Tagovi

Šećer dolazi na kraju (ili: kada će Čobanković dati ostavku?)

Vlada je predložila izmjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske i Europskih zajednica. U SSP se unosi odredba o uvođenju kvote za izvoz hrvatskog šećera u EU u iznosu od 180 000 tona godišnje.

Koalicijska Vlada je u pregovorima oko sklapanja SSP-a uspjela osigurati potpuno slobodan bescarinski izvoz šećera u EU, bez ikakvih količinskih ograničenja. Taj potez je omogućio povećanje našeg izvoza šećera u EU za barem 100 milijuna eura godišnje.

EU je predložila da se SSP izmijeni i da se uvedu kvote. O tome se, sukladno SSP-u trebalo pregovarati. Kažem, trebalo, jer je Vlada taj prijedlog EU usvojila (ničim izazvana!) i eto nama kvota. (Vlada kao da ne razumije da se u pregovorima pregovara, a ne samo da se prihvaća što se predlaže i traži!)

Ujedno s uvođenjem kvota za izvoz šećera, Vlada predlaže da se i olakša uvoz europskog šećera na način da se poveća bescarinski uvoz sa 7 000 tona na 80 000 tona šećera. WTF?

Ministar Čobanković se u Saboru trudio objasniti kako je za nas to bolje, kako se proizvođači šećera s tim slažu, kako je baš super što imamo kvote…

Ja mislim da ministar Čobanković ima problema s elementarnom logikom. Ma, molim vas, kako je bolje kad smo prije mogli izvoziti koliko smo htjeli, a sada imamo ograničenje izvoza? Pa kako to može biti bolje? Ja nikako da shvatim po kojoj to logici i matematici Čobanković računa da je manje, više.

Iskreno, nije me baš briga za Čobankovićeve probleme s matematikom i logikom, ali me briga za interese svih onih familija u Hrvatskoj koji od proizvodnje šećera žive.

Dakle, ne samo da nam Vlada predlaže da ograničimo količinu našeg, hrvatskog šećera kojega možemo izvoziti, već se istovremeno predlaže da olakšamo uvoz europskog šećera. A na to nas nitko ne prisiljava i mi to naprosto ne moramo učiniti.

Sve to skupa ne bi bio problem da Hrvatska ne proizvodi šećer i da imamo neke druge proizvode i kulture koje možemo izvoziti. Ali nemamo! Naš šećer je jedan od rijetkih (ako ne i jedini) 100% hrvatski industrijsko – poljoprivredni proizvod. U zadnjih pet godina, od izvoza šećera smo inkasirali barem 0,5 milijardi eura u našu trgovinsku bilancu (a nemamo baš tako uspješnih izvoznih proizvoda za bacanje!). Ujedno lani je izvezeno 190 000 t šećera u EU, a ove godine je izvezeno 220 000 t šećera u Europsku uniju. A sada Vlada predlaže da se izvoz ograniči na 180 000 t! Pa što to nije izdaja nacionalnih interesa? I kako to, molim vas lijepo, može biti u interesu hrvatskog gospodarstva?

Što mi sve nećemo doživjeti od naše Vlade… (Sjetimo se popuštanja oko ZERP-a, sad ovo popuštanje... Što je sljedeće?)

I, štiklec za kraj. U intervjuu Vjesniku objavljenom 9. srpnja 2006. godine, Čobanković je izjavio:
"Ako kvote za izvoz šećera u EU budu manje od ostvarenog izvoza u toj najboljoj godini, odbit ću potpisati takav sporazum. U tom slučaju spreman sam ponuditi i ostavku na mjesto ministra"
Dragi ministre, predložili ste kvotu od 180 000 t, a izvezli smo ove godine 220 000 t šećera. Hoćete li ponuditi ostavku?

Nagradno pitanje: tko će osladiti hrvatskim šećerom? Ili, točnije, tko će se profitirati uvođenjem kvota na izvoz hrvatskog šećera?

Komentari

Zašto je hrvatska pristala

Zašto je hrvatska pristala na kvote to ne znam, ali zasigurno nekakva pozadina stoji iza te odluke. U EU se pripremaju za veliku "šećernu" reformu, možda je to dio odgovora...Mene kao blisko zainteresiranu stranu na temu, relativno zadovoljava priopćenje hrvatskih šećerana

Tko je glasao

Link na blog.hr ne radi

Link na blog.hr ne radi (mislim, radi link, al se skrhao blog.hr), ali pretpostavljam kaj pise...

Hipotetski, jesu li šećerane imale drugog izbora? Jel na njih možda rađen pritisak iz Vlade da t napišu i priopće? Njima ipak Vlada treba...

Tko je glasao

U pravu si da je smanjenje

U pravu si da je smanjenje uvoza hrvatskog šećera u EU loše za zaradu hrvatskih proizvođača. Ali izostavio si jedan važan dio priče, pa ću ja nadopuniti.

Postoje dva glavna izvora šećera, šećerna trska (sugar cane) i šećerna repa (sugar beet). Šećerna trska je superiorna repi, šećer koji se od nje dobija je jeftiniji. Kako trska raste uglavnom u toplim krajevima, tako su Brazil, Kuba i slične države oduvijek bile najlogičnije mjesto za uzgoj. To je tako i bilo do napoleonskih ratova kada zbog engleske blokade počinje priča o europskom šećeru koja traje do danas. Ukratko:

1) Šećer od repe je skuplji nego onaj od trske
2) EU proizvodi goleme količine šećera od repe
3) EU zabranjuje ili carini uvoz šećera od trske
4) EU subvencionira svoju proizvodnju šećera
5) EU subvencionira svoj izvoz šećera
6) EU ima višak šećera

Sad dolazimo do Hrvatske...

7) Hrvatski šećer je skuplji od brazilskog
8) Hrvatski šećer Europi ne treba jer ima dovoljno svog
9) Dopuštenje uvoza hrvatskog šećera u EU je europska milostinja Hrvatskoj
10) Već je provođena istraga oko sumnje da hrvatske šećerane uvoze brazilski šećer ili trsku i preprodaju u EU

Da ponovim sa početka ovog odgovora: da, smanjenje izvoza šećera u EU će nam stvarno smanjiti zaradu. Ali nemojte se ljudi pjeniti u pravedničkom bijesu. Taj šećer se u EU prodaje po nerealno visokoj zaštićenoj cijeni koju diktira EU. On se nigdje, pa ni u Hrvatskoj, ne može prodati u tržišnim uvjetima. Preskup je.

Kratkoročno mnogi će dobro zaraditi (i već su zaradili), ali dugoročno ovo nam je od EU možda bila medvjeđa usluga.

http://www.simun.info

Tko je glasao

gle, naš šećer u EU je

gle, naš šećer u EU je oko 1%. Dakle, EU je svejedno s našim šećerom, ili bez njega. Ali, nama nije svejedno...

Tko je glasao

Ako se ponašaš kao

Ako se ponašaš kao prosjak, onda to i jesi, a sve što dobiješ je milostinja.

Sve što si napisao je točno, ali nije bit u tome. To su činjenice i proizvođači šećera, a naravno i država moraju znati kakva je perspektiva proizvodnje šećera od repe.

Mi se pjenimo što smo imali ugovor o neograničenom izvozu, dakle bez kvota. A onda bez opaljenog metka pristali da nam se izvoz ograniči kvotom. I to manjom nego nam je bila godišnja proizvodnja u zadnje dvije godine. A zauzvrat nismo dobili ništa.

That is the point.

B-52

Tko je glasao

OK. Inače, nemamo mi

OK. Inače, nemamo mi trenutno baš tako loš deal sa EU. Ako se ne varam tamo možemo u EU bez ograničenja i carina izvoziti sve osim ribljih konzervi, junetine i ... hm, zaboravih treće. S druge strane imamo pravo štititi svoje tržište od proizvođača iz EU u raznim granama.

http://www.simun.info

Tko je glasao

Ako sam dobro shvatio: U

Ako sam dobro shvatio:
U zadnjih pet godina, od izvoza šećera smo inkasirali barem 5 milijardi eura u našu trgovinsku bilancuto bi značilo da godišnje izvozimo šećera za milijardu eura !?
Ako smo izvezli 220.000 tona, to bi značilo da nam je netko platio 4,5 eura (= 33 kune) po kilogramu šećera ???

Tko je glasao

greska, tipfeler... trebalo

greska, tipfeler... trebalo je pisati 0,5 milijardi (dakle 500 milijuna ili pola milijarde)

isprika, zurba je bila kad se tekst pisao...

original tekst ispravljen. hvala na upozorenju.

Tko je glasao

Vidi moj odgovor. EU ima

Vidi moj odgovor. EU ima zaštićene cijene koje održava strogim kontroliranjem tržišta. Europljani plaćaju šećer višestruko skuplje nego on košta na svjetskom tržištu.

Najveći cirkus je to što EU još i subvencionira izvoz viškova. Pa imamo situaciju da se šećer iz EU koji je potpuno nekonkurentan izvozi po takvim cijenama da je jeftiniji od najjeftinijeg :-)

http://www.simun.info

Tko je glasao

Briljantan uvid u srž

Briljantan uvid u srž problema !!!
A zašto ? Zato da bi evropski farmeri lijepo živjeli (i to ne oni mali, već oni industrijski !)

Tko je glasao

Ma ti uopće ne shvaćaš

Ma ti uopće ne shvaćaš bit poticaja:

- bruto vrijednost domaćeg šećera je oko 1 mld kn
- ratarima je na ime "šećernih" poticaja isplaćeno oko 78 mil. kn
- budi siguran da je u toj razlici najkraći ostao baš ratar s obzirom na obrt kapitala 1,1 i visoke kamate na ulaganja (11-16%)
- ...

Tko je glasao

Ovdje se doista puno toga

Ovdje se doista puno toga može naučiti.

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem!

B-52

Tko je glasao

Sjećam se emisije Otvoreno

Sjećam se emisije Otvoreno kojoj su kvote za izvoz šećera bile glavna tema. Tad je tvrdio da nisu prihvatili nikakve kvote, a ako i budu nametnute kao tema u pregovorima, onda sigurno neće biti ograničavajuće za naš izvoz. I tad je ispalio izjavu o ostavci u slučaju neuspjeha. M. je izvrsno argumentirala zašto bi trebao dati ostavku.

Nažalost, ništa od toga. Po tim bi kriterijima ostavku morala dati većina ministara, naravno predvođena Sanaderom. Dakle, zna se.

Ministrica Kitarović je zapravo jedina važna osoba u Vladi za koju se vjerovalo da profesionalno i korektno obavlja posao. U početku čak nije ni bila član HDZ-a. Pa joj se vjerovalo. A poslije je ušla. I poprimila običaje.

Silverci je u maniri Šerloka pronašao i ukazao na vijest iz svibnja, objavljenu na stranicama Vlade, i dokazao kako ni Kolindi laž nije strana. A djelovala je tako nevino i prihvatljivo.

Sad u Vladi doista nema više nikoga tko bi bio barem koliko toliko vjerodostojan i prihvatljiv.

B-52

Tko je glasao

Ne tako davno i drugi

Ne tako davno i drugi Sanaderovi ministri su tvrdili da
neće biti izvoznih kvota za šećer.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

silverci, i ja

silverci, i ja zahvaljujem...

Tko je glasao

thanks na ovome linku

thanks na ovome linku

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci