Tagovi

"Jebote, kolko nas ima, kolko nas imaaa..."

Navedeni refren iz naslova omiljen je među navijačima hrvatske nogometne reprezentacije, kada se na pojedinim utakmicama okupe u znatnijem broju. Refren izražava osiljenost krda u kojem, kako bi Krleža rekao, smrdi ali je toplo.
Prosvjed koji je najavljen za 5.12., pod radnim nazivom „Stegnite vi remen, bando lopovska“, možda neće zaudarati na krdo, ali je već sada jasno da će njegov krajnji domet biti da se ljudi malo zagriju, a najvjerojatnije i da osjete, poput navijača, isti ponos i oslijenost zbog činjenice da ih se podosta okupilo.
Naime, manifest kojim se najavljuje prosvijed potpuno je isprazan izraz neodređenog nezadovoljstva, bez ikakve smislene naznake koji scenarij valja usvojiti da bi se nezadovoljstvo umanjilo ili otklonilo. Nezadovoljni smo cijelokupnom političkom kastom i tražimo od nje da bude poštenija i sposobnija. Tražimo da se smanje deficiti, vanjski dug, cijene pojedinih dobara, da se poveća efikasnost javne uprave itd. Također tražimo da vlast bude demokratičnija, transparentnija i odgovornija.
Zaista lista prekrasnih želja, tko ju ne bi potpisao i podržao?! E ja ju ne bi i neću podržati!
Neću je podržati jer takva sveubuhvatna lista želja i ciljeva, bez jasnog projektivnog odgovora kako ju realizirati, predstavlja najobičniju kulturu žalbe. Isti je scenarij naime bio s antiglobalizacijskim prosvjedima koji nisu imali nikakav razrađen i jasan projektivan odgovor kako konzistetno doskočiti negativnostima globalizacije (ili neoliberalnom kapitalizmu). Ali su bez obzira odsutnost plana prvo žestoko prosvjedovali, pa se onda vrlo brzo ispuhali..
Ovaj prosvjed 5.12. otužna je demostracija činjenice da postojeći poredak nema nikakvu istinsku alternativu, i da je njegov konstitutivan uvijet da večini građana omogućuje deklarativno nezadvoljstvo..No kad se razmotri da nitko ne promišlja alternativu njegovim institucionalnim ekonomskim i političkim formama, konzumerizmu, ispraznoj kritici, tada postaje jasno da je ovaj prosvijed samo sredstvo legitimacije postojećeg poretka. Jer po manifestu prosvjeda problem nije u institucionalnim formama nego u konkretnim pojedincima koji su pohlepni, tašti i nesposobni. I što je altenativa tome, birati po istim institucionalnim formama nove pojedince koji će sada odjednom biti odgovorni i sposobni?!. No svatko s imalo pameti mora se zapitati gdje su ti neokaljani pojedinci koji su spremni preuzeti zdravi legitimitet hrvatskih građana, i da nisu isti tek plod naše apstraktne i idealističke uobrazilje..

Komentari

Zaista lista prekrasnih

Zaista lista prekrasnih želja, tko ju ne bi potpisao i podržao?! E ja ju ne bi i neću podržati!

Ako si SDP-ovac, trebao bi je podržati.
Ne zato jer je ta lista realna, nego zato jer 5.12. može biti SDP-ova „Riva“, prigoda da se dobro udari protivnika u savezu s bilo kim, jer je to jedna etapa u borbi za vlast.
Ne znači da će SDP morati u koaliciju sa Facebookom, jer ni Sanaderovoj vlasti kasnije nisu došli ni blizu ni pukovnik Čondić ni ekipa sa Rive koje se više nitko ne sjeća.
SDP i HDZ u bitnome se ne razlikuju, ali u podsvijesti birača podjela je ova: Vi ste „jugoslaveni“ a HDZ su „lopovi“.
„Na Rivi“ je Račan bio „jugoslaven“ koji hapsi hrvatske generale i to se savršeno uklopilo u podjelu uloga.
Nema veze što je kasnije Sanader slao u Haag sve koje se moglo.
Ali Riva je mobilizirala svu desnicu nakon teških izbornih poraza i pokazala kako se prava oporba bori za vlast, svim sredstvima.
Peti Prosinca će Sanader biti „lopov“ i to se savršeno uklapa u podjelu uloga.
To se može iskoristiti za mobilizaciju svih nezadovoljnih Vladom, a to je ekipa puno šira od simpatizera SDP-a.
Nema veze što je povod prosvjedu jedna razumna, mada iznuđena, odluka da Država pokuša konačno uštedit nešto.
Nema veze što će Vlada nakon Sanaderove morat štedit i više, želi li održat civilizacijski minimum, isplatit penzije primjerice.
Ovo je prigoda za pravo okupljanje oporbe.
SDP bi se pogotovo morao šlepati uz ovakve manifestacije jer je svjetski kuriozum da kronično najveća oporbena stranka u 18 godina ne organizira ni jedan javni skup.
Oni koji misle da treba rušiti Sanaderov zid morali bi 5.12. udrit žestoko, lopatama, kamenjem, motikama, priručnim sredstvima, SDP pogotovo, ne pitajući se tko ruši i sa kakvim pobudama.
Jesu li rušitelji čitali Lacana, to ćeš pitat nakon rušenja, ne prije...

Tko je glasao

da,slažem se s vama

da,slažem se s vama

Tko je glasao

Ne zato jer je ta lista

Ne zato jer je ta lista realna, nego zato jer 5.12. može biti SDP-ova „Riva“, prigoda da se dobro udari protivnika u savezu s bilo kim, jer je to jedna etapa u borbi za vlast. ...
Peti Prosinca će Sanader biti „lopov“ i to se savršeno uklapa u podjelu uloga.

ako se zeli SDPova Riva, a tko ce biti lopov par godina kasnije. Takav salto SDP i to drugi put u epizodi "mi na vlasti" bi prezivio, ali sa teskom kaznom od 20 godina oporbenjastva. HDZ je (ako uopce i je) nakon Rive teskom mukom iskomunicirao nuznost suradnje sa Haagom (u jednu ruku to je i bila crta disocijacije HDZa) svojem clanstvu, neke dodatne koncesije npr manjinama, a oporbi jos i teze, ali za uzvrat dobio je neprikosnovenu vlast. Da SDP samo moze napraviti vlastitu crtu disocijacije pa makar i sa friziranim pocetnim okupljanjem (Riva).
HDZ je svim tim situacijama i rasplitanjima dobio nesto cemu se oporba toliko sprda, ali se istovremeno i toliko neskriveno divi da je to vec degutantno.

Facebook je SDPu jako skliska daska, a Milance se jadnicak opet upec'o. Upecao se k'o bandar, ne kao bucov jer ta se riba tesko peca (nije da se hvalim, ali ...). Milanovic se ponasa kao da je Jubitu ministar policije. Greska u koracima.

SDP jugend misli da je koristenje Facebooka moderno i fancy, a ustvari je infatilno. Fancy je biti pobjednik (bez ispaljenog metka) po mogucnosti. Trebaju vidjeti sto radi HDZ mladez. Oni to rade lice u lice. Izmjena feromona, pogleda, .... naproto prirodnije. Facebook se moze i treba, a siguran sam i da se koristiti na posve drugi nacin. Tu se mozes badava uvuc u redove i u principu prednost je bez njega, ali kako velim ipak s njim.
Ne mogu vjerovat da naoko obrazovaniji padaju na ovako jeftinim stosevima. Dva HDZ klipana mogu izvozati Mladez da ne budu znali kako se zovu.
Podcjenjivanje protivnika, omalovazavanje, ... kronicna je boljka, ti silni pokusaji distanciranja od HDZa izbezumljuju SDP i veliki su kamen i breme koje nosi moderni SDP, za razliku od HDZovaca koji u tom smislu imaju slobodne noge. Kada bi tu distancu znali prefinjeno uspostaviti, ne prevelikom pricom nego malim nagovjestajima djela. eeee...

Tko je glasao

Ovo je prigoda za pravo

Ovo je prigoda za pravo okupljanje oporbe.
Baš sam razmišljao o tome, možda ponešto potaknut većerašnjom Latinicom o Bandiću.

Cjelokupna oporba se ponaša kao da su potpisali neki dil s vladom. Mi vama Zagreb, vi nama Hrvatsku (copy by @jelenska) i svi zadovoljni i sretni. Koji drugi razlog može biti što su sve političke akcije toliko pristojne u pune tolerancije i međusobnog uvažavanja. Emisija o Bandiću (navodno je taj iz SDP-a) a protiv njega nitko iz logične suprotne strane HDZ-a, čudno zar ne? A sad imamo ovaj prosvjed koji je cijeloj oporbi serviran na pladnju a njih nema nigdje.
Meni bi logično bilo da ta ekipa koja nije na vlasti (trenutno?) radi na tome da dođe na vlast, ta to im je posao. Trebali bi oni profilirati zahtjeve i razraditi kvalitetnu strategiju napada, pronaći prave parole, izvući nejplastičnije probleme i započeti.
Stvarno je neobično da cijelu akciju vode amateri i na taj način moraju sami otvoriti vrata koja bi im profesionalci trebali otvarati.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

da, već se o tome x puta

da, već se o tome x puta raspravljalo. opozicija ili ima deal ili je to gomila nesposobnih mutavaca, vjerujem u prvo.
anyway, činjenica jest da je "opozicija" napumpana umjetno: sklonošću hrvata da na izborima glasuju protiv. i sam sam bio takav glasač, izađeš na izbore da glasaš "protiv onih". to radi glasačko tijelo HDZa, to radi glasačko tijelo SDPa, i SDP ima snagu kakvu ima ne zbog svojeg vještog političkog zalaganja i maneveriranja nego isključivo jer im ljudi daju glas kako bi time glasali protiv HDZa. a to je umjetno.

e sad, jesu li svi oni zaslužili tek koji postotak glasova na izborima kada bi se glasovalo za nekog, odnosno po zalaganju a ne isključivo "protiv", ili možda i imaju snagu ali su u dealu, to je pitanje.... ali svejedno, činjenica jest da opozicija zapravo ne postoji. ovakvim ponašanjem (i ne samo u vezi recentnog prosvjeda) pokazuju da ih cijela stvar oko politike zapravo baš i ne zanima.

Tko je glasao

Zanimljivo je standardni

Zanimljivo je standardni predfrkovni nestanak naših kolega pollitičara političara (aktivnih) osim drlesara (ali on je nezavisni). Jel moguće da stranke stavljaju u karantenu svoje igraće kako ne bi gubili energiju na nepotrebne seksualne aktivnosti (zajebancije) i time bili nespremni na utakmici?

Kaj je, opet "ne bi se štel mešati" sindrom?

Zamislimo da prosvjed svrgne Sanadera i HDZ, onda bi opozicija morala zasjest za timun i početi upravljati ostacima ove države. Jesmo li još uvijek sigurni da treba prosvjedovati?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

nije to nego ljepe plakate

nije to nego ljepe plakate

Tko je glasao

Nije meni protivnik ili

Nije meni protivnik ili antagonist HDZ. To je lažna suprotstavljenost, koja naravno ide u prilog političkoj kasti i u HDZ-u i u SDP-u kako bi zadržala svoju moć, na uštrb politizacije istinskih društvenih antagonizama. Dakle, ne pristajem na lažnu podjelu uloga, samo zato jer je ona trenutna dominantna u "podsvjesti biraća". Umjesto toga, moja je jedina neskromna i ustrajna ambicija da biračima i sebi otkrivam koliko su takve podjele pogrešne.. Jer kad mi je samo do ostrašćenog okupljanja, bez puno smisla ali s puno testosterona, odem s Armadom na gostovanje protiv Dinama u Zagreb..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

kakva "SDP-ova splitska

kakva "SDP-ova splitska riva" ??

pa SDP je dio "Bande Lopovske" protiv koje se prosvjeduje ili sam ja nesto profulao (u tom slucaju ne dolazim na prosvjed).

Tko je glasao

bla bla bla... čitam dva

bla bla bla... čitam dva dnevnika vezana za istu temu, ovaj i ovaj i ne mogu vjerovat. da, naravno da stvar ide klasičnim hrvatskim tokom: ajmo se odmah rasturit tako da počnemo pametovat, filozofirat i tjerat principe zašto je lista zahtjeva kriva i pogrešna. i pitam se bi li ludi srbi, koji hrvate inače klasificiraju upravo po tome što "uvijek šute", u datoj situaciji blogali, pametovali, filozofirali i tjerali ispolarizirane principe zašto je lista zahtjeva kriva i pogrešna umjesto da izađu van, dignu dupe, omasove masu i pokažu gamadi da ih ima, da nisu zadovoljni i da se mogu omasovit.

ali ne. treba tjerat principe. treba cjepidlačit oko liste zahtjeva. treba brbljat i ponosno iznosit stav da je to sve gluparija, pa onda ostat doma i zlurado se nadat kako će stvar neslavno propast, i onda idući dan svjedočit novom sranju u državi kojem je isti taj filozof i principijelist umnogome pridonio baš rasturanjem mase.
filozofiralo se i oko sindikalnog prosvjeda proljetos; koji jest bio u zahtjevima bedast ali poanta je u izlasku ljudi na ulicu jer vlast se boji upravo mase a ne zahtjeva na nekakvoj listi, a zahtjevat se poslije stigne svašta ali nakon - NAKON što se vlasti pokaže nezadovoljna masa. sad, danas; čačkat mečku i rasturat masu i pokret tri dana prije prosvjeda jest ništa drugo nego kontraproduktivno.

ne kažem da argumenti nisu na mjestu, ali zaboga ljudi već jednom trebaju izać na usranu cestu pa makar im lista zahtjeva zaista bila "hoću i ja kremšnitu". ih neka ih bude 50.000 sa tim preglupim zahtjevom i vlast će samu sebe uhvatit kako razmišlja gdje da pribavi 50.000 kremšnita. a to je bit, a ne filozofiranje.

Tko je glasao

Baš tako. Filozofi iz

Baš tako. Filozofi iz fotelja bi se trebali suspregnuti od demoraliziranja drugih, ako već neće mrdnuti dupe.

Tko je glasao

Da nam je više rzlatica u

Da nam je više rzlatica u ovoj zemlji nebi nas Ivo na televiziji učio šta je demokracija a šta nije.

Tko je glasao

pa onda ostat doma i zlurado

pa onda ostat doma i zlurado se nadat kako će stvar neslavno propast
A to se političkoj eliti i 'hoće'!
ne kažem da argumenti nisu na mjestu, ali zaboga ljudi već jednom trebaju izać na usranu cestu pa makar im lista zahtjeva zaista bila "hoću i ja kremšnitu". ih neka ih bude 50.000 sa tim preglupim zahtjevom i vlast će samu sebe uhvatit kako razmišlja gdje da pribavi 50.000 kremšnita. a to je bit, a ne filozofiranje.
To je duh! Potpisujem svaku riječ!

cogito ergo sum

Tko je glasao

pa onda ostat doma i zlurado

pa onda ostat doma i zlurado se nadat kako će stvar neslavno propast
A to se političkoj eliti i 'hoće'!

Zanimljivo, isto stajalište protiv prosvjeda propagira i jedan portal kojeg si nedavno citirao:

na prvi pogled, poziv se čini kao jedna pozitivna djelatnost usmjerena da se prvenstveno mlađu populaciju (..) probudi iz njihove apolitičnosti i inferiornosti, te da oni preuzmu značajnu ulogu u kreiranju smjera i načina na koji bi se ova država trebala voditi. Prezentacija priče je mora se priznati vrhunska, inteligentno osmišljena, umotana u krasan celofan.
No, ako se celofan malo odmota lako je uočiti da nešto ipak smrdi.
(...)
No ako ne uspiju oni, uspjet će neki drugi, jer u Hrvatskoj je danas na djelu inflacija vampira koji niču kao gljive poslije kiše i vrebaju svoju priliku da zariju zube u svježe meso. No, za svaki otrov postoji antiotrov, a svakoga vampira na kraju dočeka njegov glogov kolac, pitanje je samo koliku će štetu u ovoj državi ti politički krvopije do tad počiniti. U svakom slučaju, vremena i strpljenja za iste sve je manje.

Očito da taj prosvjed mnogima jako, jako smeta...

Tko je glasao

Nisi mi samo naveo koji

Nisi mi samo naveo koji portal... citiram ih više- po potrebi, a sad mi se ne traži :)
Očito da taj prosvjed mnogima jako, jako smeta...
Naravno da smeta!
Politička elita je najsretnija kada prodaje svoja sranja a na njih se nitko ne osvrće.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Bio onaj prvi prosvjed gdje

Bio onaj prvi prosvjed gdje su srednjoškolci svima pokazali i dokazali da se može nešto promijeniti i Primorac je promijenio državnu maturu. Sjajan uspjeh, kompjuter, internet, sve digitalno i munjevito. Dok kažes "kilobajt" svi su već na ulicama, a neki se već vraćaju kući. To se ponovilo još par puta s većim ili manjim uspjehom, a i s priličnim promašajem kao onaj prosvjed protiv nasilja nakon ubojstva Ivane Hodak.

I sad opet imamo veliki uspjeh na Facebooku, masu članova i strašno dugačak rok pripreme što je vrlo neobično i može se shvatiti na različite načine. Vjerojatno je najveću pomoć cijeloj akciji dala dubrovačka policija ovom nesuvislom akcijom. Nesretni policajci su nas svih podsjetili da imamo dosta razloga biti nezadovoljni.

Ali budimo iskreni, nezadovoljni smo već godinama i u svemu tome smo postali potpuno apatični. Svi u nekoj vrsti prostora bez gravitacije čekamo da se napokon pojavi Onaj koji će uključiti stroj za gravitaciju i omogućiti svima da hodamo. Dokle se Taj ne pojavi i dalje ćemo nekoordinirano plutati u fizjološkoj otopini s dodatkom Žuje i gemišta.

Zar je stvarno istina da ne možemo funkcionirati bez velikog vođe?
(Trenutno su nam vođe oni prvi klici iz prosvjeda kontra mature, zar ne?)

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Zar je stvarno istina da ne

Zar je stvarno istina da ne možemo funkcionirati bez velikog vođe?
Nije ti to problem... već je problem što neki samoproglašeni vođe ne sudjeluju u organizaciji prosvjeda nego 'obični ljudi'..., a to suvremene narcisoidne diktatore boli.
Kako je Jakša rekao (prenosim otprilike): vani je hladno, a meni miriše na proljeće!!!

cogito ergo sum

Tko je glasao

nekada davno su se vlasti

nekada davno su se vlasti bojale studenata
možda se to vrijeme ponovno događa

Svi u nekoj vrsti prostora bez gravitacije čekamo da se napokon pojavi Onaj koji će uključiti stroj za gravitaciju i omogućiti svima da hodamo. Dokle se Taj ne pojavi i dalje ćemo nekoordinirano plutati u fizjološkoj otopini s dodatkom Žuje i gemišta.

možda smo mi ti koje cijelo vrijeme čekamo?

In front of the law there is a doorkeeper. A man from the countryside
comes up to the door and asks for entry. But the doorkeeper says he
can't let him in to the law right now. The man thinks about this, and
then he asks if he'll be able to go in later on. 'That's possible,'
says the doorkeeper, 'but not now'. The gateway to the law is open as
it always is, and the doorkeeper has stepped to one side, so the man
bends over to try and see in. When the doorkeeper notices this he
laughs and says, 'If you're tempted give it a try, try and go in even
though I say you can't. Careful though: I'm powerful. And I'm only the
lowliest of all the doormen. But there's a doorkeeper for each of the
rooms and each of them is more powerful than the last. It's more than I
can stand just to look at the third one.' The man from the country had
not expected difficulties like this, the law was supposed to be
accessible for anyone at any time, he thinks, but now he looks more
closely at the doorkeeper in his fur coat, sees his big hooked nose, his
long thin tartar-beard, and he decides it's better to wait until he has
permission to enter. The doorkeeper gives him a stool and lets him sit
down to one side of the gate. He sits there for days and years. He
tries to be allowed in time and again and tires the doorkeeper with his
requests. The doorkeeper often questions him, asking about where he's
from and many other things, but these are disinterested questions such
as great men ask, and he always ends up by telling him he still can't
let him in. The man had come well equipped for his journey, and uses
everything, however valuable, to bribe the doorkeeper. He accepts
everything, but as he does so he says, 'I'll only accept this so that
you don't think there's anything you've failed to do'. Over many years,
the man watches the doorkeeper almost without a break. He forgets about
the other doormen, and begins to think this one is the only thing
stopping him from gaining access to the law. Over the first few years he
curses his unhappy condition out loud, but later, as he becomes old, he
just grumbles to himself. He becomes senile, and as he has come to know
even the fleas in the doorkeeper's fur collar over the years that he has
been studying him he even asks them to help him and change the
doorkeeper's mind. Finally his eyes grow dim, and he no longer knows
whether it's really getting darker or just his eyes that are deceiving
him. But he seems now to see an inextinguishable light begin to shine
from the darkness behind the door. He doesn't have long to live now.
Just before he dies, he brings together all his experience from all this
time into one question which he has still never put to the doorkeeper.
He beckons to him, as he's no longer able to raise his stiff body. The
doorkeeper has to bend over deeply as the difference in their sizes has
changed very much to the disadvantage of the man. 'What is it you want
to know now?' asks the doorkeeper, 'You're insatiable.' 'Everyone wants
access to the law,' says the man, 'how come, over all these years, no-
one but me has asked to be let in?' The doorkeeper can see the man's
come to his end, his hearing has faded, and so, so that he can be heard,
he shouts to him: 'Nobody else could have got in this way, as this
entrance was meant only for you. Now I'll go and close it'."

sorry na engleskom ali nisam našao hrvatski prijevod

Tko je glasao

ČUVAR PRAGA Pred vratima

ČUVAR PRAGA

Pred vratima zakona stoji vratar. Jednoga dana dođe mu čovjek sa sela s molbom da ga pusti u zakon, no ovaj to odbije. Razmislivši malo, čovjek ga upita: "A kasnije? Hoću li kasnije moći ući?" "Možda", odvrati vratar, "ali sada ne". Kako su vrata još uvijek bila otvorena, čovjek im se približi, ne bi li vidio što je iza njih. Spazivši to, vratar se nasmije i reče: "Ako te toliko zanima što je iza njih, pokušaj proći usprkos mojoj zabrani. Ali upamti: ja sam moćan. A tek sam posljednji po činu. Iza ovih vrata, pred ulazom u svaku dvoranu još je po deset vratara, a sve jedan moćniji od drugoga. Već i sam pogled na trećega ni ja sam ne mogu izdržati."
Takve poteškoće čovjek sa sela nije očekivao; tà, govorili su da je zakon svagda i svakome dostupan. Međutim, pogledavši pozornije vratara u bundi, njegov šiljasti nos te dugu, prorijetku, crnu tatarsku bradu, odluči ipak pričekati dok mu ovaj ne dopusti ući. Vratar mu dade klupicu i naloži da sjedne s jedne strane vrata.
Sjedeći tako, proveo je čovjek mnogo dana i godina. Mnogo je puta pokušao ući, moleći vratara da mu to dopusti. Ovaj je, istina, često razgovarao s njime, propitujući se o njegovoj domovini i o mnogočemu drugom, no sve to bijahu sama ravnodušna pitanja, kakva postavljaju velika gospoda, a naposljetku bi uvijek iznova rekao da ga još ne može pripustiti. Želeći proći kroz vrata, čovjek je pokušavao podmititi vratara na kojekakve načine. Ovaj je, istina, primio sve te darove, ali svaki put iznova odgovorio bi: "Ja to uzimam samo zato da ne bi rekao da si štogod propustio napraviti." Za svih tih godina, sjedeći sa strane, čovjek nije skidao pogleda s njega. Posve je zaboravio na to da postoje i drugi vratari; ovaj ovdje, činilo mu se, bio je jedina prepreka njegovu ulasku u zakon. Proklinjao je svoj nesretni udes, prvih godina bezobzirno i u sav glas, poslije, kada već bješe ostario, glas mu postade tiši te je još samo sebi samom gunđao u bradu. Podjetinjio je i, kako dugogodišnjim promatranjem vratara bješe upoznao i buhe u njegovu krznenom ovratniku, počeo je i njih moliti da mu pomognu skloniti njegova vlasnika. Najzad mu oslabi vid, i nije više znao postaje li uistinu sve oko njega mračnije ili se to samo njemu tako čini. No usprkos tomu, sada je u mraku razabirao neki sjaj, što je neugasivo izbijao kroz vrata zakona. Polako dođe tako i do kraja svojih dana.
Osjetivši da će uskoro umrijeti, sabere u sebi sva iskustva tih dugih godina u jedno jedino pitanje, koje dosada još ne bješe postavio vrataru. Rukom mu dade znak da se približi, jer se sam više nije mogao dići. Kako mu je tijelo u međuvremenu onemoćalo i silno se smanjilo, vratar se morao sagnuti duboko k njemu. "A što bi sada još htio znati?" upita ga, "ta, ti si nezasitan." "Svi streme k zakonu", odvrati čovjek, "pa kako onda da za svih tih silnih godina nitko osim mene nije tražio da uđe?" Vratar shvati, da je čovjek već na izdisaju, i da bi dopro do njegova sluha, koji se već gubio, izdere se: "Ovdje nitko drugi nije ni mogao biti pripušten, jer je ovaj ulaz bio određen samo za tebe. A sada ga idem zatvoriti."

Kafkina pripovijest "Ispred zakona"

Tko je glasao

Svakako bi trebalo na ulice,

Svakako bi trebalo na ulice, no mislim da bi ipak trebalo biti pametan i ne rasplinuti se u zahtjevima svega i svačega, na spisku zahtjeva samo fali "i meni kremšnitu", po tenku možete pucati granatama svih kalibara no ako nije kumulativna, ništa, puno dima nula efekta.

Tko je glasao

Hrvoje Štefan držim da

Hrvoje Štefan

držim da ipak "griješiš dušu". Citiram:

Ovaj prosvjed 5.12. otužna je demonstracija činjenice da postojeći poredak nema nikakvu istinsku alternativu, i da je njegov konstitutivan uvjet da većini građana omogućuje deklarativno nezadovoljstvo... No, kad se razmotri da nitko ne promišlja alternativu njegovim institucionalnim ekonomskim i političkim formama, konzumerizmu, ispraznoj kritici, tada postaje jasno da je ovaj prosvjed samo sredstvo legitimacije postojećeg poretka.

Po mojoj ocjeni, i temeljem onoga što mi je poznato - to što si napisao jednostavno nije istina!
Pa čak da taj prosvjed, odnosno prosvjedi, i nemaju svoje političke "vođe", oni imaju veliku vrijednost i značaj. Konačno, i onaj Odbor za referendum imao je veliku vrijednost neovisno o tomu što su svi znali (pa i ja) da je jednostavno tehnički nemoguće ostvariti cenzus od 10%. No, najlakše je sjediti "kod kuće" i pisati, i "zdvajati nad našom sudbinom", i tako iz dana u dan. Upravo to je "sredstvo legitimacije postojećeg poretka". Dakako, mislim na bespomoćje i na predaju u takvom "aktivizmu" bespomoćja.
Naravno, molio bih da me se ne shvati doslovno, jer svaka javna riječ, a posebice na Pollitika.com, i na drugi sličan način, jeste korak prema "demokraciji". Ali postoji i vrijeme kada se "pisanje" završava, ili kada se "pisanje" jednostavno mora "zaustaviti", jer je važniji jedan korak na "asfaltu" od "stotinu članaka", pa i knjiga.

No, možebitno si sve ovo napisao zato što si i ti "nestrpljiv", s tom razlikom što tebe zanima konkretna aktivnost koja završava s konkretnim poznatim i željenim uspjehom.
E, za to je već potrebito "nešto drugo".

Tko je glasao

Odbor sa referendum oko

Odbor sa referendum oko NATO-a imao je jasan i smislen cilj, ovaj prosvjed to jednostavno nema. Isto tako, ja sam prvi za djelovanje i uporno isticem Žižekovu tezu da je ideologija danas više na razini (ne)djelovanja nego na razini znanja. Ali prosvjedovanje radi prosvjedovanja je potpuni nonsens.. No mi tek razvijamo građansku svijest i učimo prosvjedovati, a kao uzor nam služe razvijena demokratska društva gdje se prosvjeduje za svaku sitnicu, kao npr. Francuska, Italija.. I to je dobro i loše.. Dobro je kad se u Francuskoj zbog razvijene građanske i socijalne svijesti žestoko prosvjedovalo zbog konkretne promjene jedne odrebe zakona o radu, ali je loše kad se općeniti prosvjed protiv kapitalizma sveo na performans gdje su se ljudi masovno preko sms-ova i mailova i facebooka dogovorili da se nađu na jednom mjestu, tamo se našli i stajali par minuta u šutnji, i nakon toga se razišli.. to je ultimativna verzija kulture žalbe, besmislena kao i nasilje emigranata u pariškim predgrađima.. dok mi još nismo dosegnuli takav stupanj kulture žalbe, na našem će se prosvijedu izgovarati patetične, besmislene i jalove frazetine protiv vlasti..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Ni Francuska nije postala to

Ni Francuska nije postala to što je postala "odjednom" !
A zašto je ovo "tako" u Hrvatskoj, odgovor si i sam dao. Zar nisu i grafiti točno ovo što ti kažeš: patetične, besmislene i jalove frazetine protiv vlasti?
Naravno, ovakva javna prosvjedovanja ipak nisu "grafiti". Stoga, nemoj "podcjenjivati" niti jedan, ponavljam - niti jedan oblik javnog, a osobito većeg iskazivanja "patetičnih, besmislenih i jalovih frazetina"!
Pod stanovitim pretpostavkama to se itekako "oblikuje" u ono što nijedna ovakva vlast "ne želi", uljučivo i postojeću "gledajuću" oporbu.
Itekako svi skupa mogu otići u "povijest".
U Zagrebu Milan Bandić doslovno može biti "otpuhan", s jednim većim takvim sličnim javnim skupom petnaestak dana prije dana "D" !

Tko je glasao

Kažeš u posljednjoj

Kažeš u posljednjoj rečenici da Milan Bandić doslovno može biti "otpuhan" s jednim večim skupom petnaestak dana prije dana "D". To je ujedno i točno i netočno. Jer kvantiteta nužno ne znaći novu kvalitetu. Drugim riječima, broj prosvjednika ne znači da su njihovi zahtjevi racionalna artikulacija nove političke kvalitete ili legitimiteta. Trećim riječima, to znaći da će nakon Milana Bandića najvjerojatnije opet doći neki novi Bandić (ili - Bandić je mrtav, živio Bandić , poslije Kurte, uzjahao Murta itd), ukoliko politička volja i mentalitet koji ga smijenjuju i koji biraju novog gradonačelnika nisu u bitnom, dakle večinski, prosvjetljeniji, racionalniji i univerzalniji..

Vidiš, 68-ški pokret je okupio mnoge značajne ljevičarske intelektualce koji su vjerovali, i tu vjeru teorijski nastojali potkrjepiti, da sam pokret naznaćuje novi stupanj ljudske emancipacije, koja neće biti svedena samo na oslobađanje od sekusalnih tabua, već će dovesti do konačnog oslobađanja društvenih individua od ekonomskih i socijalnih nepravdi i eksploatacije, do "nerepresivne sublimacije" (Herbert Marcuse), do konačnog eshatološkog prijelaza u komunizam itd.. Mnogi su bili opijeni tim duhom oslobođenja i svatko tko nije veličao i pristajao uz prosvjednike bio je po kratkom postupku diskvalificiran kao kontrarevolucionar, konzertvativac i slično..
U teorijskoj domeni tada je u društvenim znanostima bio dominantan pravac tzv. strukturalizam. I upravo su strukturalisti bili najskeptičniji prema prosvjednicima i samom revolucionarnom potencjalu prosvjeda. Studenti koji su bili predvodnici prosvjeda okomili su se na svoje profesore koji kao nisu shvačali iz svoje akademske kule bjelokosne da se istinska revolucija upravo dešava, ne u predavaonicama već na ulici. Tada je osvanuo i čuveni grafit kao kritika i ironiziranje strukturalizma i njegovih teorijskih zastupnika -"Strukture ne hodaju ulicama"

Jedan od onih koji je od samog starta kritizirao emancipacijski potencjal 68-kog pokreta bio je francuski
psihoanalitičar Jacques Lacan. On je pokretu i prosvjednicima porućio - "Tražili ste novog Gospodara, dobit ćete ga!" Smisao i dubina njegovog uvida postao je razvidan desetljeće i pol kasnije kada su se konsolidirale nove institucionalne forme kapitalizma uokvirene u neoliberalnu ideološku nadgradnju. Početak kraja države blagostanja, individualizacija rizika, Reganov i Tačeričev neokonzervativizam, i što je najveća ironija od svega, na ključnim pozicijama te neoliberalne kontrarevolicije i nove ofenzive Kapitala, upravo isti oni koji su se ponosili svojim sudjelovanjem u 68-škom pokretu.. Stari Lacan je bio toliko ispred svog vremena, i zato omražen među onima koji nisu shvačali da ne revolucioniraju svijet prema socijalno osjetljivijem društvu, već upravo suprotno, prema novom stupnju konsolidacije kapitalizma i Kapitala...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Štefan, točno, i zato sam,

Štefan,
točno, i zato sam, svjestan toga, napisao onu riječ - "može …".
Za razliku od mene "revolucionar" bi napisao - "bit će" !
(Skrećem pozornost na to da se sada nalazim u komentarima, a ne u svojim člancima koje ovdje objavljujem, i koji su pisani s razlogom tako kako su pisani.)

Broj prosvjednika, skrećem pozornost, i inače ne znači racionalnu artikulaciju nove političke kvalitete, ili političkog legitimiteta. Konačno, oni su i sami predočili točno zbog čega prosvjeduju, odnosno protiv čega prosvjeduju. Prema tome to nije politički prosvjed, premda je prosvjed jasno definiran protiv nositelja političke vlasti u Hrvatskoj. Ako koji, po "prosvjednicima", u biti "griju svoje stražnjice u saborskim klupama", i pametuju o tome kako je "narodu teško", i kako oni "daju sve od sebe" da "narodu bude bolje". Ali imali smo taj "rat", pa smo imali to-i to, pa sada svjetska kriza, pa EU, pa … itd.
Kada bankrotira tvrtka, ne pita se direktor ili vlasnik za razloge. Oni se smjenjuju, ili se razvlašćuju.
Naravno, da su prosvjednici u pravu, jer prosvjeduju za istinu. A ono za što, i ono protiv čega jesu - predstavlja istinu.

Politički prosvjed koji sam "spomenuo" - nešto je ipak "drugo". Samo danas jedna skupina u gradu Zagrebu, i u Hrvatskoj nema razinu "nezavisne liste" ili interesne skupine da uđe u Gradsku skupštinu Grada Zagreba, a nakon toga i u Hrvatski sabor. To je ona politička skupina koja uspije definirati, i nastavno okupiti pristalice za takav politički projekt koji bitno mijenja postojeći institucionalni sustav - koji je i proizveo ovo s čime su (i) prosvjednici s razlogom "nezadovoljni". Ne zaboravi, njihova struktura je "mladež". Oni itekako "govore" u ime svojih roditelja!

Prema tome, "oni" koji uspiju u tomu, tada 15 dana prije dana "D" mogu s lakoćom učiniti ovo što sam kazao u prethodno svojem komentaru. Naravno, za "tako nešto" potrebno je imati kvalitete. Konačno, ljudi ne izlaze na "mitinge", posebice "njih mnogo", zato što ih zanima popiti za badava čašu ili bocu piva, ili vikati "Dolje Sanader", ili "Dolje Bandić".

Podsjećam na to da smo i mi u Hrvatskoj imali istaknute europske, pa i svjetske intelektualce, nerijetko i golemog znanja i obrazovanja, ali nisu imali tu kvalitetu da znaju izvršiti samo jednu "sitnicu". A to je artikulirati od prosvjednika (čitaj: nezadovoljnih građana) traženu, pa i zahtijevanu novu političku kvalitetu. A to je takva koja NIJE sukladna samo s "njihovim nazorima na svijet", već koja ispunjava, i koja mora biti "kompatibilna" s zahtjevima "prosvjednika", odnosno s razlogom nezadovoljnih građana. Ni više - ni manje.
I još nešto - to nije populizam. Naime, u značajnom dijelu (ako baš ne i u svima) zahtjeva prosvjednika nalaze se itekako zahtjevne političke promjene. A to se mora znati uočiti, te znati i htjeti provesti.

Tko je glasao

još jedan koji misli da se

još jedan koji misli da se stvari u životu rješavaju odjednom

Tko je glasao

Samo na prvu loptu. Tesko da

Samo na prvu loptu. Tesko da od ove ekipe na vlasti mozes nacin losije i nesposobnije. Tako da za popunjavanje kadrovskog prostora uopce ne brinem.

Po ostalim pitanjima, javim se :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ovaj dnevnik je tipičan

Ovaj dnevnik je tipičan primjer salonskog ljevičarenja, kad profesionalni revolucionar na pitanje zašto ništa ne poduzima, odgovara da čeka da se ostvare epohalno-povijesni uvjeti za revoluciju. S druge strane autor svojim viđenjem najavljenih prosvjeda odražava tipično hrvatsko jamranje: sve bumo žestoko pljuvali i sve bumo tužili, a kad dođe trenutak za djelovanje, onda pokažemo figu koju smo cijelo vrijeme držali u džepu.

Demonstracije građanskog nezadovoljstva sastavni su dio političke kulture razvijenih demokracija. Tamo gdje je izlaženje na ulice radi prosvjeda ili izražavanja mišljenja uobičajena praksa i organizacija ide lakše, a oni koji se ne slažu s prosvjednicima ili ne sudjeluju ili organiziraju druge prosvjede. Vlasti mogu biti više ili manje osjetljive na poruke javnosti, ali dugoročno im je bolje da svoje politike oblikuju u konzultaciji s građankama i građanima.

U Hrvatskoj su, međutim, sve te demokratske institucije još u fetalnoj fazi sa stalnim pojavama regresije u embrionalno ili blasturalno stanje. Javnost primarno oblikuju ovisni i korumpirani mediji. Građane se zastrašuje policijskom represijom slobode izražavanja. Članove partija ucjenjuje se privilegijama koje donosi bavljenje politikom, a impotentni intelektualci/ke drže lekcije o tome "zašto je to sve ipak bez veze". Sve u svemu dobro poznata situacija, ali ipak sve teče (Heraklit) i ništa nije kao što je bilo.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

U Hrvatskoj su, međutim,

U Hrvatskoj su, međutim, sve te demokratske institucije još u fetalnoj fazi sa stalnim pojavama regresije u embrionalno ili blasturalno stanje.
E sad si pretjerala... to je sve na razini zigote :)))

ali ipak sve teče (Heraklit) i ništa nije kao što je bilo.
Mogla si u zagradu staviti 'AP'... ovo zvuči poput njega :)

cogito ergo sum

Tko je glasao

Mislim da ovaj prosvjed nije

Mislim da ovaj prosvjed nije nikakvo djelovanje. Uostalom, mislim da smo ti i ja Nemesis već jednom zajednički pretresali pojam djelovanja, i da se čak, ako gledamo rigorozno, po tvojoj (Arendtovoj) verziji teško ovo okupljanje može podvest pod političko djelovanje.
Ono što je nama potrebno nisu ovakva okupljanja već razvijanje prostora kritičke i racionalne političke javnosti, a ovaj prosvjed tome nimalo ne pridonosi niti je izraz ideja koje su iz takvog prosvijetljenog nukleusa javnosti nastali.
Stoga držim da je temeljna odgovornost svakog istinskog intelektualca da upozori na ograničenost dometa okvavih okupljanja, upravo zbog njihove nedomišljene projektivne osnove. Ljudi će prosvjedovat ne bivajući nakon svega niti za jotu pametniji u kojem pravcu se moraju mijenjati oni sami , u kojem političari a u kojem institucije, da bi nam svima bilo bolje. S druge strane, to će još manje biti jasno političarima..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Eno citam na forumu

Eno citam na forumu filozofskog Hoplu, legendu. Nesto kao sto si ti u SDPu.

Covjek od svojeg stava, rafiniran i omiljen u svojoj hermetickoj cistoci.

Ali, postoji jedan problem. Hopla nije napredovao niti milimetra vec par godina. Hopla jos uvijek spori da facebook moze biti koristan alat unatoc empiriji.

Sta da kazem za Hoplu, nego R.I.P.?

Naravno, analogija je s tobom. Pricas o razvijanju prostora kriticke i racionalne politicke javnosti, a sta si do sada postigao? Koliko si ljudi obratio? I gdje je tu faktor motivacije?

Zipa, stvari koje se dogadjaju komplementarne su tvojim najuzvisenijim nastojanjima, ali zato sto nadilaze tvoj kontekst (zatvorio si se poprilicno koliko mogu primjetiti, bas kao Hopla, izgradio svoj sustav i vise ne mices), ne znaci da nisu dobre.

Upravo naprotiv. Ovo je ono sto upravo tebi ocajnicki treba.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ono što je nama potrebno

Ono što je nama potrebno nisu ovakva okupljanja već razvijanje prostora kritičke i racionalne političke javnosti, a ovaj prosvjed tome nimalo ne pridonosi niti je izraz ideja koje su iz takvog prosvijetljenog nukleusa javnosti nastali.
kao sto je netko vec napisao - dokono isprazno filozofiranje salonskog ljevicara. ako je vec tako bitno nesto napraviti suvislo, s jasno promisljenim zahtjevima i ponudjenim rjesenjima/alternativama - u cemu onda hrvoje štefan vidi konkretnu alternativu ovom prosvjedu? kad kazem "konkretnu" ne mislim na "razvijanje prostora kritičke i racionalne političke javnosti" (takvu floskulu moze u trenutnom stanju u kojem nam se nalazi drzava, politicka scena, gospodarstvo, mediji i mentalitet prosjecne populacije - kao efektivnu alternativu izlasku na ulice - ponuditi samo netko jako zaljubljen u svoj intelekt). i sto bi to trebalo biti "prosvijetljeni nukleus javnosti" - nije li to paradoks sam po sebi? sto cini srediste, a sto periferiju javnosti? da li postoji javnost prvog, drugog i treceg reda?

Stoga držim da je temeljna odgovornost svakog istinskog intelektualca da upozori na ograničenost dometa okvavih okupljanja, upravo zbog njihove nedomišljene projektivne osnove.
zapravo je temeljna odgovornost svakog istinskog intelektualca ne postavljati se na klimavi pijedestal "uzvisene inteligencije", s cije se visine moze fino gledati na prljavu masu neobrazovanih prostaka koji gmizu negdje dolje. uloga je intelektualca u svakom drustvu reagirati na neispravne postupke vlastodrzaca, na njihove prakse diskriminacije, osiromasenja, obezvrjedjenja i omalovazavanja koje provode zbog vlastite dobrobiti naustrb velikog broja drugih (a ti drugi su svi oni koji direktno ne participiraju u vlasti ili nemaju materijalne i osobne koristi proizasle iz cesto nelegalno sklopljenih poslova i kojekakvih dealova s vladajucima - hoce reci puno nas smo ti drugi).

da li je poruka hrvoja štefana: ne poduzimajte nista, sjedite doma, zabijte glavu u pjesak i meditirajte o nacinima kako cete sami sebe prosvijetliti, do neke druge prlilike, koja isto tako nece biti prilika za prosvjed, nego ce u vase ime neki nedefiniran "netko" sjesti i napisati politicko-filozofski traktat, s mnostvom citata poznatih i manje poznatih politickih teoreticara, filozofa i sociologa, koji ce onda kao projektivnu osnovu podastrijeti ovoj istoj ili nekoj drugoj grupaciji vladajucih osoba (od kojih su neke polupismene), s ocekivanjem da taj isti vladajuci sloj preispita svoju politiku, nacin kako upravljaju ovom zemljom, njezinim stanovnistvom i njezinim resursima te da ce se u tom procesu i sami prosvijetliti te nas sve povesti putem blagostanja i drustvene jednakosti ?

ovaj prosvjed nije misljen kao politicko djelovanje - masa nikada nije mogla niti ce moci biti politicki ujedinjena - nego kao znak da je vrijeme da se siroka populacija trgne iz svoje letargije, da se shvati da na vlasti imamo ljude koji ne rade za nasu dobrobit, da imamo oporbu koja se udobno smjestila u saborskim, zupanijskim, gradskim i inim foteljama i sutke pristaje uza svu crnu politicku i gospodarsku rabotu, da se shvati da velika vecina ljudi zaista nije svjesna demokratskih procesa, da ni ne zna sto to znaci participirati u funkciniranju jedne demokratske drzave - da to znaju, shvatili bi da vec jako dugo zivimo u oligarhiji, a ne demokraciji -, da postoje neki novi mladi ljudi koji znaju iskoristiti dobrobiti informaticke umrezenosti i tako doci do znanja i informacija i da je vrijeme da se ta znanja i te informacije pocnu javno siriti. ovo je prosvjed koji i medijima treba pokazati da su preduboko zaglibili u vrzinom kolu tiskanja novina i pravljenja televizijskih emisija zbog reklame i profita, a ne objektivnog informiranja - da se citava osnova naseg drustva nalazi u glibu nemorala i nehaja koji ima sada vec vrlo ocite negativne posljedice po one kojima ionako u zivotu ne cvatu ruze: bogatasi se naravno ne boje za svoju egzistenciju. ali oni su manjina. i oni sigurno nece prosvjedovati.

usporedjivati motive za ovaj prosvjed s 1968. je vise nego smijesno - pogotovo sto se ovdje vrlo pausalno govori o 1968. bez jasne distinkcije o kojoj 1968. govorimo - ja pri tome mislim na prag i istocnu njemacku, ne na dokone parizane kojima je bilo dosadno...

Tko je glasao

ovaj prosvjed nije misljen

ovaj prosvjed nije misljen kao politicko djelovanje - masa nikada nije mogla niti ce moci biti politicki ujedinjena - nego kao znak da je vrijeme da se siroka populacija trgne iz svoje letargije, da se shvati da na vlasti imamo ljude koji ne rade za nasu dobrobit,....

Ako smijem, u ovu diskusiju bih ubacio misao da je ovaj prosvjed ipak mišljen kao političko djelovanje i to vrlo novo, avangardno političko djelovanje.
Nakon gimnazijalaca masa počinje misliti kao zbir promišljanja pojedinaca a mimo političkih struktura (osim ako facebook netko ne smatra partijom). Ovo djelovanje naravno nije za sada postavilo neke posebne ciljeve osim iskazivanja nezadovoljstva, ali pojava jest sasvim nova i strukture se je boje.
Pitanje je kratkog vremena i vježbe pojedinaca sa "novim" medijem kada će artikulacija ciljeva od hipotetske mogućnosti postati stvarnost i time potpuno promijeniti politički život ne samo ove nacije već i ostatka svijeta.

Tko je glasao
Tko je glasao

Konkretnu alternativu

Konkretnu alternativu ovakvim besmislenim prosvjedima vidim u otklanjanju ideoloških "zabrana u mišljenju" radi kojih ljudi nisu u stanju shvatiti apsurdnost i proturječnost vlastitih želja i zahtjeva. Najjasniji primjer takve ideološke "zabrane u mišljenju" jest apsurdna kritika svih političkih stranaka i političara ( HDZ=SDP - jedna od temeljnih poruka u najavi prosvjeda 5.12.), a u isto vrijeme nemogućnost dovođenja u pitanje samih legitimacijskih procedura i demokratskih instituta putem koji isti ti građani biraju omražene političare na javne funkcije. Prosvjednici s jedne strane zahtjevaju novu, poštenu i sposobnu vlast, a u isto vrijeme ne razmišljaju o promjeni institucionalnih i legitimacijskih uvjeta kojima tu istu vlast negativno selektiraju i čine korumpiranom i nesposobnom.
Ljudima treba ukazati na vrlo neugodnu činjenicu da je ovaj prosvjed samo oblik alibi projekcije odgovornosti na političare kako bi se izbjeglo razumijevanje vlastite (ne)odgovornosti. To najbolje pokazuju proturječni zahtjevi sadržani u proglasu povodom prosvjeda. Oni koji su prisiljeni raditi u privatnom sektoru prosvjedovat će protiv glomaznog i skupog javnog sektora, zbog kojega plaćaju velike poreze i ostvaruju male dohotke. Oni u javnom sektoru, prosvedovat će jer su im plaće neadekvatne njihovoj naobrazbi i društvenoj odgovornosti posla (profesori, suci, doktori itd). A zajednički će i jedni i drugi onda okriviti političare jer je njihova funkcija u pluralističkom demokratskom sustavu preuzimanje nemoguće odgovornosti za rezultat imanentnih proturječnosti i nepravdi samog kapitalističkog sustava. I sve se to čini samo zato da se sam kapitalistički sustav i njegovi temeljni instituti ("slobodno" tržište, privatno vlasništvo), kako od političara odnosno onih koji vladaju, tako i od građana ili onih nad kojima se vlada, ne bi počeli razumijevati kao istinski uzrok nezadovoljstva, nepravde i krize, i tako dovoditi u pitanje.

Dug i zahtjevan je put razbijanja navedenih ideoloških "zabrana u mišljenju", ali je on jedini koji je vjerodostojan jer nastoji prvo istinski razumijeti a tek onda i otkloniti uvjete nezadovoljstva i nepravde. Tu stazu su uvijek u povijesti krčili odvažni pojedinci, ili kako ih je Gramsci nazivao - "organski intelektualci". Njihov je poziv bio da ujedno i teorijski i praktički djeluju, da educiraju mase o njihovih zabludama, o ideološkim zamkama koje onemogućavaju da se stvari na pravi način shvate, ali i da predvode osvještene u praktičnoj borbi protiv nepravde . Upravo oni čine taj prosvijetljeni nukleus javnosti jer razbijaju hegemonijalni ideološki diskurs i otkrivaju njegove nekonzistenosti, lažne racionalizacije itd. Oni su uvijek predstavljali glas Isključenog i Eksploatiranog, kao zanijekanu istinu vladajućeg poretka. No isto tako, njihova je odgovornost bila da ne nasjedaju bezumnim ostrašćenostima i da ne potiču besmislenu "pobunu masa" (Ortega).. Istinska je dimenzija javnosti uvijek ona univerzalnog i općeg, glas u ime mjesta suverene iznimke, Onog koji pripada mnoštvu ali u njemu ne zauzima mjesto itd..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Dug i zahtjevan je put

Dug i zahtjevan je put razbijanja navedenih ideoloških "zabrana u mišljenju", ali je on jedini koji je vjerodostojan jer nastoji prvo istinski razumijeti a tek onda i otkloniti uvjete nezadovoljstva i nepravde. Tu stazu su uvijek u povijesti krčili odvažni pojedinci, ili kako ih je Gramsci nazivao - "organski intelektualci". Njihov je poziv bio da ujedno i teorijski i praktički djeluju, da educiraju mase o njihovih zabludama, o ideološkim zamkama koje onemogućavaju da se stvari na pravi način shvate, ali i da predvode osvještene u praktičnoj borbi protiv nepravde . Upravo oni čine taj prosvijetljeni nukleus javnosti jer razbijaju hegemonijalni ideološki diskurs i otkrivaju njegove nekonzistenosti, lažne racionalizacije itd. Oni su uvijek predstavljali glas Isključenog i Eksploatiranog, kao zanijekanu istinu vladajućeg poretka. No isto tako, njihova je odgovornost bila da ne nasjedaju bezumnim ostrašćenostima i da ne potiču besmislenu "pobunu masa" (Ortega). Istinska je dimenzija javnosti uvijek ona univerzalnog i općeg, glas u ime mjesta suverene iznimke, Onog koji pripada mnoštvu ali u njemu ne zauzima mjesto itd..

Evo a te podržim za trud oko ovoga (dok se pollitičari ...), uz jednu prigodnu pjesmicu

http://pollitika.com/represija-u-rh-narode-dalje-suti#comment-106860

Samo uzgred nešto praktičnih digresijica o citiranom:
- i kada ovako uzmemo kako si napisao, opet su procesije i proštenja ne samo jedan od ključnih puteva razbijanja navedenih ideoloških "zabrana u mišljenju", nego i onoga vjerojatno važnijeg, hvatanja malo zraka i ulaska na puteve začudnosti, one magije koja svakome živom biću čini njegov život i zbiljski doživljaj i mala općenja sa drugima puno važnijim i od pobjede Obame Husseina Baracka, pa čak možda i čuvenog koncerta s grupom Gang Of Four 1982.g. u Zagrebu, a da ne velim koliko važnije od očekivanja da li će Žižek i Gramsci nešto oko ideoloških i tko za kakvih fora;
- ne treba biti protiv inetelektualaca i pogotovo boraca sa nečastivim, ali zbog prethodne sklonosti degustacijama takvi borci najbolje pomažu kao i vođe revolucija, nespremni trčeći za događajima. Nakon što se degustacija obavi i predstava odigra, nakon što se začudnost svijeta realizira, oni igraju jako korisnu ulogu u sređivanju dojmova, misli, oko "zabrana u mišljenju" i raznom, i tako pomažu u pauzi do iduće runde;
- na kraju, i ne kao zadnje, fenomen čovjeka i svijeta je ipak nešto širi i bogatiji nego što se da svestai na bilo kakve svesjesne djelatnosti ili, ne daj bože, na završene priče. Uz raznovrsnost priče, jedna od ne tako zanemarivih stvari, iako možda jesta sitna i nenametljiva, manja od muhe, pojava da se i nehotice dosta misli i dela, da ne misle samo oni za koji se misli da misle iako su samo uvjereni da postoji "kaptolski kolodvor", niti da samo Bandić dela, da takvi možda čak manje misle i manje delaju i ako uopće to rade, nego što misle i rade tko zna koji za koje nikada nećemo čudi, nepoznati "organski intelektualci", kreatori i radnici, one koje npr. opisuje Bulgakov u romanu "Majstor i Margarita", a koje moža svaatko od nas uspije u životu imati čast sresti, neki koji tome pridaju pažnju, imaju "sreću" i bolje "love" moža i često.

To su samo digresijice u smjeru svima poznate i drage, nerješive, začudnosti svijeta i čovjeka, koja nas stalno časti i zajedno s nama slavi izobiljem toga.

Tko je glasao

I sve se to čini samo zato

I sve se to čini samo zato da se sam kapitalistički sustav i njegovi temeljni instituti ("slobodno" tržište, privatno vlasništvo), kako od političara odnosno onih koji vladaju, tako i od građana ili onih nad kojima se vlada, ne bi počeli razumijevati kao istinski uzrok nezadovoljstva, nepravde i krize, i tako dovoditi u pitanje.

ok. slazem se.
ali opet, mislim da prosvjed ima smisla, ok. vecina ljudi mislit ce da je jedini problem u nasim nepostenim politicarima, ali sta ja znam, i to je pocetak...

a i nije mi jasno, kako ti mislis ukazivati na kako sam kazes kapitalizam kao istinski uzrok nezadovoljstva, nepravde i krize, kroz djelovanje u politickoj stranci jer ti kazes

a u isto vrijeme nemogućnost dovođenja u pitanje samih legitimacijskih procedura i demokratskih instituta putem koji isti ti građani biraju omražene političare na javne funkcije. Prosvjednici s jedne strane zahtjevaju novu, poštenu i sposobnu vlast, a u isto vrijeme ne razmišljaju o promjeni institucionalnih i legitimacijskih uvjeta kojima tu istu vlast negativno selektiraju i čine korumpiranom i nesposobnom.

pa jel nije tvoja stranka, kao i sve ostale, upravo dio tog sustava, dio kojemu pase da se ne ispituje promjena "institucionalnih i legitimacijskih uvjeta kojima tu istu vlast negativno selektiraju i cine korumpiranom i nesposobnom"...

u biti sta ja znam,
imas li konkretnih prijedloga/ideja kako bi stvari trebale izgledati i kako bi ih trebalo mijenjati?

Tko je glasao

Evo kako objašnjava i što

Evo kako objašnjava i što predlaže Branko Horvat u "Političkoj ekonomiji socijalizma". S njim se u najvećoj mjeri slažem. Odgovor je poduži, ali preporučam da ga se pažljivo prouči:

"Politička filozofija, koja odražavala rast buržoaskog poretka od 17. stoljeća nadalje, razvila je karakteristično dvojno shvačanje čovjeka. Jedan aspekt odnosi se na utilitet, a drugi na ljudske sposobnosti. Prvi podrazumijeva da je čovjek gomila želja koje zahtjevaju zadovoljenje: drugi, da je čovjek gomila svjesnih snaga koje traže da budu upotrebljene. Zadatak političke demokracije bio je da osigura maksimalan prostor za ovo potonje radi maksimiziranja prvog. Taj se zadatak očito mogao ispuniti različitim načinima. Od samog početka, pojavila su se dva različita pristupa, jedan individualistički, a drugi kolektivistički. Pristaše individualizma počinju od poimanja prirodnih prava. Svaki pojedinac obdaren je tim prirodnim pravima i trebalo bi mu dopustiti da slijedi svoje interese kako želi. Društvo se ne smije miješati - ili, bar, mora svoje uplitanje svesti na najmanju moguću mjeru. Te ideje vezuju se uz Johna Lockea koji je mislio na relativno malo društvo povlaštenih građana u sistemu vrlo ograničenih vlasničkih povlastica. U velikoj naciji s demokratskim pravima dostupnim svim građanima, slobodan individualizam nije mogao preživjeti. Zbog toga ga je Rousseau zamijenio kolektivističkom disciplinom "opće volje". Država je prirodni instrument opće volje. Oni koji se ne slažu s tim su izdajice. Lockeov individualizam vodio je političkim oligarhijama u 18. stolječu. Rousseau je pomogao u pripremanju francuske revolucije. Marat je čitao Društveni ugovor uzbuđenom auditoriju u prvim klubovima 1788. godine koji su bili improvizirani u pariškim parkovima. Rousseauov kolektivizam uskoro je praktički primjenjen u jakobinskom teroru, a nešto više od stolječa nakon toga i u staljinističkom teroru. Manje ekstremni nasljednici tih dvaju terora su suvremeni buržoaski liberalizam i birokratski kolektivizam. Prvi nalazi opravdanje u rezoniranju: budući da je svatko slobodan, uspjeh ili neuspjeh pojedinca ovisi o njemu samome. Potonji bi tvrdio: kako smo svi jednaki, sudbina pojedinca u njegovim je rukama. Zablude tih dvaju ideologija tako su očite da ne traže komentar.
Suvremeni buržoaski i politokratski politički sistemi očito su vrlo različiti. Ipak, oni imaju jednu zajedničku značajku: oni su elitistički. Utemeljeni su, i teoretski i prakstički, na pretpostavci da je svako društvo podijeljeno na elitu i mase. Mase su nekompetentne, inertne, nepokorne, nepouzdane i pasivne. Njihova pasivnost se čak smatra preduvjetom za dobro funkcioniranje zapadne demokracije. Etatistička politička praksa čini dodatni korak: nije dovoljno da su mase jedino pasivne i da se uzdržavaju svake inicjative, one moraju biti "aktivno pasivne", tj. one moraju podržati sve što vodstvo čini, uvijek veličajući njegovu nepogrešivu mudrost. Mase, kakve jesu, trebaju aktivno i kreativno vodstvo. Za zapadnu teoriju to je elita, za istočnu teoriju to su vođe partije.
Tradicionalno su elite smatrane kao jedna od glavnih opasnosti demokratskoj državi. Moderna politička teorija smatra elite neophodnim za demokraciju. Ta razlika u gledanju očito nije rezultat spoznajnog napretka, ona jednostavno odražava životne istine. U usporedbi s feudalizmom, buržoaski poredak je postigao izvanredan napredak u političkoj demokraciji. No, on je također došao do granica koje su postavljene postojanjem elita. Tako, ako "je podjela na elite i mase opća", kao što je proklamirao Lasswell, sve što se može učiniti je uvođenje određenih ograničenja u strukturiranje elita. Prema tome, demokracija je razvijena ako: (1) glasači mogu birati između konkurentskih elita; (2) elite se ne reproduciraju prenašanjem svoje nasljedne moći, nego nove skupine mogu ulaziti u njihove slojeve , (3) nikakav jedini oblik moći nije dominantan jer podrška proizlazi iz izmjena koalicija; i (4) različite elite (poslovna, vojna, državna itd.) ne stvaraju zajednički savez. Čak i ti uvjeti samo su djelomično ispunjeni u najrazvijenijim buržoaskim demokracijama. U birokratskom kolektivizmu mnogi od ovih uvjeta krše se izravno. Ono što će socijalističla država morati učiniti jest prevladavanje osnovnih proturječnosti između elita i masa: elitistička demokracija mora ustupiti mjesto onoj koja je temeljena na participaciji.
Politička filozofija participacije čovjeka shvaća kao kreativno, samoodređujuće biće. On može potpuno ostvariti svoj potencjal samo ako svaki drugi čovjek može to isto učiniti. Kao što je već spomenuto, i buržoaska i birokratska ideologija podrazumijeva osnovnu podjelu građana na vladare i one kojima se vlada, na upravljače i one kojima se upravlja, na vođe i mase. Socijalistička ideologija ukida tu podjelu i zamijenjuje ju participacijom. Ako ne postoje klase, zašto bi neka određena skupuna vladala? Zašto bi trebala postojati klasa profesionalnih vođa? Zašto se "mase" ne bi angažirale u samoupravi?
Središnja kategorija političkog sistema je autoritet, kao što je vlasništvo središnja kategorija ekonomskog sistema. U socijalizmu obje se moraju socijalizirati. Definirao sam društveno vlasništvo kao slobodan i jednak pristup sredstvima za proizvodnju. Možemo definirati političku vlast (gdje vlast znači "pravo traženja obvezuućih obečanja") građana kao slobodan i jednak pristup položajima političke moći. To naravno ukljućuje eliminiranje političkih partija. Budući da one osiguravaju očigledne prednosti političkim vođama, nije vjerojatno da će partije nestati same od sebe. Dakle, one se moraju zabaniti. Da li je to možda ograničenje slobode? Joseph Schumpeter prikladno je definirao političku partiju kao "skupinu čiji članovi namjeravaju složno djelovati u konkurentskoj borbi za političku vlast". Zamijenite termin politička vlast terminom profit i dobit ćete definiciju kartela. Općenito je prihvaćeno da se privredni karteli moraju zabraniti. A oni su bar zakoniti. Pa ipak karteli političara puštaju se da djeluju slobodno. Zašto? Zar to nije zbog toga što je politika, više nego ekonomika, stvarno bitna za neprekidno održavanje klasne vladavine? Drugim riječima, nije eksproprijacija vlasništva nego eksproprijacija političke vlasti potreban i dovoljan uvjet za socijalizam.
"Eksproprijacija političke vlasti" ono je što mislimo kad govorimo o socijalističkoj demokraciji. Prema tome, socijalistička demokracija ne može se ograničiti na konkurentsku borbu za narodne glasove radi zadobijanja vodećih položaja - što je trenutna najpopularnija definicija liberalne demokracije. U skladu s potonjim shvačanjem, primarni politički čin građana je da bira vladare. Iznova je podjela na vladare i one kojima se vlada pretpostavljena kao očita. Socijalistička demokracija ne može se osnivati na odvajanju privatnih i političkih sfera. Svakako, građani glasaju za prdstavnike, ali to nije niti primaran, a niti jedini politički akt.
Nestanak političkih partija ne znači i nestanak politike, upravo kao što iskorjenjivanje kartela ne uništava ekonomiju, nego tržište čini efikasnijim. Sve što treba učiniti jest zabraniti donacije i zabraniti da kandidate biraju šefovi partija. Drugim riječima, mora se uništiti partijski aparat i njegov politički monopol. Nestajanje političkih partija neće ostaviti za sobom politički vakum. Baš naprotiv, omogućit će intenzivnu političku participaciju. Jedna, dvije ili nekoliko partija bit će nadomješteno mnoštvom političkih udruženja. Mogu se predičiti najmanje tri vrste takvih udruženja: (a) politička društva fabijanskog tipa (Fabian Society -englesko društvo, nazvano po rimskom vojskovođi Fabiju Kunkratoru, osnovano 1783. godine u Londonu uglavnom od intelektualaca: težnja mu je bila da preobrazi postojeće društvo u socijalističko polaganim ograničavanjem privatnog vlasništva i proširivanjem državnih, komunalnih i zadružnih poduzeća), (b) promotivne ili angažirane skupine kao društva za zaštitu okoline, feministička (ili "muška"?) društva, pristalice svemirskih programa, društva koja podupiru različite transportne sisteme..; (c) interesne skupine koje zastupaju posebne funkcionalne ili materjalne interese svojih članova. Taj sistem političkih udrženja vjerojatno bi se manifestirao ovim karakteristikama: (1) Preklapanje članstva sprječit će potpunu prevlast organizacija nad članovima -netko obično ne može biti članom nekoliko partija, ali ne postoji nešto što bi ga sprječavalo da bude član nekoliko udruženja. U stvari, to je jedini put da se raznovrnsot interesa izražava neposredno umjesto da se nasilno uguravaju u liđačku košulju platforme jedne partije. Kad se ukloni tiranija parije, mogu na prvo mjesto doći stvarni individualni interesi. (2) Mnoštvo skupina predstavlja efektivnu decentralizaciju moći. (3) Kad se neki cilj postigne, promijeni ili prestane biti relevantan, skupina će se raspasti. Stoga će večina skupina biti privremena - ne stalna kao partije - a partijske lojalnosti stoga neće tendirati da budu nasljedne. (4) Socijalistički politički sistem, sa svojim mnogim središtima odlučivanja, mnogo je fleksibilniji od tradicionalnog parlamentarnog sistema. Mnogostrukost skupina čini neparlamentarne metode čak adekvatnijim i poželjnijim; (5) Zbog karakteristika od (1) do (4) nije vjerojatno da će se formirati stalne političke koalicije, čiji su preduvjeti malobrojnost i mogućnost za tajne dogovore. Prema tome, nakon nekog vremena, zabrana političkih partija neće se osjećati kao političko ograničavanje upravo kao što se zabrana ropstva u suvremenom društvu ne smatra ograničenjem privatne ili tržišne slobode.
Socijalističko društvo imat će sukobe kao i svako drugo društvo. Sukobi se rješavaju političkim sredstvima. To podrazumjeva stvaranje interesnih i podupirućih grupa. Budući da će sukobi tendirati da se povezuju s određenim pitanjima, a ne s cijelom postojećom situacijom klasa ljudi, skupine će se pojavljivati i nestajati kako se pitanja javljaju i rješavaju. Društvo će također imati svoje društvene pokrete. Ali, opet, ti će pokretibiti poticani mnoštvom organizacija i nije vjerojatno da bi se mogli ograničiti na dvije ili tri krute političke mašine. Ukratko, čini se da je nestanak političkih partija preduvjet za prevladavanje sadašnje opće političke pasivnosti i za njeno nadomještavanje sadržajnim i raznovrsnim političkim životom u kome će sudjelovati većina članova društva, a ne samo politički aktivisti...."

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ok. samo, opet te pitam, u

ok.
samo, opet te pitam, u tekstu negdje stoji, partije nece same sebe ukinuti, sto je jasno, pa mi nije jasno sto ti onda radis u jednoj ako se slazes s ovime da je nuzno ukidanje politickih partija u danasnjem obliku

Tko je glasao

ok. samo, opet te pitam, u

ok.
samo, opet te pitam, u tekstu negdje stoji, partije nece same sebe ukinuti, sto je jasno, pa mi nije jasno sto ti onda radis u jednoj ako se slazes s ovime da je nuzno ukidanje politickih partija u danasnjem obliku

Tko je glasao

radim ko unutrašnji

radim ko unutrašnji neprijatelj..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

ha-ha.

ha-ha.

Tko je glasao

Tu stazu su uvijek u

Tu stazu su uvijek u povijesti krčili odvažni pojedinci.....

Tko kaže da nismo na povijesnoj mijeni, da se upravo počinje pisati neka nova povijest ?

Tko je glasao

Konkretnu alternativu

Konkretnu alternativu ovakvim besmislenim prosvjedima vidim u otklanjanju ideoloških "zabrana u mišljenju" radi kojih ljudi nisu u stanju shvatiti apsurdnost i proturječnost vlastitih želja i zahtjeva.

Tvoj stav nije u skladu sa većinom na ovom sajtu, a isto tako, obzirom na jalovost tvoje stranke u ovim nesigurnim vremenima, vjerojatno se poklapa sa stranačkim. Pokaži bar malo dostojanstva i bar nemoj nazivati ovaj prosvjed besmislenim jer je to više nego što ste ti i tvoja stranka skupa napravili u dugo vremena.

Tko je glasao

To što moj stav nije u

To što moj stav nije u skladu s večinom ne znači da nisam u pravu. Dostojanstvo i samopoštovanje gradim prema intelektualnim, a ne patetično-emocionalnim kriterijima, tako da ovaj prosvjed ipak moram označiti kako i spada - besmislenim..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Hebiga Stefane, pregazilo te

Hebiga Stefane, pregazilo te vrijeme.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

To što moj stav nije u

To što moj stav nije u skladu s večinom ne znači da nisam u pravu.

Isto tako neznači ni da jesi u pravu.

Tko je glasao

@seneka Da se, na tragu ovog

@seneka

Da se, na tragu ovog što si rekao u komentaru, malo poigram psihoanalize. Štefan se zapravo služi klasičnim obrambenim mehanizmom projekcije: on u prosvjed i prosvjednike projicira neotklonjenu zabranu mišljenja, a to je upravo ono od čega pati on i njegova stranka, samo se to boje priznati.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ovo je definitivno valjana

Ovo je definitivno valjana teza. Jer tek Drugi može meni osvjestiti ono za što sam konstitutivno slijep - a to su otpori, potiskivanja, premještanja, projekcije.. Kao što i ja Drugome mogu otkriti ono što on sam ne može vidjeti.. No za uključivanje i artikuliranje mojih otpora u simbolički poredak, i time njihovo razrješenje, ipak ćeš morat ponuditi puno uvjerljiviju interpretaciju..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Tebi ionako ni jedan

Tebi ionako ni jedan analitičar ne bi bio dovoljno dobar. Možda Kernberg, ali požuri, čovjek je u 82.godini.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci