Tagovi

Sanader vs Milanović vs Čačić (3. dio)

Da li je to bilo Božje djelo ili evolucijski slijed sasvim svejedno, no mi ljudi jedini na ovoj planeti imamo mogućnost komuniciranja složenim glasovnim signalima (riječima uobličenim u jednostavne ili složene rečenice). Verbalnim izražavanjem šaljemo poruke, dobre ili loše, razumljive ili nerazumljive, jednostavne ili komplicirane, ovisi isključivo o našim sposobnostima uobličavanja poruka. I upravo tu dolazimo do ključnog dijela. Procjena potrebne formulacije da bi poruka bila shvatljiva onome kome je upućena je ključni elemenat da bi naša poruka bila shvaćena upravo onako kako mi to želimo. Jer nije svejedno da li poruku odašiljete obrazovanoj ili neobrazovanoj osobi, navijačkoj skupini ili akademskoj zajednici (karikiram). Znate iz vlastitog iskustva koliko puta je ono što ste mislili i izrekli bili krivo shvaćeno, pa čak u tolikoj mjeri da je ta vaša izjava dovela do ljutnje druge strane ili čak svađe. Razlog je jednostavan. Vaša poruka nije bila dovoljno dobro formulirana ili dobro intonirana. A kako poruke uobličavaju i izgovaraju naši junaci, doznati ćemo nakon analize njihovog verbalnog izražavanja.

B) PARAVERBALNA KOMUNIKACIJA
(boja glasa, ton, artikulacija, jasnoća, naglašavanje, brzina)
Glas je osnovno sredstvo kojim prenosimo naše poruke, uobličavanjem u riječi i rečenice. No, zašto je glas bitan u ovoj analizi, a i u ukupnom stvaranju dojma o nekoj osobi. Naime, majka priroda nije nas sve obdarila jednakom bojom glasa. Netko ima dublji, a netko viši glas. U pravilu većini ušiju je puno ugodnije čuti duboki glas ukonponiran s dobrim izgovorom od onog višeg tonaliteta i lošeg izgovora. Dubinom glasa, jasnoćom izgovora, te naglašavanjem (podizanjem tona i promjenom tempa) određenih riječi također možemo komunicirati svoju energiju, odlučnost i snagu te prividnu vjerodostojnost onog što izgovaramo. U ovoj priči srećom nema Renate (iritantnog glasa) Sopek, ni Gordana (kenjkavog izgovora) Jandrokovića pa mi je tim lakše napraviti analizu ovog elementa, budući sva trojica imaju uhu ugodan glas, dobru jasnoću izgovor i dobro naglašavanje bitnog.
Sanader je tu u maloj prednosti pred Milanovićem i Čačićem, koji u ovome dijelu ponešto zaostaju. Vježbanje je i ovom prigodom Sanaderu donijelo prednost, budući su njegovi govori gotovo u pravilu dobro tempirani, jasni i naglašeni do trenutka dok ne pretjera pa mu podizanje tona prilikom potrebe za naglašavanjem donosi pretjeranu agresivnost i aroganciju, kod Čačića je dikcija puno više splet iskustva i prirođenog osjećaja nego vježbe, a u svojim govorima ima uspona i padova. Promjena tona u njegovom glasu sugerira i bez potrebe za osvrtanjem na sadržaj kad je iznerviran. Kod Milanovića sve štima (i ton i jasnoća i tempo) do trenutka dok ga ne uhvati flegmatičnost, a u tom trenutku mu naglašavanje nestaje i izgovor mu je poput ravne linije s nedostatkom jačih emocija.
Ocjene:
Sanader: 9
Milanović: 8
Čačić: 8

C) VERBALNA KOMUNIKACIJA
(Forma i sadržaj poruke)
Sastavni dijelovi svake poruke su sadržaj i forma. U svakodnevnom bombardiranju porukama iz svih životnih sfera (politika, gospodarstvo, sport ...) da bi ono što političar želi poručiti (sadržaj), ne samo došlo do njegovih potencijalnih birača, već bilo i upamćeno, mora pribjeći jednostavnom i što efektnijem formuliranju svojih poruka. Jer jednako bitno onome što je rečeno jest i način na koji je rečeno. Pokušati ću vam „vizualno“ opisati jednaku bitnost sadržaja i forme. Ako zamislimo da je sadržaj slika, a forma okvir, sadržaj poruke upućen prekompliciranim jezičnim konstrukcijama s prezahtjevnim vokabularom za prosječnog birača možemo usporediti sa preglomaznim i prenapadnim okvirom koji slici ne dozvoljava da dođe do izražaja.

Sanaderove formulacije su uvijek jednostavne. Pribjegava kratkim i jednostavnim rečenicama kako bi odaslao sadržaj svoje poruke do potencijalnih birača i upravo ta jednostavnost je njegov korak od sedam milja u odnosu na konkurente i pritom je potpuno nebitno da li je njegov sadržaj istinit ili ne, jer formula za pridobivanje prosječnog hrvatskog birača leži u jednostavnosti izrečenog i načinu na koji je isto interpretirao (a o čemu više u idućem poglavlju).

Milanović je od svog političkog pojavljivanja koristio formu prekompliciranog vokabulara. I to je bila jedna od mojih najvećih zamjerki koju sam mu uputio prije godinu dana u postu „Zoran Milanović – buduća politička zvijezda?“ Istu formu, na žalost, koristi i danas (osim, djelomično tijekom ove kampanje i to tek onda kad je dobro izbrifiran). Sadržaj koji nudi i on i njegova stranka zasigurno ima težinu, no ta težina potpuno se istopi korištenjem krive forme. Spomenuo sam, a to ću i sada ponoviti. Visokoobrazovana populacija, koja puno bolje može razumijeti Milanovićeve rečenične konstrukcije i izraze koje upotrebljava, u našoj zemlji zastupljena je sa svega 7%, no vjerujem da bi i ona puno bolje (zbog ubrzanog ritma života i nedostatka vremena za kvalitetniju koncentraciju na pažljivo slušanje) percipirala sadržaj izgovorenog, kada bi taj sadržaj do njih dolazio jednostavnijim i efektnijim rečenicama.

Čačić je majstor nezgrapnih rečeničnih formi. I ono što je kao dan jasno, on će zakomplicirati predugačkim rečenicam i čestim praznim hodovima, odnosno lutanjima kojima i sebe i publiku odvlači od bitnog. U svojim govorima često se služi nabrajanjima (prvo, drugo treće ili a, b, c), a što bi bilo odlično kada bi u tim nabrajanjima izgovorio samo bitno, no on u tom nabrajanju gotovo uvijek ide u pojašnjavanje nabrojenog što na kraju rezultira time, da kad završi, slušatelji izgube nit i nađu se u situaciji da više nemaju pojima što je on u stvari rekao.
Čačić je svojim znanjem i kako on kaže, mjerljivim rezultatima iza sebe, sadržajno najteži u ovom troboju, no sva kvaliteta sadržaja, kod većine birača, pada u vodu jer on taj sadržaj ne zna na jednostavan i efektan način izreći.
Ocjene:
Sanader: 10
Milanović: 8
Čačić: 6

(nastaviti će se)

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci