Tagovi

Samoubojstvo - tragedija ili senzacija?!

U tri mjeseca tri samoubojstva...

Tri samoubojstva mladih prijatelja u samo tri mjeseca u istom selu pokrenula su lavinu pitanja bez pravog odgovora zašto je tome tako i što se moglo u?initi da se tako nešto sprije?i. Prije svega važno je naglasiti da je ve?ina samoubojica, pogotovo mladih, neodlu?no želi li nastaviti živjeti ili ne pa na ovaj ili onaj na?in žele tu svoju dilemu prenijeti na okolinu u nadi da ?e odnekud do?i ?spas? i razlog za život.

Teško je shvatiti da si netko može oduzeti život zbog nesretne ljubavi, izgubljenog posla, pa ?ak i zbog ozbiljne ugroženosti vlastite egzistencije ( zbog financijskih ili kojekakvih drugih razloga ). Me?utim, valja imati na umu da nisu svi jednaki i da neke osobe poraze bilo koje vrste proživljavaju kudikamo teže i ozbiljnije od ve?ine ljudi. Ono što je nekome mali korak unatrag u vlastitim nastojanjima, za nekoga drugog to može predstavljati problem veli?ine Himalaje.

Što je s prevencijom?

Kako sprije?iti osobu koja je odlu?ila ( ili se još uvijek dvoumi ) po?initi samoubojstvo? Odgovor na to pitanje zapravo je nemogu?e dati jer bilo koji oblik prevencije ne može sprije?iti sve osobe ?željne? samoubojstva. Me?utim, postoji velika i u svakom slu?aju nezanemariva mogu?nost da se odre?enom broju tih osoba dosko?i i pomogne prebroditi velike ili male probleme koji su nastupili u njihovim životima.

Kao i sve bitne odrednice života, tako i prevencija samoubojstva može i zapravo mora po?eti odgojem. Nau?e li roditelji djecu kako se nositi sa problemima malo je vjerojatno da ?e ona ?puknuti? i na prvi ve?i problem odgovoriti samoubojstvom. Kako to u?initi? Najlakše je to u?initi smanjenjem prenošenja vlastitih ambicija na dijete. Problem kod traženja od djece da ispune roditeljske želje jest taj što se vrlo ?esto na?u u raskoraku izme?u želja njihovih roditelja i njihovih vlastitih. Kada njihove vlastite želje i interesi budu okarakterizirani kao loši, odnosno kao neuspjesi od strane roditelja ( što je vrlo ?esto slu?aj kod ?preambicioznih? roditelja ) gube samopouzdanje i smatraju da je svaki put osim onoga odabranog od svojih roditelja krivi i predstavlja neuspjeh. I?i uvijek istim putem teško je. Manjak samopouzdanja kao i osje?aj manje vrijednosti i neuspjeha skrene li se sa tog pomno zacrtanog puta zbog želje za pra?enjem vlastitih želja i interesa vrlo lako može dovesti do samoubojstva.

Nije niti današnje školstvo veliki pomagatelj...

Me?utim, nisu samo ambicije roditelja krive za takve stravi?ne odluke. Veliku ulogu u ?itavoj pri?i ima i obrazovanje koje u posljednje vrijeme teži sve ve?em rastere?enju djece koja gube osje?aj odgovornosti, kao i osje?aj za težinu života. A svima je jasno da je život, koliko god on imao pozitivnih i lijepih strana, zapravo iznimno težak. Kako o?ekivati da dijete bude spremno na najve?e izazove u životu ako je u vrijeme školovanja naviklo da sve što poželi može dobiti na pladnju, a ako se to slu?ajno i ne dgodi uvijek može okriviti nekoga drugog ( u najve?em slu?aju profesore ) i tako opet ostvariti zamišljeno. Što ?e se dogoditi kada takvo dijete sutra nai?e na pravi problem iz kojeg izlaz nije tako lak? Kako ?e se osje?ati kada shvati da nema riješenje za nešto mnogo teže od škole baš zato što je ?itav život navikao dobivati sve na pladnju i uz minimalan trud?

Vrlo važnu ulogu, možda ?ak i u rangu sa predhodne dvije imaju mediji i razmišljanje današnjeg društva u cijelini. Smrt je danas, na žalost jako dobar na?in promocije. U svijetu u kojem je zna?ajan broj ljudi spreman na sve za svojih pet minuta slave teško je boriti se protiv ne?ega što tu slavu ( barem nekima ) donosi. Heath Ledger, Marilyn Monroe ili u našim prostorima Toše Proeski i Dino Dvornik bili su za života poznati, cijenjeni umjetnici – neki više, neki manje. Za njih se znalo, uživali su izvjesne simpatije i pohvale javnosti, bili su tipi?ne medijske li?nosti, me?utim ništa ?Bogom dano?. Svi oni su svojom smr?u postali Bogovi, neprikosnoveni prvaci svojih podru?ja. Heath je osvojio Oscara, Marilyn je poznata i danas, Toše i Dino prodali su veliki broj albuma i osvojili isto tako zna?ajan broj posthumnih nagrada. Kako djetetu objasniti da je smrt, izazvana od nekog drugog ili od samoga sebe zapravo nešto loše? Ako se ?isplatilo? svima nabrojanima i velikom broju drugih pa zašto onda ne bi i njima? Što ima loše u tome? Ionako vjerujemo da postoji život poslije smrti ( barem zaklju?uju?i prema broju katolika u našoj zemlji ).

Najlakši put do zvijezda kroz smrt...

Stvara se slika kako je smrt ( a najbrži put za dolazak do nje jest samoubojstvo ) zapravo odsko?na daska do zvijezda i kako je to zapravo nešto po ?emu ?e nas ljudi pamtiti. Kako objasniti djetetu koje još uvijek nema jasno formirane stavove glede života da je najbolji na?in za dolazak do toliko željenih zvijezda ( što ne mora isklju?ivo zna?iti postati celebrity ) rad na sebi, a ne uništavanje sebe? ?Glorificiranje? smrti u medijima sigurno nije dobar korak ka eventualnoj prevenciji. Objavljivanje imena mladih samoubojica kao i postavljanje vijesti o njihovoj smrti na naslovnice novina veliki je korak ka spomenutom glorificiranju smrti što ne može i ne?e donijeti ništa dobroga osim možda bolje prodaje novina, ali je li ve?a prodaja bitnija od barem malog koraka ka uspješnijoj prevenciji?

Ovo su samo neki od mogu?ih uzroka i riješenja za problem samoubojstva. Naravno, u ?itav program trebala bi se uklju?iti i država što ?e se navodno i dogoditi 2010. kada bi trebala po?eti provedba Programa prevencije. Ho?emo li svi skupa uz pomo? države, medija, kao i uz pomo? i nastojanje vlastitih snaga uspjeti pridonijeti smanjenju broja samoubojstava me?u mladima i uop?e, dakako kao i za mnogo drugih stvari pokazati ?e vrijeme. Ali kada smo ve? kod vremena zbilja je krajnje vrijeme da se nešto poduzme po tom pitanju i da se maknemo s mrtve to?ke u koju ?e bez akcije upadati sve više i više mladih tijela života oduzetih vlastitom rukom. Nisam pisao u ovom tekstu u problemu samoubojstava kod starije populacije jer vjerujem da bi se broj takvih slu?ajeva tako?er drasti?no smanjio pravilnom prevencijom od ranog djetinjstva...

Piše :
Alen Be?irovi?
alen_becirovic@hotmail.com

Komentari

samoubojstva su simptom

samoubojstva su simptom problema, a ne problem. Uostalom, bilo ih je i prije.. jedino tada nije bilo toliko dušebrižnika da se njima javno bave.

postoje i teorije da su povećane stope samoubojstva posljedica sve veće količine indoktrinacije i raznoraznih mentalnih tehnika vježbanih na djeci tijekom njihova obrazovanja od strane pak nekih drugih dušebrižnika koji svojom pedagoškom i psihološkom stručnošću "pomažu" djeci raznoraznim lobotomijama a u svrhu "prevencije". što drugo očekivati u društvu gdje neki kao autor ovog teksta žele cjelokupnu populaciju proglasiti ludom i preventivno ih izliječiti prije nego pokažu "simptome bolesti".

Naravno, u čitav program trebala bi se uključiti i država što će se navodno i dogoditi 2010. kada bi trebala početi provedba Programa prevencije. Hoćemo li svi skupa uz pomoć države, medija, kao i uz pomoć i nastojanje vlastitih snaga uspjeti pridonijeti smanjenju broja samoubojstava među mladima i uopće, dakako kao i za mnogo drugih stvari pokazati će vrijeme. Ali kada smo već kod vremena zbilja je krajnje vrijeme da se nešto poduzme po tom pitanju i da se maknemo s mrtve točke u koju će bez akcije upadati sve više i više mladih tijela života oduzetih vlastitom rukom. Nisam pisao u ovom tekstu u problemu samoubojstava kod starije populacije jer vjerujem da bi se broj takvih slučajeva također drastično smanjio pravilnom prevencijom od ranog djetinjstva...

PSYCHOPOLITICS - the art and
science of asserting and maintain-
ing dominion over the thoughts and
loyalties of individuals, officers,
bureaus, and masses, and the ef-
fecting of the conquest of enemy
nations through "mental healing."

AN ADDRESS BY LAVRENT PAVLOVICH BERIA

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Vrlo je važna edukacija

Vrlo je važna edukacija novinara koji preko medija senzacionalno prikazuju suicide i tako induciraju predisponirane osobe da urade "copycat suicide" tj. Wertherov efekt. O suicidima treba pisati šturo uz minimum informacija, ne pridavati im senzacionalizam jer neki traže popularnost i potvrdu identiteta kroz smrt. Struka tada može napraviti svoje. međutim glavnina problema leži u miljeu koji ne stimulira mlade, ne nudi perspektivu, posao i potvrđivanje što je reperkusija stanja u zemlji općenito.

http://www.jutarnji.hr/nakon-tri-samoubojstva-osniva-se-tim--strucnjaka-...

http://www.vecernji.hr/vijesti/u-dva-mjeseca-ubila-se-dvojica-ucenika-a-...

Neka mjesta su postala gotovo kultna zbog wetherovog efekta i medijskog brandiranja. Danas je sve roba pa tako neki turisti dolaze npr. na Golden gate most u San Franciscu kako bi se ubili.
http://en.wikipedia.org/wiki/Suicide_bridge

Tko je glasao

@seneka: Molim te, pogledaj

@seneka: Molim te, pogledaj diskusiju o samoubojicama koju smo pokrenuli uz dnevnik Kino Lika. Postoje li neki detaljniji podaci i studije o samoubojicama u Hrvatskoj?

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Nažalost ja mislim da mi

Nažalost ja mislim da mi nemamo dijelova tajnih službi koji se bave paranormalnim ... baš za takav odjel je ovaj slučaj ... Inače sam iz Vinkovaca i po pričama ,moguće je sekta ... a i svećenik sa svojim molitvama i crnim svjetom baš ne pomaže...

Uglavnom prvo treba ovakve slučajeve odraditi ne temeljna policija (glupavo oni tamo nemaju ništa raditi nego pomagati...) nego ljudi koji su upoznati sa ljudskim razmišljanjem obavezno u policiji moraju biti psiholozi i razni stručnjaci , te se posavjetovati sa strancima...

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci