Tagovi

Razmišljanja o smjernicama hrvatske vanjske politike

Prekjučer se zapravo ništa nije dogodilo, ako izuzmemo mahanja zastavama. Proglašenje nezavisnosti Kosova ("iz druge") teli se po medijima već mjesecima. No to ništa što se dogodilo je ujedno i prvorazredni svjetski problem koji se događa Hrvatskoj pred nosom.

I iako je svima očito kako je hrvatska politika potpuno nespremna i nepripremljena za bilo kakvu krizu, bez obzira govorili o vlasti ili o opoziciji, bilo bi dobro trezveno razmotriti koje su opcije na raspolaganju, koji su činitelji bitni i koji bi postupak bio najbolji po RH. Od toga je zapravo najlakše definirati opcije a posebno teško ono "najbolje po RH", pa ću zato i krenuti od tog kraja.

Nikakav postupak koji ugrožava ili riskira integritet RH direktno se kosi sa definicijom "najbolji" (jer sam opstanak i suverenitet RH u ovom kontekstu nisu upitni), odmah uz to je bilo kakav postupak koji nosi zamjetan rizik po živote hrvatskih državljana. Ne bi mogao ocijeniti "najboljima" ni one postupke koji bi uzrokovali otvoren vojni sukob ili ugrozili međunarodni položaj RH (kandidaturu za članstvo u EU), pa bi tek onda stavio gospodarske i druge interese. Netko drugi može imati i drugačije prioritete, no smatram kako dobar postupak RH u odnosu na nezavisnost Kosova ne bi smio imati posljedica tim pitanjima da bi ga uopće mogli smatrati dobrim a kamo li najboljim. Ako više mogućih postupaka zadovolji taj kriterij, napravit ćemo pripetavanje...

Od činitelja postoji nekoliko razina, od one ulične "da susjedu crkne krava" koja se u ovom konkretnom slučaju čuje kao "ako je loše za Srbe onda je dobro za nas", pa do one premijerske o praćenju stava EU koja nema stav. Jedan od svakako ključnih činitelja je i vrlo utjecajan albanski lobi u hrvatskoj politici, čiji je utjecaj javno vidljiv pogotovo na Mesića ali ne utječe samo na njega i koji praktički ne ostavlja izbora tim (da li je prava riječ "zaduženim"?) političarima osim podrške priznavanju Kosova. Činitelji koji bi bili protiv priznavanja neovisnosti Kosova su gotovo nečujni u odnosu na ove i svode se na gospodarska pitanja vezana uz poslovanje u Srbiji i eventualno na utjecaj Kosova na situaciju u BiH. Na kraju je i vrlo čujna "logika" koja govori otprilike "neka sve završi tamo gdje je i počelo".

Sad ću ubaciti citat koji već dugo nije bio primjereniji. Now this is not the end. It is not even the beginning of the end. But it is, perhaps, the end of the beginning. Neovisnost Kosova nije kraj raspada SFRJ, SFRJ se konačno raspala odvajanjem Crne Gore od Srbije. Neovisnost Kosova jest raspadanje Srbije, raspadanje po etničkom načelu. Prvenstveni krivac za to jest Srbija sama, od Miloševićevog jednostanog i autokratskog ukidanja autonomije pa do danas - Srbija ne želi integrirati Kosovo u Srbiju jer bi to nužno značilo i politički utjecaj kosovskih Albanaca. Da je Kosovo sudjelovalo na izborima za srpski parlament, danas bi preko četvrtine poslanika imali Albanci i Srbija ne bi mogla sastaviti vladu bez njihovog sudjelovanja.

Jednako tako, službena Srbija u nečemu ima pravo - Kosovo nije nikakav "poseban slučaj". Načela koja su primjenjena u kosovskom slučaju, a pogotovo retorika, jednako tako vrijede u još desetak područja u svijetu. Nažalost, i u neposrednoj blizini Hrvatske, a dolazimo i do onog ključnog pitanja - i u Hrvatskoj samoj.

Hrvatska je 1995. godine prihvatila plan Z-4. On, u svojoj suštini, predstavlja temelj teritorijalne autonomije unutar RH na etničkom načelu, pod patronatom međunarodne zajednice. Završetkom rata taj je plan de facto postao ništavan (ako netko zna da postoji, može li u komentaru dati link na Narodne novine u kojima je taj plan anuliran i de iure?), no u samoj Srbiji postoje organizacije ("vlada RSK u egzilu") koje su spremne to pokušati zloupotrijebiti. Možemo vjerovati da nisu sposobni to učiniti, no ne bi smjeli ignorirati rizik mogućnosti. Pogotovo jer je trivijalno za predvidjeti eskalaciju incidenata na etničkoj osnovi, u svim zemljama regije u kojima postoje etnička pitanja uključujući i Hrvatsku, a koji ne samo mogu biti iskorištavani nego i poticani da takvim organizacijama daju za pravo.

Priznala Hrvatska Kosovo ili ne, otvoreno je i to pitanje hrvatske politike. U skladu s time i sa pobrojanim činiteljima, Hrvatska treba priznati nezavisnost Kosova, najbolje u koordinaciji sa jednom ili više zemalja regije. Ono što ne bi trebala napraviti, jest imati povučen stav po tom pitanju, nego je nužno prihvatiti aktivnu i donekle diplomatsko/politički agresivnu ulogu prema samoj Srbiji, upravo zato jer je Srbija utočište ekstremnim organizacijama koje su u srži problema.

Hrvatska treba tražiti od Srbije onemugućavanje rada organizacijama koje promoviraju "RSK" i proglasiti ih terorističkim organizacijama. Jednako tako Hrvatska treba (po mogućnosti u suradnji s Mađarskom) zatražiti poseban status Vojvodine unutar Srbije, onakav kakav i danas Srbija obećava Kosovu, zato jer unutar SFRJ nije bilo razlika između te dvije pokrajine, a postoji opravdana zabrinutost za mogućnost eskalacije nasilja prema manjinama u toj pokrajini. To će nesporno dovesti do zahlađenja odnosa sa Srbijom, vjerojatno i određenih gospodarskih posljedica, no to će biti neminovna posljedica i samog čina priznavanja Kosova. Cilj i opseg takvih aktivnosti (više medijskih nego otvoreno diplomatskih - one bi se svodile na izražavanje "zabrinutosti" i povremene provokacije poput pozivanja skupštine Vojvodine na rješavanje otvorenih graničnih pitanja) je isključivo odmicanje fokusa pograničnih etničkih pitanja sa teritorija RH na teritorij Srbije, uz iskorištavanje činjenice da već postoji pokrajina čiji je status nakon ovakvog rješavanja kosovske priče vrlo nedorečen.

To zaoštravanje ne smije biti na razini međunarodne zajednice nego bilateralno (trilateralno ako se uključi i Mađarska) i treba biti na načelu "veće prijetnje" - Hrvatska se treba pobrinuti za to da je Vojvodina za Srbiju uvijek veći problem nego "RSK" (ili bilo koja inkarnacija teritorijalne autonomije Srba u Hrvatskoj) za Hrvatsku. To svakako nije trajno rješenje nego izvanredna mjera koju je nužno primjeniti zbog očekivanih izvanrednih situacija koje će nastati u regiji. Pogotovo u Bosni i Hercegovini, gdje Hrvatska treba bezuvjetno odustati (i kao jamac Daytona) od bilo kakve politike "hrvatskog entiteta" (i po cijenu ograničavanja "konstitutivnosti naroda" u odnosu na "građansko uređenje") u funkciji osiguranja regionalne stabilnosti. A to je ključ za povoljne međunarodne odnose koji su nužni da se bilo kakva politika zadržavanja problema što dalje od granica Hrvatske i provede.

Hrvatski političari danas nisu sposobni sagledati dalje od vlastitih izbora, a kamo li sudjelovati u rješavanju svjetske krize pa da im se i odvija pred nosom. I znam da neće trampiti Široki za Petrovaradin, ni u retorici a kamo li u politici. Politička zrelost je odnositi se u ovakvim situacijama prema Srbiji a ne prema Srbima općenito, i do sada ju niti jedan naš političar nije pokazao (nemušta izmotavanja ne brojim u zrelost nego u nesposbnost). Hoće li ova nova kriza zahvatiti i Hrvatsku, ne znam - no ako nas i promaši to neće biti zato jer smo ju izbjegli nego zato jer smo imali sreće.

Komentari

Mislim da ne treba

Mislim da ne treba dramatizirati situaciju sa priznanjem niti da treba previse zuriti. Ali nema nikakve potrebe ni cekati vjecno. Treba se sjetiti kako smo mi cekali priznanje i razumjeti i podrzati Kosovare. Istina je da je proces raspada Jugoslavije zavrsio odvajanjem Crne Gore ali je isto tako istina da su Srbi svojim odnosom i dugogodisnjom politikom terora i zlostavljanja Albanaca na Kosovu izgubili svako pravo i povjerenje da im medjunarodna zajednica da jos jednu priliku. Meni ih je s jedne strane malo zao ali sve sto im se dogadja bojim se da su sami skrivili. Sto je najgore cini mi se da nisu naucili lekciju iz Hrvatske i Bosne. A sto se nase vanjske poitike tice mislim da oni ovo dobro odradjuju i da ce za tjedan dva priznati Kosovo kada se kod Srba potrosi ovaj prvi naboj agresivnosti prema onima koji su to uradili. Na kraju ce biti - tresla se brda, rodio se mis i sve ce biti po starom, Srbija ce podmetati klipove Kosovu gdje god bude mogla, nece moci biti primljeno u UN i u druge institucije gdje to mogu sprijeciti Srbi sami ili oni uz pomoc Rusa. Ali jednog dana ce shvatiti da sve to skupa ne vodi nigdje i mozda ce pokusati izdvojiti onaj mali sjeverni dio sa Mitrovicom a ostalo priznati kao samostalnu drzavu.

Tko je glasao

Kosovo uopće nije problem

Kosovo uopće nije problem vanjske politike RH.To se pitanje odigrava na teritoriju koji nikada nije bio hrvatski.
Nema tu puno izbora.Sve su odlučili veliki igraći.
Naša vanjska politika se treba fokusirati na ekonomiju i razvoj naše države.Srbija može prekinuti diplomatske odnose sa RH pa čak i ekonomske no to će biti samo trenutno odnosno uopće do toga neće doći.
Problem na relaciji Kosovo-Srbija vući će se vječnost.Njega neće riješiti priznavanje Kosova od strane RH kao i nepriznavanje.
Stoga smatram da je današnja vanjska politika prema Kosovo/Srbija ispravna tj. nema žurbe i nema potrebe riješavati tuđe probleme.
Neki ljudi nikako da shvate da mi više nismo u istoj državi.

Tko je glasao

Ne razumijem kako to misliš

Ne razumijem kako to misliš da Kosovo nije problem hrvatske vanjske politike, jer se sve odigrava na teritoriju koji nije hrvatski?! Pa, upravo zato i je problem hrvatske vanjske politike!
Njegovo priznanje imat će utjecaja i na hrvatsko gospodarstvo, budući da naše tvrtke najviše investiraju u Srbiju, a Srbija nam je i među glavnim vanjskotrgovinskim partnerima. Mislim da je upravo zato pametnije da ne žurimo s priznanjem Kosova, iako će se ono prije ili kasnije dogoditi, nakon što su ga priznale SAD i gro europskih zemalja.

Tko je glasao

Njegovo priznanje imat će

Njegovo priznanje imat će utjecaja i na hrvatsko gospodarstvo, budući da naše tvrtke najviše investiraju u Srbiju, a Srbija nam je i među glavnim vanjskotrgovinskim partnerima E pa vidis, upravo je to istovremeno i smijesno i zalosno sto je Srbija medju glavnim vanjskotrgovinskim partnerima Hrvatskoj.

Tko je glasao

Ne znam zašto bi to bilo "i

Ne znam zašto bi to bilo "i smiješno, i žalosno". Naše tvrtke poznaju tamošnje tržište i navike kupaca, jezici su vrlo slični, a hrvatski proizvodi tamo imaju i podulju tradiciju prodaje. AKo je "žalosno" to da 700 milijuna hrvatskog robnog izvoza u Srbiju osigurava tisuće ovdašnjih radnih mjesta, onda neka ti bude.
Možemo to i preformulirati: trgovinu s EU-om i EFTA-om liberalizirali smo (tj. ukinuli carine i kvote) davno prije trgovine sa Srbijom, ali nešto nam baš i nije pošlo za rukom da na tamošnjim tržištima (cca pola milijarde potencijalnih potrošača) ostvarimo neki zamjetniji iskorak. A, od nečega (u ovom konkretnom slučaju, izvoza) se živjeti mora, pa ako ne ide na zapadna, dobra su i (jugo)istočna tržišta. Bolje i to nego ništa!

Tko je glasao

Kosovo uopće nije problem

Kosovo uopće nije problem vanjske politike RH. To se pitanje odigrava na teritoriju koji nikada nije bio hrvatski.

Briljantna logika.

Priznanje nove države "uopće" nije problem vanjske politike i to zato jer se događaji "odigravaju na teritoriju koji nikad nije bio hrvatski". Argumentum a contrario, da je teritorij za vrijeme recimo plemenske hrvatske kraljevine bio hrvatski, radilo bi se o pitanju vanjske politike. :)

Kosovo je pitanje recimo turske vanjske politike zato jer je nekad bilo tursko, ne zato što se radi o pitanju priznanja neovisnosti pokrajine koja za to nema pravni temelj, zar ne?

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Što si zloban?Isčupao si

Što si zloban?Isčupao si samo dvije rečenice iz konteksta cijelog komentara koji se veže na post i od toga napravio dramu.
Očigledno da si ti jedan od onih koji ne mogu shvatiti da mi više nismo u istoj državi.
Dakle Kosovo nije naš problem nego srpski jer je to nekada bio njihov teritorij.
A pošto to nije bio nikada ni naš teritorij(znaći globalno nemamo veze sa kosovskim pitanjem) ne vidim razloga da se ne ponašamo kao npr.Finska
NAravno da srpska politika traži izlaze na sve strane a jedan od njih je i ponovni kaos na području ex.Yu .

Tko je glasao

Jedino iz čega su rečenice

Jedino iz čega su rečenice isčupane je kontekst deficitarne pučkoškolske logike koja na našu radost ovdje ne prestaje nego se nastavlja zaključkom bez premisa: da je iz svega gore rečenog "očigledno" da ne mogu "shvatiti da više nismo u istoj državi". Ono što ne mogu shvatiti je gdje u procesu razmišljanja zapneš i skreneš prema ovakvim nebuloznim zaključcima? Jedino što je očigledno je da trebaš poraditi na logici. Pollitika community će ti rado pomoći.

Kosovo nije unutarnji problem RH (a ne "nas" jer država nije isto što i skup njenih građana), ali jest vanjskopolitički s posljedicama na unutarnju politiku: priznanje neovisnosti regije koju većinski nastanjuje etnička manjina i koja nema pravni temelj za neovisnost je nešto s čim se RH već suočila u Krajini i vanjskopolitički potezi ovdje mogu imati posljedice na unutarnja pitanja i neposredno susjedstvo (BiH - RS).

Nije bez razloga RH još uvijek suzdržana glede priznanja. Glavne EU zemlje su priznale Kosovo, RH vlada još uvijek ništa. Valjda zato što to "uopće nije problem vanjske politike RH", a poznato je da kad nešto nije problem onda se rješava polako i oprezno, zar ne? :))

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Da. I demoliraju se

Da. I demoliraju se veleposlanstva, i pale zastave. Onako, preventivno.
Ma, šalim se. To što si napisao itekako stoji i ja sam to potpisujem. Ali, pravo pitanje nije hoćemo li, nego kada ćemo priznati Kosovo. Ne vjerujem da bi mogla opstati situacija da Hrvatska ne priznaje Kosovo kao državu, nakon što su to učinili SAD i vodeće europske zemlje. To bi onda bila izgradnja nekog paralelnog, nerealnog svijeta. Ali, ni ja nisam za prerano priznanje. Neka to prvo učine drugi, pa onda možemo i mi.

Tko je glasao

Točno je ustvari da je već

Točno je ustvari da je već izgrađen paralelan i nerealni svijet, ali ne samo po pitanju priznanja Kosova od strane RH, već Cipra npr.

Tko je glasao

Ahtisaarijev plan za Kosovo

Ahtisaarijev plan za Kosovo je skoro doslovno prepisan Z-4. Izraz iz Ahtisaarijevog plana koji je Srbija prihvatila - "više od autonomije, manje od nezavisnosti" - se prvi put u povijesti pojavio u kontekstu Z-4.

Evo što je Tuđman imao za reći o Z-4/Ahtisaarijevom planu za Kosovo:

Danas sa sličnom rezignacijom i bijesom govori Nikolić. Srpska politika je bila spremna prihvatiti modificarnu varijantu novog Z-4, ali Kosovo je otišlo dalje i proglasilo nezavisnost, koja je više od onog što je davao Z-4/Ahtisaari. Z-4 se nikad nije pojavio u NN jer nikad nije ni stupio na snagu. Nakon što ga je Martić odbio, a hrvatska diplomacija prihvatila kao čisti diplomatski manevar za dobivanje na vremenu (Tuđmanu nije bilo na kraj pameti pristati na Z-4), Babić je izjavio da prihvaća plan, ali bilo je kasno jer je slijedeće jutro krenula Oluja. Oni koji znaju engleski Z-4 mogu prelistati ovdje:
Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

iz perspektive iz koje

iz perspektive iz koje gledam na situaciju u Srbiji jer tamo Kosovo i Metohiju još uvijek smatraju svojom južnom pokrajinom, krenuo si jako dobro. osim što si razgolitio "cara" hrvatske vanjske politike, pokazao si i na jedna detalj koji mnogi naši komentatori previđaju. da, odcjepljenje Kosova je raspadanje Srbije, a ne SFRJ. jer, ma koliko god se Stipe Mesić upinjao objasniti da je SAP Kosovo imalo pravo na samoživost, odnosno autonomiju u okrilju SFRJ, to, jednostavno, nije istina. meni koji dolazim iz grada koji je dao najveću ratnu bolnicu u Domovinskom ratu te koji je više od 6 mjeseci, kada je ostatak Hrvatske mirovao, bio pod stalnim napadima, nitko ne mora objašnjavati što je učinjeno u ime Srbije i srpstva. zločini koji su počinjeni u ime srpskih mitova na prostorima bivše Jugoslavije govore sami za sebe.

ali je situacija s Kosovom bitno drugačija. ovdje je, 1. put, riječ o komadu, kako mu vole tepati, svetog srpskog tla! Srbija je izgubila 15,1 % teritorija. kako i zašto? jer su Sjedinjene Države tako odlučile. prisjetite se koja je država prva priznala nezavisnost Kosova. da. riječ je o još jednom američkom protektoratu. a nije Irak.

osim toga, zamislite da HR nije imala oražanu silu slomiti samoproglašenu Republiku Srpsku Krajinu?! i Republika Hrvatska bi sada bila znantno manja jer bi izgubila komad teritorija uporabom sile. ponavljam! ne umanjujem grozotu zločina koji su počinjeni u ime Srbije i srpstva. neću reći svi Srbi jer, osim što mrzim generalizacije, zločine tijekom Domovinskog rata nisu činili svi Hrvati. i nikada, nikome neću dopustiti da naciju kojoj pripadam zove zločinačkom zbog budala koji su mislili da s njima počinje svijet i povijest.

e da, kad je u HR prevledavajući osjećaj da Kosovo treba otići iz Srbije, uz naš blagoslov/priznanje, zašto se ne odreknemo onih nekoliko tisuća litara mora u Piranskom zaljevu ili Savudrijskoj vali?! ili, zašto smo se upeli oko ona dva otočića na vrhu Pelješca koji je Tuđman poklonio BiH?!

i na koncu, nikako se ne mogu složiti s tobom da bi se Hrvatska, na bilo koji način, trebala petljati u pitanje Vojvodine. osim što ne želim dopustiti Srbiji da se, na bilo koji način, petlja u untrašnja pitanja Hrvatske, smatram de se i HR treba od toga uzdržati kad je SRB u pitanju. kao što je Srbija uredila svoj unutrašnje odnose i ukinula autonomiju na koju se neki sada pozivaju, podsjetit ću vas da je Hrvatska izbacila Srbe iz Ustava kao konstitutivan narod.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Dok se ne bude moglo

Dok se ne bude moglo minimalno voditi unutarnju i vanjsku politiku zbog iznimne prevage vanjskih i unutarnjih zbrkanih kretanja ka neodoljivim predmetima žudnje, iskustva smo da je bolje da sustavne politike nema nego da ima.

Sada je to evidentno tako. Osim što za navedeno nema nikave jasne ni minimalne politike prema BiH pa i Srbiji, dodatni razlozi za to su što faza slovenskog predsjedanja EU-om pokazuje da ne samo RH nemaa nema ni politiku prema Sloveniji nego se i navodna slovenska politika po Balkanu i ex SFRJ (koji nestaju a živahniji su nego ikad) pokazuje još možda gorom od RH politike koje nema.

Također se potvrđuje da se navodna iskusna i homogena srbijanska vanjska politika pokazuje kao poznato beogradsko forsanje i pozerstvo.

Tako će vjerojatno što manje hrvatske spremnosti u vanjskoj politici i s njome povezanoj unutarnjoj biti bolje nego da se sada igramo neke politike. Tu je dodatno dobro što onda takvom nepripremljenošću bolje netko korigira gluposti drugog a i pomalo amortiziraju stalne vanjske egzibicije.

Npr. oko Kosova kao u vrijeme NATO-ovog bomardiranja Srbije. Presjednik RH preko TV prijeti USA imperiji napadom na njihove snage kod Martin Broda, osuđuje tu intervenciju i prd olazak u Moskvu prijeti im da će sa Rusijom zaključiti sporazum o suradnji. Dalje razne zbrke.

Slično za invazije USA na Irak. Igre bez granica i opet OK.

A sve oko BiH da ne spominjemo.

Ujedno da se ne šokira građanstvo - da nekim slučajem i u nekom benignijem području, npr. prostorno uređenje i zaštita okoliša RH formira kakvu minimalno urednu politiku, pa svi bi bili šokirani, pa čak i samo na nekom području, npr. dubrovačkom. A nekakva konzistentna RH politika oko ex SFRJ koje nema a živahna je kao nikad bi bila šok kojeg ne bi mogli podnijeti.

Zato je sve to ipak prvenstveno slikovno-estetsko pitanje, sve što se zbiva novog se zbiva na toj razini a sve ostalo je teška višedesetljetna inercija.

oko Iraka. D

Tko je glasao

Hoće li ova nova kriza

Hoće li ova nova kriza zahvatiti i Hrvatsku, ne znam - no ako nas i promaši to neće biti zato jer smo ju izbjegli nego zato jer smo imali sreće.

Mislis da ce opet baciti balvane na cestu? Ne vjerujem.

Tko je glasao

Strah od ponovnog

Strah od ponovnog uspostavljenja 'RSK' na hrvatskom teritoriju pripada zanru znanstvene fantastike. Ne bih se uopce zacudio ako bi kojim slucajem HDZ eventualno isao koristiti tu 'mogucu prijetnju' u propagandnu svrhu opravdajuci s time brzo uclanjenje HR u NATO pakt.

HR treba priznati nezavisnost Kosova i to s koordiniranom akcijom s vise zemalja regije. Za HR je Tadiceva pobjeda na neki nacin bila i tekako vazna i to upravo radi daljnje normalizacije te prosirivanja obostranih politickih i gospodarskih odnosa. Pobjeda srpskih radikala bi samo isla u prilog HDZu koja najvjerovatnije i dalje pritajeno nastavlja s pokusajem sprovodjenja politike "Tudjman-Milosevic" (moguci scenario: RS se referendumom odcijepi od BiH i pripoji Srbiji kao protuteza proglasenja nezavisnosti Kosova, a dok bi se istovremeno odigravao slican scenario unutar granica hrvatskog entiteta). Zbog toga HR po tom pogledu takodjer predstavlja neku vrstu regionalne nestabilnosti, a s tom je cinjenicom medjunarodna zajednica vrlo svijesna. No, s Tadicevom pobjedom, to ce se tesko dati i izrealizirati.

Vojvodina je unutrasnje pitanje Srbije.

Live Free or Die !

Live Free or Die !

Tko je glasao

''Vojvodina je unutrasnje

''Vojvodina je unutrasnje pitanje Srbije''...slažem se, ali se slažem i s ovim...

Tko je glasao

To je sasvim logicno. I to

To je sasvim logicno. I to se ne odnosi samo na Vojvodinu.

Pa zato i postoji nase MVP koje je preko svojih HR diplomatskih predstavnistva po cijelom svijetu zaduzeno za ta pitanja:)

Eh, drugo je sada pitanje da li je ono efikasno te da li u stvarnosti i provodi sluzbenu politiku RH.

Svima nam je valjda jasno na koji nacin se vrsi odabir "podobnog" kadra (jedan od primjera nase velike vanjsko-politicke bruke, Neven Jurica).

Live Free or Die !

Live Free or Die !

Tko je glasao

nekako izbjegavam

nekako izbjegavam komentirati dnevnike kada ne razumijem problematiku, ali evo ovaj puta ću reći kako to meni izgleda.
kao prvo, ja nekako (iako je to možda pogrešno) državu doživljavam kao i osobu i način postupanja države kao odraz karaktera osobe. i u ovoj ssituaciji mogu jedino ustvrditi da se hrvatska ponaša kao beskičmenjak koji pazi isključivo na svoje interese, i to možda čak i u prevelikoj mjeri. ne znam za vas, ali ja ne podnosim kada se neko pitanje promatra isključivo kroz to "kako će se to na nas odraziti", a to je upravo ovo što naša politika trenutno čini u pogledu kosova. (*pada mi sad na pamet tadić kako govori da mu je u hsp-u prekipjelo što se stav o svakom pitanju nije gledao kao "stav", nego primarno kroz to kako će se taj stav odraziti na stranku.)
zar ne bi upravo hrvatska trebala imati razumijevanja prema problemu kosova, kad smo i sami imali slične probleme (po nečemu smo bili u boljem, a po nečemu pak u lošijem položaju od kosova) i zar ne bi hrvatska trebala među prvima iskazati solidarnost i podršku kosovu?
osim toga, argument "postupanja sukladno postupanju EU" je i više nego smiješan jer mi kosji nismo dio EU stavljamo kao primarni kriterij postupati kao EU, dok same članice EU (zemlje osnivačice čak!) ne uzimaju u obzir nikakav stav EU niti zajednički stav postoji, nego svaka postupa "prema svojoj savjesti". u tome mislim da je posve legitimno postaviti pitanje koje si ja postavljam - gdje je naša, hrvatska savjest? da li se mi odričemo svoje savjesti i bezuvjetno priklanjamo psotupati po savjesti EU i onda kada se to od nas ne traži?
i na kraju... da je hrvatska čovjek, kakav bi čovjek bila?? meni osobno možda poznanik, ali prijatelj nikad.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Griotta, mislim da je malo

Griotta, mislim da je malo onih ljudi koji osjećaju da je Hrvatska prijateljski raspoložena prema njima... Ljudi od prijatelja očekuju podržavanje, pomoć i suosjećanje... Ja baš ne osjećam da je Hrvtska prijateljski raspoložena prema meni, a kolko vidim ni ti...

Tko je glasao

moj "problem" sa hrvatskom

moj "problem" sa hrvatskom nije na osobnoj nego na načelnoj razini. drugim riječima (ako ćemo se već zadržati na metafori prijateljstva), hrvatska je meni prijatelj koji meni nikada osobno nije učinio ništa osobito nažao, ali unatoč tome ne mogu zanemariti njegov loš odnos prema općenitim, načelnim pitanjima i nekim drugim ljudima.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Da se zadržimo u okvirima

Da se zadržimo u okvirima metafore, ne bi bilo loše razdvojiti Hrvatsku kao domovinu i hrvatsku (kako ti pišeš) kao vlast koja njome upravlja. Ako poistovjećuješ to dvoje - radiš ono što se uvijek prigovara HDZ-u (država, to sam ja).

Što bi tek Amerikanci trebali misliti o SAD nakon 8 godina Busha? A gle vraga, oni ipak misle da je SAD nešto trajnije i vrijednije od trenutnog predsjednika.

Tko je glasao

Jednako tako, službena

Jednako tako, službena Srbija u nečemu ima pravo - Kosovo nije nikakav "poseban slučaj". Načela koja su primjenjena u kosovskom slučaju, a pogotovo retorika, jednako tako vrijede u još desetak područja u svijetu. Nažalost, i u neposrednoj blizini Hrvatske, a dolazimo i do onog ključnog pitanja - i u Hrvatskoj samoj.

Načela koja su primjenjena u kosovskom slučaju vrijede i na nekim drugim područjima u svijetu, ali ne u Hrvatskoj. Nije u pitanju samo razlika u ranijem statusu, nego primarno u vladajućoj (ne)demokratskoj praksi.

Srbi su sustavno, kroz povijest, tlačili Kosovare, uključivo i višekratno ponavljanje genocida nad njima. Nema pravne norme koja smije biti jača od prava Kosovara da žive u miru i da imaju osigurana temeljna ljudska prava. Ne samo da su im Srbi to sustavno u prošlosti uskraćivali, nego nisu pokazivali nikakve znakove da će svoje postupke prema Kosovarima usuglasiti s odgovarajućim suvremenim pravnim stečevinama. To je njihov problem, ali i razlika u odnosu na Hrvatsku.

Ostvarenje elementarnih ljudskih prava Kosovara postao je imperativ, koji se morao realizirati. Zbog srbijanskoga mitomastva i sljepila, odsustva poratne katarze i bilo kakva osjećaja za realitete, izgubili su Kosovo i to se moralo dogoditi. S druge strane, prava hrvatskih Srba su i zakonski zajamčena i u praksi provedena na zadovoljavajući način, što potvrđuje prestanak djelovanja međunarodnih misija u našoj zemlji. Z-4 se pojavio u određenom povijesnom trenutku, nudila ga je međunarodna zajednica kao jamstvo Srbima za opstojnost u Hrvatskoj. Međutim, oni su imali druge ciljeve, pa su to odbili. U međuvremenu, Hrvatska je ostvarila suverenitet na cjelokupnom svom prostoru, a hrvatskim Srbima je osigurala ostvarenje ljudskih prava na na način na koji i druge demokratske države to rješavaju za svoje manjine, tako da Z-4 danas nije aktualan, niti to može postati.

ragusa

Tko je glasao

U svom komentaru otvaraš

U svom komentaru otvaraš nekoliko zanimljivih pitanja. Slažem se s tvojom ocjenom da Hrvatska praktički nema vanjsku politiku. Ili, preciznije, viziju kako bi ona trebala izgledati. Tu je EU ne ograničava, jer njena vanjska politika je sve samo ne "zajednička" i "jedinstvena", što će reći - nepostojeća.
Po meni, Hrvatska bi morala priznati Kosovo. Još do jučer sam bio prilično podijeljen po tom pitanju, ali sada, nakon što su Kosovo priznale najjače zemlje svijeta, mislim da tu više nema puno dileme. Ionako ćemo ga priznati prije ili kasnije, sviđalo se to Srbiji ili ne.
Ali, potezati pitanje Vojvodine u najmanju je ruku neukusno i zadire u unutarnje stvari druge države. To bi bilo isto kao da Srbija ili Italija od Hrvatske zatraže da da autonomiju Istri i da joj postave točan timetable njenog postizanja.
Drugo, ne znam što bi značilo da bi Hrvatska morala suzbijati djelovanje "vlade RSK u egzilu". Ta "vlada" ionako postoji samo na papiru i ne priznaje je čak ni Srbija (barem ne službeno). Hoće li onda Hrvatska suzbijati i rad "gradonačelnika Pule, Rijeke i Zadra u egzilu", u Italiji, (da, da, i to postoji)? I na koji način to može učiniti?
Ono što Hrvatskoj u segmentu vanjske politike kronično fali, to je postavljanje i gradacija ciljeva. A, još više "šteka" na planu informiranja javnosti o tome, što uključuje i objašnjavanje neukom puku što, kako i zašto činimo, i što time dobivamo i eventualno gubimo. Nikakvi Jandrokovići, Kolinde i drugi tu ništa neće promijeniti dok to ne shvate i ne primjene u praksi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci