Tagovi

Rekapitulacija hrvatske demokratske tranzicije

Uskoro se navršava 17 godina otkako je Republika Hrvatska me?unarodno priznata, i otkako je postala me?unarodno priznati pravni subjekt. Dogodilo se to nakon raspada države Socijalisti?ke Federalne Republike Jugoslavije, države koja je bila višenacionalna ali u kojoj se nacionalno sputavalo, država koja je bila liberalna, a opet polutotalitaristi?ka....

Demokratska tranzicija, što je to? Tranzicijom se obi?no ozna?ava samo prijelaz iz centralnoplaniranog u tržišno gospodarstvo, no prava je tranzicija mnogo dublji, sociološki proces, koji ozna?ava prijelaz cijelog društva iz stanja sputane slobode u stanje slobode, demokracije, vladavine prava, kulture i tolerancije.

Hrvatska je povijest, što se tog ti?e, zaista bila teška, po?evši od Austrougarske, u kojoj je hrvatska politi?ka i društvena scena bila obilježena borbom za afirmacijom nacionalnih prava, i s druge strane borbom protiv monarhijskog centralizma i apsolutizma. Istovremeno, pojedini dijelovi Hrvatske, iako ekonomski i društveno zaostali, tada su bili dijelovi (srednje) Europe mnogo više nego što su to danas.

Nakon Austrougarske slijedilo je nesretno razdoblje Kraljevine SHS i Jugoslavije, u kojoj je hrvatska politi?ka i društvena scena i dalje bila obilježena borbom za afirmacijom nacionalnih prava i borbom protiv centralizma i apsolutizma (kraljeve diktature). Promijenio se samo smjer protiv kojeg su se isukavali ma?evi: prije Be? i Pešta, a sada Beograd. Neki su se protiv svega zla borili na svoj na?in: doslovno, isukavanjem ma?eva, podizanjem tenzija..neki su se pak borili opet na svoj na?in, obrazovanjem, znanoš?u, kulturom...pristup koji definitivno dugoro?no pali, jer onaj prvi može dovesti samo do krvi.

A nije trebalo dugo ?ekati da se to i dogodi. 10. travnja 1941. uspostavljena je NDH, kvazidržava pod velikom potporom "saveznika" Njema?ke i Italije, država za koju su mnogi smatrali da je to "kona?no rješenje hrvatskog pitanja", što ona nikako nije bila, jer je postala poprište krvavih doga?aja. I opet: hrvatska je politi?ka i društvena scena i dalje bila obilježena nacionalnim, sada onim pravim, isklju?ivim nacionalizmom koji je u prvi plan stavljao samo nacionalno (i to ideološki iskonstruirano).

Slijedila je pobjeda partizana i komunista, te njihov krvavi obra?un s poraženom državom, ?ime su se samo rodila nova neprijateljstva i nova želja za krvolo?nom osvetom. Kota? povijesti se opet okrenuo, a da se ništa nova nije dogodilo. Nova je država bila mnogo više proizašla iz "narodnog opredijeljenja" i pobjede nad fašizmom, ali je tako?er bila optere?ena diktaturom i totalitarizmom partije, te borbom za nacionalno i protiv partijskog centralizma. Ista pri?a..

A nakon toga, izlazak iz SFRj i Domovinski rat. Rat je homogenizirano naciju, doveo do obrane države, ali je s druge strane stvorio nove podjele kao što to ratovi rade. Hrvatska je tada zapo?ela dug put prema uspostavi potpune slobode i demokracije modernog europskog tipa, u skladu s hrvatskom politi?kom i društvenom tradicijom, a s time povezano i tranziciju prema tržišnom gospodarstvu (koje je u direktnoj korelaciji s demokracijom samo ako uklju?uje osobne slobode).

Demokratska tranzicija se, usprkos svemu, i dalje odvija. Odvijala se ona konstantno proteklih 17-18 godina, i danas su gra?ani Hrvatske mnogo svjesniji, mnogo liberalniji, i mnogo obzirniji prema svemu. I svjesni svojih prava i obveza.

Me?utim. Hrvatska je demokratska tranzicija i dalje vrlo ozbiljno optere?ena dvjema stvarima:

1. I dalje se u prvi plan stavlja ono nacionalno. Hrvatsko je nacionalno pitanje rješeno samom uspostavom slobodne Hrvatske, to je valjda jasno. Nije samo po sebi sporno stavljanje nacionalnog u prvi plan, ve? davanje apsolutne prednosti nacionalnom. To se doga?a u smislu: "ono što je hrvatsko, apsolutno je nepovredivo, a tko se ne slaže, sigurno je nacionalni veleizdajica, suradnik udbe, jugonostalgi?ar i sli?no". Pritom se zanemaruje i demokratska kultura dijaloga i tolerancije, pritom nisu važna ni ljudska prava ni one temeljne postavke koje omogu?uju ostvarenje ljudske slobode. Pritom je pravo imao njema?ki predsjednik Richard von Weizsäcker, koji je izjavio da je "domoljublje ljubav prema svojemu, a nacionalizam mržnja prema tu?emu". I ne samo mržnja: svaki oblik isklju?ivosti.

Hrvatsko društvo još nije izišlo na ?isto što želi: i kako se odnositi prema onome što ima nacionalni predznak, a ide protiv nekih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Svaki prigovor u tom smislu ponekad se proglašava i "izdajom", a zapravo se radi o ne?emu na ?emu svaka osoba mora inzistirati na temelju svog osobnog integriteta. Ide se tako daleko da se negira pluralizam stavova, da se nije?e pravo na slobodno izražavanje mišljenja, posebno ako isti?e da su u prvom redu temeljna ljudska prava.

2. Stoljetno promoviranje principa podobnosti ispred sposobnosti (?ime se samo željela osigurati naklonost vladaju?em režimu) te isto tako neefikasnost i korumpiranost sistema, posebno u razdoblju druge Jugoslavije, dovelo je do toga da se i dalje podobnost cijeni više od sposobnosti, a isto tako dovelo je i do razvoja "paralelnog sustava uprave" , drugim rije?ima do razvoja korupcije, jer kada je državna uprava neefikasna, spora i politizirana, tada treba pribje?i drugim "metodama" kako bi se ostvarila svoja prava. Ako nije mogu?e, npr, izgraditi ku?u a da ne budete ?lan partije (ili vladaju?e partije), onda je mogu?e "zaobi?i zakon" samo davanjem odre?ene "donacije". Ili sli?no.

To je sve dovelo do toga da danas imamo neefikasnu upravu, ali isto tako i "sustav bez sistema" da posudim sintagmu jednog mojeg poznanika, nedostatak strategije i vizionarskog proimišljanja, te sveprisutna premreženost interesima. Samo je bilo pitanje vremena kada ?e se ti interesi koherentno posložiti, pa da imamo jednu kompletnu politi?ko- korporativnu strukturu koja kroji propise i situaciju u stvarnosti samo prema osobnim "afinitetima".

Princip podobnosti, a ne sposobnosti, doveo je i do toga da se mnogi stavovi koji nisu kompatibilni s odre?enom paradigmom jednostavno nije?u i proglašavaju "izdajni?kima". Nekad se pokušavalo biti na partijskoj liniji...danas princip podobnosti diktira ( u kombinaciji s 1. to?kom) da se mora uvijek biti na liniji s nacionalnim, s hrvatskim, promoviraju?i hrvatstvo (što god to bilo) i uzdižu?i ga na razinu kulta i oltara...ne shva?aju?i da se i domoljublje, i to "hrvatstvo" o?ituje u kulturi dijaloga, toleranciji, poštivanju drugoga i uvažavanju osobe do sebe, ?ak i ako ona ima dijametralno suprotne stavove.

Postoji nekoliko stvari koje me posebno brinu, kao "obi?nog" gra?anina RH, a to je porast radikalizma, isklju?ivosti i politi?ka polarizacija koja polako nastaje u zemlji, a sve zbog nesre?enih politi?kih, društvenih i gospodarskih prilika. Vlada od jednog ?ovjeka koja se bavi samo kriznim managementom, oporba koja šuti i mirno ?eka da joj vlast padne u krilo...

Slovenska blokada samo ?e pogoršati stvari - tamo se zapravo doga?a nešto sli?no, jer je njihov zahtjev za "krpicom mora, krpicom zemlje" (kad je mi imamo toliko mnooogo) podignuta na razinu vrhunskog nacionalnog prioriteta (dobro su se zapitali neki u Sloveniji: zar smo zaista svi postali "Ruplovi ujetniki", po vje?nom slovenskom ministru vanjskih poslova kojeg je kao "posebnog odposlanca za zunanje zadeve" preuzeo i novi, o?ito ne-toliko-proeuropski premijer Borut Pahor). Protiv Slovenaca nemam ništa protiv, dapa?e, no smeta me da obje strane po?inju udarati u ratne bubnjeve.

Škodit ?e to Sloveniji itekako, a nama još više. Prvenstveno radi toga jer raste nezadovoljstvo tom "pokvarenom Europom" (a zapravo se nezadovoljstvo vlastitom vladom i situacijom u državi projicira na vanjske neprijatelje- ali, nisu li to isto napravili i Irci u onom svom famoznom referendumu?), jer raste euroskepticizam i nepovjerenje prema "toj Europi koja nas ne?e" (opet projekcija), prema tim "pokvarenim Slovencima" (a zapravo je njihova politi?ka struktura ta koja je podlegla zovu jeftinog populisti?kog nacionalizma). Mnogi protivnici EU ve? najavljuju njezino propadanje, iako je EU preživjela ve? 50 godina, i danas je ?vrš?a nego prije. Zaista, EU je projekt bez presedana, par excellence, i zaista vjerujem da je Hrvatskoj mjesto u zajednici europskih naroda, kao suveren narod i suverena država. A mogu?e je istovremeno biti i Europljanin i Hrvat, i državljanin EU, i državljanin Hrvatske. Zaista, prosje?nom hrvatskom euroskeptiku možda bi najbolja "terapija" protiv takvog kratkoro?nog gledanja bila dvotjedni boravak u srcu Europe, gdje se vidi veli?ina europske ideje: nema granice, život u miru, u zajedništvu, iskorištavanje nebrojenih europskih resursa, slobodno putovanje preko granice, shva?anje da ljudi imaju više zajedni?kog nego onog što ih razdvaja...a ne ova naša polubalkanska magla koja nam ponekad ne dopušta da vidimo dalje od vlastitog nosa. Može to putovanje i na trošak državnog prora?una :)) No, kažu da smo u krizi.

Eh, da, gospodarska kriza...Pribojavam se da bi ta svjetska gospodarska kriza mogla pokazati svu dubinu naše, doma?e krize u kojoj smo još uvijek. U takvoj situaciji, možemo se samo bojati kaosa koji ?e nastupiti i brže nego što to o?ekujemo. Još i s takvim politi?arima...Vladi je trenutno o?ito cilj samo ostati na vlasti (pri ?emu se ne biraju sredstva, po?evši od kao, slu?ajnog progona facebookera, do ulizivanja crkvenom establishmentu i zabrane ustavnog prava na rad)...A gdje smo tu mi, gra?ani, i naše pravo na normalan život? Zapravo, trenutno sam prili?no pesimisti?an što se ti?e situacije u Hrvatskoj u slijede?ih nekoliko mjeseci. Bit ?e ovo kaoti?na godina...ali i kaoti?no desetlje?e.

Jer, kriza bi nas mogla ponovno vratiti na po?etak: poništiti pozitivne rezultate hrvatske demokratske tranzicije...a onda ?emo i slijede?ih 10 godina opet ?itati iste vijesti i pisati iste analize.

Ne znam koje je rješenje. ALi ono što je definitivno sigurno (a to najavljuje i njema?ki Zeit) , a to je da ?e slijede?a godina definitivno biti godina gra?anskih inicijativa. Gra?anske inicijative ne moraju biti samo politi?ke, mogu biti i društvene, i obrazovne, i kulturne...no, u 2009. godini lokalna ?e zajednica (na slici varaždinska gradska vije?nica, jedna od najljepših vije?nica u Hrvatskoj) i naši gradovi i sela biti mjesta gdje ?emo se morati potruditi sami. Za mnoge ?e nažalost slijede?a godina biti godina otkaza (nadam se što manje!) i mnogi ne?e ni htjeti misliti na nešto drugo. No, sigurno je da ?e nadolaze?a godina biti godina u kojoj ?e mnogo ovisiti o našoj osobnoj inicijativi, angažmanu..pa makar to bilo i samo u našem susjedstvu,. A cilj je? Hrvatska kao moderna europska zemlja izvrsnosti, tamo negdje 2020. Hrvatska kao otvorena, perspektivna zemlja, u kojoj ?e svi dobronamjerni biti dobrodošli, zemlja koja ?e znati cijeniti i svoje hrvatske i svoje europske korijene, ali i zemlja koja ?e isto tako znati prihvatiti novo i biti ukorak sa svojim vremenom.

Reklo bi se: živi bili pa vidjeli!

hyeronimus.mojblog.hr

Komentari

Nitko ne sme da vas bije

Nitko ne sme da vas bije osim naše i Vaše milicije...... (neki dan kada je Sanader štitio Ustav)

a ovdje vidimo koliko smo postigli po pitanju demokratizacije:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/12-koraka-prema-komunizmu/416137.aspx

naslov članka: "12 koraka prema komunizmu"

i mi sebi zamišljamo kako smo napredovali!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

ALi ono što je definitivno

ALi ono što je definitivno sigurno (a to najavljuje i njemački Zeit) , a to je da će slijedeća godina definitivno biti godina građanskih inicijativa

Da, Hyeronimus, to je JEDINI način da se izvučemo iz ovog mulja u koji smo gurnuti dobrim dijelim i zbog svoje osobne inertnosti, neznanja i neinformiranosti...sad se pokazuje da je stanje relativnog blagostanja, vrijeme kad je plebs bio uljuljkan povoljnim kreditima, krasnim reklamama i/ili je bio strasno angažiran u borbi partizani vs. ustaše...velika prevara vladajućih (svih boja)....

"Za mnoge će nažalost slijedeća godina biti godina otkaza (nadam se što manje!) i mnogi neće ni htjeti misliti na nešto drugo"...da, to je jedna OZBILJNA prepreka: egzistencijalni strah, fokusiranje samo na sebe i svoj opstanak.
Postavlja se pitanje: kako to nadvladati i naći extra energije za ove gore aktivnosti...

zato sam i ja pomalo pesimista (osobito otkad sam malo više toga pročitala o Obami i što i tko zapraff stoji iza svega toga; onda kad još jednom pogledaš npr. The Zeitgeist i pomisliš, fuck, čemu sav taj trud, najbolje se skoncentrirat na svoj mali životić i što kvalitetnije ga proživjet..) ..a opet, s druge strane, kad vidiš da neke inicijative usprkos svemu, IMAJU EFEKTA (Facebook, HBO, ova prestavka Ustavnom sudu o 11. izb. jedinici, itd.) ili se sjetiš, npr. filma Erin Brokovich (po istoimenom događaju) pa onda i ovaj Michael Clayton movie, itd. onda shvatiš da IPAK ima smisla djelovati, svemu usprkos..

mislim da je Die Zeit generalno u pravu. i kod nas, rješenje je u pojedinačnim, jasno targetiranim akcijama gdje se energija ne raspršuje na 20 različitih ciljeva pa su onda i šanse za uspjeh dovoljno velike da pojedinac, pored brige za sebe, smogne snage da mobilizira barem 30% svoje energije i vremena....

promijeniti svijet ne možemo ali ga malim koracima možemo učiniti dostojanstvenijim mjestom za življenje. ovo vrijedi posebice za Hrvatsku gdje od dostojanstva običnog pojedinca (osim ako nije u HDZ ili SDP) nije ostalo skoro ni "D"..

CC

Tko je glasao

Prihvatimo li kao činjenicu

Prihvatimo li kao činjenicu tezu da su nacionalni pokreti u Jugoslaviji devedesetih bili samo izraz težnje partijsko-ekonomskih elita za nastavkom kontrole i upravljanja svakovrsnim zbivanjima na ovim prostorima, sve što se zbivalo i zbiva na planu "hrvatske demokratske tranzicije" niti malo ne čudi. Pa nisu li baš dojučerašnje perjanice među prvima uskočile u vlak "demokratskih promjena" i "nacionalnog oslobođenja" i "uvođenja tržnog gospodarstva"?

Kozmetika demokratskog sazdana od bujanja političkih stranaka i formalnog usvajanja demokracije i zakona tržnog gospodarstva ne može skriti po demokraciju žalosnu činjenicu kako su metode i sadržaj vladanja novih-starih elita u osnovi ostali nepromijenjeni. I dok ono nacionalno, ranije suzbijano i jedna od glavnih zamjerki bivšem sistemu, dobiva gotovo neograničen prostor za iskazivanje, druga zamjerka, nedostatak demokratskih sloboda, dobiva tek nešto deblji sloj šminke koji se ogleda u postojanju institucija kojih valjda sam naziv treba upućivati na to da smo postali i demokratska zemlja.

Međutim, vidjeli smo da se i taj naoko slobodan prostor za iskazivanje nacionalnog može sužavati i proširivati, ovisno o trenutnoj potrebi političkih elita. Da je tomu tako se vidi iz činjenice da nacionalno izbija u prvi plan baš kad su aktualna preslagivanja političke pa čak i one ekonomske moći, dakle u izbornim ciklusima. Ne treba sumnjati da će na određeni način svoje mjesto naći i ovaj put, barem radi kreiranja opće klime u kojoj će se događati lokalni izbori.

Što se tiče stvarne demokracije, ona se ne ogleda u postojanju već funkcioniranju institucija i mehanizama pravne države. A kako tu stojimo, zna se.

Iz svega se dade zaključiti kako naša tranzicija nije daleko odmakla i da smo zapravo još na početku kad jačanje ljudskih sloboda, posebice onih na slobodu govora i izražavanja, tek treba omogućiti značajniji utjecaj građana na ukupna zbivanja u državi. U tom smislu je od velike važnosti svaka građanska inicijativa, pa čak i ovo što mi radimo ovdje. Neke su stvari krenule na bolje, samo treba biti uporan i ne dati se smesti raznim.

B-52

Tko je glasao

Bah. Bila jedna mocna ekipa

Bah. Bila jedna mocna ekipa sto se htjela odrzat na vlasti kroz sve moguce nacine, pa je muljala i muljala i muljala, istovremeno gubila podrsku u narodu, dok ekipa na kraju nije popizdila i sterala ih u jednu stvar. Ekipa koja je samo htjela normalno zivjet.

Taj proces muljanja, muljanja i muljanja zove se proces tranzicije, jeli.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nije najuspješnije uspjelo

Nije najuspješnije uspjelo poređenje njemačke tranzicije 1945 (denacifikacija) i 1989 (lustracija). Prva je provedena pod nadzorom amerikanaca jako strogo, principijelno, i uspjeh nije izostao. Druga tranzicija 1989(lustracijom), takođor je bila doslijedna, principijelna, vjerodostojna, jedom riječju, jako kvalitetna i postavila jasne parametre.
Za razliku od Njemačke u Hrvatskoj se očekuje uspješna tranzicija ali sa komunistima i njihovim štitom i mačem UDBA-om i KOS-om kao vodećom snagom!?
Što se desilo u RH. Tranzicija u kojoj se nezna ko su lijevi ko desni? Nezna se tko su dobri, a tko loši momci. Namjerno je napravljen sustavni kaos vrijednosti, demokrati se progone, UDBA i KOS caruju! Namjerno se rade zamjene teza, UDBA manipulira i usmjerava zatvorenike savjesti, demokratske snage se zakonski progone! Naravno da je u ovakvom političkom okružju izjava bivšeg presjednika Njemačke Richarda von Weizekera neprikladna i da se je na nju u ovom kontekstu licimjerno pozivati.

Tko je glasao

Nije najuspješnije uspjelo

Nije najuspješnije uspjelo poređenje njemačke tranzicije 1945 (denacifikacija) i 1989 (lustracija). Prva je provedena pod nadzorom amerikanaca jako strogo, principijelno, i uspjeh nije izostao. Druga tranzicija 1989(lustracijom), takođor je bila doslijedna, principijelna, vjerodostojna, jedom riječju, jako kvalitetna i postavila jasne parametre.

Prava denacifikacija u Njemačkoj je izvršena sedamdesetih i osamdesetih i to stvarnim a ne zakonskim i birokratskim tehnikama, mlađe svjesne generacije su počele tretmane roditelja i djedova. Na temelju toga je lako izvršena i lustracija.

Tako da i kod nas još ništa nije obavljeno. Sve je to zagrijavnje i prave igre tek predstoje i tek su krenule. Mlađe generacije, ali mlađe koje sada imaju do 25, su trezvenije, pametnije i u objektivnoj poziciji da ima smeta ta farsa pa je nešto slično Njemačkoj krenulo.

Tko je glasao

Bilo bi lijepo (u smislu

Bilo bi lijepo (u smislu doživljaja katarze u trenutku osvještavanja) kad bi današnji dvadesetogodišnjaci svojim očevima počeli postavljati pitanja tipa: što si radio u ratu, tata? kako si dobio mirovinu, tata? odakle ti lova, tata? zašto nisi prosvjedovao, tata? itd. Međutim, ne treba smetnuti s uma da se društveni događaji rijetko kada ponove na isti način i s istim rezultatima u različitim društvima.

Meni se čini da će ti mladi ljudi prije stavljati u pitanje odnose u društvu (poput mladih Grka i Grkinja nedavno), s obzirom na osjećaj gubitka perpsektive i nepodnošljivu nejednakost u realnim životnim šansama. Tako doživljavam pisanje Hyeronimusa i drugih iz njegove generacije. Mislim da ih odgovori koje će dobivati neće zadovoljiti i da će posljedice tog nezadovoljstva rezultirati nečim puno bitnijim za budućnost ove zajednice, nego što je lustracija.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Molim, ovo nije rasprava o

Molim, ovo nije rasprava o lustraciji , nego o temama koje se dotiču u dnevniku. Ne želim da se ovo pretvori u još jednu raspravu o lustraciji ili da pojedinci forsiraju svoje vlastite teme. I to radi nivoa rasprave.
Što se pak tiče izjave Weizsäckera, podsjećam da je totalno isto izjavio i napisao i papa Ivan Pavao II.: "Nacionalizam gaji prijezir prema drugima, dok domoljublje gaji ljubav prema svojemu."

Tko je glasao

Pitanje tranzicije je

Pitanje tranzicije je neodvojivo od lustracije i zato bi bilo iluzorno i neozbiljno očekivati reagiranje na temu u kojima se neće redovno pojavljivati lustracija, samim tim što tranzicija i lustracija egzistiraju simultano kao i sukcesivno. Ko vatru pali mora malo od dima zaplakati.

Tko je glasao

"Nacionalizam gaji prijezir

"Nacionalizam gaji prijezir prema drugima, dok domoljublje gaji ljubav prema svojemu."
Ja bi definirao nacionalizam kao ljubav prema domovini iskazana "velikim" riječima, a domoljublje je ljubav prema domovini iskazana normalnim govorom.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

A što su to "velike"

A što su to "velike" riječi, a što je to "normalni govor" ? I zašto domoljublje mora uključivati "govor", tj zašto definiraš to preko govora?
Svodi li se tada sve samo na retoriku (možda i bez stvarnog sadržaja, a možda i bez pokrića)?

Tko je glasao

A što su to "velike"

A što su to "velike" riječi, a što je to "normalni govor" ?
Ovo moje ne treba čitati doslovno i ne odnosi se samo ne čistu retoriku. Pod govorom podrazumijevam i "body language" i općenito način života.
Normalan govor je kad netko uredno i pošteno živi i radi svoj posao i, najkraće rečeno, pošteni je član zajednice.
Velike riječi pretpostavljaju prvenstveno retoriku koja govori o krvi, precima, ognjištima, stoljeću sedmom, izdaji, vitezima, čistoj rasi, naciji i zapravo ih je teško nabrojati jer izrazito ovise o kontekstu i svaka samo ovako navedena se može osporiti. Prepoznaju se i po tome što su u običnom životu zapravo nebitne.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

-

-

Tko je glasao

1. I dalje se u prvi plan

1. I dalje se u prvi plan stavlja ono nacionalno. Hrvatsko je nacionalno pitanje rješeno samom uspostavom slobodne Hrvatske, to je valjda jasno. Nije samo po sebi sporno stavljanje nacionalnog u prvi plan, već davanje apsolutne prednosti nacionalnom. To se događa u smislu: "ono što je hrvatsko, apsolutno je nepovredivo, a tko se ne slaže, sigurno je nacionalni veleizdajica, suradnik udbe, jugonostalgičar i slično"

2. Stoljetno promoviranje principa podobnosti ispred sposobnosti (čime se samo željela osigurati naklonost vladajućem režimu) te isto tako neefikasnost i korumpiranost sistema, posebno u razdoblju druge Jugoslavije, dovelo je do toga da se i dalje podobnost cijeni više od sposobnosti, a isto tako dovelo je i do razvoja "paralelnog sustava uprave" , drugim riječima do razvoja korupcije, jer kada je državna uprava neefikasna, spora i politizirana, tada treba pribjeći drugim "metodama" kako bi se ostvarila svoja prava.

Dobro si naveo ali nisi doveo u vezu. Ako se i malo dovede u vezu onad je ta naoko složen farsa jednostavna - ništa nije važno, to su samo pomoćna sredstva, važan je samo profit.

Slično kao kao kod Nikole Pašića, kojem su srpska pitanja bila pomoćno sredstvo, i za KP su nacionalna, jugoslavenska i socijalna pitanja bila pomoćno sredstvo, slično Staljinu. Da su i nakon 1990.g. nacionalna i pitanja demokracije i ostalog posve sporedna i pomoćna, njabolje je vidjeti po Srbiji. Oni se ne opterećuju time, sve političke snage su protiv partizana i SK a nacionalističke, iako su svi od ex partizana i SK, a demokracija im je samo farsa, što se najbolje vidi sada kada su najdemokratski i najsocijaliniji. Kod njih je to 100 %, kod nas 90 %, u BiH slično. U Crnoj Gori poptuno čisto ...

Razlika je, kao što G-news navodi, u prilikama. Dok je Tito bio živ prilike su mu omogućavale male ucijene (uvijek Trst a i razno) pa da dobije nešto što se pola ne vrati + da se zaradi na švercu - npr. transfer tehnologije ne ide izravno Evropa-SSSR nego putem izmišljenih specijalnih alatnih strojeva SAS Zadar, za što se dobije ekstra lova.

Ali su i takve koristi, što se uvijek vidi poslije, donijele više štete nego koristi. Naj svjetski državnik se nije ni ohladio a njegova pretorijanska garda putem Milke Planinc predsjednice SIV-a je morala saopćiti da treba stezati kaiš, slično sada u Rusiji, kod nas i Srbiji. A baš sada je odigrana repriza sedamdesetih, u RH i po ex SFRJ je cca 2.000 mlrd kuna ulupano u nešto iz čega ni alkemijom ne možeš vratiti 10 %.

I nema neke naročito različitosti snaga nego preveliko jedinstvo oko derivata nekretnina i financija, sve logično veoma slično kao početkom dvadesetih u režiji Nikole Pašića i evropskih ortaka ili sedamdesetih i devedesetih iz kojih razdoblja je 90 % udarnih snaga.

Međutim, bez ikakve dvojbe baš takva duga dosljednost je zajedno sa svjetskom krizom povjerenja omogoćila obrat koji je krenuo. Dio ljudi se sjeća i nastavio je drugu tradiciju, koja se naročito istakla prije 100 godina. tridesetih, šezdesetih i stalno pomalo, uvijek puno više i furioznije nego što prilike dopuštaju, tako da su vrlo brzo mogli svjedočiti tornadu koji polako ali sigurno mete svu tu nužnost nužosti koja nije nužna. Npr. ni ono bolje to se vuklo nisu stvorili oni za koje se priča nego su samo bili prinuđeni u nekim okolnostima, kao djelove industrije, javno zdravstvo (Štampara su ganjali i staro i novo jugoslavenski režim a Zagreb i dalje 90 % radi u bolnicama i onome od prije II svj. rata), obrazovanje ...

Tako da i farsa zabune pomaže. Vlada uvjerenje da se je i nekim razdobjima ipak napravilo dosta toga kroisnog a razmjerno potrošenom nije niti 10 % od tridesetih, šezdesetih te niti 5 % u donosu na manjinsku praksu za koju se navodno ne zna. To u kombinaciji duljeg deficita milijardi te izmjenjenih okolnosti sa krizom povjerenja čini ubitačnu minimalističku smjesu uz koju je neizbježan duboki bankrot dugog puta od Nikole Pašića do jedinstva svih snaga sa HAAB i drugim mešetarima po ex SFRJ i EU.

Stvar nije raspoređena u borbeni sukob nego baš obrnuto, otpora i mogućnosti otpora odavno nema i združene lokalne i međunarodne divizije su došle do točke prekomjenog jedinstva i sukoba sa svojim dugim napredovanjem. Npr. jako je dobro što su jedinstvene i čvrste oko osnovnog posla, okupacije i hapanja nekretnina te trženja uz najviše cijene i zarade, osnove zadnjeg stoljeća i svih revolucija i političkih i drugih opcija, čemu nema otpora i što dulje tako drže i ide to su obrat i bankrot pouzdaniji. Unuci neće imati druge nego u danom trenutku nešto poduzeti oko djedova, unutar štabova će nastati takve izdaje i spašavanja ... a nikakvih drugim moćnih snaga nema ni pomoći, nemoćna Rusija, nemoćna Mađarska, EU, USA, čak i Kina ... ponor između potrebnih mlijardi i dostupnih sve veći, prekrcanost divizija kramom i blato sve veće ... a zahtjevi financijera i vjerovnika, uključujući one što su financirali ex društvene stanove, tvrtke, hotele, te naročito evropskih financijera i vjerovnika ... sve veći ...

Također jako pomaže inercijska mobilizacija i zbijanje redova oko zajedničkog kazana, klasično ponašanje kokošarskih krda pred propast, ovdje slično kao pred nedavnu propast carstva Istoka 1989.g. i carstva derivata nedavno - sve izgleda obrnuto, moć homogenija i jednistvenija nego ikad, a kad krene ...

P.S. Iako malobrojne, snage kontrarevolcuije su odavno raspoređene po svim točkama, na većini su stigle i prije ideja neprijatelje o osvajanju, te su uspostavile i drže veze sa svim lsičnim snagama po svijetu i međusobno. Obzirom na višestoljetnu pouzdnost i iskustva preokreta ne treba ni najmanje sumnjati da će znati i upsjeti reagirati po svim bojištima. A kao što primjećujemo, niti mjesec dva od same obvaje krize povjerenja moda se mijenja i do jučer kulturnom revolucijom zasljepljene mase danas ne žele ni čuti za većinu toga što taj neodoljivi život jeftinih makinacija i instant estetike pruža.

Tko je glasao

Evo nekih vječnih tema na

Evo nekih vječnih tema na koje se vežu raznoliki profiti /kao danas se netko čudi što neki hoće pokorit neke-tako je bilo uvijek.
1. Oholost
2. Škrtost
3. Bludnost
4. Zavist
5. Neumjerenost u jelu i piću
6. Srditost
7. Lijenost

Možda bi neki mlađi ljudi s Kaptola /pogled na sutra/ mogli doprinjeti situaciji

Tko je glasao

Držim da bih s razlogom

Držim da bih s razlogom imao vrlo, vrlo veliki broj primjedbi i nastavnih možebitnih iz toga konfrontracija i polemika. Međutim, stvarno mi to ne pada na pamet ako se, i kada se to doživljava kao "svađa". Naime, valja uočiti da napisati dobar tekst ali jednako tako napisati i referentne primjedbe i uočavanja - nije "manje vrijedno" - dapače. Najjednostavnije je pročitati članak, nešto zaključiti - i otići na neki drugi tekst itd.
Ovdje ću ti, stoga, umjesto komentara postaviti tri pitanja.
1. Jesu li narod i nacija sinonimi?
2. Da li postoji, a ako postoji, u čemu je onda razlika između pripadnika naroda i pripadnika nacije?
3. Je li važnije da pripadnik narod ili pripadnik nacije ima vlastitu državu, te da li državne vlasti moraju dati prednost zaštiti pripadniku naroda ili pripadniku nacije ?
(Ne žuri s odgovorom!)

Tko je glasao

Konfrontacija - da! Polemika

Konfrontacija - da! Polemika - da! Konstruktivni razgovor i rasprava - da! Svađa, vrijeđanje, provokacije - ne!

1. Narod i nacija nisu sinonimi.
Ali , često se takvima smatraju i spominju, iako ne znače isto, u onom pravom smislu.

Da pojasnim:
Narod je skupina i zajednica ljudi karakterizirana i povezana slijedećim obilježjima:
* zajedničko ime (naziv)
* zajednička povijest, i zajednička "kolektivna memorija" (mitovi, legende, običaji)
* zajednička kultura
* zajednički jezik
* zajednička tradicija i običaji
* osjećaj pripadnosti nekoj "domovini" i/ili toj konkretnoj zajednici

Narod, latinski populus, povezan je s ethnosom, no povezuje ga i zajednička kultura.

Nacija, za razliku od naroda, je mnogo čvršće povezana zajednica, narod koji može ostvarivati svoja politička prava. U tom smislu, pojam "nacija" mnogo je više obojen politološki nego sociološki. Nacija je politički narod, ali ne nužno povezan s konkretnom državom, to jest, nije postojanje države preduvjet za postojanje nacije, ali je nacija sposobna ustanoviti državu. Što opet ne znači da narod ne može imati svoju državu također.

Da pojasnim: postoje etničke zajednice koje se nisu uzdigle na razinu naroda, ali ni narodi koji nisu na stupnju nacije. Npr. Jugoslavija je imala šest službenih naroda - ali je li postojala i jel postoji jugoslavenska nacija?
Nadalje: Švicarska - tamo žive četiri naroda, ali postoji i jedna jedinstvena švicarska nacija.

Usporedba s SAD-om i Australijom, i Kanadom npr ne stoji, zbog toga jer se tamo od pripadnika raznih naroda formirao politički narod, nacija, što se očituje i u jeziku. American nation. SPominje se i american people, npr., a pojam "people" bio bi mnogo bliži pojmu narod.

Ili recimo francuska nacija/narod. Iako, europske su zemlje nešto drukčije, ovdje je puno više povijesti, tradicije, stoga mnoge države imaju svoje "nacije" ali su te nacije više obilježene "narodski" , na drukčiji način nego što je to američki narod (koji je zapravo nacija).

Npr: Njemačka. U Njemačkoj živi njemački narod. Taj njemački narod ujedno je i nacija, jer je politički konstitutivni element i faktor koji nosi na sebi državu. No, u Njemačkoj žive i pripadnici drugih naroda, koji nisu ujedno i nacija, a nisu ni pripadnici njemačke nacije, no, politički gledano, ravnopravno su državljani NJemačke i imaju sva prava i sve mogućno sti ,a i obaveze. Turci u Njemačkoj su takav odličan primjer.
Turci u Njemačkoj dio su turskog naroda, ali ne spadaju u tursku naciju, a niti u njemačku, ali u svojoj domovini (=Njemačkoj) imaju i prava i obaveze (nedavno je jedan Turčin postao i vođa jedne parlamentarne stranke).

S druge strane, postoji npr palestinski narod, ali daleko su oni od nacije...

Nacija je latinski natio, a narod je latinski populus. No, treba biti oprezan, jer su, čak i uz najbolju definiciju (koja određuje opseg, doseg i sadržaj pojma), često se ti pojmovi koriste unakrsno, spominjući narod misli se na naciju ili obrnuto. No, vrlo je jasno da postoji razlika, ako ne na razini samog objašnjenja , onda se to vrlo lako vidi na primjerima.

3. Budući da je tvoje pitanje u svjetlu gornjih objašnjenja prilično nejasno, dopusti ovakvu usporedbu, recimo za Švicarsku. Treba li Švicarska dati prednost jednom švicarskom Francuzu pred npr Ššvicarskim Talijanom? I jedan i drugi spadaju u različite narode (koji su možda i izgubili svoj identitet, odnosno identitet im se prenio u nacionalni identitet), a obojica su pripadnici švicarske nacije..S druge strane, u Njemačkoj npr. iako Turci nisu dio njemačke nacije., treba li ih Njemačka zato diskriminirati?

Ili, ajmo u kontekst Hrvatske. Postoji hrvatski narod koji je ujedno i državotvoran (potencijal za naciju). Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda i stoga je hrvatska kultura, jezik, tradicija, itd karakteristično ili glavno obilježje države Hrvatske. U Hrvatskoj žive i državljani Republike Hrvatske koji su dijelovi drugih naroda, i oni čine nacionalne manjine, baš zato jer je Hrvatska država hrvatskog naroda. Ali, Hrvatska je i država svih svojih državljana i građana. Svi oni, nisu dio neke hrvatske nacije, ali se u političkom smislu mogu smatrati hrvatskim državljanima, hrvatskim građanima, i Hrvatska im je dom.

Postoje i Hrvati koji nisu dio hrvatske nacije (ili nisu dio te državotvorne komponente hrvatskog političkog naroda), a svejedno su dio hrvatskog naroda. DOk isto tako postoje pripadnici drugih naroda, npr srpski, češki, koji nisu dio hrvatskog naroda, ali su u određenom smislu dio hrvatske nacije (u formiranju), ali nisu ni dio ni srpske nacije, npr.. Ali jesu dio srpskog ili češkog naroda.

KOmpaktan odgovor na tvoje treće pitanje bio bi: pred zakonom i ustavom su svi jednaki.
No, budući da je Hrvatska ujedno i nacionalna država, tako onda neće u Hrvatskojn službeni jezik biti npr češki, nego hrvatski. No budući da je i Hrvatska zajednica svih svojih građana, svi će biti pred zakonom jednaki, svi će imati pravo na jednake ili približno jednake mogućnosti, što će se očitovati u tome da će npr češki biti službeni jezik u pojedinim gradovima, općinama gdje su Česi većina ili značajna zajednica. Ali - svi će državljani biti jednaki pred zakonom, a za to nije bitno kojeg su naroda!

Ako misliš da sam skomplicirao, molim te onda pročitaj još jednom pažljivo moj tekst...i probaj uvijek primijeniti na primjere!

Tko je glasao

Hyeronimus nekako smo

Hyeronimus

nekako smo istodobno objavili komentare. Naravno, s ovim se ne želim vraćati na raspravu koju smo već imali i vodili, jer bi to bilo bespotrebno ponavljanje. Konačno, a kao što sam i kazao - objavit ću o tomu zaseban članak, sa stanovitim brojem potpuno drukčijih određenja naravno u onim bitnim razlikama. U tom smislu zahvaljujem na trudu na ovim odgovorima.

Sve dok ne "usaglasimo" neslaganja u temeljnim određenjima (definicijijama) i daljnjem tumačenju, dakako da mora postojati različitost pa čak i sukobi u komuniciranju. Naravno, ne zbog sukoba kao sukoba, jer je to prazno gubljenje vremena, već zato što smo na području dubokih hrvastkih podjela. Prema tome, ovo je područje prvorazrednog političkog interesa i to se mora znati uočiti.

Tko je glasao

Priznajem da postoje teme za

Priznajem da postoje teme za raspravu. No, sve ovisi o karakteru tih tema. Recimo, o tvrdnji 2+2=4 se može raspravljati, ali na određen način. Isto tako, o tome da je akceleracija sile teže = 9.81 m/s2 se isto može "raspravljati" ali na određen način. Društvene su teme podložne raspravi, ali također na određen način. U sva tri slučaja to je konkretna znanstveno utemeljena argumentacija.
U svakom slučaju, pozdravljam konstruktivnu raspravu., za nju sam uvijek raspoložen i nadam se da će i drugi slijediti taj primjer.

No, moja je poanta bila da se hrvatsko shvaćanje demokracije još uvijek previše opterećuje stavljanjem nacionalnog iznad svega, pa i iznad zakona. Paradigmatski primjer za to jest: "Hrvatski vojnici u domovinskom ratu nisu činili zločine", pa sve do takve tvrdnje kao što je "Hrvat ne može počiniti zločine u ratu". Hrvatska je politička scena obilježena takvim izjavama i tvrdnjama. To je samo jedan od primjera za točku 1.

NO, to je samo jedna od teza/tema koje se dotiču u tekstu...

Tko je glasao

Hyeronimus, mi smo se u

Hyeronimus,

mi smo se u svezi ovoga komentara Uto, 06/01/2009 - 00:11 odmah u početku izravno "ukrstili" upravo po ovom pitanju, koje je duboko pogrešno. Naime, o tvrdnji 2+2=4 se može raspravljati ali isključivo od strane stručnjaka. Ti kažeš da su društvene teme podložne raspravi, ali također na određen način, i kažeš da je u sva tri slučaja to konkretna znanstveno utemeljena argumentacija. Ranije sam ti već odgovorio, i to vrlo hladno - i to opetujem, da onda kada je riješ o društvu - tada se nalazimo na području živoga, a ne na području neživoga. Stoga je vrlo teško odrediti što je to konkretna znanstveno utemeljena argumentacija, a držim čak da je to i nemoguće - neovisno o tomu što ekonomija, pravo itd. itd. itd. - za sebe kažu da su znanosti. Kao što sam kazao, predočit ću ti to i na primjeru naroda u zasebnom članku, makar sam o tomu već podosta i govorio. Skrećem pozornost da sam javno predočio definiciju grada Zagreba - i čekao sam da bilo tko pokuša izvršiti osporavanje. Nije se nitko našao - i to s razlogom !

Drugo. Držim da tvoja poanta ne bi trebala biti na tomu, citiram: " … da se hrvatsko shvaćanje demokracije još uvijek previše opterećuje stavljanjem nacionalnog iznad svega, pa i iznad zakona." Naime, takvi stavovi jednostavno nemaju nikakve "veze" a ni "sveze" s demokracijom.
Treće. Nadalje kažeš : " Paradigmatski primjer za to jest: "Hrvatski vojnici u domovinskom ratu nisu činili zločine". Osobno znam na što misliš, međutim, i oni koji tako nešto tvrde ali i oni koji tako nešto osporavaju, iz mojega motrišta nisu u pravu. Ovo n a g l a š a v a m ! A za ovo potpisati sam n a g l a š e n o "referentna osoba". Bit će prigode da to i objasnim, sada je "malo prerano". Konačno, pišem i objavljujem i sadržaje, pa i na oblikovni način, i po temama na način za koji ja referentno držim da je primjeren, a ne "naručitelji". Je li to moj "elitizam"? Naravno da nije.
To je proisteklo iz analize brojnih tuđih pogrešaka, ali i ranijih brojnih osobnih pogrešaka. Stoga, MI na ZAGREBAČKOM TREĆEM PUTU ne g r i j e š i m o (a uskoro i na HRVATSKOM).
A koji vole ponavljati tuđe pogreške, njihov problem.

Tko je glasao

Stoga je vrlo teško

Stoga je vrlo teško odrediti što je to konkretna znanstveno utemeljena argumentacija, a držim čak da je to i nemoguće

Kad govorim o "konkretnoj znanstveno utemeljenoj argumentaciji", mislim na argumente, a argumenti, kao takvi, uvijek su dobrodošli. Dobro je poznato na temelju kojih argumenata i podataka se mogu izvlačiti određeni zaključci - takvi su argumenti poželjni u svakoj raspravi, no nažalost, obično ih u političkoj raspravi ima najmanje: tu prevladavaju uglavnom argumenti ad hominem, izvrtanja riječi, provokacije, osobni napadi, argumenti sile i slično.

Ekonomija, pravo, političke znanosti...možda nisu egzaktne znanosti (i nisu, jer je nemoguće dizajnirati nekakav eksperiment i donositi zaključke na temelju empirije, a da opet možeš to sve povezati s teorijom), no i tamo postoji određen način argumentiranog zaključivanja. Dakle, kad kažem da su "društvene teme podložne raspravi, ali na određen način" mislim upravo na te argumente. Ako mi kažeš npr da su narod i nacija jedno te isto, onda pred tebe postavljam npr primjer Jugoslavije: šest naroda (konstitutivnih, "državotvornih"),a jugoslavenska nacija? Ne postoji, niti ju je uspjela stvoriti nekakva politička sila, što samo pokazuje da se "nacija" ne stvara silom i "izvana". I slično.

Drugo. Držim da tvoja poanta ne bi trebala biti na tomu, citiram: " … da se hrvatsko shvaćanje demokracije još uvijek previše opterećuje stavljanjem nacionalnog iznad svega, pa i iznad zakona." Naime, takvi stavovi jednostavno nemaju nikakve "veze" a ni "sveze" s demokracijom.
Treće. Nadalje kažeš : " Paradigmatski primjer za to jest: "Hrvatski vojnici u domovinskom ratu nisu činili zločine". Osobno znam na što misliš, međutim, i oni koji tako nešto tvrde ali i oni koji tako nešto osporavaju, iz mojega motrišta nisu u pravu.

Ima, itekako to veze s demokracijom. U moderno uređenoj demokratskoj zemlji svaki građanin ima svoja prava i obaveze, određene Ustavom ali i nekim temeljnim nepisanim pravilima koja normiraju život u modernim uređenim društvima. U situaciji kada se ispred demokratskih normi, ustava, zakona, vladavine prava stavlja ono nacionalno (najčešće korumpirano principom podobnosti), tada se može reći da demokracija ne funkcionira, iz jednostavnog razloga što se svim građanima ne može garantirati ista razina prava i mogućnosti. Primjera se za to može naći mnogo, od koketiranja s ustaštvom i nejasnog odnosa do NDH mnogih, ne samo tzv hrvatske desnice, preko odnosa prema Haaškom sudu, odnosa ka nacionalnim manjinama, reakcije na slovensku blokadu, euroskepticizma itd.

Stoga se i tzv nacionalno usmjereni političari još uvijek ne mogu konkretno odrediti prema tom pojmu. Jedan dokaz toga je i tvoje inzistiranje na npr "metropoli hrvatstva", što je sintagma koja je samo obični politički konstrukt, a ne i stvarno, faktualno stanje (jer, što je to "hrvatstvo"? jel to nešto slično što i "srpstvo"? ). Btw, nemoj ovo shvatiti kao napad na svoje "teze", već shvati to kao pokazatelj toga što hoću reći. Uostalom, kao što je i nemesis rekla, kakve veze ima pojam naroda s demokracijom? Svi su ljudi pred zakonom jednaki - zato jer su ljudi, i to s njihovom nacionalnom opredijeljenošću ne bi trebalo imati nikakve veze.

Za mene - nacionalno ne isključuje europsko i građansko, ni malo.

Tko je glasao

Uvijek me nanovo oduševi

Uvijek me nanovo oduševi tvoja erudicija, otvoren um i progresivnost u stavovima, Hyeronimuse. Ljudi poput tebe me inspiriraju i daju mi nove razloge da i dalje radim to što radim.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Neću odgovarati na pitanja

Neću odgovarati na pitanja koja postavlja zdravko.gracin, jer ih je uputio Hyeronimusu. Reći ću samo da su prva dva potpuno irelevantna iz političke perspektive, jer upućuju na problematiku kojom se bave društvene znanosti, a treće pitanje je apsolutno bespredmetno i s aspekta znanosti i s aspekta politike.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Nemesis ima pravo. Nije

Nemesis ima pravo. Nije važna toliko ta , ako baš hoćeš akademska razlika (koja i nije samo akademska, jer se zbog toga i krv prolijeva) između naroda i nacije, nego je važnije to što je uopće to relevantno za modernu hrvatsku političku scenu!
Zakon bi trebao biti jednak za sve. Isto tako i ustav. DObro se zna kakva su nečija prava i obaveze. Politika može funkcionirati i bez toga, odnosno , netko se može proglasiti "nacionalno orijentiranim", pa da iz toga proizlaze neke konkretne političke akcije, nasuprot onima koji nisu toliko nacionalno usmjereni (ali nisu zbog toga nužno nacionalni izdajice ili manji domoljubi). No, hrvatsko nacionalno pitanje je riješeno, ali svejedno hrvatska politička scena ne može naći pravi put i iscrpljuje se u raspravama oko nacionalnog i narodnog.

Posljedica toga je i vječna rasprava oko ustaša i partizana, udbaša i jugonostalgičara. a ta rasprava, kojoj je jedna od svrha i skretanje od pravih problema, ima svoje duboke korijene u ona dva razloga koja sam naveo: 1. isticanje nacionalnog ispred svega, pa i ispred zakona, i 2. princip podobnosti, nefunkcioniranje države i društva.

U tome se očituje nezrelost hrvatskog društva. Jer, puno važnije od toga jel netko Hrvat ili nije ili jel mu japa bil ustaša ili partizan je bitnije jel plaća porez i jel konstruktivno doprinosi zajednici oko sebe.

Tko je glasao

Posljedica toga je i vječna

Posljedica toga je i vječna rasprava oko ustaša i partizana, udbaša i jugonostalgičara. a ta rasprava, kojoj je jedna od svrha i skretanje od pravih problema,

Interesantna rečenica, no kad sam ju ja napisal ( ne baš točno tak, ali smisao je bila ista ), bil sam napadnut od tebe, Nemesis i Zorana Oštrića.

Napisal sam to kod dnevnika koji su pisani od tebe i Zorana, a bavili su se ustašama.

Kod tih diskusija i mojoj kritici da to stalno pisanje o prošlosti ne pridonaša rješavanju problema i da se vas dvoje stalno na to vračate, si odgovoril:

Pa ko tebi brani napisat nešto o partizanima.

Tko je glasao

Kada bi barem bilo točno

Kada bi barem bilo točno ovo što si napisao, citiram: "hrvatsko nacionalno pitanje je riješeno, ali svejedno hrvatska politička scena ne može naći pravi put i iscrpljuje se u raspravama oko nacionalnog i narodnog." No, i na žalost - to nije točno.

Itekako postoji razlog zbog kojih tzv. hrvatska politička scena ne može naći pravi put! To i jeste k lj u č n o pitanje - t r e ć e g p u t a.
Ja o tomu još nisam ništa pisao jer sam s razlogom bio usmjeren na grad Zagreb. Međutim, pitanje hrvaske budućnost je pitanje nalaženja točnih političkuh odgovora upravo na pitanjima hrvatskog naroda i hrvatske nacije. Svi su danas pali na odgovorima, i nije neobično da smo upravo ZATO u ovoj stvarnosti u kojoj se danas nalazimo.

Tko je glasao

Evo i filozofska ljevica je

Evo i filozofska ljevica je konačno krenula čačkati po bespućima naše zbilje i već od blagog čačkanja leti perje

http://www.h-alter.org/tekst/spektakularni-civilno-kulturni-karamboli-%E...

http://www.h-alter.org/tekst/spektakularni-civilno-kulturni-karamboli-%E...

Tko je glasao

ap, pročitao sam ranije.

ap,

pročitao sam ranije. Međutim, hrvatska ljevica ima nekakav genetski poremećaj koji se očituje kroz postojanje sindroma njezine niže vrijednosti. A to znači da gotovo bolesno teži samodokazivanju kroz "umnost", oliti mudrost. Međutim, pitanje "umnosti", oliti mudrosti ne potvrđuje se u akademskom "akademizmu", već u stvarnosti. A to znači da itekako i "najumniji" i "najmudriji" u realitetu hrvatske stvarnosti pod "opštim" pojmom "tranzicija" pokazuju identičnu nedoraslost kao i oni "neumni". Konačno, upravo ti "bjelosvjetski hohštapleri" nisu našli plodno tlo u afričkoj Hrvatskoj (koja je malo manje afričkija od one u Crnoj Gori, primjerice) a da za "tako nešto" ipak ovdje nije postojalo i hm stanovito uporište ... itd.
Itekako je uočljivo kako hrvatska ljevica - odnosno "lijevo slobodnomisleći" još uvijek riječ "narod" gutaju kao krumpir u grlu ili kao grlo u krumpiru - sveisto. Pa se tako "umno" drži da onda kada diplomiraš "ne pristoji" se uz diplomu u lijevoj ruci npr. sa Zagrebačkog ili nekoga drugoga Sveučilišta slikati s "ličkim krumpirom" u desnoj ruci. Naime uz diplomu u lijevoj ruci ide vrećica pomfrita - u desnoj … Naravno da to jako ljuti naše desne Hrvate, koji u desnoj ruci drže lisnicu a u lijevoj ruci hrvatsku trobojnicu … no, i da sada ja nastavno ne ulazim u područje "lijeve esejistike" :)
I da me se ne shvati pogrešno, jer me se ovdje "dosta teško shvaća" - takozvana hrvatska desnica u Hrvatskoj, dapače - jednostavno ne postoji - osim u smislu desnice koja se čvrsto drži za svoju lisnicu. I to je najveći problem. Naime, nazvati desnicom nešto kao što je Djapić, ili kao što je to Tudjmann ili sada Ivan I. predstavlja glupost per definitionem. Djapića i Tudjmanna bih prije definirao domobranima, ali u onom smislu te riječi kakav im i priliči - a to je ljubi doma svoga - i hebeš za drugoga. U tom smislu Bandić i njegovi sudrugovi partijci iz zagrebačkog yes-yes-yes su mnogo humanoidniji, a što je i je - yes, yes!

Tko je glasao

Nemoj potcjeniti hrvatsku

Nemoj potcjeniti hrvatsku filozofsku struku pa ni ljevicu.

Ovo je, iako ništa uranjeno i mistično, veliko otvaranje vrata. Puno više kasne politolozi, arhitekti, ekonomisti, pravnici, inženjeri ...

Kod filozofa je dovoljno samo nekoliko istaknutih i nešto ostalih i sve se je izmjenilo. Već ovo je dovoljno za krajnje ozbiljnu intelektualnu demistifikaciju politike i osnovnih društvenih procesa - jake masovne intelektualne, političke i medijske snage koje putem politike i medija dave društvo sigurno nisu spremne na dijalog i polemiku sa ovdje otvorenim pitanjima i time prešutno pada ta beskrajna mistika i davež. Pada ona i bez ovoga, nije ju ovo oborilo, ali nije bez značaja zvuk zvona koje označava pogreb nekog duljeg života.

Tko je glasao

ap, ah - da, gotovo sam

ap,

ah - da, gotovo sam "zaboravio" na završetak prethodnog komentara. Naime, postavlja se pitanje koji je izlaz iz svega.
Pogodi ? :)

Tko je glasao

Kontrarevolucija. Sve ovo do

Kontrarevolucija.

Sve ovo do sada je revolucionarno i svjetski iznimno. Obzirom da u sintezi sa novim izazovima samo sebe vodi pouzdano i nezadrživo u glib, ne ispuštaju iznimna opterećenja revolucionarnih derivata i krame (nekretnina, love i raznog nagrabljenog sve i svuda te svih gluposti), ne može se nikako izbjeći kontrarevolucija - veće je krenula a svakim danom sve beskrajne revolucionarne divizije i štabovi vape za kontrarevolucijom. Vjerojatno će već za mjesec dva dana masovno nuditi sve to nahapano, nekretnine, rezidencije i raznu kramu za bilo kakvu pomoć a pomoći neće biti ni od kuda. Zato bi samoj revoluciji bilo u najvećem interesu da što brže, kao DDR i sve ostalo 1989.g., žurno krenu u kontrarevolucionarnom smjeru, i zadnju raspoloživu lovu i sredstva ulože u to što brže i djelotvornije. Ali umjesto toga oni, kao superhikovi, grčevito otimaju svaku kunu, nabijau kamate na kamate i sve nade polažu u EU rasprodaju nekretnina od 1.2.2009.g. Kada se odigra i ta zadnja karta kontrarevolucija i minimalizam će doslovno nezadrživo planuti po RH. Kod amorfnog pučkog fronta, a vidimo i kod filozofa, moda se naglo mijenja i već bar 30 % građanstva ne želi čuti za svu raznu mistiku koju smo vječnost poznavali kao dominantnu modu.

Tko je glasao

Napominjem, da pitanja nisam

Napominjem, da pitanja nisam postavio zbog akademizma, ili zbog "provokacije". Naime, u članku je temeljno pitanje tranzicije, i temeljno se spominje Republika Hrvatska - kao država. Nacija, odnosno nacionalna prava itd. čini gotovo "kostur" čitavog članka. Konačno, na stanoviti način ovo pitanje smo već jednom započeli.
S obzirom da sam završio seriju poznatih članaka, danas nisam još stigao objaviti završni članak, s ova sada tri pitanja u biti ću otvoriti nastavno svoj članak o naciji i narodu - naravno hrvatskom.
A sada što je to "bespredmetno" i s "aspekta znanosti i s aspekta politike", prepustimo ipak činjenicama ....

Inače, prva dva pitanja nisu irelevantna iz političke perspektive, i ta dva pitanja. po meni, NE upućuju na problematiku kojom se bave društvene znanosti, jer su one MENI nevažne prema onomu što je bitno iz političke perspektive.

Tko je glasao

Jedva čekam taj originalni

Jedva čekam taj originalni doprinos promišljanju naroda i nacije :), koje ne pripada društvenim znanostima. Možda dobijemo i novo znanstveno područje koje nije niti prirodna niti društvena znanost, tko zna?

A što se tiče političke perspektive, pravo bi pitanje bilo ima li nacionalna država ili država-nacija perspektivu i, ako ima, kakvu to, u uvjetima globalizacije, a posebice asocijacije kao što je EU. Ili, primjerice, pitanje koje je dr. Vjeran Katunarić postavio u svojoj knjizi Sporna zajednica - Novije teorije o naciji i nacionalizmu (2003), da li su nacionalizam i "službeni anti-nacionalizam" komplementarne i međusobno pothranjujuće ideologije i kakve reperkusije njihov međuodnos ima na mlade i male nacije u formiranju i/ili demokratskoj tranziciji?

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ukratko: Bravar je bio

Ukratko:
Bravar je bio bolji!
To su znali i Franjo i Stipe i to je jako ocito.Drzava u cyber svijetu i drzava koja ima kapacitete za vlastito odrzanje i prosperitet bez prosjecenja novca naokolo i rasprodaje resursa je za njih pretezak posao.
Bravarove lose kopije su preuzele samo populisticku demagogiju i kvazidemokratski rakurs.I dalje se ne moze zivjeti od rada, nego samo od stranih kredita, a sa razlikom da je nekadasnji strateski polozaj Jugoslavije koja je ukljucivala Hrvatsku, bio dobar faktor ucjene Rusima i nacin za otpis i produzenje otplate kredita.
Ovog puta cemo zaista vracati sve kredite!
Tj. oni najgluplji ce ponovo nasjesti na retoriku kako smo "mi zaduzeni".
Ja osobno nisam nikome nista duzan, niti sam koga ovlastio da se zaduzuje u moje ime.Spadam u kolateralne zrtve
gomile koja izabire vlastitom lakomislenoscu ove gore cijelo vrijeme visestranacja.Ti zaista ne zasluzuju bas nista bolje od onog sto slijedi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci