Tagovi

"A tebe će se valjda pitati!?"

Jedan prijatelj mi je ne tako davno ispričao priču, čija bi radnja prije spadala u vrijeme otprije 2. Svjetskog rata, nego u vijeme današnje.

Elem, prijatelj priča kako se negdje krajem 2008. u jednoj maloj firmi, u kojoj je on tada radio, zaposlila jedna mlada žena, lijepa, visoka, dobro obučena, diskretno i s ukusom našminkana, u drugoj polovici 20-ih godina ... uglavnom žena koju će svaki muškarac zapaziti.

I naravno da su se neki muškići iz firme odmah pokušavali “ubaciti”, ali bezuspješno, rekla im je da je u sretnom braku i da je nikakav flirt ne zanima.

Doznalo se tako i da su poslije ženidbe ona i muž ostali živjeti zajedno s muževim roditeljima, onako za “prvu ruku” dok se ne snađu.

Nakon jedno godinu dana ponosno je rekla da je u drugom stanju, a onda koji mjesec kasnije i da nosi muškića.
Trudnoća prolazi normalno bez komplikacija, a onda kad je bila već visoko gravidna, primjećivale su joj se suze u očima a ponekad bi i tiho zajecala.

Kolegica, koja joj je bila najbliža, je onako suosjećajno zapita što joj je, što ne valja, može li kako pomoći, ali kao nije ništa, ono trudnoća, pomalo pretporođajni strah ... a onda jednog dana otvori dušu i kolegici prvo reče zašto plače, a potom joj ispriča i svoju životnu priču ...

Kaže tako, kako se vrijeme poroda približavalo, tako su ona i muž razglabali o tome kakvo će ime sinu dati i sad za nedjeljnim ručkom odluče povjeriti svekrvi i svekru potencijalna imena za njihovog unuka, kad li svekrva bespogovornim tonom kaže da se tu nema što razglabati jer je ona već odlučila kako će se unuk zvati i kaže jedno tradicionalno “vlaško” ime, ime koje valjda svojem djetetu u Zagrebu zadnjih trideset godina nitko dao nije.
I sad se naša ljepotica uzjoguni i reče da se ona kao majka s time ne slaže, a svekrva je odmah rezolutno presiječe sa: “A tebe će se valjda pitati!?”

Okrene se žena prema mužu tražeći od njega pomoć, a on joj samo reče kako “će biti kao mama kaže, jer mama najbolje zna”.
Tu se za tu mladu ženu nepovratno “ruši svijet”, odnosno nastavlja se rušiti, jer rušenje je započelo već prije, njenom udajom.

Naime njena porodica i porodica njenog muža bile su dvije “vlaške” porodice iz susjedstva, njen otac i njegov prijatelj njen kasniji svekar bili su vršnjaci i obojica su došli studirati u Zagreb, završili studije, zaposlili se u Zagrebu, oženili i posve slučajno dobili na korištenje stanove u susjedstvu, tako da su se povremeno družili. Ona je bila jedinica i njen muž jedinac, porodice se baš i nisu intenzivno družile, tako da su se ona i njen budući muž tek ovlaš poznavali, ona je imala svoje društvo, on svoje.

Cura se ozbiljno zaljubila, prohodala s jednim dečkom iz svojeg društva, ali bila je tradicionalno odgojena po principu “ništa prije braka”, tako da su dečko i ona počeli razgovarati o ženidbi, o da, upoznala je ona njegove roditelje, sad je red da i ona njega predstavi svojim roditeljima ...

Tako jednog dana kaže majci da već duže hoda s jednim dečkom i da bi ga htjela dovesti kući da ga i roditelji upoznaju, jer bi se ona i on ženili čim završe studij.
No uslijedio je hladan tuš, njen svijet se počeo rušiti, kad joj je majka rekla da kakvi dečki, kakva ženidba, kad je njena udaja već dogovorena i da će se ona udati za sina njihovih prijatelja, nikakav drugi dečko ne dolazi u obzir, oni su dali riječ i neće ona njih sramotiti ... ne pomažu priče o ljubavi, ne pomažu suze, jer su se eto i njena majka i otac jedva poznavali kad su se oženili, sve su dogovoili njihovi roditelji, tako će biti i njoj, a “ljubav će već doći”.
Otac je stao na stranu matere, izrečene su mnoge grube riječi pa i otvorene prijetnje, za nju je to bilo posebno šokantno, jer je nešto tako ružno čula od svojih roditelja prvi puta u životu, kažnjena je i zabranom izlazaka ...
Tradicionalno odgojena cura, sa ugrađenim silnim strahopoštovanjem prema roditeljima, jednostavno im se nije mogla oduprijeti, “kapitulirala” je i udala se za onog koga su joj za muža oni odabrali, njena zadaća je bila da mužu bude bespogovorno pokorna, da se zaljubi u njega, a iz svojih sjećanja istjera i zaboravi onoga u koga je bila zaljubljena preko ušiju i s kojim je pravila planove za budućnost, što se radi roditeljske “ljubavi i brige” pokazalo kao “račun bez krčmara”.

Sinčić je dobio ime koje je baka odabrala, pa iako narod kaže da ime nije nikoga pokvarilo, lako je moguće da će radi imena biti bar u dječjoj dobi izvrgnut podsmijehu svojih vršnjaka.

Eto tako je roditeljska “ljubav i briga” za “sreću” vlastitog djeteta učinila da jedna osoba, ne svojom voljom i krivnjom, ne radi svojeg pogrešnog izbora i ne radi svojih pogrešnih odluka, bude nesretna vjerojatno do kraja svojeg života.

Komentari

već viđeno

obitelji ne moraju biti vlaške a da dođe do loma jer svekrva želi svom unuku ili unci nametnuti ime. majka mora da šuti ili da se pokupi zajedno s djetetom. sin je naravno na strani svoje majke.

w. ;)

Tko je glasao

trunka humora...

prica je lose ispricana.. poznata prica, opca prica.. tesko je nekom tko nema simunovicev senzibilitet osjetiti svu tugu i svu velicinu kraja i obicaja.. kamenog....makar preseljenog na asfalt..

pogled u proslost, sadasnjost i buducnost.. cini mi se zgodniji sa trunkom humora u sebi.. evo napr. ovako:

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

ne razumijem čemu toliki

ne razumijem čemu toliki minusi Luni@ kada je apsolutno u pravu

priča je sterilna, anemična, uopćeni klišej bez trunke žara, strasti, emocije, autentičnosti, konotativnosti, duše

svakome tko piše se događaju i takvi trenuci, ne vidim zašto je to problem?

Tko je glasao

Jedan prijatelj

Feniks, jedan prijatelj Ti je rekao, a Ti nama u ovom dnevniku. E sad je pitanje da li ću ja tu Tvoju priču ispričati kojem svojem prijatelju ili to nema smisla u jačini poruke koju si Ti želio reći, a nisi je napisao?

Tko je glasao

@Fantom47

E to što sam ja želio reći a nisam napisao ... to očekujem od tebe i drugih feniksologa, vi ionako o meni znate sve bolje od mene, pa onda i ono što sam ja želio reći.

Inače za one koji ne traže skriveni smisao poanta priče je sadržana u drugom dijelu prve rečenice.
Samo oni to znaju i bez mojeg pojašnjenja.

Tko je glasao

E to što sam ja želio reći a

E to što sam ja želio reći a nisam napisao ... to očekujem od tebe i drugih feniksologa, vi ionako o meni znate sve bolje od mene, pa onda i ono što sam ja želio reći.

A koga zanima što si ti želio reći...koga zanimaju serotine budale koja razglaba o pješačkom napadu i što JNA je mogla "uzet" a što "nije mogla uzet" a da vojske ni roka vojnoga ni okusila nije; pjesackog napada nit si preživio nit provodio. To bi toj Feniks bilo jednako kao da Bakir Izetbegović tumači koje vino ide uz pršut a koje uz kulen...ili pak kakva junferica da tumači koliko treba da svrši u pozi 69. E to si ti...jadna dvorska luda.Sad možeš dalje.

Tko je glasao

69

Zašto "junferica" ne bi mogla meritorno odgovoriti na pretpostavljeno pitanje, mada je samo pitanje idiotsko?

Tko je glasao

@Feniks

Da je to bar bio jedini slučaj unaprijed dogovorenog braka i imenovanja unuka bez suglasnosti majke!?!!
SVEKRVAHAT!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci