Tagovi

Revolucija koja tinja! Bu?enje nacije?

Nakon što smo skoro svi mi ovdje zaboravili na studentske prosvjede, na štrajkove i blokade fakulteta u RH i nakon što se slegla prašina oko toga svega (makar prividno je slegla), mislim da bi bilo dobro pregledati te doga?aje i malo raspraviti temu koja je aktualna i dan danas.

Odakle toj generaciji ideja da mogu na takav na?in uspjeti sa svojim ciljevima?
Teroristi zatvaraju javne ustanove i drže taoce, ovdje nije bilo žrtava ali na kraju su ti mladi ljudi sebe stavili u toj ulozi taoca. Prvi put u povijest da je terorista u jednom u ulozi taoca, te definitvno i žrtve!

Glavna parole su im bile:
„Jedan svijet, jedna borba“
„Obrazovanje nije na prodaju“
+ „Koliko košta kila znanja?“
Uz napomenu kako su ?esto puta prve dvije parole stavljali u istoj re?enici, nekima bi to izgledalo malo kontradiktarno ali uz njihove napore da dobiju simpatije svih nas koji smo pratili te doga?aje osobno mislim kako nisu ništa pogrišili stime!

Meni je bila interesantna ?injenica kako nisu imali „vo?u“ ili „izabranog“ do donosi odluke u ime sudionika ili da provodi volju ve?ine. Koncept koji je relativno stran svima nama koji živimo u društvu koje je sre?eno na takav na?in, bolje re?eno funkcionira na takvim principima rada od kako znamo.

Je li takav pristup bio njihov revolt protiv ovog sustava u kojem živimo?
Ako pogledamo kako su doslovce išli kontra svake dosadašnje logike ili poznati „revolucionarni“ metoda rekao bi kako njihovi „prosvjedi“ nisu bili odraz volje ili želje za besplatnim obrazovanjem ve? i direktan revolt protiv ovog korumpiranog i vrlo iskvarenog društva u kojem živimo.

Kada pogledamo kako se radilo o mladi ljudima koji su obrazovani i koji su imali najbolje prilike u našoj državi doživjeti nekakav dodir sa „idejom“ koju zovemo „sloboda“ vidim elementarnu reakciju na ovaj novokomponirani ili prebojeni režimski sustav u kojem i dalje živimo ovdje u ovim krajevima. Moglo bi se re?i kako su pobrkali cilj svog djelovanja, cilj im je doslovce u podsvjiesti bio „borba za op?e dobro“ dok su oni sveli tu bornu na „borbu za besplatno obrazovanje“. Mislim da ni sami nisu bili sviesni koji su motivi njima davali potrebni adrenalin za djelovanje.

Druga stvar koja mi je jasna je doslovce zaklju?ena jednostavnom i osnovnom matematikom, to su bila dica koja su odrasla za vrime rata u bivšoj SRH i BiH. Ovi mladi ljudi su ratna generacija pa nije ni ?udo da biraju „revolucionarne“ taktike ili metode.

Rat na ovim krajevima je ostavio svoje tragove, ne samo fizi?ke ve? i psihi?ke, to je svima jasno. Te posljedice se najviše osjete u toj želji za „op?e dobro“. U raznim dilovima našeg društva se izražava na druga?ije na?ine, tako se na nivou obrazovane mladeži izrazilo na na?in koji još nije bio vi?en na podru?ima bivše SFRJ.

Onaj dio koji mene malo zabrinjava u tome svemu je kako to da upravo taj sloj mladi ljudi koji jesu obrazovani nisu ustali protiv ovog nasilja i terorizma koji se provodi protiv njih i to svakim danom. Terorizam i represija koja je stavila RH u top 10 država u psotocima mladi koji konzumiraju neprimjerene koli?ine alkohola, konzumiraju duhan, i naravno koli?eine droge koja se konzumira u odnosu na broj stanovnika! Da li je ta statistika direktan odraz „ratne generacije“ ili je kombinacija nedostatka uspjeha u borbi za „op?e dobro“ kao i psoljedica postratne RH?

Imamo onda još jednu statistiku koja je zabrinjavaju?a u ovoj RH.
MI IZUMIREMO!!!!!

Kako? Pa jednostavno, starimo, sve manje dice se ra?a i sve dulje živimo, što nas dovodi do statistike u kojoj mi u RH starimo i kao takvi doslovce izumiremo. Naravno ne?emo izumrit u roku par godina ali za manje od jednog stolje?a uz ovakav tempo ?emo nestati.
Zašto je ova statistika vrlo bitna u ovome što iznosim po pitanju mladi generacija?
Jednostavno se pitam koliko roditelja koji nisu „ratna dica“ ve? su dica socijalizma prihva?aju ?injenice poput „pa neka si popije kojeg pivkana“ ili „ma probao je samo unu travu, nije to ništa“ ili „zapali jednu sine, smiri si živce“? je li ikome poznata takva scena ili takve izreke! Dobro promislimo što radimo i kako radimo, kuda vodimo tu našu dicu našim primjerima i rije?ima a da ne kažem ono što smatram najvažnije, našim djelima!

Ve? desetak i kusur godina slušam izraze u RH poput „Dica rata“, kako sam ve? dotaknuo nije se vodila briga o tome kako rastu i kakav utjecaj i primjer ostavljamo njima svojim djelovanjem. Ta generacija je relativno brzo odrasla, relativno brže stari od oni generacija prije njih. Nau?ili su kako se klin klinom izbija. Nau?ili su kako se sila jedino pobje?uje silom. Je li ovo što smo odgledali u više navrata sa raznim prosvjedima bilo „Hrvatsko prolje?e“ 21 stolje?a?

Je li to sve zajedno bio po?etak ne?ega što ?e dovsti do korieniti promjena u sustavu ovdje u RH?
Možda danas izgleda kao da je to sve prošlo, da je ta prašina slegla. Ja se iskreno nadam kako nije tako. Vidim i osjetim nekakve rije?i nekih pojedinaca koje prije nisam mogao primjetiti, na žalost u želji za pobjedom u ovoj „borbi za op?e dobro“ sve se ?ini presporo i ?ak neprimjetno u odnosu na probleme koje postoje i koje se gomilaju iz dana u dan.

Relativno sam ?esti gost u Zagrebu, primjetim kako su ulice prazne u na?nim satima (ili jutarnjim satima), nekada je bilo poznato u kojem klubu (mjesto za zabavu) se okupljaju mladi kojim danom. Danas vidim kako je to sve manje primjetno. Nema se odakle financirati takav luksuz. Zašto sada govorim o „tulumarenju“ kada sam malo prije izražavao zabrinutost zbog statiske koja pokazuje da imamo ogormni problema sa legalnim i nelegalnim drogama? Pa odrastao sam u gradu Melbourne, u državi Victoria u Federativnoj Državi (i kontinent) Australiji, pa si uzimam za pravo da sebe zovem „Gradskim ditetom“ i ako danas uživam u bogatsva našeg Slavonskog Sela! U svakom svijetskom gradu di sam prošao je bilo nešto za te mlade generacije i to skoro pa svakim danom u tjednu, u Zagrebu toga nema. Zagreb „Glavni Grad RH“. Razmislimo malo kako je to ipak pokazatelj o tome u kakvim vrimenima živimo. Nekada je bilo zabave, slušam starije generacije kada pri?aju o tome, bilo je sadržaja i ponude za tu mladež koja je živjela u Zagrebu (neovisno odakle su došli). Danas u zagrebu imam osje?aj kao da onaj pesek ima ve?u ponudu za zabavu od onog klinca ili onog studenta! Možda imam krivi dojam ali opet ponavljam kako si još uvijek uzimam za pravo da sebe smatram „gradskim ditetom“ i kao osoba koja je prešla pola sita (dolsovce) prije nego što se oženio mogu otovoreno re?i da sam vidio po koji gradi? i razli?itim krajevima ovoga svita i malo doživio tu ponudu koju su tada imali u tim gradovima za nas mlade!

Bijeg od realnosti, Alisa u zemlji ?udesa.

Danas umjesto droge ili alkohola imamo i drugi na?in na kojem si možemo osigurati potreban bijeg od realnosti. Zovemo ga „Internet“.

Ovdje svi mi ponekada uživamo u slobodi govora, u nerealnim uvjetima gdje smo tolerantni jedni prema drugima, gdje se danas koljemo rije?ima a sutra se branimo. Ovdje nalazimo sebi ono što nama fali u stvarnom svijetu.
Kome bi ja mogao održati ovakav monolog a da me ne prekine 101 puta sa rije?ina „ali ja“ ili nešto poput „NE, nisi u pravu“.. pa ni smisao re?enice ne bi mogao prenjeti kamoli još smisao cijele teme. Mladi danas sve više uživaju u slobodi interneta, izgube se po pitanju svakodnevnice i svoju potrebu za nekakvu slobodu u idealnom svitu pronalaze upravo ovdje, kao i ve?ina nas koji smo aktivni na netu. Rekao bi kako je internet postao jednim djelom RH onakvui kakvu želimo, u ovom društvu gdje je represija na snazi neki su pronašli svoju slobodnu državu u „cyberspace-u“... što je jako opasno jer ako žive u ovoj zemlji ?udesa i spremni su prihvatiti i tolerirati nepravdu realnog svijeta onda što ?e se desiti kada jednog dana shvate da ipak u relanom svitu se živi a ovdje puem interneta se samo družimo!

Ja bi na kraju rekao kako smo mi kao Hrvatska nacija neovisno o podrietlu postali poput onih famozni zemlaja Južne Amerike.

Ekonomski smo to postali odavno, bez obzira što bi nama medije htjeli re?i da nije tako. Moralno smo isto tako odavno postali društvo koje se prilago?ava svemu i svima samo neka nas ne diraju i da nama bude dobro. Osobno kažem da uvijek može biti bolje, ali dobro ja nisam sa ovih krajeva pa je za o?ekivati da ?u kao pravi vanzemaljac bubnuti nešto drugo od onoga što je ovdje „norma“ ali nikakvo ne može biti normalno! Politi?ki. ZNA SE.. neka nam Don Ivo i njegova velika obitelj vodi psolove i živote neovisno o tome da li bili na funkciji ili imali titulu ili ne! Oni su pak pravi kraljevi ove naše kraljevine koja se zove „zemlja ?udesa“. Po broju državljana sa nedovoljnim obrazovanjem smo skoro pa na istom nivou kao i ve?ina tih zemalja iz Južne Amerike, po broju nezaposleni (siromašni) smo isto tako tu negdje! Ne mogu dalje, ve? me steže u prsima.
Ho?u re?i da skratim ovaj dnevnik, postali smo ranjivi. Jako ranjivi.

Mladež nam nije fokusirana, znaju da moraju se boriti za promjene ali ne zanju kako ni kojim metodama. Nemaju povjerenje u ovo što smo stvorili ovdje u RH i to sa velikim pravom su skepti?ni i puni nepovjerenja. Ve?ina državljana je u banani po pitanju svoje mogu?nsoti da nešto stvore ali i dalje šute i trpe. Na budu?oj burzi rada u toj EU smo doslovce naj jeftinija radna snaga jer najve?i broj naši radnika nema dovoljno škole i sve više zbog situacije u zemlji koju smo svi mi stvorii postaju sve manje iskusniji jer kao i sa stranim jezikom, ako ga nemaš gdje korsititi polako i zaboraviš!

Na kraju ostaje samo jedan morbidna tišina, tišina koja se mogla osjetiti najbolje u bilo kojem djelu velikog pisca Sir William Shakespear, tišina koja pro?e kroz onu koš?anu srž. Tišina jer nema ni potrebe postaviti pitanje „Što re?i na ovakvu istinu koju sam ovdje iznjeo“.

Razmislimo malo o tome što smo gledali na našim fakultetima ne tako davno, pogledajmo malo sviejt oko nas i realnost koja je bolna.

Kada budemo shvatili koji nam je cilj onda ?e i ona „borba“ za op?e dobro se pokrenuti i ne?e ju nitko i nikakav režim ni partija ni mafija ni presednik ni armija ili milicija modernog doba mo?i zaustaviti.

Moram za kraj citirati jednu pismu koja je više nego potrebna kao završetak ovoj ideji:

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, ja?a ho?e bit,
ak je sada u snu mala, ?e se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati bra?o mila, ?ujte našu rije?,
razdružit nas ne?e sila baš nikakva ve?!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Jakob Matovinovi? - Jakša
"volim svoje i poštujem tu?e"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Komentari

Vremena se mijenjaju. Ono

Vremena se mijenjaju. Ono što je nama bilo fora sada više nije. Zašto roditelji misle da neka zastranjivanja u noćnom životu nisu tako strašna:
pa ni oni nisu bili ništa bolji, pače poglavito, još i gori. Kada pogledaju što su iznjedrili još su i happy. Stari ljudi kažu: čiji su, dobri su.
O studentima- bili su o.k.- moje subjektivno mišljenje. Dobro organizirani, zahtjevi možda malo pretjerani, ali ako se ide trgovati moraš puno tražiti da dobiješ bar minimum.
Loša strana - izostala podrška onih za koje su se i borili. Oni koji plačaju, mi koji smo manji od miša- kada se samo spominju demonstracije, jer ne do bog da izgubimo posao, do kojega smo jedva došli. Imamo pravo reći svoje mišljenje, samo ipak je bolje to reću u 4 zida, ili na netu. Tko ima muda reći svom šefu da je jebeno govno, i da nije gazdin brat, da bi,prema svom IQ,čistio kanale, i to sa nadzornikom.

A pravi otrov društvenog života i pitanje nataliteta je TV. Da ga nema, mnoge tate i mame bi to postali više puta, a bilo bi i više vremena za razgovor roditelji - djeca.

Tko je glasao

Kada govoriš o studentskim

Kada govoriš o studentskim prosvjedima trebaš imati na umu da su to djeca rođena neposredno pred rat, dakle ništa ne znaju o životu u "socijalizmu".
Drugo radi se o svjetskoj manifestaciji prava na besplatno obrazovanje jer znanje nije roba, to je intelektualno naslijeđe brojnih prijašnjih generacija i pravo budućih da ga usvajaju. To je problem raznih zemalja pred najezdom krupnog kapitala koji melje sve pred sobom i koliko vidimo upravo si je otpilio granu na kojoj je sjedio. Kao i kod nas ignoriranje stvarne pameti je trend. Amerikanci sada kada su zaglibili rade razne programe za natrag.
Naši su u toj svjetskoj manifestaciji najuglednija ekipa - baš zagrebački ff. Zahvaljujući rigidnom društvenom okruženju, a opet i fala bogu ostalom kakvom takvom kvalitetnom obrazovanju (to je jedno od rijetkih kvalitetnih stvari što se nije odmah razj..... kao npr pliva, jer nije bilo toliko profitabilno, ali očito sada dolazi na red). Naime spretno su povezali anonimnost i neisticanje vođa (jer ih i ne priznaju) sa plenumskim izglašavanjem odluka što je vrlo zamorno. Nisu dizali nerede kao njihovi kolege po raznim zemljama. Upornost u borbi sa ignoriranjem vlasti im je priskrbila ugled u cijelome svijetu o kojem naravno hrt i eph nisu niti htjeli obavještavati javnost jer su naravno imali striktne upute ex ministra & co.
Po nekim procjenama ukazujući na ključna mjesta kuda se lova galonima odljeva (autoceste, mostovi, druge kapitalne gradnje i razno) spasili su u tom trenu jedno 2 do 3 puta veću sumu da ne ode u vjetar (pardon na privatne račune) tada od sume sa kojom roha maše sada.
Inače ja nemam za njih straha, ne puše gluposti iako im se svašta servira. Naravno neki bi htjeli prihvatiti uhodana pravila igre tipa učlaniš se u partiju i nema problema za tvoju izvrsnost i budućnost - ali izgleda da je tom obrascu došao kraj.
p.s. ne slažem se baš sa svime u ovom predugom dnevniku ali otvara pitanja. A svako pitanje zapravo otvara put.
preporuka zbog bolje informiranosti:
http://www.slobodnifilozofski.com/

Tko je glasao

Koliko mi je poznato još ni

Koliko mi je poznato još ni jedna dlaka nije pala sa ni jedne glave.

Koliko mi je poznato više manje svi ti koji su bili pri kraju sa studijima su završili i polako se zapošljavaju, što u školama to u određenim administrativnim poslovima.

Je li možda ovaj potez zamjena za onaj šmrk i vodeni topovi koji su se koristili 70ih godina?

Da li je ovo način na kojem će se upravo ovo godište razdvojiti , zaokupirati sa svakodnevnim brigama i onda ekipa na vrhu nastavlja sa svojim dosadašnjim tempom?

Šira slika je malo mutna, svakodnevni problemi rastu iz dana u dan.... i ljudi se gube u toj džungli! Ciljevi se zaborave i naravno jedinstvo postoji samo među onima kojima je to potrebno za njihovu egzistenciju na vrhu piramide!

Ne tribam citirati taj mali dio dnevnika, jer ponavljao bi se ali vidim potrebu ovdje da malo elaboriram na tu rečenicu iz dnevnika.

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Koliko mi je poznato još ni

Koliko mi je poznato još ni jedna dlaka nije pala sa ni jedne glave
nije jasno na koga misliš. Obrnuto vidim. ne da nije pala dlaka sa glave nego imamo prave padaline:
pao ex ministar prosvjete, pao ex premijer, pale razne gradnje, pale i neke dozvole igh-u , pao vidošević sa konja, pao čaćić zgazivši dva života, pao marinac, pao protega, pao sobol, pao bandić i hrpa kumova, pao je i sam barba luka iako mu je teško priznati....
Mi da imamo normalne vrijednosti u glavi sada bi lako sredili stvar. problem je u nama. u djeci toj je nada.

Tko je glasao

Tko od anvedeni nije na

Tko od anvedeni nije na položaju?

A upravo ta dica su puštena u pravi svit koji nema ni malo milosti, u svitu di su dirigenti svi na broju i koji se međosobno guraju a nama ga stalno turaju.

Bivši misnistar, još uvijek od velikog utjecaja i odradio vrhunski svoju ulogu u Predsjedničkim izborima, Predsednik HGK nikada nije bio popularniji i koliko vidim ništa mu ne fali. Jedna gradnja se usporila a mimo nje pedeset novi se progurale u ime kooperanata i partnera, Čačić kao Čačić koliko god smetao nikada nije nikoga zgazio osim nevine žrtve i zbog toga bi mogao u povlaštenu penziju uz svojih milijuna koje uzima priko direktora "marioneta", Barba Luka je verran vojnik partije i ostaje takav do svoje smrti, nije ništa izgunio ostao je tamo di mu je misto.. "u pratiji" nikada verniji ni poslušniji od ovoga što je sada, Banditići su i dalje tamo di su i bili, kumovi se sastaju po kafanama... ne vidim uspjeh... vidim da treneri menjaju igrače jer su neki igrači dobili žute kartone... žute kartone jer su bili u ofsajd a međušni im je mahao... na izborima vidim kako će sudija (mi) opet dati njima svima veliki zagrljaj uz poruku "vidimo se na slijedečoj utakmici" (slijedeči mandat koji je u biti jedno poluvrime jedne utakmice u ovome sportu).

Nisam skeptičan, u ovom prilogu mogu jedino biti septičan jer geldam kako govna plivaju i mi te smradove trpimo iz dana u dan. Koliko god mi kao pojedinci imali svoje mišljenje ima četverostruko više koji ne misle već slušaju... slušaju jer su sitne duše koje kažu hvala gospodarima nakon dobre porcije "biča"... gledam to 16ak godina... i nikakvo mi nije jasno... i najvjerojatnije neće nikada meni to biti jasno.
Možda sam glup, priznam da nisam pametan, da sam pametan imao bi puno više od ovoga što imam danas i ne mislim samo na materijalno! Jer samo budala može se odreči bogatsva i izabrati ovo što sam ja izabrao, toliko priznam i prihvačam po pitanju mog životopisa.

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci