100% Hrvatske jednako oko 15% Njemačke, gdje je ekološka poljoprivreda također vrlo popularna i razvijena, a gustoća stanovništva i ekonomska aktivnost mnogo veći, pa time i pritisak na okoliš). Međutim, široko je prihvaćen pristup da se razne metode ekološke (organske) poljoprivrede mogu kombinirati (integrirati) s konvencionalnim metodama, tako da se potreba za pesticidima i minerelnim gnojivima znatno smanji. O tome u nekim člancima na koje dolje dajemo poveznicu.

Pogledajte stranicu "Ekološka proizvodnja" na mrežnom sjedištu Ministarstva poljoprivrede.
– Popis ekoloških proizvođača
– Baza podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvocdnje
– Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2011.-2016..

Inače "Seeds of Change" je kompanija iz SAD koja se bavi trgovinom ekološki uzgojenom hranom i sjemenom. Njihovo mrežno sjedište.

Članak na našem blogu iz rujna 2013.

Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi?

Svjetska poljoprivreda doživjela je spektakularan napredak u posljednjih stotinjak godina. (...) Tzv. "zelena revolucija" uvela je širom svijeta metode intenzivne poljoprivrede, uz širenje natapanja, korištenje mineralnih gnojiva, pesticida i mehanizacije, te bitno povećala urod i smanjila glad. (...) Međutim, tijekom 1990-ih, svijet je uvidio da su nesumnjivi uspjesi praćeni i ozbiljnim limitima i manama, ekološkim i socijalnim. (...) Potrebna je "održiva intenzifikacija" (...)

Ovdje ne govorimo o GMO, što je marginalna tema sa stajališta potrebe za "održivom intezifikacijom". Nameće se u javnosti jer biotehnološke kompanije, koje ubiru profite od "patenata na život" i nadaju se još mnogo većim, ulažu golema sredstva u propagandu.

Članak iz siječnja 2014. - primjer ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Postoje, na sreću, mnogi nekadašnji branitelji u ovoj državi, koji se bave pametnijim poslovima od razbijanja ploća s napisima na ćirilici!

Primošten: umjesto kuna iz bušte deset kila braniteljske teletine buše

Slijedeći članak je iz kolovoza 2013. i daje primjer iz SAD.

Food Hero: Matthew Liebman, Pioneer in Sustainable Agriculture Research

Intervju s jednim agronomom iz Iowe koji istražuje metode održive poljoprivrede. Istražuje, kao i mnogi drugi u svijetu, metode organske poljoprivrede. Nasuprot potpunom oslanjanju na industrijske proizvode, obnavljaju se neke tradicionalne metode ali se one i bitno unaprijeđuju - to nije nipošto "povratak na staro", a nije ni misticizam, nego znanstvena istraživanja jednako stroga kao ona koja su dovela do današnje konvencionalne poljoprivrede, samo što u obzir uzimaju veći broj čimbenika.

Članak iz srpnja 2013.:

The Balancing Act of Producing More Food Sustainably

Još jedan znanstveni rad o globalnoj poljoprivredi, sa stajališta nužde da se poveća proizvodnja hrane, a spriječi velika devastacija prirode. Pritom su mogućnosti osvajanja novih poljoprirednih površina ograničene, pa treba povećati proizvodnju na postojećima. To međutim ne smije biti jedina briga. Potrebni kompleksni pristup nazivaju "održiva intenzifikacija". Ali potrebne su i promjene u navikama prehrane tako da ljudi jedu manje mesa i bacaju manje hrane, te promjene u propisima da se poboljša učinkovitost i prilagodljivost sustava prehrane. Povećanje produktivnosti pak ne znači uvijek korištenje više mineralnih gnojiva i agrokemikalija koje često izazivaju neprihvatljive troškove za okoliš. Može se koristiti niz tehnika, starih i novih.

Članak iz travnja 2013.:

Ecological knowledge offers perspectives for sustainable agriculture

Značajan govor jednog znanstvenika o temi koja je dobro poznata, ali uglavnom daleko od pažnje javnosti: metode "ekološke poljoprivrede" nisu samo marginalni dodatak, u kojem se proizvodi skupa "zdrava hrana za snobove.

Prof. Niels Anten ističe kako jednostavna mjera, rotacija usjeva [koju su naši preci poznavali još u mlađe kameno doba], umjesto danas uobičajene monokulture, može znatno reducirati potrebu za mineralnim gnojivima. Tim sredstvima, u Kini je šteta od gljivica u nekim slučajevima smanjena za 90%.

»Da bismo zadovoljili potrebe za hranom devet milijardi ljudi 2050. godine, i istovremeno smanjili svoj utjecaj na okoliš (...) ne možemo se više oslanjati samo na sintetičke pesticide i gnojiva. Moramo se mnogo više posvetiti istraživanjima za bolje razumjevanje kako koristi potencijal prirodnih ekoloških procesa«,rekao je profesor Anten. Istraživanja su dosad bila usmjerena gotovo isključivo ka učinkovitosti monokultura.

Komentari

?

Ako se zalažete za ekološku proizvodnju hrane, zalažete li se i za eugeničku "proizvodnju" budućih generacija ljudi?

Da li je važnije stvarati dobre psamine prasadi ili doobre i sposobne generacije ljudi?

Ja se ne protivim niti dobroj janjetini.

Tko je glasao

Oštrić

Treba pitati: kako je moguće da se količina hrane poveća?

A odgovor je:

Da se smanji broj onih koji ju proždiru.

Tko je glasao

Moć negativnog mišljenja

Drago mi je vidjeti da se ovaj dnevnik ipak dosta dobro drži u odnosu na Boltekov "kontradnevnik" (+10 vs +12), te da su sudionici diskusije otpriiike jednako podijeljeni u oba rova.

Zanimljivo je međutim za analizu (mogla bi se primjeniti fukoovska diskurzivna analiza) da se prava, zanimljiva diskusija razvila kod dnevnika koji u naslovu ima "Laži i obmane".

Pozitivan pristup naprosto nije inspirativan.

Barem ne za diskusiju. Možda ipak nešto više - za djelovanje.

Inače, ja zapravo pokušavam izbjeći svrstavanje u rovove, što možete vidjeti iz izbora mojih ranijih bilješki priloženih informaciji o održanoj prezentaciji (to sam objavljivao tijekom proteklih oko godinu dana na fb stranici "Ekološka ekonomija").

Ni smisao sutdije nije rezuolutna tvrdnja da treba odmah preći na 100% ekološku proizvodnju, nego se načelno razmatraju mogućnosti. Naravno da neće biti 100%, sad je u Hrvatskoj 3% površina, aktualni plan države do kraja 2016. je 8% (a teško da će to biti ostvareno), no, moguće jest povećavati.

Zaključak studije, da bi se 100% ekološkim uzgojem bolje zaradilo, pa više proizvelo, iako se načelno u ekološkom uzgoju dobivaju manji prihodi po hektaru, pomaže ukazati na činjenicu koliko je poljoprivreda, ova konvencionalna, danas u Hrvatskoj u lošem stanju. usporedba je naime s hipotetksom ekološkom poljoprivredom po najboljim današnjim standardima.

Mislim da je to koristan uvid, čak i ako smatramo da je 8 ili 10% pod ekološkim uzgojem za Hrvatsku dovoljan cilj za doglednu budućnost.

Tko je glasao

ako je krajnji cilj te politike

da se iz prenapučenih gradova svi lezilebovići potjeraju prema selima i direktnoj proizvodnji tj. deurbanizacija i ruralizacija onda si ti zapravo pozitivan čovac Zorane.

samo što sam skeptičan na dogme i ajatolahe ovog i onog

Evo kod mene ima dosta neobrađene zemlje na koju kemija nije pala minimum 25 godina ( tek razminirano).

Hajmo, što se čeka, navalite vi iz gradova i okupirajte tu zemlju. Donesite zakone u smislu da je zemlja od onog tko je obrađuje, uvedite cenzus otprilike 10 god. i postanite zemljoposjednici.

Vratite se korijenima a ne kopajte po kontejnerima.

sve dobro...

Tko je glasao
Tko je glasao

Sličan članak

danas u h-alteru - http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/hrabri-scenarij-kojeg-si-moramo...

Inače, imam utisak da se u nas ovom problematikom više bave neki amateri i entuzijasti, često posve urbani tipovi (poput mene :), nego oni kojima je to struka, te da je ekološka proizvodnja obavijena velovima predrasuda, kao npr. da takva proizvodnja nužno mora biti skupa i neodrživa, te da se ne naslanja na znanost, tj. da je isključivo tradicionalna (čitaj primitivna). Činjenice, posebno s obzirom na potonje, upravo su suprotne - znanost i te kako ima velik značaj kod ekološke proizvodnje modernog tipa.

Potom, nitko se izgleda ne bavi očiglednim klimatskim promjenama koje nas već pogađaju, kao niti brojnim prognozama (npr. www.asce.org/cemagazine/Article.aspx?id=23622329524#.U4-lOfmSx15) prema kojima će upravo naša regija biti njima itekako pogođena, što u vidu poplava, što u vidu suša, a čemu svjedočimo posljednjih godina. Što smo učinili u smislu adaptacije na buduće promjene? Čime se bavi (inače najbrojnije) ministarstvo poljoprivrede, osim poticajima i neoliberalnim okrupnjavanjima posjeda? Srećom, sve više ljudi preuzima stvari u svoje ruke, nadajmo se da će se trend nastaviti.

Inače, dok je god neobrazovanog seljaka i dok se god Cidokor (Monsantov Roundup) i slični otrovi mogu naći u svakom seoskom domaćinstvu - ništa od ekološke Hrvatske.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

knjižurina je ogromna, ima

knjižurina je ogromna, ima 308 strana PDF-a i 52 megabajta. Sve recenzije koje sam do sada pročitao imaju zajedničko to da niti jedan pisac recenzije nije pročitao knjigu, nego su se svi naslanjali na prethodnika, nadajući se da je taj bio uporan i marljiv u čitanju knjige.
Knjiga je vrijedna pažnje, čak i za održivi-razvoj skeptične osobe, kakav sam ja. Ona se bavi organskim farmingom u tri osnovna modela, od kojih mi se onaj prvi BAU (business as usual) čini sasvim prihvatljivim.
Autori su vrlo objektivni i prema temi i prema sebi sa prezentacijom ostalih kompleksnih modela koji su ostvarljivi uz promjenu općeg sustava, a u kojem svaki napredak uvijek ima za pretpostavku neograničenu i izdašnu upotrebu fosilnih goriva.

Tu i tamo sam bio posjetitelj Mavrovićevih dućana, ali i danas mislim da je sva eko roba preskupa, čak i za one koji su spremni platiti mnogo novca za proizvod iz eko uzgoja.

Filozof ŽIžek misli drugačije
SLOVENSKI FILOZOF ‘Zdrava hrana je glupa moda, treba pušiti, jesti čokoladu i mnogo piti’
he,he, život je lijep, ali kratak
Poznati slovenski filozof analizira zašto uporno sumanuto kupujemo stil života koji zapravo uopće ne živimo
http://www.jutarnji.hr/slavoj-zizek---zdrava-hrana-je-glupa-moda--treba-...

Tko je glasao

@hlad: pa gdje si našao "knjižurinu" u pdf-u?

knjižurina je ogromna, ima 308 strana PDF-a i 52 megabajta.
Pa gdje je to? Nisam vidio da su postavili ni sa sajtu HBS Hrvatske, niti na sajtu Darka Znaora. Tiskano izdanje, koje imam, ima 304 stranice.

Sve recenzije koje sam do sada pročitao imaju zajedničko to da niti jedan pisac recenzije nije pročitao knjigu, nego su se svi naslanjali na prethodnika, nadajući se da je taj bio uporan i marljiv u čitanju knjige
Pa gdje si već našao recenizije!? Knjiga je tek tiskana, ovo je bilo prvo predstavljanje. Ja ju nisma pročitao, ne mogu za jedan dan, i nisam naravno pisao recenziju.

Tko je glasao

lapsus calami

Tijekom ovoga tjedna, studija će biti prezentirana i u Sarajevu, Podgorici i Titogradu, a najesen i u sjedištu EU.

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

A je dogodi se... :-/

Već mi skrenu pažnju jedna fb prijateljica. Kaj ćeš, podsvjest.... :-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci