Tagovi

Realna ekonomija kao balončić u vrtlogu financijske spekulacije

Situacija u Grčkoj tek je krajnja točka iste tendencije koja obilježava dinamiku kretanja svih deficitnih nacionalnih ekonomija u Europi, pa tako i hrvatske. Bez obzira na razlike u pojedinim ekonomskim i političkim faktorima, koji ublažavaju navedenu tendenciju, sve deficitne ekonomije na primjeru Grčke mogu gledati u vlastitu budućnost, naravno ukoliko i dalje bude prevladavao pristup i shvačanje problema kakvo danas prevladava. Takva ocjena posebno vrijedi za malene ekonomije kakva je i hrvatska.
Naznaka takvog kretanja spominjanje je MMF-a u već zahuktaloj predizbornoj kampanji. Znamo da je Italija, puno veča i snažnija ekonomija od Hrvatske, samoinicjativno pozvala MMF da vrši monitoring nad programom „financijske konsolidacije“ kojeg namjeravaju provesti.
Spominjanje MMF-a indikator je prjeteceg pada kreditnog rejtinga i nemogucnosti refinanciranja vanjskog zaduženja.
Jedni kažu da MMF Hrvatskoj nije potreban jer cemo sami provesti potrebnu konsolidaciju javnog sektora i tako ocuvati povjerenje investitora i prihvatljivi kreditni rejting, dok drugi tvrde da nam je MMF neophodan i zbog jeftinijeg zaduživanja i lakšeg nametanja bolnih mjera racionalizacije i štednje.

Sve defictne ekonomije u začaranom su krugu vlastitih dugova iz kojih se ne nazire izlaz.. Naime, mjere štednje ne osiguravaju uvjete za pokretanje proizvodnje, zapošljavanja i rasta, pa se deficiti i dalje produbljuju. S druge strane, pokretanje ekonomskog rasta i rasta dohotka moguće je prvenstveno putem otvaranja novih radnih mjesta a ono je blokirano jer ne postoji povjerenje investitora u mogućnost profitabilne investicije vlastitih ali i posuđenih sredstava, iz čega bi se dugovi vracali.

Ekonomije u suficitu odnosno međunarodni financijski kapital, postavlja pred zadužene zemlje zahtjeve za provođenjem mjera štednje i racionalizacije, kao uvjet daljnjeg refinanciranja. U pozadini takvih zahtjeva stoji ista iracionalnost koja je prije krize predstavljala plimu sveopćeg povjerenja na valovima kojeg su se krediti odobravali. Razlika je tek u tome što se nekadašnje iracionalno povjerenje sada prometnulo u rapidno nepovjerenje i ucjenu. Sada se dužnicima ne vjeruje da će moći vračati dugove, pa se traže realna uporišta njihove mogućnosti otplate kroz zahtjevane mjere rezanja troškova, prije svega javnih izdataka, privatizaciju, ali i smanjenje nadnica u privatnom sektoru.
To bi navodno trebalo dohotke dužnika svesti na razinu njihove produktivnosti, što bi omogucilo održivost plačanja kreditnih obaveza. Ono što se ne razumije jest da kapitalizam, od kada je ušao u fazu tzv. financijalizacije a tome ima već par desetljeća, svoju reprodukciju zahvaljuje prvenstveno rapidnom odvajanju produktivnosti od dohotka, putem gargantuanskog širenja kreditnog odnosa. Utoliko i onaj dio tzv. realne proizvodnje i investicija presudno ovisi o iracionalnom bujanju kredita i generiranju efektivne potražnje (ili stvaranju kreditnih balona).

Uzmimo kao primjer odnos suficitne Njemačke i deficitne Grčke da to ukratko ocrtamo. Na prvu loptu stvari izgledaju jasne. Njemci su u suficitu za iznos za koji je njihova produktivnost veća od njihovog dohotka, a Grci u deficitu za iznos za koji su ukupno manje produktivni od dohotka kojim raspolažu i kojeg troše. Njemačka je u toj situaciji kreditor, a Grčka dužnik. To znaci da Njemačka polaže pravo na budući dohodak i buduća dobra Grčke na ime toga što joj je isporucila pravo na korištenje prethodno i aktualno proizvedenih dobara.. Ključno je uočiti činjenicu da Njemačka ne bi bila produktivna da nije imala pri tome pomoc kreditnog odnosa, jer bez njega ne bi postojala ni efektivna potražnja za njezinim proizvodima u zemljama koje su uzele kredite poput Grčke. Produktivnost je utoliko relativna kategorija jer da bi bi produktivnost bila efektivna trebaju postojati oni manje produktivni koje ces dovoditi u odnos kreditne ovisnosti i koji ce kupovati tvoje proizvode. Bez njih jednostavno ne postoje pretpostavke da vlastitu produktivnost učiniš efektivnom. .

S nastupom krize svjedoci smo dva stava koja ocrtavaju karakter moći kreditnog odnosa. Prvi je „tko je Grčkoj kriv što se toliko zadužila, nitko je nije na to tjerao“, a drugi „tko je Njemačkoj kriv što je davala kredite nekome tko ih ne može vracati“. Naravno, tu zapravo nije stvar Njemačke niti Grčke ni Hrvatske, već krupnog kapitala, prvenstveno financijskog. On sad instrumentalizira javno mijenje i putem medijskih apologeta potice šovinističke i rasističke stavove u javnosti, kako bi skrenuo pažnju s činjenice da kreditni odnosi koji određuju dinamiku najrazvijenih ekonomija, imanentno su odnosi (samo)zavaravanja i u konačnici ucjene (ironija je što onaj koji vara i onaj prevarani, nisu uopce svjesni prevare dok stvari štimaju, karakter varljivosti i ucjene kreditnog odnosa postaje jasan tek kada nastupi kriza). Govori se o lijenim, korumpiranim, neproduktivnim Grcima, a ne spominje se recimo Amerika koja je u relativnom smislu još zaduženija od Grčke, dok je u apsolutnim brojkama njezin dug na razini ukupnog svjetskog GDP-a.

Međunarodni kapital sada postavlja uvjete zaduženim zemljama da provode mjere rezanja javnih izdataka. Time misli osigurati povrat sredstava, no takva politika gura zadužene ekonomije još dublje u recesiju. Rezanjem javne potrošnje smanjuje se agregatna potražnja, što privatnim investitorima smanjuje očekivani budući prinos ispod razine isplativosti investicija. Naime, smanjivanjem troškova u vidu smanjivanja nadnica ne osigurava se povečanje proizvodnje, zaposlenosti i standarda.. To je još dobri stari Marx razumio kad je rekao da je svakom kapitalistu u interesu čim više smanjiti nadnice radnika u vlastitoj firmi, dok u isto vrijeme priželjkuje da nadnice radnika u drugim firmama budu čim vece kako bi mogli kupovati njegov proizvod i kako bi on imao poticaja proizvoditi..Ono što se sada predlaže skupno je „stezanje remena“, bez razumijevanja da smanjivanjem ukupnih troškova (nadnica) smanjuješ i ukupne prihode privrede, a time i profitne izglede, pa je jedini izgledan rezultat deflacija i trajna depresija.

Ono što je do sada odgađalo trajnu stagnaciju razvijenih kapitalističkih ekonomija bila je financijalizacija odnosno bujanje kreditnog odnosa koji je omogučio da se kapital profitabilno ulaže.. Tzv. realni proizvodi i usluge stvarani su na pozadini financijske poluge bez koje ne bi postojala adekvatna potražnja za istima. Drugim riječima, bez iracionalnih kreditnih balona cjelokupna svjestka ekonomija stagnirala bi od početka 70-ih godina prošlog stoljeca. Financijalizacija je taj proces stagnacije tek usporila, a zapravo prikrila, i to sa uvijek novim novim financijskim inovacijama koje su služile kao kanal za profitabilno ulaganje golemog viška za kojeg je u sferi realnih investicija bilo sve manje prilika.

No time je puštena zvjer sa lanca i virtualno oplođivanje kapitala počelo je samo sebe hraniti. Na neki način ukupna je financijska sfera postala spekulativna, razni kreditni instrumenti više nisu imali gotovo nikakvog uporišta u realnosti već su sami sebe stvarali, a optimizam daljnjeg rasta bio je jedini jamac njihove održivosti (centralne banke su odigrale posebno važnu ulogu u tome). Obistinilo se Keynesovo upozorenje koje je dao još 30-ih godina prošlog stoljeca, nakon iskustva Velike depresije, kad je rekao „speculators may do no harm as bubbles on a steady stream of enterprise. But position is serious when enterprise becomes the bubble on a whirlpool of speculation“. Vjerojatno nije ni slutio da će se pola stoljeca kasnije, s financijalizacijom kapitalizma, upravo institucionalizirati takav način funkcioniranja ekonomije.

Sada svjedocimo paničnom pokušaju očuvanja navedene globalne financijske arhitekture, gdje se profitabilnost ostvarivala balonima u financijskoj sferi, a posljedice preljevale u realnu sferu i uvjete u kojima ona posluje. Realna sfera s nastupom krize povratno je ukazala na granice takvog iracionanog bujanja, no sada se ironično pokazuje da je to iracionalno bujanje bilo pokretac realne proizvodnje i zaposlenosti.

Sve to pokazuje koliko je postojeci sustav iracionalan, jer sudbina ljudi ovisi o balonima optimizma i pesimizma na financijskim tržištima, a egzotični financijski instrumenti i klađenje špekulanata na budućnost predstavlja faktor o kojem ovisi dal će ljudi imati posla, dal će moći zadovoljiti osnovne ljudske potrebe i sl.

Naravno da vladajuce elite nastoje prikriti inherentnu iracionalnost sustava kojim vladaju. Pokušavaju podmetnuti krivnju večini koja treba snositi troškove takvog iracionalnog sustava, zahtjevajući od večine žrtvovanje jer je kriza navodno nastupila zbog njihove lijenosti, neproduktivnosti i života iznad mogućnosti. Nažalost, mnogi su nasjeli toj propagandi, što se može prepoznati u raširenom uvjerenju da je nužno rezanje javne potrošnje, otpuštanje ljudi u javnom sektoru, smanjivanje mirovina, i ostalih socjalnih prava, kako bi se stvorili „zdravi“ uvjeti za rast.. Time se stvorila podjela između privatnog i javnog sektora, a time se ozbiljuje vjekovno načelo održavanja elite na vlasti, načelo „podjeli pa vladaj“..

Ipak, stvari polako ali sigurno postaju jasnije, sustav je došao do granica vlastite reprodukcije i sada se može dalje održavati jedino zaoštravanjem sukoba, naravno onih lažnih.. važno je stoga prepoznati i razumjeti koji je sukob u pozadini tih lažnih onaj istinski univerzalan sukob i promjeniti odnos snaga u njemu.. tada će se promjeniti i pravila igre i samo razumijevanje toga što je moguće i potrebno učiniti sa ekonomijom..

Komentari

Naslov dnevnika

Realna ekonomija u vrtlogu financijske spekulacije. Točna konstatacija.

Ali točno je i to da je realna ekonomija i kao tenis loptica koju udaraju nekoliko pijanih ili ludih igrača.

Sreća da je kapital (onaj balonćić ili tenis loptica), vrlo moćno biće, pa može otrijezniti te igrače ili ih izbaciti iz igre.

Tko je glasao

Naslov dnevnika

Realna ekonomija u vrtlogu financijske spekulacije. Točna konstatacija.

Ali točno je i to da je realna ekonomija i kao tenis loptica koju udaraju nekoliko pijanih ili ludih igrača.

Sreća da je kapital (onaj balonćić ili tenis loptica), vrlo moćno biće, pa može otrijezniti te igrače ili ih izbaciti iz igre.

Tko je glasao

Još nešto

Zašto velika većina učesnika diskusije diskutira o drugim diskutantima, a ne o predmetu diskusije?

Tko je glasao

Priznanje

Moram priznati da sam ja malko zabrazdio sa onim svojim postom. Trebao sa na kraju reći da ni Skandinavija, ni japansko privredno čudo, ni čudesan uspon Pacifičkih Zmajeva i Kine nisu nešto čemu bi trebalo poklanjati pažnju. To su samo posljednji proplamsaji jednog ekonomskog sistema koji je nekada dobro funkcionirao. Svi ovi dobri i sretni slučajevi od Skandinavije do Kine osuđeni su na to da uvenu. Ne treba se ugledati na njih. Oni su bili prošlost već prije nego su zaživjeli.

Civilizaciji trebaju novi temelji, nešto što će nam garantirati budućnost, nešto kao što su ona dva zakona o kojima sam Vam govorio. Mislim to ozbiljno.

Još nešto. Skandinavija - kapitalizam ili socijalizam, dilema bez ikakve važnosti.

Tko je glasao

Mit o skandinavskom kapitalizmu

Skandinavski mit hrani se idiličnim slikama iz prošlosti i time stvara iluziju da negdje, daleko na hladnom sjeveru, gdje su ljudi razboritiji i mudriji, kapitalizam još uvijek funkcionira besprijekorno.
Po svemu sudeći te države mogle bi u konačnici biti i najviše pogođene – donedavni visoki standard dovesti će do najvećeg relativnog pada.
Skandinavski, kao i islandski mit ostat će samo mit – kao maleni, ali sastavni dio velike mitologije kapitalizma – sustava koji je obećavao kako će donijeti prosperitet svima.

http://www.advance.hr/vijesti/mitologija-kapitalizma-skandinavski-mitovi...

Tko je glasao

Linkani članak je loš jer

Linkani članak je loš jer promiče tezu da je ono što poznajemo kao "skandinavski kapitalizam" mit, tvrdeći da to zapravo i nije bio kapitalizam, nego socijalizam. Ni jedna ni druga teza nisu točne: skandinavske zemlje imaju kapitalistički ekonomski sustav s jakom i sveprisutnom državom blagostanja. Vrlo instruktivan prikaz varijeteta kapitalizma može se naći ovdje: http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2011/nov/15/anti-capitalist-occu.... Autor članka je Ha-Joon Chang - južnokorejski ekonomist, profesor na Sveučilištu Cambridge. Svoditi diskusiju na sukob između pro-kapitalizma i anti-kapitalizma, kako kaže Ha Joon Chang znači jako sužavati mogućnosti iznalaženja kreativnih rješenja za probleme koji su nas snašli. To, naravno, ne znači da kapitalizam u sebi ne sadrži proturječnosti koje ga mogu urušiti tj. učiniti disfunkcionalnim. Ali to isto se može reći i za njegov (lažni) antipod - socijalizam.

nemesis

Tko je glasao

Inače izbjegavam sobe poput lune ili nemesis jer krajnje

destruiktivno djeluju na moje zdravlje, ali sam eto dobio malo volje ponešto prozboriti iako se pitam ima li sve to skupa ikakvog smisla kako ovdje na politika.comu tako i uopće u životima svih nas jer vidim da me ionako nitko živ ne zarezuje ni 5 %
Ali dobro...

Linkani članak je loš jer promiče tezu da je ono što poznajemo kao "skandinavski kapitalizam" mit, tvrdeći da to zapravo i nije bio kapitalizam, nego socijalizam.

Ta sila i haranga stručnozvučne terminologije kojom barata nemesis uistinu je frapantno iritantna, a najzanimljivije je činjenica da toliko puta umeče drugima što rekli nisu da je to nevjerojatno bahato i bezobrazno.
Tako i ovdje autoru članka koji je po @nemesis loše umeće da je tvrdio da je to u biti socijalizam, ne kapitalizam.

Ja si dadoh truda pa pročiath članak i samo mogu reći da mi se čini da nismo čitali isti tekst :)

Nadalje ...
@nemesis citira

Svoditi diskusiju na sukob između pro-kapitalizma i anti-kapitalizma, kako kaže Ha Joon Chang znači jako sužavati mogućnosti iznalaženja kreativnih rješenja za probleme koji su nas snašli. To, naravno, ne znači da kapitalizam u sebi ne sadrži proturječnosti koje ga mogu urušiti tj. učiniti disfunkcionalnim. Ali to isto se može reći i za njegov (lažni) antipod - socijalizam.

Zamisli koliko utrošenih riječi za nešto što je ionako samo po sebi jasno kao dan, a da pritom uz teoretiziranje ( kvalitetno ofkors ) niti jedne riječi o samim riješenjima izuzev trebalo bi, nebi bilo dobro, morali bi i slično.

Pa hajdmo više iznaći ta riješenja za probleme koji su nas snaši !!
Ja sam svoj prijedlog dao, a vi !?

Provinciopolis

Tko je glasao

Govoreći o skandinavskom

Govoreći o skandinavskom modelu možemo samo govoriti o skandinavskom modelu prošlosti i iz njega bi se zaista moglo učiti. Ali najvažnija pouka je ta da model nema nikakve veze s kapitalizmom, upravo suprotno – sve beneficije koje su život u nekadašnjoj Švedskoj činile ugodnim proizašle su direktno iz socijalističke misli (naglasak moj).

Dakle, @provinciopolise, prije no što kreneš vrijeđati, omalovažavati i izmišljati, nauči se čitati. Kad naučiš čitati, onda te tek čeka mukotrpno učenje da bi nešto od pročitanog mogao i razumjeti (prva lekcija: ako ne znaš što neka riječ znači, potraži ju u rječniku stranih riječi). To znači da ćemo sljedeći put razmjenivati komentare za nekih 10 do 20 godina.

nemesis

Tko je glasao

@nemesis

misliš ti da ne vrijeđaš kad izvrčeš i umećeš drugima što rekli nisu ili pak kad intelektualno siluješ zdravorazumske stvari jasne kao dan !?
Svašta bi se nešto moglo doživjeti uvredom ukoliko bismo bili preosjetljivi na kritiku.
Slijedećih 10 ili 20 godina veliš, ha !? Hmm. A kaj je sa komentarom u kojem me uspoređuješ sa @lunom ili pak "malim Ivicimom" !?
Misliš da je to uljudno ponašanje, a ne uvredljivo !?

Meni se gadi ovaj tvoj pristup, a inače je kao takav vrlo prihvaćen. Nazvah ga stoga intelektualnim samozadovoljavanjem,
Majstori od struke uzmu dio teksta i onda se napiknu na to iako je kontekst cijele priče znatno drugačiji i širi, sveobuhvatniji.
Čudim se da tako pismena intelektualka kakvom se prikazuješ ovdje ne uviđa o čemu govorim.
Prava si moralna vertikala. Jedino kaj nisi u sili svog objektivizma primjetila da sam mnogo mnogo puta pohvalio neke dobre komentare, misli čak i onih sudionika rasprava koji mi najčešće niti nisu baš posebice mili. Ali jebiga - trebalo bi za takvo što malo više od puke formalne naobrazbe. Recimo malo poštenja i skromnosti, a ne uobraženog pogleda s visoka.
Džaba tebi sve pohvale tvojih komentara s moje strane. Vjerojatno ti je i to uvredljivo kad ti plus da tamo neki provinciopolis :))
Čupkaj ti i dalje fragmente tuđih misli, a osnova javnog djelovanja ovdje ili bilo gdje drugdje neka ti i dallje bude intelektualna onanija usmjerena ka postizanju cilja za opće dobro koje za tebe očito predstavlja dokazivanje same sebe kao sveprisutno najpametnije sugovornice ovdje kada treba "učenom" terminologijom filozofirati o koječemu, analizirati i detektirati... Usput malo i izvrni pa okreni... Od toga društvena zajednica ima koristi kolko i baba mara od krivog ...

Samo ti nastavi sa moramo i trebali bi, a brod nek i dalje tone.

Nego kakvi su tvoji prijedlozi !?
Ili ćemo o stilskim figurama ?

Provinciopolis

Tko je glasao

Nemesis i država blagostanja

Kolegice Nemesis,
Ovim komentarom ponovno pokazujete intelektualnu bahatost bez pokrića - kako to može članak biti loš samo zato jer se sadržaj vama ne sviđa. A o sadržaju s kojim se ne slažeš nisi rekla ni čm . I ne radi se ovdje o tezi "skandinavskog socijalizma" već tezi tj mitu da kapitalizam može biti DOBROĆUDNI i da se po tebi u takvom kapitalizmu država može prometnuti u državu blagostanja i tu agendu protežiraš kao ideološko ljepilo kapitalizma.. Moramo samo otkriti njihovu tajnu, preslikati taj proces natrag u našu državu i živjet ćemo bezbrižno i sretno.
U kaosu koji razdire i Europu i SAD skandinavski mit postaje bastion. Na temelju tog mita do zadnjeg dana će se braniti političko-ekonomski sistem koji nije direktan krivac samo za naš propadajući životni standard, kapitalizam je kriv i za genocid stanovništva diljem planete. Ili ćeš možda ustvrditi da je država blagostanja uzročnik odnosa 1 : 99.
Naravno da je švedski model zaista bio primjer modernog i progresivnog upravljanja državom, ali baš kao i u slučaju Islanda – sve što su Šveđani, u prvom redu švedska radnička klasa s Palmeom na čelu, gradili palo je u vodu dolaskom neo-liberalizma. Spominjani Wallenberg ima samo 40 % svega u toj Švedskoj. Ošla kumica s kolačima...

Tko je glasao

Potpisujem dolje citiran dio

Kolegice Nemesis,
Ovim komentarom ponovno pokazujete intelektualnu bahatost

Ostatak komentara dodatno bih prokomentirao još jednim mitom koji možda to i nije jer je lokalno vezan uz RH, a riječ je o koncu 80ih i prelasku u 90e, a tada se svakodnevno i višesmjerno mogla čuti priča o RH kao " maloj švicarskoj " baš kao što se sada priča o " skandinavskom modelu - kapitalizma s ljudkkim licem " :(((((

Tada smo "samo" trebali otić od jarma Beograda, a sada "samo" moramo otić pod jaram Brisela.
Niti tada niti sada nikome nije palo napamet govoriti o vrijednosti Rada u odnosu na vrijednost kapitala.

I još nešto ( sada ću ja malo biti "bahat" ) ...
Neki mi ukazaše na dobitinicu nobelove nagrade za ekonomiju (E.N), a sada čujem i za ovog južnokoreanca.
Oboje govore isto ono što i ja. Južnokoreanac kada spominje kako ne treba isključivati niti kapitalizam niti socijalizam,a nobelovka kada spominje (pre)raspodjele.

Ima li ikoga u RH da čuje glas malenog mene ispod zvijezda !?
Ima li ikoga tko bi ponudio ikakvo riješenje ili biste se radije nastavili intelektualno elititički samozadovoljavati i to činili krajnje perverzno destruirajući desetljeća suvremenog i što je još gore - budućeg života !?
Evo je i Štefan napravio Dnevnik teorije, a od prakse nije ponudio niti P .
Uzalud vam trud svirači !

Provinciopolis

Tko je glasao

provincijski grade

ne razumijem od koga ti očekuješ rješenja
nazirem da razmišljaš dugo i da se sam vrtiš u krug
gdje god probaš nema rješenja
ni u praksi
ni u branši
ni u knjigama
ni u politici
ni na pollitici

i onda dođeš tu i bjesniš na ljude šta ne nude rješenja
ne liči ti ni malo to na gotovanstvo - sjedim uz comp, googlam, odem na pollitiku...

...onda izbezumljeno ustanoviš da tebi jadnom malom nitko nije dao neki prijedlog, a toliki su načitani, znalci i štatigajaznam...
... u zadnjem svom dnevniku na temu urbanističko-arhitektonskih natječaja pišem o javnom uvidu na taj jedan...na kraju izlaganja ocjenjivačkog suda za diskusiju se javila nezavisna skupštinska zastupnica, iznenadila me promišljenošću svog komentara ..... iza smo maloko porazgovarali nas nekolicina ... "koje je rješenje i da li ga ima?" pitam ja nju ... odgovor je negativan više manje. Da li ona hoće da je tako ili stvarno ne zna ili zna da široko nema interesa a što se zove "nema se političke volje"? možda od svega toga pomalo, i odgovara stanje i teško se stvarno pokrenuti i široko nema interesa.

jezikom kompjuterskih igrica, to bi bilo kao da smo zapeli u neki loše isprogramiran layer pa nema izlaza ili je vraški teško skočiti u slijedeći .... super mario bi trebao pobrati sve kuglice a da ne zahvati one sa minama ... ali mina ima previše za neuigrane ...

vježbamo dalje, zaključak: nitko ne može sam, treba barem grupa, stvarno neovisna i iskusna, koja sada zapne, ne da se gura na neke liste i poslove, nego ući u merituum problema, smeta svima a ne smeta nikome ... tako nekako. A taj entuzijazaam očekivati je vrlo teško.

Tko je glasao

i onda dođeš tu i bjesniš na

i onda dođeš tu i bjesniš na ljude šta ne nude rješenja

Niti bjesnim niti prigovaram što netko ne nudi riješenje, ali prigovaram kad netko pametuje i vrijeđa " s visoka ", a istovremeno ne nudi ništa bolje od onoga kojeg vrijeđa .

Provinciopolis

Tko je glasao

polako, polako.

Skandinavski mit nije samo mit. Pogledajte brojke, tečaj NOK-a... one govore više nego sva naša verbalna naklapanja, Možda je to tako zahvaljujući reformiranom kršćanstvu. Ali, držimo li se toga i ne pogledamo kroz vrijeme, ispasti će stvarno samo mit. Tako se meni čini.

Skandinavija i dirižizam nisu nikad bili baš veliki prijatelji. To se malo čudo zasnivalo više na onom Weberovskom moralu kapitalista, karakterističnom za protestantske zemlje i kalvinističku Švicarsku. ali i to je led koji se na kraju ipak istopi.

Kapitalizam kriv za genocid stanovništva? Možda prije za demografsku eksploziju. Ima najmajmanje pet milijardi više nego je potrebno za ostvarivanje ciljeva vrste, ljudske vrste. Potrebni broj je kriterij prave veličine ljudske populacije. No kapital nije biće koje može snositi odgovornost.

A sada, evo jedne tvrdnje koja će se činiti kao nezamisljiv dogmatizam i krajnja glupost, utter bildge.
Građansko društvo je sinteza razvitka ljudskog društva i od njega ne može postojati neko više ili savršenije.
Kapitalistički naćin proizvodnje, kapital odnos - razmjena rada za kapital (Marx) - je također najviši oblik čovjekove organizirane djelatnosti.
Društvo blagostanja, potrošačko društvo je također nešto najviše što se može postići. No pravo potrošačko društvo još nije uspostavljeno. Ono što je bilo do sada bili su samo pilot projekti tog društva.

Zapanjujuće je, a možda i zabrinjavajuće da netko danas može govoriti ovakve stvari, zar ne?

Evo razloga za takve tvrdnje.

Građansko društvo je društvo utemeljeno u slobodi, a najdragocjeniji vid te slobode jest kreativnost. Politička sloboda je samo pretpostavka kreativnosti.

Kapital je sveukupni produkt ljudske kreativnosti, a ujedno uspješno ostvareni cilj povijesti jer on je umjetno biće koje je tisućama godina stvarano i usavršavano da radi za čovjeka i da mu posluži kao bićevito sredstvo oslobođenja i sredstva za ostvarivanje ultimativnih ciljeva ljudske vrste. Nikakvo drugo sredstvo to ne može izvesti.

Potrošačko društvo je društvo u kojem se ljudska aktivnost golemog postotka ili broja ljudi sastoji u degustiranju onih proizvoda koje proizvede umjetno biće - kapital - a tom degustacijom ustanovljava se što nedostaje tim proizvodima i u kom ih pravcu treba usavršavati da bi što bolje i rafiniranije zadovoljavali ljudske potrebe. Istim činom i umjetno biće ustanovljava u kojem pravcu treba usavršavati samo sebe da bi moglo poslužiti kao sredstvo za ostvativanje onih ultimativnih ciljeva vrste, i naručuje od kreativnih ljudskih individua te svoje savršenije buduće elemente.

Marx: "Produktivni rad je samo onaj rad koji se razmjenjuje za kapital". To je istina, koja je, a da to ljudi nisu ni znali,naj važila već više od deset tisuća godina, a koja će također važiti još najmanje toliko.

Naime, čovjekov zadatak na ovom planetu bio je da stvori kapital - umjetno biće. To je bilo moguće ako je svoj rad razvjenjivao za minulli rad i pri tom odbacivao višak vrijednosti koji je bio materijalni resurs za usavršavanje tog bića, kapitala. Sada je to biće zgotovljeno u svojim najnužnijim elementima. Polako otpočinje njegova upotreba u svrhu ostvarivanja ciljeva vrste. Treba formirati vrlo funkcionalno potrošačko društvo, ali takvo da ne uništava prirodno biće na ovom planetu. To je put koji se ne može izbjeći, a niti treba.
No svojim potomcima recite da život u takvom društvu neće biti baš lak, jer će puno više nego mi morati gledati "glupe i agresivne reklame" ( E. Fromm).

Tko je glasao

A o sadržaju s kojim se ne

A o sadržaju s kojim se ne slažeš nisi rekla ni čm . I ne radi se ovdje o tezi "skandinavskog socijalizma" već tezi tj mitu da kapitalizam može biti DOBROĆUDNI i da se po tebi u takvom kapitalizmu država može prometnuti u državu blagostanja i tu agendu protežiraš kao ideološko ljepilo kapitalizma..

Hajde, sad ponovno pročitaj moj komentar i sam zaključi ima li citirano iz tvog odgovora ikakve veze s onim što sam ja napisala. Onda ćeš vidjeti da se upravo u tvojem upisu (kao i u tekstu kojeg si linkao) ne nalazi ništa osim ideološkog pristupa kapitalizmu. I nisu ti Wallenberzi postali vlasnici s pojavom neoliberalizma, nego su to već jako dugo i čitavo to vrijeme kapitalizam je koegzistirao s državom blagostanja (kao i sa sindikatom), na opće zadovoljstvo. Problem nastaje kad kapitalizam zbog svoje inherentne osobine da trči za profitom učini vidljivim da je država blagostanja bila moguća zato jer su ljudi u nekim drugim dijelovima svijeta bili ekstremno eksploatirani. Na toj činjenici padaju fantazmi o "radničkoj solidarnosti" i svjetskoj "proleterskoj revoluciji" (treba pitati radnike u Grčkoj i Njemačkoj što misle jedni o drugima i jesu li se spremni nečeg odreći da bi drugima bilo bolje). Neke naznake globalne solidarnosti mogu se naći tek u podijeljenom bijesu prema 1% financijalističke elite. Taj bijes se može, ali i ne mora, prometnuti u anti-kapitalističku revoluciju. Moj je stav da bi to, ako bi se dogodilo, u bitnom suzilo mogućnosti razvijanja alternativnih načina proizvodnje (zameci kojih se svuda po svijetu pojavljuju), a značajno proširilo mogućnost krvavih raspleta i dokidanja slobode uspostavom tiranije.

nemesis

Tko je glasao

Relikt budućnosti

"Žao mi je, ali kapitalistički sustav je razočarao. Da bismo mogli imati pravilnu diskusiju o aktualnim problemima trebali bi se vratiti povjesnim lekcijama koje su iznijeli Karl Marx i Friedrich Engels."

http://www.advance.hr/vijesti/britanska-ministrica-poduzetnistva-kapital...

Tko je glasao

Sustav

Imaš li nekakav sustav koji bi predložio koji nije razočarao?
Marxovo i Englesovo učenje se dosta izvitoperilo!?

->Pointer

Tko je glasao

jupi

bit će zanimljivo

Tko je glasao

i ovaj se zove super mario

vidit ćemo kako će mu ići u igrici koja nije kompatibilna sa skupljanjem bodova za bogate

Tko je glasao

Sublimacija pozitivnih vrijednosti

možda !?
npr. Zakon o sudjelovanju Radništva ( ljudi ) u raspodjeli onoga što svojim Radom stvaraju !?
Bježanje od isključive mantre referendumske i uvađanje plenumske demokracije olitiga " 1 član = 1 glas " za SVE unutaorganizacijske funkcije ili pak neposredan odabir parlamentaraca biranjem imena i prezimena ...

Pointer voli poentirati, a da se pritom rado pravi mutav unatoč mnogim iznesenim i krajnje konkretnim prijedlozima .

Point je diskreditirati sugovornika glupavim pitanjima unatoč činjenici da je isti već ponudio odgovore ...

Provinciopolis

Tko je glasao

Novi sustav

Sustav

Imaš li nekakav sustav koji bi predložio koji nije razočarao?
Marxovo i Englesovo učenje se dosta izvitoperilo!?

->Pointer

Ima, ima.

Pogledaj moje knjige: Suma Ekonomije, Nova Hrvatska, Hrvatski testament, Apokalipsa, Uvod u politologiju, Hrvatsko pravo ili neku drugu do koje možeš doći.

Rosa Luxemburgh se prevarila u izreci : " ili socijalizam ili barbarstvo."

Ono što vi pogrešno krstite kapitalizmom je zapravo građansko društvo. Ono je zasnovano na privatnom vlasništvu, A sam predmet vlasništva prerarastao je moći vlasnika i učinio ga nemoćnim, a i suvišnim.

Društveno vlasništvo je bitno disfunkcionalno i gore je čak i od klasičnog privatnog koje je bespovratna prošlost.

Već više od jednog stoljeća traži se treći ili srednji put.

Ja sam ga također tražio, a mislim da sam ga i našao.

On se, po mom mišljenju, sastoji u uspostavljanju umjetnog vlasnika. Ovaj, umjetni vlasnik ne sastoji se od dioda tranzistora, trioda, chipova, ili procesora, nego od zakonskih paragrafa, isto kao i klasično privatno vlasništvo.

Stupnjevi razvoja vlasništva teza - 1 društveno ili plemensko (neolitska civilizacija), 2. antiteza -privatno vlasništvo žive individue obitelji ili grupe (urbana civilizacija) i 3. sinteza - umjetni vlasnik (buduća antropotehnološka civilizacija).

Umjetni vlasnik je neusporedivo moćniji od živog, prirodnog i ne bi mogao dopustiti zapadanje u ovakva, krizna stanja kakvo nas čeka u skoroj budućnosti, jer mi smo pred vratima jedne velike krize

Tko je glasao

ovo je bez sumlje trenutak

ovo je bez sumlje trenutak krize. u trenucima krize se obično javljaju razne "mesije" čije su ideje i te kako "usrećile" čovječanstvo (poput hitlera, miloševića, sjeverne koreje itd). zanimljia mi je ideja ekipe koja bez sekunde razmišljanja zaziva korjenitu promjenu sustava jer eto on njima ne odgovara a da se uopće zapita kako to napraviti bez da od 6 milijardi ljudi nakon jednog dobrog rata ne ostane 3 milijarde i spaljena zemlja u dobrom slučaju. kao što i seksulna sloboda znači slobodu izbora ali i spolne bolesti, hpv, neplodnost (pitajte samo liječnike što misle) to ne znači da ju treba ukinuti. uzrok ovoj krizi je ljudska pohlepa a to je ljudska slabost, osobina koji niti jedan sustav neće ukinuti već će se u nekom drugom sustavu opet fatalno ispoljiti na neki drugi način. "treći put" sigurno nije niti jedan sustav već promjena svijesti svakog pojedinca kao temeljnog nosica društva.

Tko je glasao

ma nisu oni losi.. samo treba

ma nisu oni losi.. samo treba sve prilagoditi vremenu i prostoru..
vezivati se doslovno na filozofiju proslog tj. pretproslog stoljeca znaci da si fulao automatski, tak bar ja mislim.. skoro je sve drugacije.. kapital nije "onaj" kapital, radnik nije "onaj" radnik.. naprosto svijet nije "onaj" svijet vec 21 stoljece..

ima puno dobrih ideja u proslosti, filozofskih i socioloskih razmisljanja no ona se moraju stavljati u dansnji kontekst i u njemu gledati..

meni se cini da se od striceka marksa da izvaditi univerzalnih i primjenjivih razmisljanja bez obzira sto su okolnosti drugacije. no ako ostavimo sve i vezemo se na njihovo filozofiju koja je proizvod tadasnjih kapital odnosa i samog drustva odmah smo napravili gresku.

uostalom i marks se mijenjao kroz godine, rastao, dodavao razmisljanja, mijenjao neke stavove, prilagodavao.. poprilicno se razlikuju rani radovi od posljednjih u razmisljanjima..

svoja razmisljanja je bazirao i na ogranicenoj velicini svijeta. ja bar nisam shvatila da se jako brinuo o indijcima ili kinezima.. a mi danas zivimo s njima kao i oni s nama..
mi za razliku od njega imamo citav svijet na raspolaganju i nasu malu zajednicu ili malo vecu u kojoj moramo stvoriti neke drustvene uvjete i dogovore.. te sve postaviti u neku ravnotezu..

svoja razmisljanja je bazirao na tehnologiji onog doba, na uvjetima zivota.. sve to treba uzeti u obzir kod novih razmisljanja.. i iskoristiti sve iz povijesti ako ih uspijemo uklopiti u dansnji kontekst

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ma jasno,

lunoprof — Pet, 11/11/2011 - 20:12.
ma nisu oni losi.. samo treba

ma nisu oni losi.. samo treba sve prilagoditi vremenu i prostoru..
vezivati se doslovno na filozofiju proslog tj. pretproslog stoljeca znaci da si fulao automatski, tak bar ja mislim.. skoro je sve drugacije.. kapital nije "onaj" kapital, radnik nije "onaj" radnik.. naprosto svijet nije "onaj" svijet vec 21 stoljece..

ima puno dobrih ideja u proslosti, filozofskih i socioloskih razmisljanja no ona se moraju stavljati u dansnji kontekst i u njemu gledati..

meni se cini da se od striceka marksa da izvaditi univerzalnih i primjenjivih razmisljanja bez obzira sto su okolnosti drugacije. no ako ostavimo sve i vezemo se na njihovo filozofiju koja je proizvod tadasnjih kapital odnosa i samog drustva odmah smo napravili gresku.

uostalom i marks se mijenjao kroz godine, rastao, dodavao razmisljanja, mijenjao neke stavove, prilagodavao.. poprilicno se razlikuju rani radovi od posljednjih u razmisljanjima..

svoja razmisljanja je bazirao i na ogranicenoj velicini svijeta. ja bar nisam shvatila da se jako brinuo o indijcima ili kinezima.. a mi danas zivimo s njima kao i oni s nama..
mi za razliku od njega imamo citav svijet na raspolaganju i nasu malu zajednicu ili malo vecu u kojoj moramo stvoriti neke drustvene uvjete i dogovore.. te sve postaviti u neku ravnotezu..

svoja razmisljanja je bazirao na tehnologiji onog doba, na uvjetima zivota.. sve to treba uzeti u obzir kod novih razmisljanja.. i iskoristiti sve iz povijesti ako ih uspijemo uklopiti u dansnji kontekst

lunoprof
(Lun the Midghnight King)

Nego što?

Ne treba slušati i učiti, nego podučavati svoje učitelje. Učiti oca kako se prave dica.

To je ona prava superiornost koja je poklopac svakom loncu.

Uče i slušaju samo ljudi koji nisu rođeni kao geniji. A onima koji su rođeni kao geniji dovoljo je da kažu samo meeeee.

Tko je glasao

Marx i njegovi tumači i provoditelji

Jel se izvitoperilo zbog Marxovih "određenja" ili zbog ljudskog eskiviranja Marxa!?

Tko je glasao

Oboje

Po meni i jedno i drugo.
Marxova određena u startu baš ne drže vodu u današnjem stanju uma, a naravno i ovo drugo. Ali tako će uvijek biti, čega god se ljudi prime, ne mogu savršeno provesti, jer ljudi hvala Bogu nisu savršeni.

->Pointer

Tko je glasao

Siroti duh budućnosti

Evo sto je Marx zapisao davne 1848.

"Gdje god je došla na vlast, buržoazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idilične odnose. Ona je nemilosrdno pokidala šarolike feudalne veze koje su čovjeka vezivale za njegovog prirodnog pretpostavljenog, i nije ostavila između čovjeka i čovjeka nikakvu drugu vezu osim golog interesa, osim bezdušnog "plaćanja u gotovom". Ona je u ledenoj vodi sebičnog računa utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo pretvorila u prometnu vrijednost i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i izvojevanih sloboda stavila jednu bezsavjesnu slobodu trgovine. Ona je, jednom riječi, na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i političkim iluzijama stavila otvorenu, besramnu, direktnu, surovu eksploataciju."

Tko je glasao

evo još tri iz prvog toma

evo još tri iz prvog toma Kapitala :)

‎"Kapital je mrtav rad koji oživljava kao vampir samo usisavajući živi rad, i koji utoliko više živi ukoliko više od njega usisa."

‎"..ista buržoaska svijest koja manufakturnu podjelu rada, tj. doživotno prikivanje radnikovo za jednu djelomičnu radnju i bezuslovno potčinjavanje djelomičnih radnika pod kapital, slavi kao organizaciju rada koja povećava njegovu proizvodnu snagu, isto tako punim glasom žigoše svaku svijesnu društvenu kontrolu i uređivanje društvenog procesa proizvodnje kao zahvaćanje u nepovrediva prava vlasništva, u slobodu i u samoopredjeljivu "genijalnost" individualnog kapitalista. Veoma je karakteristično da najgore što oduševljeni hvalioci tvorničkog sistema umiju kazati protiv svakog općeg organiziranja društvenog rada, jest da bi se pod njim čitavo društvo pretvorilo u tvornicu."

"Englez, jak u poznavanju biblije, znao je doduše da čovjek ako nije božjom milošću kapitalist, veleposjednik ili sinekurista, mora jesti kruh u znoju lica svoga, ali nije znao da u svome svagdašnjem kruhu mora jesti izvjesnu količinu ljudskog znoja pomiješanog s gnojem iz čireva, paučinom, leševima bubašvaba i trulim njemačkim kvascem.."

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

EVo još tri...

vo još tri iz prvog toma Kapitala :)

‎"Kapital je mrtav rad koji oživljava kao vampir samo usisavajući živi rad, i koji utoliko više živi ukoliko više od njega usisa."

‎"..ista buržoaska svijest koja manufakturnu podjelu rada, tj. doživotno prikivanje radnikovo za jednu djelomičnu radnju i bezuslovno potčinjavanje djelomičnih radnika pod kapital, slavi kao organizaciju rada koja povećava njegovu proizvodnu snagu, isto tako punim glasom žigoše svaku svijesnu društvenu kontrolu i uređivanje društvenog procesa proizvodnje kao zahvaćanje u nepovrediva prava vlasništva, u slobodu i u samoopredjeljivu "genijalnost" individualnog kapitalista. Veoma je karakteristično da najgore što oduševljeni hvalioci tvorničkog sistema umiju kazati protiv svakog općeg organiziranja društvenog rada, jest da bi se pod njim čitavo društvo pretvorilo u tvornicu."

"Englez, jak u poznavanju biblije, znao je doduše da čovjek ako nije božjom milošću kapitalist, veleposjednik ili sinekurista, mora jesti kruh u znoju lica svoga, ali nije znao da u svome svagdašnjem kruhu mora jesti izvjesnu količinu ljudskog znoja pomiješanog s gnojem iz čireva, paučinom, leševima bubašvaba i trulim njemačkim kvascem.."

Hrvoje Štefan

Izvrsno, dobar odabraste tekst. To je majstorrsko pisanje.

"Kapital je mrtav rad koji oživljava kao vampir samo usisavajući živi rad, i koji utoliko više živi ukoliko više od njega usisa."

Iako obožavam Marxa, moram ukazati na to da je ovaj njegov genijalni navod potpuno suprotan istini.

Kapital je mrtvi rad, kao što sam već i sam govorio, ali on ne usisava živi rad, nego živi rad uskrsava taj mrtvi rad i pokreće ga, tako da i mrtvaci, ljudi koji su preminuli prije deset tisuća godina rade za žive ljude. Ko računa ili piše ili pak radi za nekim strojem ili računalom, taj pokreće duh preminulih izumitelja tih stvari i on, taj uskrsnuti duh poput duha iz Aladinove lampe radi za živog čovjeka. Za razliku od drugih živih vrsta, ljudska vrsta može napredovati samo zato što se može koristiti golemom životnom ili duhovnom silom svojih tko zna kada preminulih predaka. Sav višak vrijednosti kojeg posjedujemo u obliku ovako razvijene civilizacije, stvorili su naši preminuli preci, a i danas ju razvijaju brže i bolje nego ikada prije, i to zato što su živi ljudi pokrenuli njihove moćne duhove na djelovanje.

Mrtvi rad ne usisava živi, nego obrnuto. Već u Školskim klupama, živi ljudi, djeca "usisavaju" "mrtvu" djelotvornost, genijalne duhove naših predaka.

A ono "prikivanje radnika za jednu djelomičnu radnje"... Ta i sami znate da je to prošlost, jedna prolazna pojava. radnička klasa iz proizvodnog sektora, ili realne ekonomije, kako vi kažete, nije više u onako teškom položaju kao što je bila nekada.

Sada je u tom položaju administrativni radnik. On je moderni, društveno etablirani rob, koji se mora osloboditi da bi postao društveno koristan i produktivan subjekt. To pogledajte u mom Zakonu o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti.

Zahvaljujući tome što sam vrlo pažljivo čitao, čitao upijao, upijao Marxove tekstove, mogao sam uvidjeti njegove velike zablude i doći do istine o ovim stvarima. Bez Marxa to ne bih bio mogao.

Poštujmo, dakle, naše velike pretke i onda kad nam iz daleke prošlosti šalju velike i bitne zablude.

Još nešto važno. Oni koji su mislili da je istina u Marxovim tekstovima i koji su tu "istinu" doslovno primjenili u praksi, napravili su najveću povijesnu katastrofu ikad. Marxovi tekstovi su putokaz ka istini, putokaz kojeg treba gledati čitati u zrcalu.

Najsrdačnije

Vaš

Petrus

Tko je glasao

Sv Petar i Marx

Kapital je mrtvi rad, kao što sam već i sam govorio, ali on ne usisava živi rad, nego živi rad uskrsava taj mrtvi rad i pokreće ga,
E moj Petre crni Petre! Angažman živog rada ide uvijek kao posljedica aktivnosti kapitala (mrtvog rada) koji žudi za profitom upravo na znoju i krvi tog živog rada, daklem nemoj još veliti da je striček Marx bio sklerozan kad je ustvrdio taj odnos.
Kada je to radnik nagovarao kapitalista da angažira "mrtvi višak rada u čarapi"!

Tko je glasao

Biser

"
E moj Petre crni Petre! Angažman živog rada ide uvijek kao posljedica aktivnosti kapitala (mrtvog rada) koji žudi za profitom upravo na znoju i krvi tog živog rada, daklem nemoj još veliti da je striček Marx bio sklerozan kad je ustvrdio taj odnos.
Kada je to radnik nagovarao kapitalista da angažira "mrtvi višak rada u čarapi"!

Ovaj ti je komentar još veći biser nego onaj prvi. Vidim da ni sam ne znaš, niti razumiješ što si htio reći i što si napisao. Javi se da zamijeniš Sanadera.
Čini se da je Bigulica svojim beee zarazio dosta učesnika ove diskusije

Tko je glasao

Čini se da je Bigulica svojim

Čini se da je Bigulica svojim beee zarazio dosta učesnika ove diskusije

Haha, svakako se nadam da jesam!

U svakom slučaju, nisam se mogla nadati boljoj pomoći od tvoje, bosni4u!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Izgleda

"Čini se da je Bigulica svojim

Čini se da je Bigulica svojim beee zarazio dosta učesnika ove diskusije

Haha, svakako se nadam da jesam!

U svakom slučaju, nisam se mogla nadati boljoj pomoći od tvoje, bosni4u!"

Izgleda da ste u pravu mlada damo, jer imam dojam da svi blijedo blenu u ono što je postam.

Tko je glasao

Tko zna...

Još uvijek postoji možda čak i realna šansa da će tvoj hologram na zidu imati borgovi...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

savrseno.. lici na vjerski

savrseno.. lici na vjerski tekst ovak u citatima.. i to citan u polumraku vlaznih tvornica tkanine cije masine pokrece para..
kao utjeha ljudima u 12satnom boravku.. kao utjeha ljudima koji mjesecima nisu vidjeli sunca.. itd itd..

a da se malo vratimo u stvarnost?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

To i jeste smisao kapitala

To i jeste smisao kapitala

Tko je glasao

To i jeste smisao kapitala

To i jeste smisao kapitala

Tko je glasao

pa vidiš da prednjačimo

naših 200 je to shvatilo već 91. i povijesna vremena iskoristila za hrabri iskorak u feudalizam
ne kužim kaj se buniš
samo njordaš

Tko je glasao

Upit

Evo sto je Marx zapisao davne 1848.

"Gdje god je došla na vlast, buržoazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idilične odnose. Ona je nemilosrdno pokidala šarolike feudalne veze koje su čovjeka vezivale za njegovog prirodnog pretpostavljenog, i nije ostavila između čovjeka i čovjeka nikakvu drugu vezu osim golog interesa, osim bezdušnog "plaćanja u gotovom". Ona je u ledenoj vodi sebičnog računa utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo pretvorila u prometnu vrijednost i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i izvojevanih sloboda stavila jednu bezsavjesnu slobodu trgovine. Ona je, jednom riječi, na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i političkim iluzijama stavila otvorenu, besramnu, direktnu, surovu eksploataciju."

E g. Citatore, kako ti tumačiš ili interpretiraš ovaj Marxov text?

Tko je glasao

Nova religija na mjesto stare - financijalizam

Onako kako to zadnja rečenica doslovno interpretira, dakle - buržoazija je na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i političkim iluzijama (u feudalizmu) stavila otvorenu, besramnu, direktnu, surovu eksploataciju korporativnim financijalizmom.
Svevremeni Marx - samo nije dobro kad ga počinju hvaliti predvodnici privatnog hapanja.

Tko je glasao

Krasna interpretacija

Onako kako to zadnja rečenica doslovno interpretira, dakle - buržoazija je na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i političkim iluzijama (u feudalizmu) stavila otvorenu, besramnu, direktnu, surovu eksploataciju korporativnim financijalizmom.
Svevremeni Marx - samo nije dobro kad ga počinju hvaliti predvodnici privatnog hapanja.

Krasna interpretacija! Proizlazi iz umijeća da se puno govori, a ništa ne kaže, kandidiraj se za saborskog zastupnika ili nešto slično.

Tko je glasao

Ciklička povijest ljudske gluposti

"Kada bi se svijet bar na jedan dan otrijeznio,umro bi od gržnje savjesti."

Tko je glasao

Lihvari

Napisali ste:

"Što se tice srednjeg vijeka i tu ste u krivu. Naime, poznato je učenje Sv. Toma Akvinskog o pravednoj cijeni, gdje su se kamate i lihvarenje smatrale smrtnim grijehom i crkva je takvo ponašanje u srednjem vijeku nemilosrdno suzbijala. Zato nije ni moglo doci do akumulacije kapitala.

A i ovo dalje mislim da nema pretjeranog smisla komentirati, nakon što sam pročitao da je sociološka funkcija lihvara da upropaštava neproduktivne djelove društva koji ne stvaraju novo, već ga predaju u ruke onima koji će produktivno uložiti. Lihvar je po definiciji oličenje neproduktivnog ekonomskog subjekta jer je njegova jedina funkcija da ubire kamate odnosno da određuje cijenu raspoložive likvidnosti i kapitala. I sad to oličenje neprduktivnosti ima racionalnu funkciju upropaštavanja neproduktivnih djelova društva. Mislim, stvarno, da nije smješno bilo bi tragično.."

Hrvoje Štefan

Vaše je štivo izvanredno inspirativno. Stalno ponovo čitam vaše postove. Nadam se da mi nećete zamjeriti ako se budem kritički osvrnuo na neke vaše stavove.

Najprije dopustite da pitam: je li lihva, ili je to zapravo škrtost - avaritia - jedan od sedam smrtih grijeha?

"Lihvar je - kažete - po definiciji oličenje neproduktivnog ekonomskog subjekta, jer je njegova jedina funkcija da ubire kamate..."

Mislim da griješite, jer to mišljenje ne odnosi se na lihvara nego na škrca, kojeg Marx, s pravom, naziva "ludim kapitalistom". koji čak ne ubire ni kamate.

Lihvar i škrtac nisu isto. Lihvar, putem kredita pokreće rad a škrtac ga umrtvljuje i onemogućuje jer prosto akumulira novac i zakopava ga.

Poznat mi je stav naše, zapadne kulture o lihvartima, ali ga smatram potpuno pogrešnim i čak zloćudnim.

Pogledajte ovo:

Rasipnik je krivo shvatio Senekinu izreku OMNIA MEA MECUM PORTO - sve svoje sa sobom nosim - pa je svo bogatstvo koje je imao rasuo na svoje užitke i tako odnio sa sobom u grob.

Lihvari su se odrekli svih ovozemaljskih užitaka i sav novac koji im je putem kamata dopao šaka bacali na "milost i nemilost tržišta" (Marx). Ništa od onoga što su stekli na kamatarenju nisu, poput rasipnika, odnijeli sa sobom u grob, nego su sve ostavljali slijedećoj generaciji.

Uostalom, i da su htjeli ne bi mogli ništa odnijeti u grob, jer ih nakon smrti, nisu pokapali na grobljima, kao druge ljude, nego bacali na smetlište. (Voltaire - Candid ).

Nisu se odricali samo udobnosti življenja, nego i svog društvenog ugleda i poštovanja i poput Isusa, izložili se pljuvačkom sudu neuke svjetine, samo zato da bi što više dobara namrli potomstvu.
Crkva ih je osudila, a i sama se bavila lihvom, i pored toga što ju je osuđivala. No Crkva bi danas najviše i najteže, i prije svih osudila baš samoga Isusa. Dostojevski,... i ne samo on... Velii inkvizitor.

No ja ne osuđujem Crkvu. jer je dala kapitalni doprinos ostvarenju ciljeva povijesti i mogućem budućem ostvarenju ciljeva ljudske vrste. Za sada, veći nego bilo koja druga institucija. Da ne bi bilo krivog tumačenja, ja sam ateista.

Lihvari su uspješno okončali svoju povijesnu misiju., a ona je bila: da stvore prvobitnu akumulaciju ljudske vrste, iz koje je kasnije nastao razvijeni kapital (umjetno biće), te da, kao što sam već rekao iz igre izbace loše igrače, društvene parazite.

Istina, oni su bili malo pretjerali u štedljivosti i rigoroznosti u pridržavanju principa poslovanja, tako da su ih nemisaoni ljudi identificirali sa škrcima, i o njima raširili loše mišljenje. Ali danas bi smo mogli ispraviti tu nepravdu, i to temeljem Rimske pravne izreke koju uvažavamo, pro veritate habemus :Dura lex sed lex - tvrd je zakon, al je zakon. Ja sam,osobno, iako sam bliži rasipnicima nego njima, skidam kapu pred uspomenom na njih.

Nemojte mi zamjeriti ako kažem da je Vaše shvaćanje lihve i lihvara određeno lošim, pogrešnim predrasudama naše civilizacije.

Protestantizam, Kalvinizam i drugi vidovi reformiranog kršćanstva prihvatili su u osnovi filozofiju lihvara - živi i radi tako da svoje interese ostvaruješ na način kojim istovremeno ostvaruješ ciljeve vrste (ljudske vrste).

Da li je to loša filozofija?

Ili je možda bolje dernečiti dok ne crkneš i to smatrati najvišim oblikom humaniteta.

I da li je to slučajno da je ljudska vrsta, tj. civilizacija najveći i najbrži apredak ostvarila baš u protestantskim zemljama, gdje je - da parafraziriam Marxa u Komunističkom manifestu - za svega desetak godina ostvarila više nego prijašnje civilizacije za deset tisuća godina.
U Manifestu, Marx je ova ostvarenja pripisao kapitalizmu.

Mislim da bi smo trebali biti malo oprezniji i malo više kritični prema našem kulturnom nasljeđu.

Tko je glasao

Isprika

Vidim da je moj zadnji post izbrisan.

Pretpostavljam da sam pretjerao u "slobodi izražavanja".

Ispričavam se stoga ovom forumu čiji sam ugled time možda malko narušio.

Petar Bosnić Petrus

Tko je glasao

Izvrsno, ali...

Rad vam je, po mom sudu, izvrsno napisan i vidi se da ste stručnjak ili netko ko izvrsno pozanje ovu materiju.
Nažalost, moram reći i to kako mi se čini da su vaše tvrdnje suprotne nekoj logici koja vodi produktivno zbivanje stvari.

Bit ću slobodan ukazati vam samo na neke stvari.

U visoko razvijenim zemljama, koje suficitarno posluju, raspoloživi financijski kapital proizvodi se po zantno jeftinijoj cijeni nego u zemljama s deficitarnom ekonomijom, i može ga se kupiti po nižoj cijeni nego domaći. I ako sada taj kapital (kredit) vrlo profitabilno upotrebimo kod kuće, dobit će nam biti veća nego da smo sami stvrarali taj početni financijski kapital. Obogatiti se, dakle, možemo i putem zaduživanja. Samo su rjeđi od zlata ljudi koji produktivfno uprotrebe te kredite. Svjetski kapital ne stvara probleme nego pogodnosti (jeftina proizvodnja kapitala). Probleme stvaramo mi koji ga ne znamo produktivno upotrebiti.
Sadašnja svjetska ekonomija slična je ekonomiji ranog srednjeg vijeka kada su ju diktirali lihvari. Oni su posuđivali novac svima koji su imali neke garancije da će ga moći vratiti zajedno s visokim kamatama. Tada su postojale dvije vrste debitora.
Rasipnici koji su hiptekarnim putem dobili kredit za rasipanje novca na svoje užitka i poduzetnici koji su predočili planove o tome kako će upotrebiti kredit tako da bi mogli zaraditi toliko da ga vrate s kamatama i da još i njima ostane znatna suma. Oni prvi su propadali a njihova višestruko vrednija imanja od kredita kojeg su bili uzeli dolazila su u ruke lihvara. Drugi, poduzetnici bacali su se na posao zarađivali, vraćali kredite i još se bogatili.
Gledano sociološki, koja je bila funkcija lihvara,?
da upropaste neproduktivne slojeve društva koji su posjedovali golema bogatstva i da to bogatstvo predaju u ruke onim produktivnim ljudima koji ga nisu rasipali nego stvarali novo i veće. Zahvaljujući lihvarima i poduzetnim ljudima mi dana imamo električno svjetlo, el. srtruju. TV, internet itd itd.

Danas, po mom sudu stvari stoje kao onda, samo što debitori nisu individue nego cijeli narodi, od kojih će neki nestati, jer rasipaju posuđeni novac. No to nije nikakva šteta, jer takvi narodi ne bi ni smjeli kročiti u budućnost. Povijesni proces je svojevrsno čistilište od takvih individua i naroda i vrlo bi loše bilo kad ne bi bio i to.

Ostati će oni kojima je stalo do njihovog opstanka i koji će se okaniti bećarskog života i početi živjeti po nepisanim pravilima postavljenim još u vrijeme postanka ljudske vrste, pravilima čije poštovanje omogućuje očuvanje naroda i ostvarivanje onih ciljeva zbog koji je vrsta i došla na svijet. Nekakvi Grci, talijani, Hrvati, Portugalci i drugi isto su što i krvožedne buhe u psećem krznu. Ukoliko sa ne opamete treba ih se jednostavno riješiti.

Još nešto, današnji krediti su puno povoljniji nego oni srednjevjekovni, a postoje i svjetske institucije koje pomažu ljudima koji nisu jako vični profitabilnom investiranju. No te su institucije veoma ozloglašene, kod onih koji bi htjeli nastaviti dobro i udobno živjeti i razmnožavati se na tuđoj muci i na tuđi račun.

Tko je glasao

Nadopuna

Veoma mi je drago da ste spomenuli Amerikance, i ukazali na to da je to najzaduženija nacija na planetu. Samo treba naglasiti da je najveći dio američkog državnog duga zapravo unutrašnji dug. Tako, ako o kreditiranju govorimo kao o nekovrsnoj pljački, onda moramo reći i to da su tu Ameri bili najpošteniji, jer nisu pljajčkali druge, nego sami sebe - t j - buduće generacije svoje vlastite nacije. To je ključni razlog što oni žive sve gore i što imaju sve veći broj nezaposlenih i beskućnika, (O ovome možete nešto detaljnije čitati u jednom mome ogledu o državnoj administraciji - najkraće, u Hrvatski izlaz iz krize na internetu Wordpress...
Ali ovo su stvari međugeneracijskih ekonomskih odnosa o kojima, koliko mi je pozanto nitko, osmi mene samoga nije sustavno pisao. To možete vidjeti u mojoj knjizi Suma ekonomije.
Što se tiče Keynesa i Marxa u stvarima koje spominjete, to su veoma nadahnjujuće ideje, velike i pronicljive misli. Ti su ljudi, po mom mišljenju najbolje poznavali kapitalizam, Naročito Marx. Ali i ove vrlo pronicljive misli imaju sudbinu Platonove države osnovane na Sicilji. Kratkog su daha i još kraćeg života

Zašto?

Nesvjesna pretpostavka od koje polaze razmišljanja ovih ljudi jest to da je temeljni subjekt ekonomske i općenito društvene aktivnosti jedna generacija ljudi nekog polisa ili nacionalne države. I ako se polazi od toga nužno de sa se dođe do pogrešnih zaključaka i naopakih modela ekonomske politike. To se vidi čak i u samom naslovu ekonomske znanosti - Nacionalna ekonomija ili možda točnije državna ekonomija - od grč. oikonomia politike.

Ključni subjekt ekonomske aktivnosti je, po mojim nazorima, ljudska vrsta.

To je entitet koji se sastoji od rasa. nacija, plemena grupa itd, a koji nastavlja svoj beskonačni život smjenom generacija potomaka.

Ekonomska znanost je znanost o "materijalnim" aktivnostima i ljudskim odnosima pomoću kojih ljudska vrsta treba ostvariti svoje empirijske, a možda i neke transempirijske ciljeve.

Dakle, subsubjekti, ili subjekti drugog ranka, su nacije i generacije. Ovima zadnjima tzreba pokloniti više pažnje, jer ih do sada gotovo nitko nije ni primjetio. Kad u okvire ekonomske znanosti uđe svijest o tome da je upravo ljudska vrsta temeljni subjekt ekonomske aktivnosti i da međugeneracijski ekonomski odnosi ključni za ostvarenje ciljeva vrste, i kad se na osnovu toga bude razumjelo koliko je velika njihova važnost, onda će se tek moći odrediti neka produktivnija i dugovječnija ekonomska politika, koja će, između ostalog pomoći i u oslobađanju od balasta kojeg nam je objesila ova kriza.

J.M. Keynes, a naročito Marx su veliki mislioci. Oni su činili i velike greške. Ali i na tim njihovim velikim greškama - najvećim što su ih napravili individualni pripadnici ljudske vrste - može se puno, jako puno naučiti.

I dan danas, Marxovi tekstovi na mene djeluju kao opijum ili vino. S obzirom na onu izreku IN VINO VERITAS možda baš kao vino. Nije istina u Marxovim nenadmašivim tekstovima. No oni najtočnije pokazuju u kom ju pravcu treba tražiti.

Još nešto što često ponavljam. Marxova će se proročanstva ostvariti, čak u puno većoj mjeri nego je on predviđao. Engelsov, Lenjinova... također. ali na način koji je bitno suprotan onome što su ga oni zamišljali.

Srdačno

Vaš poklonik

Petar Bosnić Petrus

Tko je glasao

Cijenu kapitala, dakle

Cijenu kapitala, dakle kamatnu stopu određuje više faktora i ne mogu se nikako složiti sa simplificiranim objašnjenjem koje kaže da suficitarne ekonomije proizvode kapital jeftinije od deficitarnih. Naime, puno faktora stoji iza te jeftinije “proizvodnje”, a mnogi od njih upravo su negacija slobodne konkurencije i jednakih početnih uvjeta za sve sudionike na tržištu, gdje samo njihova poduzetnost i sposobnosti određuju kakav će rezultat postici. Tu se onda pokazuje kako iza ekonomskih odnosa stoje politički odnosi moći, i to ne samo među pojedinim nacijama i gospodarstvima, već prvenstveno unutar svakog gospodarstva.
Evo recimo jedan primjer. Cijenu kapitala u Hrvatskoj određuje kartel vodećih banaka u stranom vlasništvu. Te banke raspolažu hrvatskom štednjom i plasiraju je hrvatskim građanima, poduzećima i državi. Cijena koju one zaračunavaju duplo je veca nego cijena u njihovim domicilnim zemljama (kamatni spread – razlika između pasivnih i aktivnih kamatnih stopa, dakle razlika između iznosa kojeg plačaju na oročene depozite i pribavljene kredite i iznosa kojeg naplačuju iz plasiranih kredita). Ta razlika se opravdava vecom rizičnošću plasmana na hrvatskom tržištu (premijom rizika), ma da svaki idiot vec zna koliko su banke dobro osigurane kolateralima, da nikakav veci rizik ne postoji za njih nego što ga imaju u domicilnim zemljama. Zbog te razlike one čak povlace kapital iz svojih zemalja je im je isplativo ovdje kreditirati. Dakle, hrvatske banke u stranom vlasništvu raspolažu hrvatskom štednjom (čitaj, raspoloživim proizvedenim kapitalom u Hrvatskoj) i plasiraju ga puno skuplje nego što to cine u domicilnim zemljama. Kako onda možemo govoriti da je proizvodnja kapitala u Hrvatskoj skuplja nego vani, kad ga skupljim čini prvenstveno enormna zarada financijskih medijatora njegovog plasmana. Naravno da tu treba uzeti u obzir i mnoge druge faktore, politiku HNB-a itd, ali samo da ukažem kako “cijena proivodnje kapitala” nije tako jednostrano i simplificarno objašnjiva kako ste je vi predstavili.

Što se tice srednjeg vijeka i tu ste u krivu. Naime, poznato je učenje Sv. Toma Akvinskog o pravednoj cijeni, gdje su se kamate i lihvarenje smatrale smrtnim grijehom i crkva je takvo ponašanje u srednjem vijeku nemilosrdno suzbijala. Zato nije ni moglo doci do akumulacije kapitala.

A i ovo dalje mislim da nema pretjeranog smisla komentirati, nakon što sam pročitao da je sociološka funkcija lihvara da upropaštava neproduktivne djelove društva koji ne stvaraju novo, već ga predaju u ruke onima koji će produktivno uložiti. Lihvar je po definiciji oličenje neproduktivnog ekonomskog subjekta jer je njegova jedina funkcija da ubire kamate odnosno da određuje cijenu raspoložive likvidnosti i kapitala. I sad to oličenje neprduktivnosti ima racionalnu funkciju upropaštavanja neproduktivnih djelova društva. Mislim, stvarno, da nije smješno bilo bi tragično..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Lihva

Dragi gospodine, razumijem vašu kritičnost prema mojim stavovima. U pravu ste glede stavova Tome Akvinskog. Samo što on nije bio u pravu glede predmeta o kojem se izražavao. Marx je u Teorijama o višku vrijednosti na jednom mjestu , rugajući se građanskim moralistima i braneći kapitaliste rekao da : oni ne znadu uvijek što govore, ali zato dobro znadu što čine. Toma Akvinski, a također i Luther su u pogledu te stvari bili naivni i plitki moralisti isto kao i svi ostali moralizatori. To je bijeda od ljudskog mišljenja "Bijeda filozofije" Kad je u pitanju kamata, čak i Veliki Stagiranin Aristotel, možda najveći mislilac kojeg je dala ljudska vrsta, pada u kontradikciju i vrlo kobnu zabludu, kobnu i za današnje generacije.

da ne listam po njegovoj Politici ili N. Etici evo parafraze. simplifikacije, ali bez iskrivljenja i osiromašenja sadržaja.

On polazi od pretpostavke da ljudska dobra potiču prvenstveno od rada, a kad je riječ o kamati. kaže, naime, da je to oblik sticanja najviše protivan prirodi, jer tu novac rađa novac (misli, bez rada)
Pogledajte. U prirodi, mladi pas nastaje od velikog zrelog psa, ždrijebe od zrelog konja magarac od magarca...
To je proces reprodukcije koji stvara vrstu a ujedno i novog pripadnika vrste,

Proces reprodukcije.

Pa, kad kamata nastaje od novca - novac od novca - da li je to najprirodniji ili najneprirodniji način samoreprodukcije?

Eto, razmislite malo.

Ali Veliki Stagiranin bio je u krivu kad je mislio da je kamatarenje sticanje bez rada. To je potpuno suprotno istini.

Kamata je faktor koji pomaže glavnici da pokrene više rada i bolje oblike rada nego što bi to mogla sama glavnica. Kredit je prvenstveno sredstvo za pokretanje rada, Naravno može poslužiti i u druge svrhe. Krediti koje prate kamate, za ljudsku su vrstu puno korisniji nego beskamatni krediti (Kamata ne mora biti samo cijena kapitala ili cijena proizvodnje kapitala, ali ako to nije, onda nije dobro)

Kredit s kamatom pokrenut će bolji rad i više rada nego beskamatni i to iz prostog razloga što treba vratit više novca ( a i za sebe našto ostaviti).

Otkriće da kamata poboljšava u uvećava ljudski rad i da brže i lakše stvara bogatstvo je jedno od največih i najkorisnijih čovjekovih otkrića.

Toliko o tome što je kamata, kako djeluje i kakva joj je svrha.

Dalje. Što se tiče rada.

Koji rad stvara višak vrijednosti ??????

Dali je to živi rad ili minuli, mrtvi.??????

Čak je i veliki Marx prečesto padao u zabludu i govorio da to čini živi rad.

Višak vrijednosti kojeg čovjek mora stvarati da bi mu djelatnost imala smisla, potječe od minulog ili "mrtvog" rada koji se opredmetio u raznim znanstvenim spoznajama, idejama nazorima itd. Živi rad je samo posrednik koji aktivira djelovanje tog davno minulog rada. Otkriće matematičkih operacija učinjeno je već prije mnogo tisuća godina, a tek danas donosi veliku korist. Otkriće kotača, zupčanika, motora.

Sveukupni minuli ili "mrtvi" rad sačinjava jedno biće - ne stvar nego baš biće - kapital. Povijest je bila ontogenički proces stvaranja tog bića - umjetnog bića - jer kapital nije nastao iz prirode, nego iz ljudskog rada, a ovaj iz ljudskog duha.

Kapital je opredmećeni ljudski duh. Zadatak mu je da ljudsku vrstu zamijeni u radu i da joj osigura egzistenciju u slobodi - cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo nekom povlaštenim rasama narodima ili klasama.

Marxova proročanstva će se ostvariti, ali purtem usavršavanja kapitala, a ne putem njegova ukidanja.
.

Tko je glasao

Na žalost

ovakva antihumanistička naklapanja, poput ovoga od od petrabosni4a, sve su raširenija. U isti koš spadaju npr. ona o slobodnom radu i kapitalu, gdje se smatra normalnim, pa i poželjnim da kapital posve slobodno ode potražiti svoju bolju sreću negdje gdje je rad jeftiniji, ostavljajući dotadašnji "rad" na cjedilu. Izgovor pronalaze u tezi da je i rad jednako tako slobodan - bilo da slijedi kapital, bilo da prelazi kakti u sferu kapitala.

Neprepoznavanje ovakvih razmišljanja kao nehumanih i nehumanističkih vraća čovjeka u sferu životinje, doduše nešto naprednije, ali još uvijek životinje.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci