Tagovi

SDP će promijeniti sve, tako ...

... da ne mijenja ništa!

Zoran Milanović na konvenciji zagrebačke podružnice SDP-a ushićeno kliče: „Mi donosimo promjene!“, a potom se s tridesetak članova vrha stranke povlači u „ilegalu“ u Jezerčicu, kako bi „na miru odradili ozbiljan posao“ kako to reče Igor Dragovan, a ustvari po principu pripreme ražnja dok je zec još u šumi, raspodijelili resore u budućoj vladi.

A ja Zoranu Milanoviću bespogovorno vjerujem, jednako kao što sam vjerovao i Ivici Račanu, jer su me SDP-ovci u zadnjih 20 godina uvjerili da su vjerodostojni i da im zaista treba vjerovati.

Jer kakve su sve promjene oni spremni i kadri provesti pokazala je njihova desetgodišnja vladavina u Zagrebu, svjedoci ste kao i ja da sve pršti od odgovorne vlasti, od reformi, od transparentnog trošenja sredstva u maniri dobrog gospodara, od nezaduživanja grada kroz prezaduživanje tako da je u financijskom smislu Zagreb, koji je jedini hrvatski grad koji ima prihode dovoljno visoke za pokriće svih svojih potreba, doslovno bačen na koljena.

Takve nam valjda „promjene“ Milanović nudi i na državnoj razini?

Drugačije i bolje ne zna, jer da je znao, onako odgovoran, demokraciji privržen i s izraženim osjećajem za opće dobro, kakvim ga je Bog već dao, učinio bi to u Zagrebu.

SDP u svojim redovima sigurno ima čestitih ljudi i znalaca, ljudi koji bi se bili voljni i spremni uhvatiti u koštac sa gotovo nepremostivim problemima u koje je zločinačka organizacija uvalila Hrvatsku, samo ja ih ne vidim među onima koji su na čelu sa Zoranom Milanovićem u Jezerčici „odrađivali ozbiljan posao“.

Naime SDP, koji je 1990. „bez ispaljenog metka“ (uopće nije reagirao na brojne dojave o izbornim prijevarama u korist HDZ-a) prepustio vlast „stranci opasnih namjera“, postao je „konstruktivna opozicija“, tako da je omogućio HDZ-u nepodnošljivu lakoću vladanja.

Usprkos činjenici da je većina hrvatskih Srba na prvim višestranačkim izborima svoj glas dala upravo SDP, ovaj nije našao za shodno da Srbe uzme u zaštitu kad ih je Tuđmanov režim počeo proganjati, pokojni Račan i SDP nisu reagirali ni poslije dramatičnih upozorenja koja su o događanjima u Vukovaru, već u ožujku 1991., hrvatskom i jugoslavenskom vrhu, ali i čelništvima svih hrvatskih parlamentarnih stranaka, uputili u dva navrata S. Dokmanović, predsjednik SO Vukovar i S. Lovrenčić predsjednik IO SO Vukovar.

Svjedoci smo da Račan nije poduzeo ništa, ali se spremno odaziva Tuđmanovom sirenskom pozivu i SDP-ovi kadrovi, posebno Zdravko Tomac koji postaje potpredsjednik, ulaze u kolovcozu 1991. u Vladu demokratskog jedinstva kojoj predsjeda F. Gregurić.

Jedini puta, kad je SDP reagirao odgovorno i kao parlamentarna opozicija, bilo je kad je prepoznao da odluka o osamostaljenju Hrvatske zemlju vodi u rat, te su njegovi zastupnici u Hrvatskom saboru u znak upozorenja i protesta napustili sabornicu.

Kasnije je HDZ to koristio u svojim napadima protiv SDP, tumačeći izlazak njegovih zastupnika iz sabornice kao njihovo protivljenje osamostaljenju Hrvatske.

Onda je izbio rat, pa „nije bilo vrijeme“ za oštrije istupanje opozicije, pa je Tuđman poprimio sve manire diktatora, a SDP ga je pokušavao „popravljati“, samo što se diktatore ne popravlja, njih se ruši.

Onda je došla „Zagrebačka kriza“, kad Tuđman ne poštuje izbornu volju građana, a SDP neće organizirati prosvjede, već će voditi „političku borbu u institucijama sustava“.

Kakav je bio rezultat te „borbe“ vidjeli smo.

Vladavina SDP-a i njegovih koalicijskih partnera 2000. – 2003., ponašanje u sabornici, bahatost i neprijemčivost za drugačija mišljenja, jednake smjene i kadroviranje u državnim službama i poduzećima klijentelističkog zbrinjavanja vlastitog članstva po stranačkom ključu, nijedna pretvorbeno-privatizacijska pljačka nije razotkrivena, jednako se inatilo sa sudom u den Haagu, jednako su se prikrivali zločini, oni ratni i oni protiv čovječnosti, počinjeni s naše strane, Gotovini je omogućen bijeg, jednako se plazilo na Bleiburg, jednako lupetalo o „stvaranju države“, „agresiji“ i pravednom „domovinskom ratu“, jednako se „kadilo“ braniteljstvu, dosegnuta je najviša stopa nezaposlenosti i drastično su skresana radnička prava, vani se zaduživalo „na rekord“, proizvodni pogoni nisu otvarani, izvedena je suspektna prodaja INE i nekih banaka, išlo se na ruku ponekom „manageru godine“ i inače prosperitetno remontno brodogradilište ode „pod led“, nije prestalo odlijevanje sredstava iz državnog proračuna u susjednu državu, ništa se nije ni pokušalo kako bi se suzbile političke aspiracije ovdašnjem udruženju pedofila i Hrvatsku prepoznalo kao sekularnu državu, ni govora o reviziji sramnih i štetnih ugovora s Vatikanom ...

Uostalom, sve ono što HDZ danas radi na državnoj razini, SDP radi u Zagrebu, nakon „sječe knezova“ i Zagrebačkom Holdingu, na čelna mjesta dovedeni sve „provjereni“ stranački kadrovi SDP-a.

U poslovima upravljanja gradom, gradskim poduzećima i imovinom sve je prepuno netransparentnog trošenja sredstava, afera stiže aferu, a dosad se sve uspješno zataškavalo.

Dobro je poznato da se nijedan problem ne može riješiti na način kako je stvoren i da se rješenje problema treba tražiti u drugačijim pristupima, promjenom ponašanja pa i ideološke potke.

Sad biste rekli, je, pa upravo to obećava Zoran Milanović – promjene.

Da?

A što to misli Zoran Milanović mijenjati, naravno osim čelnih ljudi u državnoj upravi i u državnim poduzećima?

Hoće li možda promijeniti retoriku, pa priznati da početkom devedesetih nismo stvarali državu nego da smo se osamostalili?

Hoće li priznati da se za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati i optužiti Tuđmana i HDZ za uvlačenje zemlje u nepotrebni ratni bezdan?

Hoće li priznati da je u Hrvatskoj, ali i BiH, vođen građanski rat induciran velikosrpskim i velikohrvatskim težnjama?

Hoće li priznati da smo bili agresor u BiH, jer HV jest ušla u međunarodno priznatu državu bez njene suglasnosti?

Hoće li početi suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti?

Hoće li početi ozbiljne istrage pretvorbenog i privatizacijskog kriminala?

Hoće li provesti detuđmanizaciju i deustašizaciju hrvatskog društva?

Hoće li se pokrenuti investicijski ciklus?

Hoće li neisplata plaća postati kazneno djelo?

Hoće li se prestati finacirati ustaške derneke na Bleiburškom polju?

Hoće li depolitizirati vojsku i policiju?

Hoće li konačno oni što su opljačkali i razorili Krajinu prestati biti naš ponos?

Hoće li sustav društvernih vrijednosti, koji je Tuđman postavio na glavu, postaviti na noge tako da, kao u civiliziranom svijetu, vrline budu vrline, a mane mane?

Hoće li možda mijenjati mirovinski sustav, pa iz mirovinskih fondova maknuti onih, kako navode, više od 280.000 koji nisu zaradili mirovine, s posebnim osvrtom na braniteljstvo, kad 5 % umirovljeničke populacije, uz ostvareni prosječni mirovinski staž od 17 godina, povlači 15 % ukupnih sredstava za mirovine?

Hoće li braniteljske mirovina i druga braniteljska materijalna prava, da ne obrazlažem na dugo i široko tko je kakav rat i protiv koga vodio, svesti na visinu mirovina i drugih materijalnih prava koje uživaju borci NOR-a.

Hoće li ukinuti mirovine i socijalnu pomoć osobama koje nemaju nikakve uvjete niti za mirovinu, niti za primanje bilo kojeg oblika socijalne pomoći, osim uvjeta da su plaćeni glasači HDZ-a.

Hoće li racionalizirati državnu upravu?

Hoće li trajno obustaviti izgradnju takvih nepotrebnih objekata poput Pelješkog mosta?

Hoće li promijeniti teritorijalni ustroj zemlje na funkcionalnom principu ukidanjem sve sile nepotrebnih jedinica lokalne uprave i samouprave, te svođenje broja institucija pravosudnih, upravnih, komorskih itd. na razumnu mjeru?

Hoće li krupnim kapitalistima i veleposjednicima reducirati ili čak potpuno ukinuti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju, a u taj segment uvesti više reda?
Hoće li potaknuti osnivanje jake poljoprivredne banke, koja bi bila u stanju kreditirati poljoprivrednu proizvodnju pod povoljnim uvjetima?

Hoće li uvesti reda u javne financije i onemogućavati "lovce u mutnom", pa za neuplatu poreznih i drugih obaveza (doprinosi posebno za mirovinsko i zdravstveno osiguanje) ili neisplatu plaća zaposlenima, zatvarati poduzeća uz pljenidbu privatne imovine "kapitalista" u svrhu podmirenja stvorenih obaveza?

Hoće li donijeti suvisle programe za borbu protiv korupcije i dosljedno ih provoditi?

Hoće li ...?

Mislim da ništa od toga neće ili možda ipak nešto malo, u svakom slučaju premalo za ozbiljne zaokrete i neophodne reforme u društvu.

Ako proglašene istine i dalje ostaju jedine istine, onda to znači da je HDZ stvorio državu, suzbio agresiju i pobjedonosno okončao Domovinski rat, uveo zemlju u NATO, a sad će i u EU, obaveze brodogradilišta pretvorio u javni dug ... pa zašto bi onda netko uopće priželjkivao promjenu vlasti, odnosno da na vlast dođe netko tko HDZ-u priznaje sve te „zasluge“ i mlatara istim „istinama“, a sam ništa od toga učinio nije?

Eto tako, ja očekujem da će Zoran Milanović, ako SDP pobijedi naizborima, po dolasku na vlast promijeniti sve tako da ne mijenja ništa, jer se polazeći s istih pozicija kao i HDZ, koristeći iste metode vladavine kao i HDZ, ništa i ne može promijeniti, zato što, kao što rekoh, probleme nije moguće rješavati na način na koji su stvoreni.

Silno bih volio da se varam i da nakon godinu-dvije radi ovog teksta budem popljuvan, ali gotovo sam siguran da se ne varam.

Komentari

SDP sigurno dobiva slijedeće

SDP sigurno dobiva slijedeće izbore ali ne zbog svojih programa već zato što vojska HDZ-a nezadovoljna stanjem u državi i svojim statusom u njoj ruši HDZ-e, a tu prije svega mislim na seljake , ribare i branitelje.
SDP je već imao takvu situaciju 2000 i nije ju znao iskoristi ili nisu prepoznali razlog zbog kojeg su došli na vlast.
Vojska HDZ-a očekuje od vlasti da raščisti HDZ od lopova jer oni kao obični članovi i simpatizeri to nisu u mogućnosti učiniti. Da je SDP 2000 pokrenuo čišćenje gospodarskih afera iz privatizacije i danas bi bio na vlasti. Sada se od njih pored gospodarskog pomaka naprijed očekuje i hapšenje lopova na svim razinama naročito onih koji su kroz političke funkcije omogućili sebi i svojim stranačkim prijateljima pljačku državnog novca kroz razne investicije i pogodovanja u namještenim investicijama.

Ukoliko SDP uhapsi 3 000 ljudi ili nešto više koji su sudjelovali zadnjih 8 godina u pljački gospodarstva ostati će SDP dugo na vlasti a ako ne gubi na slijedećim izborima.

Tko je glasao

.

Misljenja sam da ce nakon sto SDP dobije izbore i prizna sve o ratu u Bosni te ispuni sve ostale gore navedene budalastine, bas to pokrenuti investicijske cikluse.

Tko je glasao

Oduševljava me Feniksova

Oduševljava me Feniksova osvještenost o zbivanjima na ovim prostorima zadnju 21 godinu. U kontekstu današnjeg hrvatskog mainstreama njegovo mišljenje se smatra ultraradikalnim. A ustvari, radi se o činjenici da je Hrvatska propustila sve šanse i prednosti, ispucala sve adute, zakasnila 10-tak godina za zemljama bivšeg istočnog bloka u razdoblju tranzicije koje je započelo 1990.g. Te godine kao da se dogodilo nekakvo skretanje na krivi put (zbog ove izjave dežurni ''patrioti'' će me poslati u Srbiju jer ''ne dišem dovoljno hrvatski''). Naravno, onima s nešto širim pogledima jasno je da uopće ne mislim na osamostaljenje Hrvatske već isključivo na kriminalnu vlast i njome dirigiran nacionalizam, te rat kao najgoru moguću kombinaciju koju je itko tamo negdje 1985.g mogao i zamisliti.
Ovoj državi i društvu potrebna je potpuna, korjenita demontaža temelja. Živimo u laži da je svijet započeo 1990.g. Još uvijek mi danas održavamo kakav takav standard i gospodarimo svime što je stvoreno prije te godine velikih promjena, u ''mračnom komunizmu''.
Slažem se s tvrdnjom da je Račan imao potpuno pogrešan pristup u tim početnim i ključnim zbivanjima raspada SFRJ. Međutim, uvjeren sam da se radilo o njegovoj krivoj procjeni - igrao je na taj način jer je bio uvjeren da će SKH-SDP dobiti prve višestranačke izbore. Najveći grijeh SDP-a jest prihvaćanje HDZ-ovog terena borbe. Gledao sam prije par dana gostovanje Tonina Picule u jednoj emisiji na Z1. Upita ga TV-voditeljica koliko je anonimnih kaznenih prijava protiv njega bilo podnešeno, a on prstima pokazuje broj 3, ali bez palca već naprežući prstenjak. Taj sitan detalj govori sve. SDP potpuno bespotrebno ima kompleks nedovoljno domoljubne stranke, iz nejasnih razloga prihvatio je HDZ-ov način poimanja domoljublja. Račan je time bio toliko opsjednut da je u kampanji 2003.g. koristio slogan ''DA za Hrvatsku''. Umjesto da je pokušavao probuditi i ohrabriti svoje pokunjeno biračko tijelo koje je još tijekom rata, prije Oluje, u istraživanjima javnog mišljenja imalo pozitivniji stav o Titu nego o Tuđmanu (samo mala ilustracija), on pokušava pridobiti ustaške simpatizere nepotrebnim klečanjem na Bleiburgu. Jako mi se svidjela izjava Milanovića da Hrvatsku treba istrijanizirani. Možda je sada kasno, trebalo ju još te 1990.g., ali lako je sada pričati. Ne treba bježati niti od neodgovornosti naroda koji je prigrlio nasilnike, agresivce i pljačkaše da mu ''poklone'' državu.
Od svih političkih stranaka još uvijek najviše simpatiziram SDP zato što vjerujem da u toj stranci zaista ima poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi (pogotovo ako ih uspoređujemo s HDZ-ovcima), te zato što jedini imaju realne šanse maknuti kriminalnu organizaciju s vlasti i provesti čišćenje na svim razinama državnih institucija. Radi se o čistoj hladnoj procjeni na osnovi racionalog izbora. Ako ću sada glasati za malu strančicu koja je bliža mome svjetonazoru, time samo dajem veće izglede kriminalnoj organizaciji. Mala politička stranka bliža mome svejtonaziru DA, ali drugi put, ne u ovom sadašnjem ključnom trenutku u 2011. godini. Skeptičan sam po pitanju velikih promjena kao i Feniks, ali SDP ima dugoročnu perspektivu (pogotovo mlađi kadrovi) samo ako su sušta suprotnost HDZ-u, i oni to jako dobro znaju. Ma kada bi samo dio zahtjeva ispunili, već bi se lakše disalo...

Tko je glasao

Račun bez krčmara

Od svih političkih stranaka još uvijek najviše simpatiziram SDP zato što vjerujem da u toj stranci zaista ima poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi (pogotovo ako ih uspoređujemo s HDZ-ovcima), te zato što jedini imaju realne šanse maknuti kriminalnu organizaciju s vlasti i provesti čišćenje na svim razinama državnih institucija. Radi se o čistoj hladnoj procjeni na osnovi racionalog izbora.
U pravu si, već viđeno 2000-2003.g. Ili imaš možda racionalne pokazatelje da to nije tako!?
Tko, koji program, kako - bla, bla...

Tko je glasao

Kako dalje

"Ovoj državi i društvu potrebna je potpuna, korjenita demontaža temelja. Živimo u laži da je svijet započeo 1990.g."
Ove dvije rečenice su smjernice za rješenja.

Tko je glasao

Naprosto ne vidim poticaj

Naprosto ne vidim poticaj koji bi ljude naveo da djeluju i mijenjaju postojeće odnose u društvu. Kako nekog navesti da djeluje za opće dobro, ako ne znamo što bi to uopće bilo ili, što je još gore, mislimo da je ono što je dobro za nas pojedinačno, dobro i za sve ostale (a trebalo bi biti obrnuto)? Ako nema javnog i dostupnog prostora u kojem bismo kao slobodni i jednaki mogli otvoreno razgovarati o tome što je dobro za zajednicu, onda nije čudno da je prevladavajuće ponašanje tipa GSSG (gledam samo svoju guzicu). Čak i kad se složimo da nam treba takav prostor, bolje rečeno medij komunikacije, još uvijek nemamo poticaja za zajedničko djelovanje. To se inače u sistemskoj sociologiji zove manjak sposobnosti sistema društvo za kognitivno učenje. Kad nastupi takvo stanje disfunkcionalnosti, onda društvo, da bi uopće funkcioniralo, bude natjerano (obično od svoje okoline) na normativno učenje (metodom mrkve i batine). Zato je važno da Hrvatska uđe u EU. Samo zato jer hrvatsko društvo u sebi ne nalazi poticaja za rad na samome sebi. Taj nam se način učenja/prilagodbe ne mora sviđati, ali on je nužnost. Što prije to shvatimo, to ćemo prije uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i početi koristiti vlastite kognitivne potencijale.

nemesis

Tko je glasao

Disfunkcionalni šah-mat

E još da si velila zakaj se Hrvatska našla u disfunkcionalnom prostoru funkcioniranja nakon kaj je neko upalio svjetlo u socijalističkom mraku!
Dajte narodu šansu na pravi referendum samo s jednim pitanjem - "JESTE LI ZA SOCIJALIZAM ILI KAPITALIZAM"
Priča o tome da je narod o tome odlučio "izborom" zločinačkog HDZ-a 90-tih jest prijevara nasilne kleptomanske manjine potpomognute lakomim crkvenim klerom.
Kada dajem gornju alterativu društvenih sustava onak prvenstveno ciljam na realnu mogućnost popravka takvog sustava tako da isti bude pogodan za život većine a ne samo manjine. Kapitalizam je po tome po defaultu okrenut individui elita i kao takav uopće nije pogodan za popravak jer isti nikada pa ćak ni tada neće dozvoliti redukciju privatnog vlasništva a kaj smatram ahilovom petom tog sustava, a bez te redukcije nije moguća prića o zajedništvu, solidarnosti i konzumerizmu temeljem participacije tom zajedničkom.
Nasuprot istom socijalizam je u temelju okrenut općem i zajedničkom i kao takav je validan za popravak i doradu na onim dijelovima funkcije na kojima počiva minimalno uklapanje u širu zajednicu življenja i rada.
A obzirom da naša politika smatra da bi narod pogrešno odlučio na referendumu - zato mu i neda referendum osim kad su u pitanju "njihove guzice"!

Zato je važno da Hrvatska uđe u EU. Samo zato jer hrvatsko društvo u sebi ne nalazi poticaja za rad na samome sebi.
Ovime si samo priznala da je narod stoka sitnog zuba kojoj treba batina pastira da bi naučila jesti travu i piti vodu. I pod tom batinom stoka će početi raditi na samoj sebi - no, krasno!

Tko je glasao

"Preskakanje plota" kao

"Preskakanje plota" kao metoda mijenjanja društva rijetko kad uspijeva u potpunosti. Pogotovu, ako se ne zna cilj preskakanja. U političkom smislu, cilj "preskakanja plota" (revolucije) uvijek je, barem deklarativno, sloboda. Neuspjehom revolucije može se smatrati kad nakon "preskakanja plota" društvo završi u teroru i s manjkom slobode za neke ili za sve. Socijalizam kakvog smo mi živjeli u Jugoslaviji i Hrvatskoj bio je politički duboko disfunkcionalan, jer je "preskakanje plota" izvršeno metodom Oktobarske revolucije koja je, slično Francuskoj revoluciji, započela kao politička, razvila se u socijalnu, a završila u teroru i diktaturi. 1990. smo imali (doktrinarno gledajući) kontra-revoluciju istog tipa (započela kao politička, razvila se u nacionalizam i završila kao prvobitna akumulacija kapitala, što je eufemizam za pljačku, i diktatura), kad su se gubitnici iz prethodnog "preskakanja plota" odlučili revanširati pobjednicima i namiriti sebe i svoje. Prema tomu, kod sljedećeg "preskakanja plota" (ako ga bude) treba imati na umu kroz što smo prolazili i kako je bilo. Kako ćemo nazvati to novo s onu stranu plota, stvar je kontingencije. Jedno je sigurno: neće to biti niti socijalizam niti kapitalizam kakve smo iskusili. I na kraju, narod je stoka kad se ponaša kao stoka tj. kad sam traži čobana (a takvih uvijek ima kad se radi o ljudskoj stoci), jer ne zna ni kud ni kako. Narod je mudar kad uči iz svoje i tuđe povijesti i kad mu ne treba čoban, jer umije sam sobom vladati i s drugim narodima u miru živjeti.

nemesis

Tko je glasao

Jesmo li mi iz iste zemlje?

Neka mi ne zamjere politički uznici raznih vela, proljećari, forumaši i slični koji su kusali gorku kašu nekadašnjeg sustava, a o čemu sam i ja ponešto slušala od bliske rodbine koja je ostajala bez pasoša ili pak bivala maltretirana i ponižavana po političkoj osnovi, ali...

Moje se političko biće počelo razvijati negdje 80-ih. To je bilo vrijeme YU novog vala, Medvjedice, Vučka i Zagija, čitalo se Polet, Mladina, Start, Danas i Vreme, a na dan kad je umro Tito, meni je najveća briga bila - hoćemo li na mali maturalac! Ljeta su bila predivna, pamtim genijalna druženja s ljudima iz cijele bivše Juge, putovanja u inozemstvo su bila česta i ugodna, svuda su me dočekivali s osmjehom (a ne s podsmjehom). Stalo je u to desetljeće i prvo zaposlenje, Badnjak je bio radni dan na kojem se slavilo, prednjačio je sekretar (zapravo sekretarica) SK, a svi su mi šefovi bili Hrvati. Neki prijatelji kojima su starci bili politički uhljebi razmišljali su o pristupanju partiji, čemu smo se mi smijali i otvoreno rugali. Vojska se izbjegavala (peace brothers), započeo je s radom Radio 101...
Socijalizam kakvog smo mi živjeli u Jugoslaviji i Hrvatskoj bio je politički duboko disfunkcionalan, jer je "preskakanje plota" izvršeno metodom Oktobarske revolucije koja je, slično Francuskoj revoluciji, započela kao politička, razvila se u socijalnu, a završila u teroru i diktaturi.
Ako si ovdje mislila na 1991. - u pravu si!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ako si ovdje mislila na 1991.

Ako si ovdje mislila na 1991. - u pravu si!

Ne, nisam mislila na 1991., nego na teror 1945.: Bleiburg, Macelj i Mirkovec, na ubojstvo Andrije Hebranga, Daksu i Goli otok itd., na diktaturu od 1945. na dalje: jednopartijski režim ("diktaturu proletarijata"), konfiskaciju i nacionalizaciju, tjeranje seljaka u zadruge (kolhoze i sovhoze), ideološke provjere, informativne razgovore, zabranu udruživanja, "crvenu buržoaziju", progon neistomišljenika, represiju radničkih štrajkova, članak 103 itd.. itd... 1991. je pokazala koliko je ono "dobro" iz tog sustava bilo krhko. Možda zato što je bilo lažno i nametnuto, poput matrixa.

nemesis

Tko je glasao

@nemesis

O da, iz Argentine se to sve posebno dobro vidjelo.
Tamo je kao i kod tebe sve ostalo na razini 1945., jer jugoslavensko društvo se nije razvijalo, zemlja nije imala gospodarski rast među najvećima na svijetu, nije bila najsigurnija i najotvorenija država svijeta, a samoupravni sustav nije bio sustav direktne demokracije.
Imala je jedinu manu da po kretenima nije imala pravo postojati niti štititi svoj ustavno-pravni poredak i trebalo ju je rušiti svim sredstvima.

I zamisli samo ona crvena putovnica te monstr-države otvarala je sva vrata svijeta.

"Živjela sovjetska Hrvatska u sovjetskoj Jugoslaviji!" tim usklikom je Andrija Hebrang zaključio Treće zasjedanje ZAVNOH-a

Tko je glasao

Narodne mudrosti

Ne treba plakati nad prosutim mlijekom, ili, kako kaže stara kineska - prolivena voda ne može se pokupiti...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Da si nastavila - došla bi do Zagija ;)

A da si počela ranije, dotakla bi se i Jasenovca, tamnice naroda, ubojstva u skupštini, atentata u Sarajevu...

Nema nulte godine, niti početaka, niti krajeva. Dobro si rekla - sve je krhko i lomljivo, ako se ne čuva. Kad se razbije, jedino što preostaje jest valjda - proglasiti to matrixom.

I premda priželjkujem razumnu, pametnu i promišljenu evoluciju, oko sebe vidim toliko regresije da se neki snažni antidot neće moći izbjeći. Stoka ili ne, naučili nismo ništa. Ako se ne osvijestimo, zauvijek ćemo čekati čobana, blejući...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@Bigulica Molim te da još

@Bigulica

Molim te da još jednom pročitaš moje komentare. Govorila sam specifično o revoluciji kao načinu promjene svijeta ljudi. Komunisti nisu samo predvodili narodno-oslobodilačku borbu protiv okupatora i izdajica, nego i socijalističku revoluciju. O tomu je u mojim komentarima riječ. Ne bavim se genealogijom zla i osvete. I kao što ne mislim da je Jasenovac odgovor na šestojanuarsku diktaturu, tako ne mislim da je Macelj odgovor na Jasenovac niti da je Škabrnja odgovor na tuđmanizam + Jasenovac niti da je Oluja odgovor na Vukovar + Škabrnju. Naša se "politizacija" možda događala u isto vrijeme, ali očito nije dala jednake rezultate. Ono zbog čega najviše mrzim matrix je što čovjek zarobljen njime zaista misli i osjeća kao da je ono što doživljava stvarno, a zapravo se radi o životu u laži ili nepotpunoj istini. Ne odričem se ni ja svojih doživljaja, ali mi je draža istina

nemesis

Tko je glasao

hm...

Je li na ovim prostorima stvarno ikada provedena socijalistička revolucija?

Tko je glasao

Dogodilo se ono što se

Dogodilo se ono što se dogodilo, dakle socijalistička revolucija koju je organizirala, vodila i provela avangarda radničke klase - komunistička partija pod vodstvom profesionalnih revolucionara. Takva kakva je bila, ta je revolucija slijedila obrazac prijašnjih socijalnih revolucija u Europi. U fazi mobilizacije imala je demokratski karakter (narodni odbori). U fazi konstitucije, demokratske organizacije se napuštaju i uvodi se diktatura (prethodno se likvidiraju neprijatelji revolucije). Ako pod socijalizmom mislimo dominaciju društvenog/državnog vlasništva, onda ne vidim odakle dilema da li se radilo o socijalističkoj revoluciji ili ne (eksproprijacija eksproprijatora). Druga je stvar relacija prema nekom idealnom socijalizmu iz knjiga. Takav sigurno nije ostvaren. Ali i ideali Francuske revolucije ostvareni su u punom smislu tek puno kasnije od samog događaja koji su označeni revolucionarnim. U međuvremenu je bilo i kontra-revolucija i kontra-kontra revolucija.

nemesis

Tko je glasao

hm

Ne, nisam mislio o otklonima o idealnog socijalizma. Jednostavno sam pitao kada se to točno dogodila socijalistička revolucija. Revolucije obično imaju datum događanja, neko razdoblje.

Jedno je narodnooslobodilački rat (borba) - a socijalistička revolucija nešto sasvim drugo. Zato i pitam kada se ista točno dogodila? Ja, naime, ne znam za nju. Ili želiš reći da je na ovim prostorima socijalistička revolucija provedena pod socijalističkom vlašću?

Tko je glasao

U našem slučaju jedno je išlo

U našem slučaju jedno je išlo s drugim: Komunistička partija je organizirala ustanak protiv okupatora, pri čemu su mobilizirajući narod za priključenje partizanskim odredima naglašavali da se ne radi samo o oslobodilačkom ratu, nego i o borbi za drugačije društvo. Na oslobođenim područjima organizirali su demokratsku vlast kroz narodno-oslobodilačke odbore. Nakon završetka rata, poubijali su dobar dio "narodnih neprijatelja" i "neprijatelja revolucije", proveli su konfiskaciju i nacionalizaciju privatnog vlasništva. I nikada nisu prestajali govoriti da se radi o socijalističkoj revoluciji ("revolucija koja teče"). Čudi me da to ne znaš.

nemesis

Tko je glasao

???

Čudi me da to ne znaš.

Mislio sam da ovdje raspravljamo, a ne prozivamo se po imenima. Ali dobro. Da, ja to vrlo dobro znam. Baš zato i pitam. To što si ti nabrojala nije socijalistička revolucija. Jest da je tako nešto bilo proklamirano čak i prije početka ustanka, ali poslije se baš i nije toliko naglašavalo (da, po nekim procjenama, ne bi smanjilo masovni odaziv - iako se poslije ispostavilo da je upravo taj dio privukao mnoge ljude). No, usprkos svemu - to i dalje ostaje jedan mix - narodnooslobodilačkog pokreta i nečega što bi se zvalo "socijalistička revolucija". Definitivno ne baš po pravilima revolucije (ako revolucije uopće imaju pravila). Dodaj tu još i poslijeratne izbore (znam, znam...) - i, po meni, nemaš revoluciju, nego - smjenu.

Govorilo se o "revoluciji koja teče" - baš iz tog razloga... jer nije bilo revolucije kojoj se mogao odrediti početak niti kraj - jer ga nije ni imala.

Tko je glasao

Nemesis izmišlja "činjenice"

Drugi rat je imao obilježja NOR-a i socijalne revolucije a ne socijalističke kako to pjeva zlodušni svemirski putnik.

Tko je glasao

Sve revolucije su ujedno i

Sve revolucije su ujedno i "smjene". Samo malo radikalnije od onih izbornih. A što se tiče ove pod vodstvom KPJ, ona je napravljena gotovo u jotu identično Oktobarskoj, Jedino što je različito je to da se paralelno vodio rat (ali to ju čini sličnom Američkoj revoluciji) i naravno čitav niz povijesnih i drugih specifičnost. Imali smo revolucionarnu partiju, demokratske oblike revolucionarne vlasti, elemente revolucionarnog rata pomiješane s oslobodilačkim ratom, revolucionarni teror, čistke neprijatelja revolucije. U knjizi On Revolution, Hannah Arendt je dala najdublju analizu revolucije, uspoređujući Američku, Francusku i Oktobarsku (i malo Parišku Komunu). Na temelju te analize i prosječnog poznavanja povijesti, ja sam napravila svoju analizu i izvela zaključke. Voljela bih da me uputiš na neki izvor koji potkrepljuje tvoju tvrdnju da KPJ nije provela socijalističku revoluciju, nego smjenu.

nemesis

Tko je glasao

rasprave radi...

Kod ove "naše revolucije" meni je jedino sporno upravo što ciljevi tj. sama revolucija nije bila uvijek toliko naglašavana. Razumijem razloge zašto se to radilo - kada pokušavaš osloboditi neki teritorij - prilično je bitno da "neutralan narod" ne puca u tebe i gleda te pozitivino i priključuje ti se - pa onda malo "smiriš ideje o socijalističkoj revoluciji" a više naglašavaš obranu zemlje i neke za koje si uvjeren da su "sigurnije teme".

Definitivno je ovdje bilo više stvari pomiješano - pogotovo paralelno vođenja rata. Jedino što me zbunjuje i što je revoluciji zapravo potpuno strano su oni izbori nakon oslobođenja.

Inače, mislim da se puno više naglašavao "neprijatelj naroda" i narodna vlast, a manje "neprijatelj revolucije".

A zapravo želim reći da je to mixanje (rat + revolucija) oslabilo samu revoluciju te da su zbog toga rezultati tj. odstupanje od socijalizma bili veći nego što bi trebali. Ali ok, to su samo spekulacije.

Tko je glasao

Izvanmatrična koordinata

Obećajem da ću komentare još čitati i pokušati razumijeti, a nadam se i obrnuto ;)

Dok ti (fala Boginji;) ne misliš da je ovo odgovor na ono - svi ostali misle da JE. I da slijedi nečija "zadnja".

Ja ne tvrdim da je istina stvar doživljaja, pomalo su mi sumnjivi oni koji tvrde kako ne postoji apsolutna istina, pa s tim u vezi molim samo da mi objasniš - ako je ono bio matrix, tj. "život u laži ili nepotpunoj istini", u čemu živiš sada?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Da li sam u pravu ako mislim

Da li sam u pravu ako mislim da pitanjem aludiraš na diskrepanciju između principa demokratskih političkih uređenja i zbiljskih društvenih odnosa? Ako nisam, onda tvoje pitanje ne mogu shvatiti drugačije nego kao upućivanje na mogućnost globalne zavjere, a tako nešto niti vjerujem niti se upuštam u rasprave o tomu. Ako pak jesam, onda ću ti samo reći da je razlika između real-socijalističkog društva, kojeg sam usporedila s matrixom, i ovog što živim danas u tomu da danas ne postoje mehanizmi kojim bi upravljačka elita mogla efikasno ljude natjerati da moraju misliti kao i oni i vjerovati u službene "istine", a u suprotnom da ti za neslaganje ne gine kazna. Koji su to mehanizmi u ondašnjem režimu bili, već sam navela, ali mislim da treba spomenuti i ideološku indoktrinaciju kroz obrazovanje (sjeti se marksizma i tipssa kao obaveznih školskih predmeta, a da o povijesti ne govorim). Kao što svi dobro znamo, pokušaji HDZa da uvedu takve mehanizme kontrole mišljenja, završavali su osuđeni od javnosti i neslavno propadali. Kao što uostalom propada ili biva osuđen svaki slični pokušaj ili praksa bilo gdje u slobodarskom svijetu. Danas ima svega nekoliko država u kojima se ne smije sumnjati u proglašene istine. U većem dijelu svijeta to nije tako i to je garancija da matrix nikada neće zarobiti svijet ljudi, a tamo gdje vlada dani su mu odbrojani. Hegel je davno rekao da je povijest napredovanje u svijesti o slobodi.

nemesis

Tko je glasao

Privid privida i prividna stvarnost

Pojednostavljeno, želiš li reći da si "onda" morala "vjerovati" u sustav (po mogućnosti iskreno), a da danas to ne moraš?

Vratit ću se opet na 80-te - moglo se tada naći vrlo konkretnih i oštrih napada na sustav, njegovog razotkrivanja i izrugivanja. Bez obzira na TIPSS, ja to doba ne doživljavam kao doba ideološke indoktrinacije i s time povezane represije. Ne doživljavam - i gotovo ;)

Spomenula si negdje gore štrajkove - njih je itekako bilo, daleko više nego danas (što bi i sama mogla znati), šifra "obustava rada".

O indoktrinaciji putem sustava obrazovanja danas, neću niti započinjati...

Ti misliš da si danas slobodnija jer imaš eto svoje mišljenje , možeš ga izraziti (makar na pollitici, zasad;) i nisi zbog toga kažnjena. S druge strane, kome se fućka za tvoje mišljenje? Kome se fućka za prosvjede? Referendum? Korupcijske afere (dolaze i prolaze)? Da, ti o svemu tome možeš... i kaj?

S druge se pak strane, sam matrix zapravo ne dovodi u pitanje - nisi to primijetila?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Kad smo kod '80.-tih, nakon

Kad smo kod '80.-tih, nakon Titove smrti, stvari su se počele mijenjati (znam, jer sam i sama sudjelovala pa sam tako bila na ideološkoj provjeri zbog osnivanja ženske grupe u okviru tadašnje službene omladinske organizacije i vodila žestoke polemike s rukovodstvom službene ženske organizacije o tome ima li u socijalizmu nasilja u obitelji prema ženama). Mislim ipak da te godine nisu reprezentativne za ocjenu režima pod kojim smo živjeli. No, tvoje je pravo da "pamtiš samo sretne dane" (kako pjeva Gabi :-)

ps
Meni je sloboda govora na prvom mjestu. Važna mi je jednako kao i disanje.

nemesis

Tko je glasao

@nemesis

Meni je sloboda govora na prvom mjestu. Važna mi je jednako kao i disanje.

Jako do bola ...
U istoj je kategoriji s onom da "Srbin bez lebac može, ali bez državu ne može".

Nisi smjela psovati mater onom predsjedniku, big deal, samo jel' ti onaj predsjednik davao povoda da mu psuješ mater?

Tko je glasao

Što mogu kad sam za one druge

Što mogu kad sam za one druge dane bila premlada da bi ih mogla pamtiti ;)

Sloboda govora je jako važna, ali sloboda koja se ne uvažava ubija u čovjeku smisao na podjednaki način kao i nesloboda.

P.S. Ja sam u srednjoj bila u odboru za dodjelu prostorije gdje bismo mogli slušat mjuzu i kartat belu. Prvo smo je dobili, a onda nam uzelo. Nakon toga sam tražila "ispis" iz SSOJ-a.
Jedina sam osoba za koju znam da u to vrijeme nije bila omladinac/ka po vlastitom zahtjevu ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Hoće li sloboda umeti da peva

Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj

Sloboda govora je jako važna, ali sloboda koja se ne uvažava ubija u čovjeku smisao na podjednaki način kao i nesloboda.

Ovisi o tomu što ti je važnije - sloboda ili uvažavanje. Neki su o slobodi maštali kao o mogućnosti beskonačnog kupovanja, neki kao o mogućnosti karatanja bele i slušanja mjuze u školi, neki kao o mogućnosti da slobodno govore i djeluju. Neke se slobode uvažavaju, neke se ugrožavaju. Po tome se i zna koliko su važne i koliko se za njih vrijedi boriti.

nemesis

Tko je glasao

Meni je važno uvažavanje

Meni je važno uvažavanje slobode. Po tome se zna jesmo li se se za nju uopće izborili.

Počela si uvredljivo i s visoka, pa mi se više ne da... s uvažavanjem!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Meni je važno uvažavanje

Meni je važno uvažavanje slobode. Po tome se zna jesmo li se se za nju uopće izborili.

Ako se vratiš na početak naše razmjene komentara, vidjet ćeš da si negirala moje ocjene o socijalističkom režimu kao neslobodnom, suprotstavljajući im sjećanja na svoje sretne dane mladosti u '80-tima. Malo prije si se sjetila svog doživljaja neuvažavanja slobode da đaci u školi imaju prostoriju za slušanje mjuze i kartanje bele, da bi sad izjavila da ti je ipak važno uvažavanje slobode. Rezime: u bivšem režimu nje bilo slobode pa ju se nije moglo ni uvažavati, a danas imamo slobode, od kojih se neke uvažavaju, a neke ugrožavaju iz čega slijedi da se za slobodu treba izboriti. Drago mi je da smo se na kraju složile. Jesi li se zbog toga našla uvrijeđenom?

nemesis

Tko je glasao

Evo, vraćam se na početak!

Rekla si:
Socijalizam kakvog smo mi živjeli u Jugoslaviji i Hrvatskoj bio je politički duboko disfunkcionalan, jer je "preskakanje plota" izvršeno metodom Oktobarske revolucije koja je, slično Francuskoj revoluciji, započela kao politička, razvila se u socijalnu, a završila u teroru i diktaturi.
Socijalizam kakav smo mi živjeli u Jugoslaviji je bio daleko od savršenog sustava, ali jednostavno nije istina da se radilo o politički disfunkcionalnom društvu.

Zapravo, baš kad se počelo činiti da se "funkcionalnost" povećava - došlo je do novog "preskakivanja plota".

Utoliko se i slažem da oko svakog "preskakanja plota" treba biti oprezan, naročito ako on obećava lažne slobode i stvarno ropstvo.

A propos tvog izrugivanja nad mojim malim političkim angažmanom, mogu samo reći da je on pokazao moje neuvažavanje sustava, a jesam li ja imala kakvu borbu izvan njega, ili nisam, ti to ne možeš znati.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@nemesis

Prije nego nastaviš sa svojim lupetanjem, a lupetnje je zato jer ne postoji razumijevanje, niti analitičko promišljanje, već nekakvo otužno poistovjećivanje pojedinačnog s općim.

Ali da je nepotrebno ne "rasipam snage", reci mi kad i gdje si ti živjel u sustavu kojeg opisujemo kao real-socijalistički?
Samoupravni socijalizam, sustav u kojem si valjda živjela, nema ništa zajedničkog sa real-socijalizmom osim što se vladajuća partija zvala komunističkom.
Samoupravljanje je, kako rekoh, bilo sustav direktne demokracije.

A proglašene istine nikad i nigdje nisu izraženije nego danas u ovoj katoličko-braniteljskoj džamahirijio, dje čak i parlament donosi deklaracije, prepune laži, kao što je Deklaracija o domovinskom ratu.

Nisi ti nikad živjela u jednoj Mađarskoj, ČSSR-u ili nekoj drugoj državi VU, a da DDR i ne spominjem, da uopće imaš pojma što je to real-socijalizam.
Da si taj sustav "osjetila" ili bar vidjela izbliza, nikad ga ne bi uspoređivala s društveno-političkim sustavom bivše države.
Zato što doslovno nije bilo nčega što bi se moglo uspoređivati.

Tko je glasao

Nemesis i programirano sjećanje socijalizma

Gleć micek, ja sam par godina stariji od tebe i ne sjećam se terora 1945; ni Bleiburga ni Maclja i ostalih bakraća koje si nabrojila iz arsenala svog bogatog sjećanja. U tom sjećanju nema mjesta za one stvari koje ti je gore nabrojila Biga, dakle pretpostavljam da se radi o porodičnoj golgoti ili s osnove ustaštva ili domobranstva. Ako je to to onda imaš pravo na sjećanje po priči ali u svojoj intimi ali ne i kao glasnogovornik nečega čija istina je neupitna za one koje ravnoteža vuče u desno. Socijalizam nije bilo društvo bez mane ali je bilo humanije po većinu no kaj je to današnji hapački kapitalizam. Kad gore spominješ 1991. mantraš bez veze i to ti ne ide na ćast progresivne feministice i akademske znanstvenice. A bio sam aktivan društveni građanin i 80-tih a bogme i 90-tih. Sad mi je jasno otkuda toliki tvoj animozitet spram mene - u pitanju je duboko ideološko neslaganje koje graniči s patologijom. Znam da je ovo dosta tvrdo spram tebe ali tvoje tvrde opservacije spram socijalizma su me inspirirale, sorry Nemesis!

Tko je glasao

@nemesis

Što je to opće dobro?
To sigurno nije dobro samo za 200 obitelji!

Kad je svojedobno Konrad Adenauer svojski prionuo obnovi ratom razorene i ideologijom uništene Njemačke, radio je to pod geslom "izgradnje države blagostanja za sve". Nisam čuo da nekome nije bilo jasno ovo "blagostanje za sve" i da je propitkoivao što je to.
Rezultat njegovog političkoig djelovanja u sinergiji s ekonomskim genijem L. Erharda bila je SR Njemačka, zemlja u kojoj postoji relativno uzak sloj izuzetno bogatih ljudi, široki sloj srednje klase i uzak sloj izuzetno siromašnih.
Ali da bi se društvo moglo ikuda pokrenuti trebalo ga je osloboditi okova nacizma, pa je zato kao conditio sine qua non svakog napretka provedena temeljita denacifikacija tamošnjeg društva.

Taklo niti mi u Hrvatskoj nikuda nećemo, ne samo dospjeti, nego se niti pokrenuti, bez temejite detuđmanizacije i deustašizacije hrvatskog društva kao preduvjeta svakom napretku.
A to znači osloboditi se svih laži i Tuđmanovih podvala sadržanih u sintagmi "proglašene istine", jednako kao i priča o ustaštvu i ustašama kao borcima za Hrvatsku.

Tko je glasao

@Feniks

Nažalost, odgovorio si samo na prvi dio nemesisinog pitanja.

Fali onaj dio - gdje naći poticaj za zajedničko djelovanje?

Iskreno - ne znam kako je to poslijeratnoj Njemačkoj uspjelo. Naravno da je i tamo bilo ohoho problema, i to možda baš ovih koje spominješ, tipa denacifikacije i sličnoga (recimo H. Böll ima par prekrasnih knjiga o tome). No usprkos tome - uspjeli su naći zajedničku platformu. Ali nije bilo baš tako jednostavno kako bi se dalo zaključiti iz ovog tvog odgovora. Je li možda riječ o razlici u mentalitetu (tipa hladni sjevernjaci vs. živahni južnjaci), ne znam.

Znam da je bivša Juga to odlično odradila s mlađim generacijama - od opismenjavanja do radnih akcija. Danas možemo sporiti o uspješnosti tih postupaka - ali tada su ljudi bili uključeni u nešto i osjećali su se povezano i solidarno.

Pitanje je - što napraviti danas da bi se to postiglo?

Tko je glasao

Druga su to vremena bila.

Druga su to vremena bila. Nakon ratnog razaranja, nije bilo teško ljude motivirati - Nijemce da krenu proizvoditi, a narode bivše Jugoslavije da grade i izdignu se iz siromaštava - jer je svaka perspektiva bila svjetlija od prošlosti. Premda je danas ekonomski rast (pogotovu visoki) vrlo upitna kategorija, a da o radnim akcijama ne govorim, ipak se iz tih prošlostoljetnih iskustava dade nešto naučiti. MIslim da je to prije svega kontrastiranje dobrog i lošeg u nekom konkretnom društvu, jer se svi realtivno lako možemo složiti da treba prevladati loše i stvarati dobro. E, sad! @Feniks tvrdi da je loše u našem društvu jedno, netko drugi tvrdi da to nije najgore, a treći(a) kaže da je to baš ono najbolje. Politička mudrost bila bi naći ono oko čega se svi ili najveći broj nas možemo složiti. Josipovićeva "PravDa" se na unutarnjem planu ispuhala i prije nego je uzletjela (upamćene će ostati samo njegove geste prema pravdi u regiji). Stranke koje pretendiraju doći na vlast, osim uobičajene retorike, ničim ne pokazuju da mogu oko prevladavanja lošeg angažirati ikog do li vlastitog članstva (i to one koji poticaj za djelovanje imaju u stvaranju osobne političke karijere). Što ih čini neuvjerljivima u očima birača? To što loše vide svuda samo ne u sebi i svom doprinosu nastanku problema. Ipak ćemo ih izabrati kao manje zlo. Još je jedna razlika u odnosu na prošla vremena: poslije Drugog svj. rata svi su znali da niže od toga čovječanstvo ne može pasti (Europljani su si to i međusobno obećali, stvarajući Europsku zajednicu za ugljen i čelik, preteču Europske unije). Danas takva izvjesnost ne postoji. Upravo obrnuto: strah od ponovnog pada u divljaštvo paralizira mnoge, zbog čega politička akcija izostaje. Ipak, nije sve tako crno, kao što pokazuju demokratski društveni pokreti širom svijeta. Na nama je da i dalje tragamo i tražimo inspiraciju.

nemesis

Tko je glasao

nije ultraradikalno mišljenje

nego se radi o dubljem poznavanju stvarnosti i držanje linije općeg dobra i humanizma. Matica hrvatskog „mišljenja“ (a takvo je i „mišljenje“ i u Srbiji…)medijski je proizvedeno, a djelomično izvire i iz klijentelističke pozicije izvjesnih društvenih slojeva. Dakle, jedni ga se drže iz neznanja (nacionalizam, fašizam, klerikalizam..), a neki iz pozicije svojih ekonomskih privilegija (branitelji, crkva, birokracija, stranačke elite…). No to je opća zakonitost kretanja društva.

Ne vjerujem u stranački način organizacije i artikulacije društvenih interesa, jer je on kao model po mojem mišljenju prevladan (ne daje rezultate), ali još ne postoji neki suvremeniji (možda bi bio bolji neki autoritarni, ali sa pozitivnim predznakom ?). Sve napisano o SDP-u uvelike je istinito, osobito onaj dio o mogućnosti promjena sustava. Ne postoji manevarski prostor, a i subjektivni faktor nije spreman… Kako kaže Kulić, imamo beskoncepcijsko kretanje u vremenu i prostoru, bez konsenzusa o modelu društva, ciljevima, metodama. Ne postoji nositelj razvoja društva (stupovi društva), ne postoji vizija, i iz nje izvedena ideologija (softver). Očekujem daljnju entropiju sustava i ekonomsko siromašenje stanovništva.

Feniksove analize su dobrodošle na ovom portali i protuteža su medijskim obmanama u okolini.

Tko je glasao

perpetuum mobile

zaribao motor, merđan stane,
kud baš sada?...riki plane.
do prvog ga servisa...pauk šlepa,
dođavola ode...svotica lijepa.

na legaru motor...konji njište,
al crvene je boje...riki drugog ište.
majstor rekne...teška su vremena,
dobri riki...samo slegnu ramena.

hoće on novog...što ulje ne treba,
jer opasnost, zapravo...otuda vreba.

Tko je glasao

možda bi bio bolji neki autoritarni, ali sa pozitivnim predznak

@Richard,

Autoritarni - pozitivni predznak?
Pobogu, odakle si ovo izvukao?

Tko je glasao

pa prosvjećani apsolutizam, @shiky

Pa prosvjećani apsolutizam, zar nisi čuo za tu verziju..., samo bi to trebalo usvršiti :):)

Zar ti vjeruješ u stranke i pamet birača? :)

Tko je glasao

Apsolutizam vs demokracija

Apsolutizam stranačkih lidera već imaš u Hrvatskoj i to kao standardni oblik uzurpacije vlasti, najprije unutar stranke, a onda i na nacionalnoj razini.
Mislim da se samo kroz stranački sustav može napraviti bolja Hrvatska. Istina, ne s ovako strukturiranim strankama.
Zapravo hoću reći da demokracija nije odgovorna za stanje u našoj zemlji, već njena zloupotreba.

Tko je glasao

fascinacija demokracijom

Ja nisam toliko zaljubljen u "demokraciju" kao oblik upravljanja složenim društvima (sustavima). Iz jednostavnog razloga što tehnika odabira upravljačke strukture zajednice na izborima je - katastrofa. Možda će te začuditi takav stav, ali bih te potakao da se okreneš oko sebe i potražiš bilo koji društveni, ekonomski, vojni ili tehnički sustav kojima upravljaju obični amateri izabrani od birača (bezveznjaka) na "višestranačkim slobodnim izborima".
Povijesno gledano upravljači su se regrutirali prvo po 'rođenju', zatim po 'stručnosti', a sada na - općim izborima. Izvan pameti je da nekome daš u ruke upravljačke poluge društva a da ne definiraš strukovna, iskustvena, etička, dobna, zdravstvena i ina kriterija za taj posao. Na žalost upravo je "demokracija" takav sustav. Za svako radno mjesto moraš biti neli stručnjak koji se provjerava na početku svim tehnikama discipline koju nazivamo kadrologija (HR), a ovdje odabir prepuštamo neukim, uspaljenim, ideološki zaglupljenim - biračima.
Možda sam malo istrčao sa tim tezama, no u budućnosti očekujem profesionalizaciju i ove "političke" sfere. Svijet je postao jako složeno mjesto, @shiky..
Na kraju bih podsjetio na radnju filma "Kandidat" sa Robertom Redfordom u glavnoj ulozi. To je priča o izborima za predsjednika...

Tko je glasao

Zainteresiranost za sebe

Drago mi je da smo se počeli usuglašavati pa si "demokraciju" klasificirao različito od demokracije.
Međutim, ne slažem se s tobom u shvaćanju da je prije izlaska na izbore potrebno provjeravati političara na isti način kao novog ravnatelja tvrtke ili nogometaša u transferu za drugi klub...iako su sve to poslovi.
Koliko sam čitao tekstove pametnijih od sebe, izborne kvalifikacije za političare bi trebale biti: politička doktrina (eventualno ideologija, jer to donekle pripada prošlosti), politički program, izborni program, kadrovi, političko iskustvo, stranački ustroj i izvori financiranja.
Ako si zainteresiran za sebe i svoju budućnost, sve to ćeš proučiti i na temelju informacija donijeti svoju odluku. Ako si zainteresiran...
Ali, principijelno se slažem da to nije tako kod nas, pa se put izlaska iz ovog nakaznog društveno-političkog sustava baš i ne vidi jasno.
Čini mi se da nas čeka jako dugi period razgovora o svemu i svačemu...

Tko je glasao

lijepo si to rekao sto su

lijepo si to rekao sto su kvalifikacije.. no ja bih ipak dodala

osnovno se zaboravlja

pamet, pismenost, znanje, i bon ton, i da ponesto suvislog znaju i reci

pa ako to zadovolje onda ovo sto si ti napisao dolazi na razmatranje pri izboru

kako se ista moze pametnog ocekivati ili napraviti kad imamo flupe i polupismene na celu drzave, tj. u politici
kad nemamo mehanizama da se takvi izbace sa izbornih lista

kad stranke stavljaju takve zato sto vrhuski trebaju oni koji slusaju bez pogovora

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Krivi smo ja i ti

"kad stranke stavljaju takve zato sto vrhuski trebaju oni koji slusaju bez pogovora"

Demokracija se ostvaruje djelovanjem, a ne kuknjavom.
To vrijedi i za tebe i za mene

Tko je glasao

Odricanje od odgovornosti

Krivi ste možda ti i luno, al' ja nisam ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Račun

Vjerujem ti na riječ.
Ipak ćeš dobiti račun na naplatu, isto kao i nas dvoje krivih.

Tko je glasao

demokracija ili...

Ovo što kažeš o demokraciji je istina. I istina je da je svijet postao prilično složeno mjesto.

No, hajmo reći da demokracija ipak predstavlja jedan presjek društva. Dakle imamo tu u vlasti i hoštaplere i stručnjake i vucibatine i neuke i svakakve... Ali takvo je i društvo. Što je još bolje - takva su i većina društava (država) oko nas. Dakle - to zapravo i ne bi bio toliko problem sam po sebi. Jer što znači upravljati.

Da mene ili tebe sutra stave kao direktora neke odlično uhodane firmetine - čiji svi dijelovi (financije, prodaja, istraživanje, marketing, resursi) rade svoj posao - vjerojatno je ne bi uspjeli niti puno pokvariti, niti puno poboljšati. Možda ne bi savršeno reagirali u svim kriznim situacijama, ali definitivno je ne bi doveli do bankrot - ako nas se vodeći u toj firmi ne bi bojali. Želim reći - nije demokracija kriva sama po sebi, već je kriv politički sustav koji je doveo poslušnike na većinu funkcija u službama koje bi morale biti isključivo stručne - koje onda samim tim pune svoje kadrove istim takvim - i dovode se u ovisnički položaj prema političarima. Tu je po meni jedini i osnovni problem.

Nažalost - čovječanstvo nije izmislilo još puno društvenih sustava. Imamo pokušaje direktne demokracije, imamo nešto anarhizma... uz postojeće monarhije, diktature i sl.

Također bi se jako puno dalo raspravljati o povezanosti između moralnih vrijednosti nekog društva naspram političara koji pobijede na izborima. Možemo se sada politički slagati ili ne slagati - ali i dvije pobjede Mesića i ova Josipovićeva govore da ova zemlja ima bolje stanovništvo od većine političara.

Tko je glasao

mala ekskurzija u kibernetiku

Vas dvojica, @zaphod i @shiky, držite se klasičnog politološkog modela organizacije društva: u vidu su vam različite društvene i interesne grupe, organiziranje istih u stranke, njihovo nadmetanje na političkom polju, izbori, vlast, državni aparat, ..., a rezultat je formiranje osamostaljene oligarhije na vlasti, zloupotreba instrumenta države i preko legalnih institucija (sabor, zakon o pretvorbi poduzeća, nacionalizacija imovine građana -stanova, zemlje i poduzeća) naprosto pljačkanje cijelog društva. Sve to ima predznak 'demokratski' jer je obavljeno kroz čin izbora (glasačkim listićima) koji se glorificira kako vrhovna institucija demokracije. Što se krije iza izbornog procesa, krojenje izbornih jedinica, muljanje biračkim spiskovima, zavođenje političkim marketingom... ne bih ovaj puta.

Rezultat: društvo, tj. zajednica u globalu (statistički) polako tone, a gdje će završiti ne znamo.

Nasuprot ovome nudim model iz teorije sustava, vraćam se na teorijske izvore Norberta Wienera, oca kibernetike, odnosno našeg autoriteta na tom polju Juraja Božićevića, autora knjiga o automatici. Premda su obojica usmjerena na tehničke sustave njihova teorija je univerzalna. Jedan od najsloženijih sustava u prirodi je društveni sustav, sa mnoštvom svojih podsustava koji tek u usklađenom radu daju boljitak za zajednicu koju nazivamo država, odnosno narod. Samo da navedem: kibernos grčki znači kormilar. Hoću reći da je za održivost takvog sustava kakav je država i društvo bitan kormilar, tj. upravljanje, tj. upravljačke elite kao poseban sloj odgojenih i specijaliziranih upravljača, kakve imaju velike nacije, a školuju se u Etonu i drugim elitnim školama, odakle zauzimaju istaknute političke, činovničke, vojne i druge funkcije. Oni su specijalizirani za vođenje zajednice.

Kada se zajebavam i navodim da trebamo autoritarnu vladavinu pametnih onda mislim da sa ovakvim modelom (tz. demokracijom) nikada nećemo doći do izbora takvih. Sa ovakvim podvaljivanjem sitnozubanima na foru nacije, države, domovinskog rata, itd. mi nikada nećemo doći do odabira kvalitetnih, odnosno do održivosti sustava. Eto, čitam (Dragan Kovačević-HNS) kako smo u protekle tri godine pojeli 20% svoje supstance (znači propadamo).

Zato sumnjam u taj model, a mogu navesti i neke ozbiljne autore koji ovo promišljaju... Feniks je u pravu glede SDP-a...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci