Tagovi

Samo za vanjsku upotrebu!

princeze Sanja i Ana
Svakog 3. velja?e u Dubrovniku se slavi njegov parac (patron, zaštitnik) Sveti Vlaho. Mnogi se tog dana spuštaju u stari Grad pokloniti se njegovim mo?ima (radi svjetovnih i religioznih motiva), pa se ?ini umjesnim priupitati ne samo tko je bio Sveti Vlaho, nego i tko su oni koji ga slave u ovom prelijepom kako spomeniku civilizacije tako i umjetni?kom ?udu ljudske, hrvatske ruke.

Sveti Vlaho (St. Blaise) bio je lije?nik i biskup u Sebasti (kasnije Sivasu u današnjoj Turskoj), gdje je 371 godine od strane rimskih zavojeva?a bio mu?en, izubijan, oderan i na kraju obezglavljen. O njemu se prakti?ki ne zna previše mada je evidentno bio povijesna li?nost (a nedavno je ?ak otkriven i njegov grob). Bio je pripadnik armenskog naroda s Kavkaza. Prema legendi osniva? Armenije je bio patrijarh Hayk , direktni Noin potomak, onog istog biblijskog „moreplovca“ koji je uz Božju asistenciju spasio raznolikost svijeta, a ?iju neobi?nu la?u još traže na vje?no zale?enim visovima obližnje planine Ararat . Armenija je mala nacija sa slavnom prošloš?u i tragi?nom sudbinom - od biblijske Haykove pobjeda nad babilonskim kraljem Belom 2.492 g.BC (kad su ostvarili svoju samostalnost) do najnovijeg vremena (kad su je povratili). Zato Armenci sami sebe nazivaju Hayestan, dok se egzonim Armenija pojavljuje tek 476 g. BC (u zapisima gr?kog filozofa Hekateja iz Mileta) i 515 g BC (u staro-perzijskim Behistun zapisima).

Armenci su se vrlo rano opredijelili za krš?anstvo (301 godine, dakle prije svetog Konstantina kad su se crkvena i svjetovna vlast jedno drugome bacili u strastveni zagrljaj "zajedništva"). U vrijeme WWI su od Turske doživjeli genocidnu kalvariju (kad je u krvavim progonima istrijebljena ?etvrtina tamošnjeg stanovništva, a veliki dio raseljen u brojnoj dijaspori (gdje ih prema procjenama ima ih tri puta više nego u današnjoj mati?noj zemlji). Da se radi o nadarenom i potentnom narodu dokazuje impozantni popis širom svijeta poznatih Armenaca me?u kojima su na primjer William Saroyan, Andre Agassi, Charles Aznavour, Aram Ha?aturijan, glumica i pjeva?ica Cher, Gari Kasparov, i Tigran Petrosjan, a ?ak i Princeza Dijana, i iznena?uju?e mnogo poznatih iz povijesti, kulture, sporta.

Dubrovnik je izabrao Svetoga Vlaha za svog zaštitnika relativno vrlo rano. Evo što kaže legenda:

Mle?ani su se, na putu za Levant 972. godine ukotvili u Gružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjerom zauzeti Grad. Pomo? je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba. Sveti Vlaho, prema legendi, javio se plebanu Stojku, dok je ovaj no?u molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mle?ana i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mle?ana bila osuje?ena, Dubrov?ani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim.

Prava tema ovog posta je nešto druga?ija, ali je ovaj uvod nužan za razumijevanje posta. Armenska apostolska Crkva je pravoslavna crkva pripada "obitelji" isto?nih pravoslavnih crkava (koje prihva?aju samo prva tri ekumenska koncila te na monofizitskoj baštini imaju druga?iju kristološku poziciju u odnosu prema Bizantu i Rimu ). Ve?ina Armenaca pripada toj crkvi na ?elu koje se nalazi katolikos koji ima trajno sjedište u armenskom Echmiadzinu (mada postoje još tri patrijarhata - u Anteliasu u Libanonu, Jeruzalemu i Istambulu). Ono što ovdje posebice treba istaknuti jest neobi?nost da jedan mali Grad na dalekom Zapadu bira svog svetog zaštitnika s udaljenog istoka. To i danas ima veliku specifi?nu težinu jer se u patronovoj pojavi simboli?ki premoštavaju velike fizi?ke, religijske i nacionalne razlike, a kroz njega se prepoznaje svijet u svoj svojoj malenosti i jedinstvenosti.

Sve?eve relikvije su došle u Dubrovnik 972.godine kad su je izabran za zaštitnika Grada (uo?i crkvenog raskola - koji se u to vrijeme nije toliko tragi?no shva?ao). Od tada se nijedna proslava nije propuštala, ni u miru ni u ratu (?ak i u vrijeme svetogrdnih Francuza koji su Republiku nemilosrdno ukinuli, a od Samostana Klarisa napravili vojnu konjušnicu). Dubrova?ki biskup Želimir Pulji?, teolog i psiholog, kao što je i red i ove godine je bio zadužen za proslavu. I naravno održao tradicionalni sve?arski govor pa neplanirano uletio u „zlo?estu“ Business.hr-ovu kolekciju „Biser dana“ sa sljede?im citatom:

"Što bi bilo od Linove skupine igra?a da je svaki svirao po svom ukusu i vodio neku svoju igru i svoju politiku. Upravo Krist traži vjerne u?enike koji ?e, poput sportaša, tražiti u životu mjesto u zajedništvu."

Dakako, prigodom ovakvih masovnih religijskih i povijesnih reminiscencija, politika se teško može izbje?i. Tako je prvi dubrova?ki pastir izredao pozdrave najvišim politi?kim dostojanstvenicima (koji se ve? tradicionalno prse u prvim redovima). To su sve dobro poznate fraze, u kojima ne treba tražiti zamjerke (jer svatko gleda svoje interese). No, preuzvišeni dubrova?ki pastir u post-rukometnoj euforiji ovaj put u svom govoru nije mimoišao još svježe sportsko-navija?ke impresije, kojima je eufori?ki pridodavao prigodna dublja zna?enja. Mada sport jest važan u svakodnevnom životu, svakodnevni se život teško može unificirati u nekakvo fiktivno „super-zajedništvo“. Pogotovo se u njega ne može uklopiti politika s kojom zadnjih mjeseci imamo problema, u prvom redu radi toga što baš oni na vlasti ne nose nimalo osje?aja za zajedništvo, pa previše (materijalno i moralno) „soliraju“ ulije?u?i iz skandala u skandal. Za njih bi doista idealno bilo kad bi narod bio skloniji „zajedništvu“ po njihovoj i biskupovoj mjeri, ali to u praksi nekako ne ide baš lako, ?ak ni uz svesrdnu pripomo? crkvenih struktura. Evo još nekoliko karakteristi?nih naglasaka iz njegovog sportsko-politi?ko-vjerskog nastupa:

Netko se ovih dana požalio kako smo dostigli visoki stupanj standarda, autoceste su nam sve dulje i šire, a pogled prema vje?nosti sve slabiji i uži. Ovo su vremena velikih i lijepih zgrada i ku?a, ali i nesretnih i razorenih obitelji. Sve nam je, pa i život „u izlogu“, a skladišta duhovnosti su nam sve skromnija i praznija. Nagriza nas grozni?ava briga za sadašnjost, a ideali postaju stvar prošlosti. Lijepo je, stoga, bilo pratiti rukometno natjecanje i uspjeh ?ervarove ekipe.

Dok se radujemo uspjehu naših sportaša, pojavljuje se i želja kako taj zdravi duh natjecanja i lijepog ponašanja preseliti iz dvorana u naše gradove, ulice i naselja; u škole i na politi?ke skupove, u sjedišta stranaka i klubova.

U sportskom dijelu govora nije se zaustavio samo na rukometašima, nego je uklju?io i i dubrova?ke miljenike vaterpoliste Juga, koji su u posljednjih godinu dana tako?er nanizali zna?ajnih uspjeha - pa tako kaže:

U ozra?ju športskih natjecanja moram pohvaliti i naše 'Jugaše'; ne samo zbog njihovih velikih uspjeha, nego zbog primjerenog ponašanja, te karitativnog i humanitarnog udjela u našem gradu i biskupiji. Šport, naime, caritas i duhovnost idu zajedno; i osobito su bliski mladoj i poletnoj duši mladi?a i djevojaka.

No, kakvo nam to zajedništvo preuzvišeni pastir sugerira, i koliko je njegovo shva?anje zajedništva blisko zna?aju i zna?enju dubrova?kog patrona Svetoga Vlaha (u ?ije je ime nastupao) - pitanje je za sebe - ne valjda opet po onoj poznatoj, otrcanoj i preživjeloj frazi „Caru carevo, a Bogu Božje?? Tako u post-blagdanskim ?akulama, s prijateljima na kavici, slušao sam jednog od njih, koji je biskupov govor ozbiljno shvatio i temeljito prostudirao. On govori da kad se biskup ve? bavio i sportom na pretežito religijskoj i kulturnoj svetkovini, i kad je ve? u sve?ani govor uklju?io „Linove de?ke“ i „Jugaše“, nikako nije smio zaobi?i Sanju Jovanovi? koja je, objektivno gledaju?i, sportsko ?udo nezapam?eno kako na dubrova?kim, tako na hrvatskim pa i svjetskim razinama ; kao što smo u Zagrebu imali Janicu apsolutnu kraljicu hrvatskog sporta, tako danas u Dubrovniku imamo jedinu koja se samo s njome može mjeriti.

Moj prijatelj ima pravo - eto kamo mogu odvesti strasti: Najprije se crkva rastapa u strastvenom zagrljajem s državom (pa ni kod religijskih sve?anosti se ne može riješiti politike). Potom, ni crkva ne može odoljeti navija?kim strastima (pa se eufori?no zanosi za Hrvatsku preskupim recentnim rukometnim doga?anjima). A onda na kraju podliježe pomalo niskim strastima prebrojavanja krvnih zrnaca, jer se neki nikako ne mogu osloboditi težnji za fantomskom "nacionalnom ?isto?om" (mada smo svi mi jedna velika mješavina svega i sva?ega - pitanje je samo kad su se mješavine doga?ale). I sam dubrova?ki parac nije bio Hrvat nego, eto, Armenac, a Sanja je bila i ostala dobro i uzorno dubrova?ko dijete . Ne samo to: Baš po svojoj osobnoj obiteljskoj i sportskoj prošlosti bila je kao stvorena da bude izvrsna ilustracija nadahnutog biskupovog sve?arskog govora. Naime, proizišla je iz razorene obitelji, proživljavala grozne socijalne prilike, da bi se izdigla do najviših i širom svijeta priznatih visina (samo prošle godine Manchester 2008. Zlato 50 m le?no i Zlato 100 m le?no, Eindhoven 2008. Bronca 50 m le?no, Rijeka 2008. Zlato 100 m le?no i Zlato 50 m le?no - a do sada ukupno 10 medalja - tj. 4 zlatne, 2 srebrene i 4 bron?ane). Postala je melem na hrvatskom obrazu ali uglavnom za vanjsku upotrebu, pa kad god neki zna?ajan gost dolazi u Hrvatsku Sanja postaje obvezan dio državnog protokola. Tako je bila u Zagrebu za posjete predsjednika SAD Georg W. Busha, a i nedavno za posjete engleske princeze Ane (na slici gore). U takvim prigodama se ne broje krvna zrnca jer preteže interes od nacionalnog zna?aja.

Nije da je Sanja ovdje zapostavljena, dobila je ona i u svom rodnom gradu Dubrovniku izuzetna priznanja za svoja izuzetna djela. Ali kad je dubrova?ki prvi pastir u jednom po kulturnoj povijesti univerzalnom Gradu, u ime jedne po vokaciji univerzalne crkve ve? bio zašao iz podru?ja religije u sfere politike i sporta, i kad je ponosno nabrajao „uspješnike“ hrvatske države i ovog Grada, ne bi mu ruka otpala da je i njoj odao dužno priznanje. Ta ona je u proteklom razdoblju (od proslave do proslave) bila daleko najuspješnije dijete ovog grada, i posve logi?no bi bilo smatrati da je Sveti Vlaho i njen zaštitnik, na isti na?in kao što je i ona širom svijeta poznati sportski zaštitni znak Grada Svetoga Vlaha. Ali, tu se nije dalo ništa u?initi, budu?i da ima nezgodno prezime - i nešto pogrešnih krvnih zrnaca (koji u njenom životu, odgoju, razvoju i uspjehu nisu odigrali nikakvu ulogu, nego joj samo predstavljali nepotreban teret). Zato je toj izuzetnoj mladoj i lijepoj osobi trebalo odati ljudsko i Božje priznanje, makar u celofanu (npr. re?i „naša dobra i marljiva Sanja“) – a ne ju bezobzirno utopiti u bezli?nu masu prosje?nosti.

Sanja je previše postigla da bi služila samo za "vanjsku upotrebu"!

Komentari

Onaj tko imalo poznaje

Onaj tko imalo poznaje dubrovačke prilike ( i neprilike ) dobro zna da Sanja ( k tome još i Jovanović ) nije mogla biti ni slučajno spomenuta u propovijedi jer njezini sportski, obiteljski, etički i ini uspjesi nisu mjera današnjeg poimanja društvene vrijednosti. U crkvi najmanje. Njen uspjeh je djelo čitavog tima ljudi što pružaju logističku podršku djevojci koja potječe iz obitelji koja joj to ni u snu nije mogla osigurati. Baš u njenom primjeru se pokazuje sva ona ljudska dobrota i odricanje kojima su je njena neiskvarena sredina ( koja ne mjeri krvna zrnca ) okružila i omogućile da svoj veliki talent pretvori u uspjeh. Uz mala novčana i materijalna sredstva. Crkva, kojoj je danas mjerilo vrijednosti samo bogatstvo u nekretninama, ne slavi mala ulaganja i velika odricanja. Ona slavi događaje koji će na koncu dovesti Hrvatsku u stečaj, a koji u suvremenom svijetu ne znače puno. Čak su se i naši dragi Nijemci upitali što to činimo na pragu jedne duboke recesije. Zato je izbor između uspjeha-rasipništva i uspjeha-skromnosti u ovoj propovijedi logičan, jer dolazi iz sredine koja luksuzno živi i ne ponaša se sukladno svojem osnovnom nauku. Pa u toj izopačenosti nema pametnijeg posla nego brojiti krvna zrnca. Bolje bi bilo da kao onaj besposleni pop barem za početak počne - krstiti jariće. E Sanja, Sanja... ne znam je li ovo ime na popisu poželjnih imena još jednog alkemičara, onog redikuloznog don Petra iz Ploča, ali ono Jovanović - e to nikako ne može proći. Non passara.

Tko je glasao

Onaj tko imalo poznaje

Onaj tko imalo poznaje dubrovačke prilike ( i neprilike ) dobro zna...

Upravo tako, mi koji to znamo , znamo da je Plivački klub Jug nahoče dubrovačkog sporta, da u njemu rade samo sportski zanesenjaci koji jedva sastavljaju kraj s krajem. No posebno motiviranoj Sanji su oni dobro došli, a i ona njima da upozori javnost da taj klub još uvijek postoji i da je spreman lansirati svoje talente do svjetskih razina.

Isto tako mi koji znamo također znamo da su u njemu (plivačkom) kao ni u starijem i slavnijem "bratu" Vaterpolskom klubu Jug nikada nisu se gledali takve sitnice kao što su krvna zrnca.

Ali možda i mi pretjerujemo!! Možda je Biskup mislio na sve u Jugu (tj. i na plivače i vaterpoliste), ali je onda neprimjereno imati jednu takvu iznimnu vrijednost a ne odati joj dužno priznanje, dok je država mora pozivati na diplomatske happeninge shodno protokolu (nije to Mesićev hir nego je to međunarodno usuglašena diplomatska uljuđenost da se na prijamima predstavljaju razne izuzetne osobe pa tako i u sportu).

Iskupljenje bi možda bilo jedino koliko je, kao bogata, crkva pripomagala taj mali i siromašni sporstki klub koji njeguje takve talente i sovaja vrhunske medalje, koji se proiznaju i u svijeti, u oredstavljanju države prema svijetu - ali ne i kod naših internih happeninga.

Tko je glasao

Sanja je previše postigla

Sanja je previše postigla da bi služila samo za "vanjsku upotrebu"!
Ja, pak, mislim da si s ovim pretjerao u cjepidlačarenju!
Vrlo je vjerojatno da mgsr. Puljić izostavio S. Jovanović zbog 'dnevnopolitičke potrebe'!?
Daj molim te!
Frederiče, možeš ti i bolje od toga..., a rukometaši su sigurno namjerno spomenuti prvi, jer jaka reprezentacija u kolektivnom sportu vraća, pomalo zaboravljeni, ponos naciji pritrujen svakodnevnim brigama.
S. Jovanović kao pojedinac je nemjerljivo, objektivno, više postigla u sportu, ali nije i ne može biti 'kritična masa' kao što su reprezentacije u nogometu, rukometu i ostalim kolektivnim sportovima.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Frederiče, možeš ti i

Frederiče, možeš ti i bolje od toga..., a rukometaši su sigurno namjerno spomenuti prvi, jer jaka reprezentacija u kolektivnom sportu vraća, pomalo zaboravljeni, ponos naciji pritrujen svakodnevnim brigama.
S. Jovanović kao pojedinac je nemjerljivo, objektivno, više postigla u sportu, ali nije i ne može biti 'kritična masa' kao što su reprezentacije u nogometu, rukometu i ostalim kolektivnim sportovima.

Ovim komentarom vrijeđaš sve one sportaše u individualnim sportovima koji se itekako trude i koji su među najboljima na svijetu. Primjer Sanje Jovanović, Filipa Udea...itd itd .

No, očito, kod nas, kolektivni sportovi su mjera nekakvog nacionalnog ponosa i "hrvatstva". Za razliku od njih, individualni sportaši eto nisu dovoljno dobri, dovoljno "hrvatski", oni ne potiču masu na kolektivnu histeriju dok nam iza leđa propada tvornice, društvo, kompletna država. Za to vrijeme mi govorimo o "dizanju ponosa" nacije. E pa meni se na takve stavove diže nešto drugo, naime tlak i kiselina u želucu.

Tko je glasao

Ovim komentarom vrijeđaš

Ovim komentarom vrijeđaš sve one sportaše u individualnim sportovima koji se itekako trude i koji su među najboljima na svijetu.
Ovim komentarom, po tko više zna koji put, dokazuješ svoju zlobu i metode inverzivnoga djelovanja.
Jer, premda je dospjelo u boldano nisi se na to osvrnuo:
S. Jovanović kao pojedinac je nemjerljivo, objektivno, više postigla u sportu...
Naglasak je na nemjerljivo i objektivno , ali budući da ja već znam tvoj problem onda se neću previše niti obazirati- ovo je sirega čitateljstva radi.
No, očito, kod nas, kolektivni sportovi su mjera nekakvog nacionalnog ponosa i "hrvatstva". Za razliku od njih, individualni sportaši eto nisu dovoljno dobri, dovoljno "hrvatski"...
Opet lupetanje koje kulminira ovom izjavom:
oni ne potiču masu na kolektivnu histeriju dok nam iza leđa propada tvornice, društvo, kompletna država.
Tu se tek pokazuje tvoje poznavanje sporta i svega vezanog za isti.
Hoćemo zabraniti sva sportska natjecanja dok je država u krizi?
Po tvojem mišljenju vjerojatno da.
Nemoj se petljati u ono što ne razumiješ i nemoj, molim te, iskrivljivati moje izjave.
Već sam ti rekao: ako me nisi shvatio, slobodno pitaj... mene nije sram reći da nešto ne znam.
Enciklopedisti (zadnji) su živjeli koncem 18 stoljeća.

cogito ergo sum

Tko je glasao

metode inverzivnoga

metode inverzivnoga djelovanja.

Metode inverzivnog djelovanja? Te domazetovske floskule ostavi za nekog drugog. Drugim riječima, nemoj mi lupetati. Od tebe tražim argumente, samo argumente, a ne ovakva baljezganja. Zloba, heh. Kaže čovjek koji me višestruko proglasio nacionalnim izdajicom, i koji smatra da su ljudska prava "moderna novotarija". No, krenimo dalje, nije ovo prvi put da mi se obraćaš s visoka.

Hoćemo zabraniti sva sportska natjecanja dok je država u krizi?

Ne, ali bih zabranio zaduživanje preko glave države koja je efektivno već u bankrotu preko glave, za sve grandiozne sportske projekte, a posebno ako nemaju nikakav plan isplativosti i poslovni plan.
Jel sad jasnije?
Ili se tebi recimo ovo svjetsko prvenstvo čini kao nešto čime smo svi zaradili i dobili?
Smeta mi također dok netko stavlja podršku za bilokoju reprezentaciju praktički na pijedestal domoljublja (ak ne pratiš utakmicu, onda ne voliš Hrvatsku i slična sranja), a s druge strane pokraj mene se šeću osobe koje su višestruki svjetski prvaci i osvajači medalja za Hrvatsku, a u svojoj sportskoj karijeri imaju problema s plaćanjem osnovnih troškova, struje, vode, dvorane, opreme itd.
Jel također sad jasnije?

Tko je glasao

Jel također sad

Jel također sad jasnije?
Jasno mi je sve... zapravo nije.
Od tebe tražim argumente, samo argumente, a ne ovakva baljezganja.
Kakve argumente?
Iznosim svoje stajalište, najnormalnije, koje ti ne prihvaćaš pa ga još k tome izokreneš i stavljaš mi u usta ono što nisam rekao.
Tako da mi nije jasno što hoćeš reći osim ovoga:
a s druge strane pokraj mene se šeću osobe koje su višestruki svjetski prvaci i osvajači medalja za Hrvatsku, a u svojoj sportskoj karijeri imaju problema s plaćanjem osnovnih troškova, struje, vode, dvorane, opreme itd.
O tome sam nešto rekao, ali nisi naravno registrirao... nu, dobro... takav si i ja tu ništa ne mogu.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Nije lako odjeliti i strogo

Nije lako odjeliti i strogo podijeliti, što je inidividualni a što kolektivni doprinos i koji je vrjedniji, jer se isprepleću, no o tome sam ovdje već rekao nešto. Pa ipak bih nešto dodao.

Janica Kostelić je postizala nevjerojatne rezultate u individiualnom sportu pa su joj organizirana masovna slavlja, jer je sa svojim učincima zadivljavala naciju i nametala se kao uzor građanima, mnogim skijašima i drugim sportašima općenito. Goran Ivanišević kad je osvojio Wimbledon je okupio veće mase Splićana na Rivi nego čuveni splitski politički skup - i također je značio uzor i motiviranost kako masa tako i mnogih tenisača ili sportaša općenito.

Dakle nije problem u kolektivnim ili individualnim sportovima nego u postignutim efektima, ako su dovoljno veliki nije uopće važno da li je bio kolektivni ili individualni sport. Problematiziranje navodnog zajedništva koje se promiče kroz kolektivne sportove je sumnjivih motiva, i to je glavna tema mog posta - da li ćemo njegovati individualnost i natjecanje za kvalitet ili se utapati u kolektivizam bez kvalitete. Uostalom to je bila osnovni naglasak ovog posta.

(BTW, Sanji nije organiziran nikakav grandiozni doček ni proslava iako je imala grandiozne rezultate).

Tko je glasao

Janica Kostelić je

Janica Kostelić je postizala nevjerojatne rezultate u individiualnom sportu pa su joj organizirana masovna slavlja, jer je sa svojim učincima zadivljavala naciju i nametala se kao uzor građanima, mnogim skijašima i drugim sportašima općenito. Goran Ivanišević kad je osvojio Wimbledon je okupio veće mase Splićana na Rivi nego čuveni splitski politički skup - i također je značio uzor i motiviranost kako masa tako i mnogih tenisača ili sportaša općenito.
Halo, frederik!
Gdje su upriličena slavlja za ovo dvoje?
Nije Sanja imala svoje slavlje?
http://web1.slobodnadalmacija.hr/Ostalo/tabid/87/articleType/ArticleView...
http://www.javno.com/hr/sport/clanak.php?id=108052
http://sportal.vecernji.hr/vld/sportal/ostalo/vodenisportovi/3207535/ind...
Mogao bih do sutra 'nabacivati' ove linkove, ali to nije poanta.
Bit priče je da ne može nitko u pojedinačnom sportu stvoriti takvu euforiju (bez obzira koliko dobar bio ili bila) kao u jačim i razvikanijim kolektivnim sportovima.
Primjer: U SAD-u je M. Phelps sigurno manje popularan (usprkos 8 zlata sa olimpijade u Pekingu) od njihove košarkaške, baseball ili hokejaške reprezentacije, jer su to 3 najpopularnija sporta u SAD-u.
Tako je i sa Sanjom... da je pravedno- nije, ali je činjenica.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ovaj izvještaj SD mi je

Ovaj izvještaj SD mi je još onda bio komičan a i sada također, pa bi bolje bilo da ovo nisi linkao- niži tekst je očito bio napisan prije nego se ovaj događaj zbio.
Sanja
Uz zvuke pjesama Dubrovačkih trubadura, s upaljenim bengalkama duž posljednjih metara najpoznatije dubrovačke ulice, teško se probijao Oltimer sa svjetskom prvakinjom.

Sportal:
Sanja
Nekoliko desetaka madih plivača Juga, predstavnici gradske i županijske uprave, dva Djeda Mraza - sve kako bi se još jednom pozdravilo Sanju Jovanović, najbolju hrvatsku plivačicu,

Ali nećemo se oko ovog više natezati, jer taj dio nisam osporavao - njen Grad ima ustvari lijep odnos prema njoj i bez "veličanstvenih" pučkih svečanosti.

Ali ja znam da ti znaš o čemu sam ja govorio - i neka ostane na tome.

Tko je glasao

Mali ispravak, u gostima je

Mali ispravak, u gostima je bila princeza ANA, kći aktualne kraljice.
Ni Sanja ni Janica nisu mogle biti dio govora, ne zbog Sanjinih krvnih zrnaca, mada ni to nije za zanemariti, nego jednostavno što nisu dio tima, uvjetno rečeno. Svaka je svoj uspijeh, u ostalom kao i Ivica i ostali plivači, da ih ne nabrajam, postigla svojim osobnim zalaganmjjem i trudom, i jednostavnoj borpi protiv štoperice. Biskup je imao ideju tima, cjelina i zajedništva, a one imaju pojedinačne sportove, i ne uklapju mu se u priči.
Volim timski rad i ekipne sportove, ali kad krene priča o jedinstvu, malo mi je neugodno, jer mi se čini da nas hoće uniformne. Ili ipak pretjerujem?

Tko je glasao

Popravit ću - to Ana ili

Popravit ću - to Ana ili Margareta mi je nekako promaklo. Ali da se vratim temi- u tom razgovoru prijatelja, kojeg sam spomenuo, postavljali smo si također sva ta pitanja - i sva su se svodila na ovo što ti kažeš na kraju svog komentara.

Naime, u formiranju ovog svečarskog govora se očito htjelo zaista potencirati grupni efekat i navodna sloga. No ekipa može biti više nego složna a da izostanu visokovrijedni efekti - jer nedostaje osobnih pojedinačnih vrijednosti. Npr. u rukometnoj reprezentaciji prije svega se ipak radi izuzetnim osobnim vrijednostima (koje svaki ima i dokazuje u pojedinačnim ekipama na različitim mjestima) koje donose u reprezentaciju kao temelj na kojem se ti pojedinačni potencijali pretvaraju u visokovrijedni timski rad.

Mislim da se , ne samo radi gornjeg, ne smije toliko razlikovati grupni od individualnih sportova - jer se i u pojedinačnim sportovima individualni uspjesi pretvaraju u grupni rad (u klubovima plivanja, atletike, skijanja isl.) što za društvo može imati u ukunom razvoju tih spportova još značajnije efekte (omasovljavanja sporta, osmišljavanja života omladine i svega što iz toga proizlazi). To dokazuje baš najviše razvoj skijanja, koji je s Kostelićima uzletio u nebo, a danas imamo dobar broj skijaša sposobnih za uzlete, mada Hrvatska nema ni tradiciju ni muvjete za razvoh vrhunskog skijanja

Zato imaš pravo kad govoriš da isticanje grupnih sportova kako bi se promoviralo nekakvo zajedništvo je pomalo sumnjivih rezona. Nema uzleta ni u grupnim sportovima (niti u medicini, niti u gospodarskim uspjesima) bez njegovanja baš individualnih vrijednosti. Svakako ova tvoja tvrdnja (koju i ja podržavam) nažalost se nekima svakako neće sviđati, inicira ustvari podjele u društvu u kojem se sposobni zaustavljanju imvuku natrag, a ne da ih se gura da postižu vrhunske rezultate i vuku društvo naprijed.

Tko je glasao

Kad smo već kod timskog

Kad smo već kod timskog rada dobro je imati na pameti da i uspjehu Sanje Jovanović doprinosi znatan broj ljudi.

Tko je glasao

Naravno da svi oni imaju

Naravno da svi oni imaju ekipu s kojom rade. Ali u ključnom momentu stoje sami ispred štoperice. Svi ostali mogu navijati, savjetovati, ali oni su sami na stazi.

Tko je glasao

Tako je, tu nijansu sam gore

Tako je, tu nijansu sam gore zaboravio spomenuti - i kad se stvaraju izuzetni pojedinci stvaraju ih izuzetni drugi pojedinci (kao Kostelić otac i ostali). Iza Ančića i Ivaniševića stoje nzanesenjaci iz splitskog tenisa, a iza Sanje stoje požrtvovani zanesenjaci iz Plivačkog kluba.

Tko je glasao

Lino je ....zna se...pravo

Lino je ....zna se...pravo čudo!
Njegovi su dečki, igrali ludo!
Pobijedili Francuze...kada ne treba,
to je valjda bio... dar s neba!?
U finalu je igra, bila čista farsa,
stvarali čuda, kao da su s Marsa!

Sanja i mi, smo obične ovce,
pastir nas čuva i drpa novce!!!

Tko je glasao

Daj odluči se već jednom ,

Daj odluči se već jednom , jel pišeš u desetercu ili dvanestercu! Ovako, nije ni vrit ni mimo.

I, ako treba, možemo organizirati da ti se nabave gusle. :)))

Kad skupiš više materijala, moglo bi se složiti u suvremeni ep o Hrvatskoj.

The Observer

Tko je glasao

Jesi apsolutno siguran da je

Jesi apsolutno siguran da je Sanja namjerno izostavljena?

Iz cijelog teksta ne može se sa sigurnošću zaključiti da je "zaboravljena" zbog krvnih zrnaca.
Možda je razlog banalan, npr. jednostavno ne ide u kontekst poante propovjedi - (HD)Zajedništva, a plivanje nije sport koji je reprezentativan primjer. :)

Tko je glasao

Dakako da nisam siguran jer

Dakako da nisam siguran jer nitko to ne može biti. Jest da se slavi zajedništvo u sportu koje bi kao trebalo promovirati, ali se spominju i ostali sportaši i općenito natjecateljski duh (treći citat), gdje ju se nije moglo niti smjelo utopiti u gomilu.

Uostalom ni kod mene "krvna zrnca" nisu u prvom planu nego upravo odnos prema onima koji su postigli izuzetne uspjehe na međunarodnim razinama, koji ulaze u državni ali ne i lokalni protokol.

Mislim da je "greška" nastupila onog momenta kad je svečani govor radi navijačk euforije skrenuo slaviti sporske i grupne i pojedinačne natjecateljske uspjehe, pa je trebalo odmjeriti riječi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci