Tagovi

Reforma državne uprave

Završni dio teksta

REFORMA DRŽAVNE UPRAVE

".......Administrativni aparat je instrument, ili organ pomoću kojeg se vlada društvom, tj. državom. Administracija je, kako smo već rekli; kičma i nervni sustav društvenog sistema ili države, a njen vrh, političari, su i mozak sistema. No i pored ovako važnog položaja golem broj administratora dosta je loše plaćen, a plaća im je jednako mala i jadna radili oni dobro ili loše, pa su nužno i sasvim logično i prirodno, poput kasnoantičkih robova motivirani da rade što lošije i manje, jer manje rada i manje muke razmjenjuju za istu sumu novca.

Doista, kad se ovo malo bolje promotri, vidi se da je ekonomski status suvremene administracije, u osnovnim crtama isti kao i ekonomski status kakvog su imali kasnoantički državni robovi, kako oni koji su obavljali baš administrativne poslove, tako i oni koji su radili obične fizičke poslove na latifundijama ili u rudnicima.

Razlika je samo u tome što se suvremeni plaćaju gotovinom, dok su oni antički bili plaćani u naturi: smještajem, hranom, odjećom, kontubernijem, pekulijarnim stvarima itd. Stanovita razlika je i u tome što su se antičke države ipak brinule o svojim robovima, a današnje baš i ne.

Drugo, posao administratora je takav da socjalni psiholozi i sociolozi uglavnom smatraju da nema posla koji više i gore devastira ljudski duh od ovog, administrativnog. Zbog lošeg rada, profesionalnih, duševnih i karakternih deformacija, administratori u narodu imaju jako loš ugled. Često ih zovu «kancelarijskim štakorima».

Administrativna vrhuška, tj. oni tzv. političari nimalo ne suosjećaju s ovim položajem administracije i stalno su (premda s pravom), nezadovoljni njome. Građani također, a najnezadovoljnija je upravo sama administracija.

Bilo je dosta reformatorskih pokušaja da se administracija pretvori u zadovoljavajuće poslušan i efikasan državni i društveni aparat. Najpoznatiji pokušaji su onaj Weberov, Lenjinov, Rooseveltov, Maoov, nekoliko pokušaja Kanadskih i Britanskih vlada.... Svi su ti pokušaji bili neuspješni, jer su se zasnivali na prostom nasilju nad administracijom: «rezanju»: njihovih dohodaka, «privilegija», prava, devastiranju i ometanju njenog posla itd. Cilj je bio iscijediti iz administracije što bolji rad i što više rada za što manje novca.

Uzvišen cilj, nema što!!!???

Bože zdravlja!!!

Iako će to u većini glava ružno zazvučati, treba ipak reći kako je vrlo dobro da je administracija elegantno izigrala i ismijala sve te pokušaje, jer da nije, stvari bi se znatno pogoršale. S druge strane, kako sam već rekao, administracija nikako ne uspijeva popraviti svoj položaj pomoću masovnih štrajkova kojima pribjegava niti opstruiranjem svog posla (na štetu građana i cijelog društva), tako da ove stvari miruju u mrtvoj točki. No, ne miruje društvo, nego polako...nazaduje.

Kronična neefikasnost administracije, noćna mora svih suvremenih društava, zapravo nije ništa drugo do nužna obrana administracije od prevelike eksploatacije, te dehumanizacije i ugrožavanja njenog ionako lošeg ekonomskog i društvenog položaja. Neefikasnošću, opstrukcijom svog posla, maltretiranjem građana, a i masovnim štrajkovima administracija se brani od nepravde koju joj čini društvo ili uzvraća na nju, osvećuje se.

Jasno, ovakva je obrana jako loša, nepromišljena, a i besmislena, antiproduktivna, jer ugrožava društvo, a onda, posredno i samu administraciju. To je kao da netko „reže granu na kojoj sjedi“. Takva borba ne može dovesti do promjena koje bi vodile ka boljitku.

Nasuprot njoj, i nasuprot političkim pritiscima koji se vrše na administraciju, Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije promijenio bi ove stvari bez ikakvog nasilja. Nakon što bi taj ili neki takav zakon stupio na snagu, administracija bi sama, radi ostvarivanja svojih interesa (što višeg QEADA), povećavala svoju efikasnost i uslužnost. Smanjila bi broj zaposlenih, a podigla im dohotke i ugled na razinu onakvih subjekata koji dobro upravljaju društvom i brinu se o dobrobiti građana, radnika, poduzetnika, poduzeća, obitelji i drugih društvenih subjekata.

Vjerujem da bi nakon etabliranja nekakvog ovakvog zakona posao administratora postao takav da bi ga službenici sa zadovoljstvom i čak sa strašću obavljali, jer bi neposredno vidjeli rezultate svog rada, kako u svom novčaniku tako i u napretku svoje okoline i cijelog društva. Veliko je, naime, to zadovoljstvo i sreća kad čovjek vidi da je uspio stvoriti ili izgraditi neko veliko ili značajno javno dobro. To je motiv kojeg ne treba potcjenjivati, jer, možda, spada u red onih najsnažnijih ljudskih motiva. Nije nimalo rijedak slučaj da ljudi daju i život radi toga da bi postigli nešto takvo.

Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije, pretvorio bi, dakle, ove demotivirane, omrznute i prezrene «robove», „kancelarijske štakore“ u osobe i institucije dostojne velikog poštovanja. To sam čak i uživo imao prilike vidjeti, premda rijetko i, nažalost, samo nakratko. Naime, na ovom zgarištu, nekad propulzivnog društva, zna se katkad pojaviti i poneki plamićak svjetla i dobra, ali se, nažalost, brzo ugasi.

A sada, nakon tolikog odugovlačenja, ono bitno.

Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije, zapravo je zakon o oslobađanju administracije, jer on bi administraciji dao slobodu i autonomiju, slično, ali u puno većoj mjeri nego što su ju radnicima dali zakoni kojima je ukinuto ropstvo i kmetstvo.

To bi bilo dobro, jer bi administratori - koji bi tada, osobnim interesom bili motivirani na rad - bili i neusporedivo efikasniji i produktivniji nego sada kad imaju neformalni status robova koji su prinuđeni na rad i muku za tuđe dobro.

Pored toga, autonomija, koju joj daje ovaj zakon, omogućila bi administraciji da se sama organizira onako kako bi njoj najviše odgovaralo, u svrhu postizanja što je moguće višeg QEAD-a, od čega bi, kako se vidi iz gornjeg teksta, i ona, i društvo imali koristi.

Eto to je ono bitno, a vi sami procijenite koliko je to važno, vrijedno, i da li bi bilo dobro ozbiljiti to u praksi...."

Potpuni tekst ovdje:

https://petarbosnicpetrus.wordpress.com/2015/02/15/reforma-drzavne-uprave/

Tagovi

Komentari

Hitno

Danas sam pročitao nekoliko stvari i zaključio da je Hrvatskoj pajpotrebnije nešto ovako; jer je prepuna gnojnih cista.

https://www.youtube.com/watch?v=iEeMJgV75nQ

https://www.youtube.com/watch?v=r4zX892XOaw

Tko je glasao

Oprez

Nemojte nasjedati na prividnu neozbiljnost mojih postova.

Iza paradoksičnih i "besmislenih " riječi kriju se ozbiljne stvari.

Tko je glasao

Pa nisi nas većinu, valjda,

Pa nisi nas većinu, valjda, tako podcijenio ?!

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Oprez

Tko je glasao

Oprez

Tko je glasao

Opet ja

Opet ja sa svojim paranormalnim pitanjima i idejama.

Ovaj put pitanje glasi:

Možete li zamisliti nešto nezamisljivo?

U okviru teme o funkcionalnoj i efikasnoj administraciji.

Mislim na njeno normalno funkcioniranje i kako ga postići.

Kako vidim, to se smatra nemogućim.

Zašto?

Tko je glasao

vladimirar

Da li si se okušao u pisanju pjesama?

Tko je glasao

Kada drzava prosperira

Sretan je narod,administracija.
Sistem je komplexan i svi ovise jedni o drugima.
Oni, koji su konkurentniji u Globalnom selu su bogatiji.
Oni, koji imaju zastarjelu tehnologiju su siromasniji.
To je globalno selo, kapitalizam, konkurencija.
Grcka.
Ipak nam svaki Carobni trik dobro dodje.
Niko nije kriv ili svi smo Krivi; neki vise, neki manje.

Tko je glasao

Drvosjek

"Jutro,koje je pametnije od večeri" pokazalo je da si postavio uznemirujuće pitanje, Drvosječo, a to je jako dobro, jer bolje je uviđati problem, ma kako on bio ružan i nezgodan nego ga previđati.

Pitanje je: kako rješiti problem žilavosti administracije, tj njene prevelike sposobnosti za samoodržavanje i bujanje?

Mislim da bi se dio tog problema rješio onim zakonom o kojem pričam. No čini se da je pravi generator bujanja administracije izvan nje same, ali ne u mogućem povećavanju opsega i broja poslova u društvu, nego u preblagim zakonima, tj. kaznama koje propisuju.

Prevelika blagost zahtjeva široko nadziranje nad provođenjem zakona. No kako i nadziratelji mogu biti korumpirani, javlja se potreba za nadziranjem nadziratelja itd. To je jedan od načina proširivanja administracije ili barem njenog održavanja usprkos racionalnom očekivanju njenog smanjivanja.

Dalje. Nepravedna raspodjela stvorenih dobara. Oni koji su dobili puno više nego zaslužuju, plaćaju ljude koji će zaštititi njihova dobra i njih same. Ovdje ne mislim samo na privatnike i individue, nego i na značajan dio državnog aparata.

Mislim da bi se i ovo moglo riješiti pravednijim zakonima i pravednijom raspodjelom.

To je, nažalost tek mali dio problema.

No mislim da sam problem nije nerješiv. Štoviše, mislim čak da će se on, u najvećem dijelu riješiti sam od sebe kad se eliminiraju njegovi izvanadministracijski generatori.

Tko je glasao

odgovori mi o Petre

kako to ??

Još prije dvadeset godina pričalo se da će računala i informatička revolucija smanjiti potrebi za velikom administracijom.

U nekim drugim sektorima npr. tehnologija je izgurala ljude:
1. bankomati likvidatorice i blagajnice
2. strojevi s kavom i sokovima- kantinjerke

Kako to da strojevi nisu smanjili administraciju ...nego su je još povećali.

Doživjeli smo svojevrsni procvat birokracije.

U tzv. realnom sektoru..napredak informatike i tehnologije smanjio je potrebu za teškim manualnim radom. Zamornim, ponavljajućim pokretima.

Kako to da istovremeno administracija buja.

Valjda političari ne znaju u ova postindustrijska vremena , drugačije..

nego hiperproducirati zakone, pravila, propise, upute..pa shodno potrebama za provođenje tih ...upošljavati nove i nove i nove provoditelje, nadzornike i kontrolore tih propisa.

Tada dobijemo rezultate kojima svjedočimo - baza sve manja nadgradnja sve veća.

sve dobro...

Tko je glasao

Drvosjek

U odnosu na opseg posla, broj živih administratora se smanjio, a ne povećao.

No, "kvarenje odnosa među društvenim subjektima zahtjevalo je povećavanje administrativnih poslova i stanovito povećanje broja živih administratora.

Kada bi društvene promjene pratilo odgovarajuće zakonodavstvo, veličina administracije bi se smanjivala.

Ovdje se ne misli na broj zakona, nego na njihovu kvalitetu, tj. funkcionalnost.

Ipak, problem je puno kompleksniji od tvog pitanja i ovoga moga odgovora, tako da zahtjeva posebnu temu.

No, dobro je da se zna da taj problem postoji.

Tko je glasao

Opet Indian

Onaj ko želi uređivati društvo, ne smije računati na entuzijazam ljudi, nego, na funkcionalnost zakona - u tom smislu da djelatnost u skladu s njim vodi ka dobru - zatim na interese ljudi i mogućnost prisile širokih masa igrupa i individua, i to ne preoštrim sredstvima. Ali interesi, interesi su bitni. Zakon treba ljudima omogućiti da zadovolje svoje interese, ali na način koji istovremeno vodi i ka ostvarivanju interesa i ciljeva društva. Jebeš entuzijazam. Danas ga ima, sutra ga nema, a interesi i potrebe postoje dok postoji i čovjek.

Tko je glasao

Bitno

Nego, da pitam.

Da li bi onaj sistem plaćanja administratora kojeg zahtjeva izloženi Zakon o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti motivirao administratore na rad ili ne bi?

Traži se opća, odokativna procjena.

Tko je glasao

Indian

Preobrati se na Kršćanstvo, izmoli deset Očenaša i dvadeset Zdravomarija, za početak.

Tko je glasao

Nagrada

Evo, gledaj. ja radim vrhunski posao i dajem vrhunske rezultate i priimam vrhunsku nagradu - nerazumjevanje velike većine ljudi.

Zamisli da me ta velika većina hvali.

Oooo... užasa!

U tom slučaju bolje bi bilo da se nisam ni rodio.

Tko je glasao

loubotinova štikla

...dobri moj Petre,
kada veliš da bi ostvarenjem QEADA "posao administratora postao takav da bi ga službenici sa zadovoljstvom i čak sa strašću obavljali, jer bi neposredno vidjeli rezultate svog rada, kako u svom novčaniku tako i u napretku svoje okoline i cijelog društva" ...pomislio bih da se taj čudotvorni QEADA sastoji od reda dolarskih novčanica u količinama po volji, reda pobjede u reality showu, reda političke moći pa onda određene količine ljudske premoći nad okolinom, pa nešto luksuza u rangu hedge fond managera, pa reda estetskih operacija lica i tjela...
...pa, nešto erosa soft-porn stranica, nešto lukulskih podražaja u prisustvu naj chefova s michelinskim zvjezdama...sa stopalima u Loubotinovim cipelama, pa još toga, i još sličnog,
Zašto tako?
...pa jednostavno, danas je to problem s entuzijazmom.
Entuzijazam je povezan s vrhunskim uspjehom, a vrhunski uspjeh je povezan s vrhunskim rezultatom rada. Pa i s vrhunskim nagradama.
...a vrhunsko za koje se danas zna, pa se to vrhunsko i očekuje, je ono otprilike gore nabrojano
...baš svatko je upoznat s time. Ili bar može biti upoznat...
Ono što veliš da bi administratori "službenici sa zadovoljstvom i čak sa strašću obavljali" potaknuti s QEADA moglo je vrijediti nekada, u vrijeme koje nije bilo bombardirano marketingom iznadlokalnog karaktera.
Danas je to drugačije. Ponude ciljeva su globalno općepoznate i općeprihvaćene.
Fićo kojeg je Sirotanović dobio od Tita za cjeloživotni trud danas izgleda zgodno, nostalgija za mladošću ga može učiniti retorički zanimljivim primjerom nagrade,
...ali, i QEADA koju postavljaš kao izvor zadovoljstva administratora je isto tako anakron kao i Sirotanovićev fićo danas. Demokratizirana informacija je poništila mogući efekt.
...za vrhunski posao se očekuje vrhunska nagrada, a demokratizacijom informacije to vrhunsko više nije lokalno...a što nije vrhunsko, je osrednje, e, a za osrednje se nagrade osrednje i odradi posao.
A nema ni vrhunskih autoriteta čije tapšanje po ramenu već može značiti najveću moguću nagradu...jel´te?

Tko je glasao

Indian

Dragi Indiane, ono što je trenutno trendy, a doista jest, ti shvaćaš kao neku opću i apsolutnu vrijednost. A istinske vrijednosti koje važe u svim vremenima (pa čak i danas) smatraš pukim sječanjem na prošlost, sjećanjem koje njeguju romantične duše. Nije ti na kraj pameti da će te istinske vrijednosti, ili vrijednosti bitno višeg reda ponovo važiti i u budućnosti. Važe i danas, ali za vrlo mali broj individua ili najviše grupa. Možda će ti zvučati čudno, ali te rijetke i naizgled jadne, romantične individue imaju najveću moć koja može postojati na ovom svijetu - moć koja može prebroditi i najveći kaos.

Kako to?

Drže se onoga što ne može propasti i čija se vrijednost nikako ne može smanjiti ili umanjiti.

Na onoj si strani vage koja je opterećena grijehom i preteže, pada dole. Njena težina ne potiče od vrline, koja je teška po svojoj naravi, isto kao i zlato, nego od silne gomile lakog i praznog grijeha.

Pokaj se dok još nije kasno.i kreni pravim putem.

Tko je glasao

...pretpostavio sam da ćeš

...pretpostavio sam da ćeš me gurnuti pod poštovaoca trendy-nazovivrijednosti.
...hm, nisi, znači više "dobri Petar"? Nu, dobro, može i tako.
Ne griješim ja s konstatacijom o tome kako to ide. To je mimo mene i protiv moje volje...
Nije to moj grijeh.
Prije je greška svih onih, i prije i sada poput tebe, koji bi nudili rješenja bez da uzmu u obzir pravo stanje stvari. ...i inzistiraju na nepotpunom "rješenju".
...dakle, još stigneš svoja "rješenja" dopuniti i prilagoditi stvarnom stanju stvari. Imaš vremena, još si mlad. I vidi se da energije imaš...

Tko je glasao

Indian

..pretpostavio sam da ćeš

...pretpostavio sam da ćeš me gurnuti pod poštovaoca trendy-nazovivrijednosti.
...hm, nisi, znači više "dobri Petar"? Nu, dobro, može i tako.
Ne griješim ja s konstatacijom o tome kako to ide. To je mimo mene i protiv moje volje...
Nije to moj grijeh.
Prije je greška svih onih, i prije i sada poput tebe, koji bi nudili rješenja bez da uzmu u obzir pravo stanje stvari. ...i inzistiraju na nepotpunom "rješenju".
...dakle, još stigneš svoja "rješenja" dopuniti i prilagoditi stvarnom stanju stvari. Imaš vremena, još si mlad. I vidi se da energije imaš.

Ako je ovako kako pišeš, zašto onda smatraš da " je greška, i prije i sada poput tebe"..tj. kod mene i onih sličnih meni?

2. Kažeš da inzistiram na "nepotpunom "rješenju"

Kako ja mislim, ni Bog nije mogao dati "potpuno rješenje", jer da je mogao, ne bi bilo povijesti ni vremena uopće.

Ja sam, kao što si i sam primjetio, bog bogova, ali ni ja ne mogu dati "potpuno rješenje", neko tek neko parcijalno, koje, uz malo sreće može biti dobro, tj funkcionalno i zajedno sa "rješenjima" drugih ljudi pomaknuti stvari malko naprijed.

Možda te zbunjuje to što ja nastojim zahvatiti stvari u korjenu, postaviti neku novu osnovu.

Ali što ću, mislim ja, kad se već mučim, pokušat ću napraviti najviše, i ono najvrednije što mogu. To mi se čini najekonomičnijim.

Pored toga, mislim da je stvaranje neke nove osnove najpotrebnije i da je krpanje stare i već otrcane samo gubljenje vremena i stvaranje sve većih problema.

Tko je glasao

...daklem, metnimo to tako,

...daklem, metnimo to tako, mogu te smatrati i biotehnologom
...pošto ovako interveniraš u živo društveno tkivo, presrećeš greške u njegovom DNK, pa sekvence mjenjaš za zdrave i poželjne...
dakle fundamentalna znanost i obogotvoreni znanstvenik utjelovljeni u tebi
...shvatio sam.
I kako rekoh, ću da zauzmem mesto, ću da kupim kokice, sjest ću i gledat´ budućnost,
...sa zadovoljstvom, he...
Ako može da mi ispuniš želju...neka ikonografija i scenografija bude poput one iz "Blade Runnera", sviđa mi se,...scenario već znam, a dijaloge šibaj po želji, oni ionako nisu bitni.

Tko je glasao

Inidian

Može. Kako ne bi moglo. Pogotovo kad si ti u pitanju.

Kikiriki, kokice, sedi i uživaj, a ostalo je moje.

Tko je glasao

Indian

Kažeš:

još stigneš svoja "rješenja" dopuniti i prilagoditi stvarnom stanju stvari. Imaš vremena, još si mlad. I vidi se da energije imaš

Stvar je u tome da se civilizacija razvija zato što kreativni ljudi stvarno stanje stvari prilagođavaju svojim "rješenjima".

Ili, možda se ja varam?

Tko je glasao

...ako misliš da je to

...ako misliš da je to najispravniji redosljed, e trebat´ će ti puno, puno kreativnosti...
Sjest ću i gledat´, sa zadovoljstvom, he...

Tko je glasao

Ma vidi!!!

Skoro sam zaboravio na pluseve.

Gdje su plusevi, ljudi moji???

Tko je glasao

Zakon

Ako malo bolje pogledaš, vidjet češ da i najviši državni političari samo izvršavaju radnje neophodne za ostvarenje ciljeva ka kojima teži ustav.

Tko je glasao

Hlad

Hm. donekle si i u pravu, donekle.

Ja i političare svrstavam u administrativne redove, ali ti administratori dolaze na položaj putem izbora a ne na osnovu potražnje za radnom snagom. I političari primaju plaću i jesu neka vrsta profesionalaca. Imaju dar sposobnost za vođenje države i žive od toga. Nema takve razlike koja bi ukazivala da i političari nisu nekakva podvrsta, ili nadvrsta državnih administratora. Najveća je razlika u tome što jedni donose odluke a drugi ih izvršavaju. No i neki od onih koji donose odluke, zapravo samo izvršavaju odluke subjekata iz višeg hijerarhijskog ranga.

Ovo je maglovito područje u kojem nema jasnih granica.

Ni ja ne bih dozvolio da političar bude netko ko nije završio studij državne uprave ili nešto slično.

Tko je glasao

Ma vidi ti to

Hm...Vidim golemo mnoštvo komentara, baš kao da sam dnevnik napisao na Turskom ili Kineskom.

Tko je glasao

Ili

Ili, možda bi bilo bolje da se bavimo Ustašama i Partizanima?

Tko je glasao

Želja

Volio bih kad bi čitatelji uvidjeli da ovaj dnevnik govori o mogućnosti jednog epohalnog preokreta, koji se doista može izvesti bez krvi i suza, takoreći jednim jedinim potpisom. Ovaj preokret bio bi sličan preokretu kojim je ukinuto robovlasništvo a uspostavljeno građansko društvo.

Preokret za kojeg se zalažem ne bi trajao stoljećima kao onaj prethodni, nego svega nekoliko godina ili čak znatno manje. I ovaj preokret ukinuo bi ropstvo, mislim na ekonomsko-robovlasnički odnos države spram administracije.

Shvaćate li što bi to značilo?

A treba shvatiti da sve to nije bilo moguće do sada jer nije bilo svijesti o pravom položaju administracije. Kao što su antički ljudi (uključujući i robove) shvaćali ropstvo kao nešto sasvim prirodno i "normalno" , tako i mi danas shvaćamo položaj administracije.

Zanima me da li bi ste htjeli biti sudionici i agendori te, možda najveće i potencijalno najslavnije revolucije koju je izvela i koju će izvesti ljudska vrsta.

Tko je glasao

Političari nisu državna

Političari nisu državna administracija, oni dolaze i odlaze s mandatom svoje političke stranke nakon izbora. Državna administracija su profesionalni zaposlenici, koji su dobri ili loši, zavisno od mnogih stvari a najviše od kvalitete političkog kadra koji sjedi na vrhu administrativne piramide. Te dvije skupine su u trajnom konfliktu.
Zagonetka slabog funkcioniranja državne uprave je vrlo jednostavna. Naime, od svake struke i zanimanja se uvijek traži neki minimum profesionalne kompetencije osim od političara. Oni mogu biti na različitim položajima sa različitim ovlaštenjima, ali ne moraju ništa znati i nemaju nekakve profesionalne odgovornosti, osim magle od "političke" odgovornosti (da stvarno, kaj je to?)
Elem, po meni izlaz bi bio u propisivanju minimuma znanja i još nekih kriterija za obavljanje političkih funkcija u državnoj administraciji, jer administracijom ne upravlja administracija, nego politika. Ako velika većina političara ne zna šta je bruto društveni proizvod i kakav je statistički obuhvat izračuna pada ili rasta BDP-a, onda su ti drugari, jasno, apsolutni višak i šteta u funkcioniranju državnog aparata. A to je upravo situacija....a ja priznajem među još nekolicinom hrabrih da ne znam rješenje...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci