Tagovi

„Sfinga“ na vrhu piramide (Monade 2)

Treba li čitati Nacional? Dakako da treba, i Nacional i Globus i sve novine. Mada ne treba im sve vjerovati, uvijek ima se što naći, a iz mase detalja ponešto i zaključiti. Tako Berislav Jelinić u Nacionalu br. 580 od 22.12.2006. u komentaru „Najmoćnija žena Hrvatske - Kraljica banskih dvora“ , poslije tri godine HDZ-ovog vladanja objelodanjuje „tajnu“ da u vrhu strukture vlasti postoji „tajnovita“ žena koja cijelu državnu i stranačku strukturu održava u funkcionalnoj poslušnosti ili poslušnoj funkcionalnosti. Sama ta činjenica je kuriozna, da u vrhu Sanaderove piramide vlasti postoji osoba o kojoj se malo zna, ali koja izaziva poštovanja onih izvan, a strahopoštovanja onih unutar HDZ-ovih struktura moći, tim više kad se zna kakvi sve su to sve rogovi u vreći, dijelovi zamašne mašinerije skoro posve ovisne o grupnim i pojedinačnim interesima. Znajući sve to, kao i Sanaderovu impulzivnost i njegov prilično poprijek odnos prema prijateljima i neprijateljima, ovakva „tajna“ mnogo toga objašnjava. Kad sam prije skoro godinu i pol dana pokušavao riješiti jedan problem kojeg je sitna „seoska“ politika iz njene stranke, lansirala do samih vrhova državne i međunarodne politike, ukazalo mi se njeno ime. I pokušao sam mada još ništa nisam riješio, ali sudeći po bijesu „seoskih moćnika“ dobili su svoje. No bilo je neke koristi, jer mi je ovaj slučaj omogućio uvid u tajne tehnologije vlasti u Hrvata (opisano u prilogu „Monade“ ).

Postojanje „Sfinge“, zagonetne žene-lavice, brižne čuvarice piramide vlasti, oko koje se sve vrti, koja vedri i oblači, koja sije strah i trepet u redovima HDZ-a, koja bezličnu gomilu agregatnih jedinica (monada) pretvara u funkcionalan sustav, za mene je bila neobična spoznaja. Da bih sebi bolje osvijetlio enigmu, okrenuo sam se svemoćnom Interneta, ali Google nije pokazao ništa značajnije od nekoliko linkova, koji su govorili o protokoloranim svečanostima i raznim organizaciono-tehničkim detaljima. Kad sam naletio na pojam HIDRA već sam se bio poveselio (računajući na mitološko značenje te riječi), ali je i to bio ćorak. Zatim sam pronašao podatak da se ne zna da li je uopće diplomirala ili ne (kao da je to u politici presudna stvar). Potom sam našao nekoliko njenih, uvjetno nazvanih, humani(tarni)h intervencija, koje samo daju naslutiti da u njenoj osobnosti postoji i ta fina dimenzija. Naravno, i nešto o optužbi o umiješanosti u „narkoaferu“ u MVPEI-u (i demantiranja). Sve u svemu, moja pretraga pokazala je rezultat sokratovskih razmjera – tj. znam da ništa ne znam. Čista enigma.

Ipak, u siromašnom izboru podataka tri vrjednija detalja su tek posredno mogla biti od neke male koristi:
• U jednom se navodi njeno članstvo u Nadzornom odboru Croatia Airlinesa.
• U drugom se nalazi lista kandidata u II izbornoj jedinici, gdje je na nenametljivom devetom mjestu stoji „Bianca Matković, rođ. 24.04.1974., Zagreb, Studeni breg 34“,
• U trećemu se sugerira da je upravo ona zadužena za stranačku operativu i ogranke u HDZ-ovoj konstrukciji.

Da bih riješio enigmu morao sam pribjeći propitivanju prijatelja i znanaca (stvarnih i virtualnih). Opet sam svugdje dobivao manje-više slične odgovore. Tek me je s malo više detalja obradovala jedna „obavještenija“ prijateljica: Opisala ju je kao osobu s nevjerojatnom radnom energijom i efikasnošću, ženu koja se fotografira u javnosti samo kad to ne može izbjeći; koja ne mari za make-up jer joj ženska koketarija ne predstavlja vrlinu; sposobna i krajnje odana; osoba koju nitko ne voli, i koje se svi boje. Time sam dobio profil skoro nerealne, neuhvatljive osobe, profil kakvog u današnjoj Hrvatskoj ne možete pronaći na visoko pozicioniranim funkcijama unutar hedonističkih struktura vlasti, da postoji netko tko ne uživa u prednostima koje funkcije donose, nego strpljivo i samozatajno nosi svoj teret, kako to sfingama i priliči. I to netko, koji ne bi trebao imao što skrivati, jer, sudeći po fotografijama, ima ugodnu i pomalo egzotičnu vanjštinu (kakvu bi sfinge trebale imati).

U nedostatku drugih načina okrenuo sam se analogijama prihvatljivoj metodi spoznavanja, kad druge zakažu. Čovjek (kao kreator) i njegovo djelo (kao kreacija) se međusobno uvjetuju. O djelu se može suditi prema njegovom kreatoru, i o kreatoru prema njegovom djelu. Simbolika u međuljudskim, tako i političkim odnosima, mnogo znači jer omogućuje međusobno lakše komuniciranje društvenih jedinica koje se povezuje u funkcionalan sustav. Proučavajući produkt (HDZ u njegovoj pojavnosti), i slijedeći spoznaje o visokoj interesnoj impregniranosti unutar njega, došao sam do Leibnitza i njegove teorija monada ujedinjenih u piramidalnu strukturu moći. O „sfingi“ govori njeno djelo više nego bilo kakvi biografski podaci – visoka djelotvornost agregatnih nakupina samostalnih fizičkih jedinica koje se funkcionalno i efikasno ujedinjuju, održavajući se isključivo na usko-interesnoj motivaciji, a sve se realizira kroz usmjerenu i strogo kontroliranu raspodjelu funkcija i sinekura - je fascinantna. Kao što je fascinantna djelotvornost rada Vlade, što upravo slušam na Dnevniku dok ovo pišem, gdje se efikasnost u donošenju odluka mjeri u sekundama, što ne može bez pravih, profesionalnih priprema sjednica.

Ali, ni „sfinga“ čarobnica nije svemoguća: Naoko monolitna „građevina“ prokišnjava budući da materijal od kojeg je sazdana, i vezivno tkivo kojim je impregnirana, nisu osobite kvalitete. Umjesto teorija, ideja i ideologija, samo osobni interesi su relativno male kohezivne snage- i tu nema pomoći. Zato se često događa ono što unutar HDZ-ovskog manje-više iskrivljenog univerzuma se može opisati mitološkim jezikom: što marljiva „sfinga“ izgradi, blebetave Erinije lako pokvare, a Hariti preostaje samo bespomoćno gledati.

Koliko su današnji HDZ i sam „veliki vođa“ ranjivi pokazao je diverzant Bago. Sanaderov (kažu ukradeni) HDZ je krhka konstrukcija; dok su u njegovoj izgradnji i održavanju učestvovali samozatajni tehnolozi (Bianca Matković i Gordan Jandroković) i ostajali u pozadini, oni s vidljive fasade su se gubili pod teretom korupcije ili osobnih kompromitacija. Da li će ovakva podjela uloga izdržati olujne nalete izbornih vremena, pokazat će skora budućnost, no rezultat svakako neće ovisiti samo o vrijednim tehnolozima u pozadini, nego i onima iz prve marketinške linije, gdje se veliki vođa usamljuje na vrhu piramide, a mnogi nestaju s javne scene. Nepremostivim će se pokazati problem javnosti u ovim turbulentnim vremenima, kojoj brzo dosade oni koji mnogo obećavaju a malo ili ništa ne daju. Tu ni „sfinga“, žena-lavica, čuvarica piramide, ne može pomoći. Mada optužbe o njenom sudjelovanju u „narko-aferi“ djeluju naivne i neodržive, jer se ne uklapaju u samozatajni profil osobe koja ima moć a da u njoj nimalo ne uživa, dio „krivnje“ doista postoji samo zato što postoji „greška“ u sustavu kojim ona suvereno gospodari, i kojeg vjerojatno teško može popraviti: Ovo što se sada dogodilo nije bilo rezultat njenog namjernog protežiranja nepodobnih osoba u državnom sustavu, nego grešaka u stranačkom sustavu koji je bio izgrađen i održava se na sustavu protežiranja interesa i „kumovskih“ intervencija. Zato je sustav kontrole previše imun na objektivni sud.

„Sfingi“će možda uskoro jedino preostati da „malomišćanski“ zaključi: „Ovce i koze si mi dao da ti čuvam, ovce i koze ti vraćam!“ Ukupno gledajući, za sve nas to i nije tako loše: Ako smo već praktički osuđeni na dvostranačje, neka se barem što češće mijenjaju. Niti jedni izbori nisu toliko skupi, koliko blokade koje se stvore uzurpacijama.

Komentari

Delegiranje autoriteta

Delegiranje autoriteta "velikog vođe" može dati djelomičan odgovor na pitanje o "ženi koje se svi boje". To je žena iznimno bliska Njemu, osoba od povjerenja. Povjerenje je poslužilo i kao temelj za izvedenicu "povjerenik", a svi znamo što to predstavlja. Dakle, radi se o osobi koja u svakom trenutku može do Njega, može Mu svašta reći, a sve što kaže ne podliježe velikim provjerama nego se prihvaća "zdravo za gotovo". To opravdano izaziva strah svih koji Mu od nje nisu bliži, a bližih Mu nema. U tom grmu leži "zec straha".

Pojam sive eminencije također ne može dati potpun odgovor. Sive su eminencije pretežito osobe koje se pita za savjet, osobe koje su stručne i sposobne za neka područja i njihova se riječ sluša. Njihov utjecaj se ne zasniva na strahu ostalih u sustavu, ali svatko od njih mora dobro promisliti, "pogoditi" i zalagati se upravo za ono što će reći siva eminencija.
Nema sigurnijeg pogađanja od onog da se prethodno upita tu istu sivu eminenciju čije se mišljenje mora pogoditi. I tako ova širi pipke i utjecaj, a ostali gotovo nesvjeno padaju pod njen utjecaj jer vremenom svi iz okruženja traže savjete i ravnaju se po njima.

Kod predmetne Biance se vjerojatno radi o kombinaciji navedenog. Sposobnosti ima, a k tome je Njegov najbliži suradnik. U strankama koje počivaju na strahu i strogoj hijerarhiji postoji dobro zagnojeno plodno tlo na kojem utjecaj osoba poput Biance može bujati.

Osobu ne poznajem, ali mislim da tehnologija ili obrazac stvaranja i rasta njenog utjecaja ide otprilike kako sam naveo.

B-52

Tko je glasao

U slaganju mojih kockica,

U slaganju mojih kockica, (ili teorije monada kako sam to sarkastično nazvao - jer u ovom ozbiljnom napisu se šalom trebalo pojačati opis bolesne situacije - trebalo našaliti ali je ta komična nota išla nažalost na naš račun), jako mi je pomogla činjenica, da su se poslije zadnjih izbora i HDZ-ovog preuzimanja vlasti (i kad je nastala trka za sinekurama), sve suglasnosti, tj. potvrđivanja svakog pa i najmanjeg i najbeznačajnijeg člana nadzornog odbora u državnim tvrtkama proizvodile u Sanaderovom kabinetu (uz Kalmetinu asistenciju – i „stručnu“ obradu ove dame, dakako). Takav centralizam je imao svoju svrhu pacificirati „vjernike“ i „nevjernike“ unutar HDZ-ovih redova, ali tada još nismo znali za ovakve sive i bijele "eminencije".

Kad se ovakve "eminencije" uklope u sustav odlučivanja, postaje jasnijim funkcioniranje ukupnog političkog sustav Hrvatske, na "kumovskim" temeljima. To jednostavno nije demokracija, jer ništa nije transparentno niti normalno, ni onima u HDZ-u ni nama ostalima, jer jedni drugima čine usluge, ili protežiraju najvjernije ali ne i najsposobnije. Takav sustav se temelji i održava na postizanju manjih ili većih osobnih interesa, odnosno strahu da se to isto ne izgubi. Takvo nešto ne može dugo trajati, pa je normalno da se događaju lomovi, i objašnjava svu onu strast koja se unosi u „razvode“ s disidentima, koje eto idu i preko granica temeljne humanosti u međuljudskim odnosima (Glavaš i sl.).

Ovo je dijelom i komentar na tvoj napis "Tko nam sve sjedi u nadzornim odborima", gdje ima jako mnogo interesantnih primjera uništavanja gospodarske strukture radi neznanja i prizemnih interesa - o nekima pripremam nekoliko doista bolesnih pričica.

Tko je glasao

ja sam također bio tražio

ja sam također bio tražio biancu prije nekoliko dana i jedino što se dalo skužiti je u tome da je to stari MVPEI kadar i iz te Žužulove radionice je očigledno stasalo cijelu čudo tih sivih eminencija (dakle ne za vrijeme Žužula kao ministra nego još ranije iz vremena dok je ovaj samo bio dio MVPEIa).

Bianca Matković me podsjetila na sinišu poljaka, čija je uloga u brodosplitu očigledno bila bitna, a koji je svojom jedinstvenom pozicijom unutar HDZa bio poveznica između te afere i te partije; a zanimljiva je koincidencija njegovog micanja iz NO Brodosplita i austrijskog zahtjeva za istragom.

Vjerojatno takvih kadrova ima još, no baš u slučaju Biance Matković (kao i Siniše Poljaka) zabrinjava direktna povezanost koju tu ljudi imaju s trenutnim premijerom (a i Žužulom koji je praktički obvezni inventar svake imalo solidnije afere) i smeća koje povremeno ispliva na površinu.

Jednom, ajde dogodilo se.
Dvaput, slučajnost.
Ali baš svaki put?

p.s. članak koji spominje Biancu a na koji sam naišao je iz Vjesnika

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci