Tagovi

Ruski medo se otrgnuo s lanca

Pozdrav svima, evo me nakon kra?eg, iskreno, ugodnog izbivanja.
Nadovezat ?u se na nadasve dobar dnevnik kolege Hyeronimusa:

http://pollitika.com/brze-vise-jace-prica-o-olimpijskom-ratu

koji je otvorio vrlo dobru raspravu o jednom od klju?nih geopoliti?kih pitanja koje ?e uvelike odrediti budu?i izgled me?unarodnog sustava. Ruska intervencija u Gruziji definitivno je otkrila novu, odlu?nu i mo?nu Rusiju, koja je ne samo odlu?na prigrabiti ulogu regionalnog lidera koju joj priznaju ?ak i izrazito proameri?ki stru?njaci me?unarodnih odnosa - Brzezinski, Kissinger...ve? je odlu?na se upustiti i u globalnu utakmicu, inzistiraju?i na novoj paradigmi MULTIPOLARNOG SVIJETA, koja je misao vodilja Putinove vizije me?unarodnog sustava. Ukratko, ovdje ?u nastojati posti?i dva cilja. Prvo,pokušat ?u malo rekonstruirati kontekst koji objašnjava kako i zašto je do ovog neo - imperijalnog ruskog uzleta uop?e došlo te pokušati biti malo bahat i pokušati predvidjeti politiku koju ?e Putinova garda zauzeti prema Zapadu i regiji.

Kao prvo, malo koja situacija kao ponovni ruski uzlet pokazuje koliko su eksternalije važna stvar u politici. Ovo govorim sa gledišta Zapada, prvenstveno SAD- a. Ranije sam ve? spominjao neke modele politi?kog odlu?ivanja (Kingdonov; Cohen, March i Olsenov) koji uzimaju?i više faktora pokušavaju objašnjavati ishode pojedinih politi?kih odluka. Da ne idem naširoko u rekonstrukciju tih modela, pojednostavnit ?u i za naše potrebe ovdje se usmjeriti tek na 2 faktora: a) tok vremena; b) faktor politi?kog vodstva.

AD a) Sjajan opis stanja u Rusiji prije Putinova dolaska možete prona?i u knjizi ameri?kog novinara Andrew Jacka: "Inside Putin`s Russia" On prati doga?aje od raspada SSSR -a do otprilike, kraja prvog Putinovog mandata. Naravno, zasigurno postoje i radovi koji su bitno up - datani, ali ovaj sam ?itao pa o njemu mogu govoriti. Jack vrlo jasno piše o Jeljcinovoj vlasti, koja je u o?ima prosje?nog Rusa ostala zapam?ena kao grozomorna no?na mora iz nekoliko osnovniih razloga, a izdvojit ?emo 2:

1) Bjesomu?ne, u povijesti nezabilježene plja?ke jedne od najbogatijih država na svijetu i to na na?in da je tijekom povijesti stvarano bogatstvo na mukama prosje?nog Rusa (?iji život, uzgred re?eno, baš nikad nije bio na cijeni) dano u ruke skupini od nekoliko destaka odabranih, tzv. Jeljcinovoj familiji i s njom povezanim ljudima kao što su Khodorkovsski, Berezucki, Abramovi?...famoznim oligarsima. Nezapam?enoj plja?ki, o kojoj možete lijepo ?itati u Castellsovom:"Kraju tisu?lje?a", pogodovala je od Jeljcina i njegovog glavnog operativca (u jednom trenutku i premijera), Yegora Gaidara prihva?ena, a od MMF - a snažno poticana reforma poznata pod nazivom "šok terapija", brzi prelazak s komandnog na tržišno gospodarstvo. Prema Jackovim rije?ima, nije ?ak nužno vjerovati da su tvorci reforma vjerovali da ?e do plja?ke do?i. Gaidar je bio (kao i velik broj zapadnih ekonomista i politi?ara tada) uvjeren u ljekovita svojstva tržišta koja ?e preko no?i riješiti "Sovjetski sindrom". Za kontrolne mehanizme nije bilo ni vremena niti volje. Tako su uskoro basnoslovna, strateški važna ruska bogatstva došla u ruke malog broja privatnih osoba.

2) Takva situacija dovela je do strahovitog slabljenja ruske države. Ona je ostala bez prihoda, a teritorijalno ustrojstvo Ruske Federacije, satavljeno od 89 republika, logi?no je rezultiralo centrifugalnim tendencijama. Oligarsi su se ponašali kao država u državi, a nevi?eno bezakonje vladalo je ulicama ruskih gradova. Amerikanci su sa posebnim užitkom gledali starog rivala na koljenima. Posebno su za Ruse ponižavaju?e bile pohvale ekonomskim reformama Jeljcinove administracije iz usta ameri?kih dužnosnika, dok je stanje na terenu bilo sve gore i gore. Do katastrofe dolazi 1997. slomom rublje - glad na moskovskim ulicama. NIKAD Zapad ne?e dobiti bolju šansu da Rusiji pruži vodstvo i utje?e na njen razvoj. Naprotiv, on je kumovao u njezinu guranju dublje u blato uz neskriveno uživanje mnogih. Stravi?an je to grijeh prvenstveno Clinctonove, a zatim i Chirackove i Blairove administracije. Perverzni užitak trenutka postigao je da zaborave nadolaze?u budu?nost. Neki Rusi to ne?e zaboraviti. Vladimir Putin je jedan od njih.

AD b) Tiho, ponešto podcijenjen, smatran od mnogih kao netalentirana i neiskusana marioneta, kojoj je cilj o?uvati Jeljcina i njegovu familiju od strašnog usuda povijesti (ROMANOVI!!), prvo na mjesto premijera, onda i predsjednika dolazi Putin. Jedino što je bilo o?ekivano od Putina i što je on ostvario bilo je da zaštiti Jeljcina. Ostatak...udar na oligarhe, brutalno dovršavanje rata u ?e?eniji, Beslan, korištenje ruskih, nanovo nacionaliziranih prirodnih izvora i njihova uporaba kao geostrateškog oružija...to nije bilo niti u peti Zapadnjaka. Štoviše, kad je ve? postalo posve jasno da je u Kremlju ?ovjek s jasnim ambicijama da obnovi rusku mo?, klju?ni globalni igra?, SAD, svoju pozornost i resurse usmjerava na Bliski istok. Tu dolazimo do ekstarnalija. Bushova pobjeda te politika, koje su siguran sam, osmišljene u glavama jako sposobnih i pametnih ljudi koji su to?no znali što ?e time dobiti (MOLIM LIJEPO, NIKAKVA TEORIJA UROTE, tek teza koja je podložna raspravi - moji su argumenti promjena u distribuciji dohodaka u 8 godina njegove vlasti i prihodi EXXONA i ekipe), dovela je do ja?anja Rusije kakvu imamo. Naime, postupak je bio katastrofalan. Bushova se administracija u svakoj prilici pokušavala nastaviti ponašati prema Putinovoj kao Clinctonova prema Jeljcinovoj, ne uvi?aju?i promjenu okolnosti. Hvalili su Ruse nakon što su im dali podršku u Ratu protiv terorizma. Deklarativna podrška je bila tu, barem dok Putin nije o?istio nered u ?e?eniji, koja je postala zastrašuju?i primjer ostalim republikama. Nitko nije vidio da Putin igra za svoju, ne za ameri?ku ekipu. Glatko im je uskratio podršku u Iraku.

Nadalje, u slu?ajevima kada su se politike razilazile, Amerikanci su pokušavali primijeniti politiku nekog novog containmenta, okruživanje (obojane revolucije, jel, plus NATO na ruskim granicama) i Kosovo...a Putin je bio dovoljno pametan da zna da nemaju pravu batinu, jer je ona bila drugdje. Nastavio je po svojim planovima, ne zaboravljaju?i niti prošla poniženja, niti budu?nost koja mu može donijeti novu opasnost sa Zapada.

Da po?nem zaklju?ivati, ovaj ve? predugi dnevnik. Osobno ne mislim da je Putinova, što je isto što i Medvjedevljeva politika (ZASAD, TOK VREMENA, sjetiti se) sasvim nerazumna. Mislim da on samo igra po pravilima igre koja ?ak nije niti on odre?ivao, i upravo je smiješno gledati kako Ameri bjesne kako ih pobje?uje u vlastitoj igri. Kako mogu tražiti rješenje kroz Vije?e Sigurnosti kad ga nisu tražili u slu?aju Iraka? Kako optužiti Ruse (pa i Kineze u tom smislu) za kršenja ljudskih prava, nakon onakvog razaranja Iraka, Guantanama, Zakona o domovinskoj sigurnosti...Kako Ruse optužiti da igraju prljavo kad je Sakashvilli na predzadnjim izborima, nakon revolucije u Gruziji dobio 98%, što je iz State Departmenta pozdravljeno kao "demokratska volja slobodnog naroda Gruzije" (ili nešto sli?no)...

Ho?u re?i još ovo...ne bih volio živjeti u Rusiji. Me?utim, kad bih morao birati, radije bih živio tamo sad nego prije 15 godina. Red i poredak (doduše, bez vladavine prava) je uspostavljen, ruski BDP konstantno i stabilno raste, a siromašni slojevi (prosje?ni Rus) žive bolje... Putin sigurno ne kani stati na unutarnjoj konsolidaciji, on zasigurno Rusiju želi u?initi jednim polom njegova multipolarnog svijeta. On to ?ini i kroz tržišne mehanizme (širenje Gazproma i Lukoila) te zahtjevima za reformom nekih subjekata me?. sustava, kao što su me?unarodne financijske instiutcije (MMF, Svjetska banka). Rusija se bori za svoje ciljeve na svim frontovima i svim sredstvima...pa eto, sad i silom. Mene samo zanima, po ?emu je toliko razli?ita od skupine porotnika koji joj sude??

Komentari

Koliko sam uspjela pratiti

Koliko sam uspjela pratiti komentare rusko-gruzijskog rata (odnosno, ruske vojne intervencije u Gruziji), većina ih je na tragu geostrateških (uz poneki dodatak povijesti, kulture, socijalne psihologije) pristupa i analiza, a nisam naišla ni na jedan koji bi ovaj rat obradio iz aspekta međunarodnog prava i politike. Ta dimenzija, međutim, po mojem sudu, nije ništa manje zanimljiva

Ovo što je Rusija napravila u Gruziji, kao i ono što su SAD napravile u Iraku, s političkim rješenjima i međunarodnim pravom nema nikakve veze pa se na te vidove suverenističkog ludila ("tko jači taj tlači") nema smisla obrušavati pozivanjem na ljudska prava. Ali to ne znači da se u oba slučaja ne naziru obrisi mogućnosti uspostavljanja novog svjetskog političkog poretka (bilo boljeg ili lošijeg). U tom smjeru ide i zalaganje EU za pronalaženje političkog rješenja, umjesto "kažnjavanja Rusije", ali i postavljanje raketnog štita u Poljskoj. Ovaj puta EU (s izuzetkom svojih istočnoeuropskih i baltičkih članica) je pokazala da ima zajedničku vanjsku politiku, ma kako ona minimalistička bila i treba se samo nadati da će ta zajednička vanjska politika učiniti suvišnom upotrebu raketnog štita.

Složila bih se s onima koji primjećuju da se eventualno priznanje neovisnosti Osetije i Abhazije od strane Rusije može smatrati direktnim odgovorom na priznanje Republike Kosova nakon jednostranog akta odcjepljenja od Srbije. No ja ne mislim da je to nešto nad čime se treba zgražavati (bilo protiv jednog, drugog ili oba priznanja), nego nešto što treba promatrati kao znak polaganog, ali sigurnog, prevladavanja westfalskog principa nepovredivosti državnog suvereniteta. I to je, po meni, drugi vrlo važni signal da se međunarodni pravni poredak mijenja. Ne samo da će se mnogi dijelovi svijeta (etničke skupine ili geografske cjeline) htjeti proglasiti neovisnim državama, nego će i dominantne svjetske sile morati ograničavati svoja dotad suverena prava.

Ukratko, globalizacija proizvodi dva fenomena: sve veću individualizaciju i sve veću međuovisnost svjetskih društava. Kao što se vidi i iz rusko-gruzijskog rata, nastajanje novih odnosa odvija se u znaku trajnog posrtanja ili padanja u "prirodno" stanje, ali mogućnost da pobijedi politika uvijek postoji.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Rusi sigurno imaju više

Rusi sigurno imaju više legitimiteta od Američke invazije Iraka. Ipak su u Gruzijskoj ofenzivi koja je uključivala i nediskriminantno bombardiranje glavnog grada Južne Osetije poginuli Ruski građani i plave kacige (koliko god to možda čudno bilo, ali Rusi su imali mandat UN-a za mirotvornu misiju između zaraćenih strana). Sad na stranu što je vrlo upitno što su Rusi dopustili pojedinim kategorijama Gruzijskog stanovništva (Osetijancima) nabavku Ruskog državljanstva (usputno, po sličnom principu je upitno i Hrvatsko izdavanje državljanstva Hercegovcima), ali u konačnici Ruski građani, u znatnim brojevima (makar točan broj nije poznat, sigurno se radi o nekoliko stotina), su poginuli pod direktnim Gruzijskim napadom. To se smatra legitimnim casus beli od vijeke vjekova (pod istim principom je i Američka/NATO invazija Afganistana).

Sigurno je legitimnije nego Američka invazija Iraka provedena pod vrlo upitnim casus beli-jem postojanja oružja za masovno uništenje (to sigurno nije do tada bilo prepoznato kao legitiman razlog u međunarodnom pravu i odnosima), što se, još gore, pokazalo netočnim.

Tko je glasao

To se smatra legitimnim

To se smatra legitimnim casus beli od vijeke vjekova (pod istim principom je i Američka/NATO invazija Afganistana).

Hm, realno ne baš. UN je osnovan upravo kao platforma za osiguravanje FORMALNE procedure kad je ok intervenirati ili ne. Kao što si i sam dobro primjetio/la, stvar je puno složenija nego je predstavljaju jedna ili druga strana. Uvijek je, dodao bih ja. Svi izraelski ratovi s tog aspekta su bili potpuno nelegitimni, ali neke od njih bih i ja vodio da sam bio u koži izraelskih premijera.
Ideja UN -a jest da se širokim konsenzusom postigne intersubjektivnost koja bi se trebala suprotstaviti izrazito neobjektivnom gledištu državnog razloga. Naravno, govorim o ideji, ne o njenoj konkretnoj provedbi. U praksi, a tako je i ovdje, nije moguće da se donese neka odluka ako se njoj protivi barem jedna stalna članica Vijeća sigurnosti, a kad takav konsenzus postoji, u pravilu odluka nije potrebna, jer još se (barem koliko ja znam), nije pojavio režim koji bi išao protiv kompletne Velike petorke (osim do neke mjere, S.Koreje)

Zaključno, ruska intervencija u Gruziji svakako je legitimna s aspekta povećanja ruske moći i možda ima široku podršku među ruskim građanima, ali sa aspekta globalne stabilnosti, invazija bez rezolucije VS na međunarodno priznatu državu sigurno se ne može smatrati legitimnom.

Tko je glasao

Pitanje je mozes li se

Pitanje je mozes li se pozivati na UN koji je tu postao organizacija pro forme. Iliti, pozivanje na UN se moze smatrati prilicno licemjernim zahtjevom.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Pitanje je mozes li se

Pitanje je mozes li se pozivati na UN koji je tu postao organizacija pro forme. Iliti, pozivanje na UN se moze smatrati prilicno licemjernim zahtjevom.

Pa to i kažem. Međutim, objašnjavam ideju. Bolje je sve zainteresirane, a posebno one utjecajne aktere uključiti u raspravu i postići pristanak za suradnju. Ipak, pretpostavka je da su svi zainteresirani za rješavanje problema.
Bitna je isto tako i definicija problema. Možeš pričati da pravosudni sustav u Singapuru ne štiti ljudska prava i ne odgovara međunarodnim standardima, ali stopa kriminaliteta je tako niska da stvara privlačnu klimu za priljev stranih investicija. Dakle, Singapurac će reći da je problem kriminal koji je takvim sustavom riješen, a Zapadnjak odsustvo zaštite individualnih prava, koja su tamo objektivno ugrožena upravo takvim sustavom.
Takve primjere imaš stalno i u međunarodnim sporovima pa i UN - u. Svatko ima svoju istinu. "Where you sit depends on where you stand."
Tako je mislim i ovdje. Često je riječ o problemima u percepciji i komunikaciji, a ne o licemjerju. A katkad je problem u svemu navedenom skupa...pa i licemjerju.

Tko je glasao

Slažem se načelno. Ipak: U

Slažem se načelno. Ipak:

U tom smjeru ide i zalaganje EU za pronalaženje političkog rješenja, umjesto "kažnjavanja Rusije", ali i postavljanje raketnog štita u Poljskoj. Ovaj puta EU (s izuzetkom svojih istočnoeuropskih i baltičkih članica) je pokazala da ima zajedničku vanjsku politiku, ma kako ona minimalistička bila i treba se samo nadati da će ta zajednička vanjska politika učiniti suvišnom upotrebu raketnog štita.

Nažalost, ništa od toga. Vidiš da su Poljaci već pristali na izgradnju štita, podržavajući američku politiku koja ne teži promatranju Rusije kao partnera, već prijetnje njihovoj svjetskoj dominaciji. Dodatni pokazatelj da sve ide u tom smjeru su izvješća da McCain osvaja bodove na agresivnom stavu u odnosu na Obamin. Zaista su neozbiljni...dovoljno je nekom prikačiti metaforu zla (preko 50% Amera vjeruje da đavo postoji, ali ono, u fizičkom obliku, pod zemljom, u paklu) i oni se slože iza Vođe...nema sivih nijansi kod njih.

U vezi onog što si rekla u vezi globalizacije i njenih obilježija, stoji... međutim, problem je kontradikcija nužnosti i realnosti - politike međuovisnosti i konsenzusa, u odnosu prema neo - imperijalizmu, koji nažalost, zasad prevladava.

Tko je glasao

Ali to ne znači da se u oba

Ali to ne znači da se u oba slučaja ne naziru obrisi mogućnosti uspostavljanja novog svjetskog političkog poretka (bilo boljeg ili lošijeg).

Mislim da princip poštivanja suvereniteta drugih država nikad nije bio dosljedno provođen. Ne znam koliko sam u pravu, ali čini mi se da je taj sustav uspostavljen tek u pauzi Svjetskog rata (što su I. i II. svjetski rat zapravo bili - jedan jedini rat), no ubrzo ga je povrijedila Njemačka, a povrijeđivale su ga i druge velike sile kada je to njima odgovaralo. Nakon II. svjetskog rata imamo neko poštivanje suvereniteta, ali opet postoji niz tzv delegiranih ratova, pa zatim vojnih intervencija, a tu su opet i doktrina američke premoći na američkom kontinentu i ruska doktrina "ograničenog suvereniteta" u sklopu Varšavskog pakta. Nakon 1990. opet ista situacija, iako se stekao dojam da postoji neko poštivanje suvereniteta. Za neke akcije pokušava se postići (kvazi)legitimnost u sustavu međunarodnog prava, no taj sustav se na jednu stranu može lako izigrati a na drugu stranu postoje različite interpretacije. Tako da mislim da ovaj rat nije uvod u neki "novi svjetski poredak" u smislu poštivanja ili nepoštivanja suvereniteta, nego uvod u "novi svjetski poredak" što se tiče više globalnih centara moći, ne više s dva konfrontirana pola, nego s više centara moći koji će biti suprotstavljeni jedan drugome, ali ne više u svim područjima (recimo Kina je definitivno jedan centar moći, no ona ne pokazuje ambiciju vojne dominacije u široj interesnoj sferi, umjesto toga ona se širi ekonomski).

U tom smjeru ide i zalaganje EU za pronalaženje političkog rješenja

Možeš ovo malo elaborirati, kako EU ima tu zajedničku vanjsku politiku? Ok, isposlovano je primirje, i EU sad traži ulazak Gruzije u NATO (tough one), ali to su uglavnom potezi dominantnih članica Unije, a ne "zajednička politika".

Složila bih se s onima koji primjećuju da se eventualno priznanje neovisnosti Osetije i Abhazije od strane Rusije može smatrati direktnim odgovorom na priznanje Republike Kosova nakon jednostranog akta odcjepljenja od Srbije.

Ne, mislim da se Rusija protivi nezavinosti Kosova baš zato da Južna Osetija i Abhazija ne bi proglasile neovisnost. Rusija ih želi imati pod svojom dominacijom. Ako i proglase nezavisnost, bit će to u stvarnosti vrlo ograničeni suverenitet pod kontrolom Bijele kuće (ali ne one američke, nego ruske, tako se zove zgrada Vlade u Moskvi). Tako da mislim da tu stvarno nema govora o poštivanju principa suverenosti, nego o pokušaju Rusije da učinkovito kontrolira svoju interesnu sferu, ma kako god to bilo opravdano "međunarodnim pravom".

Ukratko, globalizacija proizvodi dva fenomena: sve veću individualizaciju i sve veću međuovisnost svjetskih društava.

Da, i još k tome regionalizaciju i jačanje identiteta nekih etničkih ili regionalnih skupina koje su dosad bile uklopljene (ukalupljene) u veće "nacije" (ne znam da li si i to mislila pod pojmom individualizacije).

Tko je glasao

Samo da kažem, novi sustav

Samo da kažem, novi sustav ocjenjivanja me zbunio pa umjesto da ocijenim komentar, slučajno sam sebi dao bod. Ako netko zna kako ga skinuti, nek kaže.

Tko je glasao

Prica o Gruziji prirodni je

Prica o Gruziji prirodni je nastavak price o priznavanju Kosova.

Sto se tice Amera, Europljana, ovih onih, uistinu. Toliko su se isprostituizirali da mjesta za moraliziranje nema. Samo, sta nas to ceka u buducnosti pod kapom NATO saveza? E, to pitanje mene plasi.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Samo, sta nas to ceka u

Samo, sta nas to ceka u buducnosti pod kapom NATO saveza? E, to pitanje mene plasi.

I samoga me uistinu plasi pa se pitam: Hocemo li se opet biti na strani gubitnika?

Tko je glasao

Ameri i Rusi odmjeravaju

Ameri i Rusi odmjeravaju snage, a ako će biti pizdarija, ginuti će Europljani, kao što su već poginuli mnogi u Gruziji, bez da su imali ikakvog utjecaja na razvoj događaja, već su žrtve taštih igrica jedne velesile i druge wannabe velesile.
Nije baš neka politika tako ubijat ljude, nije budućnost u ubijanju.

BTW. Kako se zasivi kada nekog želim citirat'?
Ezekiel 25:17...

Ezekiel 25:17...

Tko je glasao

Kako se zasivi kada nekog

Kako se zasivi kada nekog želim citirat'?
Baci oko:
http://pollitika.com/filter/tips

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Hvala! k+ ! Ezekiel 25:17...

Hvala!
k+ !

Ezekiel 25:17...

Ezekiel 25:17...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci