Tagovi

Prokletstvo obilja

Stariji se sjećaju grozne rečenice iz djetinjstva: "Kupi litru mlijeka i jao tebi ako se probuši!!!" Bilo je normalno upasti u dućan i reći "Litre mlijeka, dva jogurta, kefir, i dvije jabuke." Teta bi to zatrpala, uzela novce i otpratila te s neizbježnim "Pazi na mlijeko, mama će te prebiti ako se probuši!"

U dućanu slušam nezadovoljnu ženu "Nemate Sensiu od smokve i suhih šljiva s vlaknima?" i odlazi ljutita. Prodavačica govori kako će poludjeti s količinom mliječnih proizvoda i kako ona to više ne može zapamtiti. Ja sam bio zadovoljan jer sam saznao da je riječ o mliječnom proizvodu, budući da nisam shvatio pokušava li žena kupiti pekmez, žitne pahuljice ili tepih. Poslije dođem na pollitiku i naiđem na komentar @magarca o tome koliko se primjerice hrana baca iz trgovina, te svašta o tome kako ljudi mijenjaju navike samo kada ih kriza totalno pritisne i sve nešto tako.

Dao sam si truda, otvorio stranicu Dukata i pobrojao neke stvari:
- Mlijeko: (svježe) 4 vrste; (BIO) 1 vrsta; (trajno u boci, obogaćeno vitaminom D) 4 vrste; (trajno, obogaćeno vitaminom D) 6 vrsta; (velebitskih pašnjaka) 1 vrsta; (trajno, Kalcij+) 1 vrsta; (trajno, 7 vitamina) 1 vrsta; Lagano jutro 1 vrsta; Omega 3 1 vrsta; čokoladno 4 vrste = 24 VRSTE MLIJEKA
- Fermentirani i slični proizvodi: (čvrsti jogurt) 2 vrste; (tekući jogurt) 6 vrsta; (light jogurt) 2 vrste; (voćni jogurt) 6 vrsta; (jogurt milk) 1 vrsta, (jogo jogurt) 5 vrsta, (kefir) 2 vrste, (kiselo mlijeko) 1 vrsta, (acidofil) 1 vrsta; (domaće kiselo vrhnje) 1 vrsta; (dolce deserti) 13 vrsta; (b aktiv LGG) 20 vrsta; (Sensia) (aha, tu je!) 12 vrsta; (ab kultura) 3 vrste; (dukatos) 3 vrste; (voćni jogurt Dukatino) 3 vrste; (mliječni desert Dukatino) 3 vrste.... = 84 VRSTE!!!

Evo ljepote obilja – ono što se prije zvalo "Mlijeko, jogurt i slično" – danas ima 108 vrsta, samo jednog proizvođača. Gdje leži kvaka?

Proizvođači, što zbog pritiska konkurencije, što da bi "uboli" veći dio tržišnog kolača, smišljaju nove proizvode. Ništa strašno, to rade slastičarnice, pekare, restorani... Ali ipak nije isto. Slastičarnica je obično vlasništvo slastičara – imaju toliko i toliko friždera, polica – i pune ih određenim proizvodima. Tako i pekare, tako i restorani. Oni svoje maštovite proizvode nude – na svom terenu, a lako ponude nove, a povuku stare.

Kod proizvođača hrane tipa Dukat nije tako. Oni nude proizvode ali nemaju prodajnu mrežu. Uvedu pet novih proizvoda, zaspu tržište reklamom, ljudi u prodavaonici počinju tražiti nove proizvode. Prodavaonica naručuje. Prvi konkurent izbacuje ih još pet, drugi osam. Što je najgore za prodavača, svaki kupac nađe omiljeni okus i ne odustaje. Navikne se na "Milk šejk drink snek sa žitnim mrvicama" i ne želi čuti da prijeđe na "Biomilk duodukatino s pulpom kruške". Prodavač ruši zid, ugrađuje još friždera, a djelatnici spadaju s nogu puneći friždere. No najgore je ovo - ako je prije pet godina prodavao 2000 litara fermentiranih proizvoda, i sada ih prodaje jednako toliko. Ali zato ima 10 puta više posla.

Distributeri (ili vlastita distribucija) narasla je do neprepoznatljivosti. Kada u kamionu imaš 10 proizvoda ukupno, s njime možeš napuniti poprilično dućana. Kada u istom kamionu imaš 108 proizvoda, stvar se komplicira. Prije bi u dućan isporučio pet proizvoda, danas ih isporučuješ stotine, a kontrola od strane prodavača umjesto pet minuta traje sat vremena.

A što radi proizvođač? Nakon godina ovakvog postupka shvati da se upleo u čudno kolo. Kad god izbaci novi proizvod, konkurencija izbaci pet. Širina asortimana mu je tolika da kad bi reklamirao proizvod dnevno, ne bi svi stali u godini. Trošak marketinga raste, trošak dizajniranja naljepnica, bočica, 3D tiska i slično divljaju. Uz to, kad uvede novi "mazivi jogurt od marelice", ostalim "mazivim jogurtima" padne prodaja – asortiman sve širi, a količina po proizvodu sve manja. Sve to mora negdje pretočiti – a gdje će, nego u cijenu. Srećom, i konkurencija radi isto.

A što radi kupac? Radi što i prije – on zapravo dolazi u dućan kupiti mlijeko, jogurt i kiselo vrhnje. Samo što mu sada za odabir treba cca 20 minuta umjesto nekadašnje minute. Plus svađa ako nema omiljenog okusa.

Zašto sve ovo govorim? Zato jer je ovo postupak koji generira rast cijena. Veća širina asortimana, a manja prodana količina po proizvodu – enormno dižu cijenu. A postoji li način "borbe protiv toga"? Postoje, mislim dva.

Prvi – potpuno nerealan – gdje trgovci kažu "gle, vi proizvođači niste normalni, da vam damo i 100 friždera, vi bi svaki napunili – odustajemo!" I da izbace sve proizvođače te branše kompletno, pa neka svaki proizvođač otvori svoju specijaliziranu prodavaonicu (od kojih je svaka itekako limitirana) ili specijalizirane prodavaonice za tu vrstu robe. Ovaj scenarij je vrlo nerealan, prije smo imali specijalizirane prodavaonice, koje su shoping centri pojeli pod mantrom "ušteda vremena, sve na jednom mjestu". Ono što su zaboravili reći jest da će sada svaka kupovina trajati oko sat vremena.

Drugi je realan – ali traži "promjenu svijesti". A ključ je potrošač, pojedinac. A rješenje je – kupujte samo "simple proizvode". Natur – rekli bi PR gurui. Najjednostavniji okus, bez boje, arome, mrvica voća, ljuski žitarica.

Zamislimo gradić koji se – telepatijom, facebook-om, partijski – dogovore da mjesec dana kupuju samo "jogurt vulgaris i mlijeko vulgaris". Zamislite paniku prodavača kako naručuju od proizvođača "ma da, da, još 500 litara mlijeka, da, onog najobičnijeg, i onog jogurta 100 litara... da, traže samo onaj u najjadnijoj čašici, brzo!" Nakon mjesec dana bi svim "duo-tripl ab aktiv turbo malinama" istekao rok, bili bi povučeni, a proizvođač bi morao napraviti mini-pogon samo za taj gradić – za mlijeko i jogurt vulgaris. U takvom načinu proizvodnje cijena proizvodnje drastično pada, pa tako i prodajna cijena. Što privlači još više kupaca... što zabrine konkurenciju... pa ona počne povlačiti sve "ultra-mega okuse" i bacaju se na "vulgaris proizvode"... što još više ruši prodajnu cijenu. Proizvođaču više ne treba 100 kamiona već 10 vozila, cijena proizvoda padne toliko da potrošačima ostaje par stotina kn mjesečno, što mudro ulože u... nešto, trgovci zadovoljni jer im više "mliječni dio" ne zauzima pola dućana, proizvođači zadovoljni... dok se netko ne sjeti "a ako bi u ovo mlijeko stavili malo čokolade?"

Naravno, ovo zvuči kao SF film. No često ljudi nisu svjesni svoje snage - kao mislećeg, svjesnog potrošača. Svaki kupljeni proizvod se bilježi, stotine kompjutera i ljudi analiziraju kupovinu, pokušavaju predvidjeti ispravne količine zaliha proizvoda, isplanirati najjednostavniju distribuciju... Ti strojevi su nepristrani – oni će brzo zamijetiti ponašanje grupe ljudi u svojim tablicama i prilagoditi proizvodnju.

Naravno, nije cilj imati dva i pol proizvoda u dućanu. Ali podržavati apsurd znači rasipati energiju, resurse, ljudstvo – zbog vrlo bezveznog zadovoljstva. Jede ti se voćni jogurt? Uzmi žlicu pekmeza i umiješaj u obični. Neš' ti mudrosti.

Tagovi

Komentari

Tko je glasao

prokletstvo...ne, zaPRAVO Duh Sveti

Zap, vidim da je i tebe romantika savladala
kao neoliberalneimperijaliste
...
zaP
to je
zaPRAVO
društvo izobilja
slijedi svakome:
uzimati (i davati) prema potrebama

čista ljubav

Tko je glasao

Dobar !!!

Inkrementalni volumen ti je razlog za poplavu proizvoda sa egzotičnim okusima.

Logika je sljedeća: veliki si proizvođač i imaš 25 tisuća kupaca u bazi koji su pak
konsolidirani po raznim grupacijama NTL,Ultra ili su KA kupci Konzum,Bila itd.
sa kojima naravno imaš ugovore o ulistanjima novih proizvoda.

Bazu za proizvod već imaš (što god to bilo) mlijeko ako je to mlijeko ili kukuruzni sirup (Non GMO xD )
dodaš E-ove razne ekstrakte pojačivače okusa i umjetnu aromu lubenice i voila novi okus je tu.

Marketingaši odrade ATL,BTL ,naštancaju se visuljci,plakati i ostali privlakači pažnje koji naravno
ističu visoko nutritivnu vrijednost novog proizvoda (ha ha ha).

Prodaja na terenu obleti sve kupce i svugdje uvali po dva sanduka novog proizvoda tako da se ostvare
distributivni ciljevi obično postavljeni na cca 80 % baze kupaca.

20 000 x 200 Kn i eto ti dodatnog inkrementalnog prihoda koji spašava posrnuli NSR koji
umire pod udarom krize,a bedasti HR konzumeri će ionako probati ono što se stručno zove
ulazno pakiranje xD.

Ovo je standardna procedura svih velikih prodajnih sustava i najčešće je pokazatelj da kola
idu nizbrdo tako da na kraju imaš ono što si dobro zamijetio 100 vrsta jogurta medjutim
kada moraš izabrati Vladu onda jebi ga samo SDP ili HDZ +sateliti.

R

Tko je glasao

kemijska moda

Rekla bi moja poznanica (kemijski proizvodi široke potrošnje)... "ove godine se nosi aktivni kisik" :) Pa pola proizvoda dobije "aktivni kisik" ili ima "ekstrakt kašmira" :) Heh, ekstrakt kašmira. Sa stabla kašmirovac, pretpostavljam.

Onda dođe s "međunarodnog malezijskog sajma aditiva u kemijskoj industriji" (ili tako nekako) i kaže "jupi, najzad u modu dolazi vajld čeri!" I onda svi omekšivači te godina imaju "vajld čeri" liniju.

Ja bih dozvolio nelojalno tržišno dogovaranje kada bi se ono svodilo da se "proizvođali jogurta" tajno sastanu i kažu "ajmo ovako... Đuro, ti se drži marelice i lubenice, ja držim pulpu kruške i bananu, a Marine ti drži vaniliju i šumsko voće... i dosta ljudi, pa ja više ne znam što proizvodimo uopće i čemu!"

A sad idem popiti crni radler od zelenog grejpa :)

Tko je glasao

ma ne,

jamnica, pazi, ginger (bez đumbira) ali od slatkog limuna:)

Tko je glasao

je baš tak

@zaphod
Sve je tek kak si napisal. Svaki daljnji komentar bi bil suvišan. Svatko od nas bi imal još nekaj dodati no to bi pokvarilo formu dobrog upisa.

Tko je glasao

prokletstvo i blaženstvo preobilja surogata

...primjećeno još u pretpovijesti današnje civilizacije...i ne samo u domeni potrošne robe
...nema tog pojma koji neće biti nadomješten zamjenskim u tzv. "potrazi za srećom"
https://www.youtube.com/watch?v=1qpexFfqX3M

Tko je glasao

Posljedice hladnog rata :)

I propast zagrebačke škole animiranog filma su neraskidivo povezani sa našetavanjem između polica. Zamisli sebe oko 1978. godine, 19:20 i upravo je završila epizoda profesora Baltazara u kojoj traže Martina. Zašto nemam njegov kakao prah za razmutiti u njegovom mlijeku i miješanu marmeladu s njegovim likom na poklopcu? Svi su ti proizvodi postojali te tople večeri negdje oko 1978. godine na policama u dućanima, klinci su padali na marketing i kupovali sličice ove ili one vrste... Tek kad je Zima nekih 20-25 godina nakon toga predriblao Blažekovića pojavio se šegrt Hlapić na ovome i onome - too little, too late.

A pomaknemo li se dvadesetak godina unatrag od te ljetne večeri, dolazimo u jedan iznenađujući svijet. Postoji podjela na blokove, ali u onom kojeg percipiramo slobodnim je McCarthy, atmosfera straha, progona "izdajnika", agresivna politika zagovaranja rata i vojnih intervencija. U onom pak drugom bloku je umro Staljin, nema gladi, raste industrijalizacija, Sputnik, Lajka su u svemiru... Sloboda žena i manjina i socijalna pravda (ne "jednakost") također pretežu na stranu koja je onima koji su negdje oko 1978. gledali profesora Baltazara malo neočekivana.

Desetak minuta nakon što je Martin sretno pronađen možda su bile vijesti o naftnoj krizi ili američkoj sondi Voyager koja na sebi nosi zvukove i slike Zemlje na pozlaćenoj gramofonskoj ploči. Ono čega u tim vijestima nije bilo jest pojam "konzumerizam", iako bi se netko i sjetio kako je sada lako jer eto sad odeš u dućan i kupiš mlijeko u vreći a prije su žene sačekivale mljekara s kantama, i tad je to bilo pravo, domaće mlijeko...

Opet pak danas, nekih 35 godina nakon te epizode, propaganda je drugačija... I da ima fejsbuka koji bi nagovorio ljude da traže samo običan jogurt (a nema) tada bi proizvođači lupali još veće hrpe novaca u reklamu ovih ili onih voćnih, radili akcije ali ne bi odustajali. Jer proizvod više nije mliječna prerađevina, to je samo sredstvo marketinga. Kad si rekao "litru mlijeka i dva jogurta" izašao si iz dućana sa vrećicom i dvije čašice, danas na pokretnu traku blagajne stavljaš između 17 i 23 artikla, ovisno o danu.

Carl Sagan je uložio puno truda u to da ploču s Voyagera neka vanzemaljska civilizacija može upotrijebiti i razumjeti zapis na njoj. Neka strana civilizacija koja ne zna ništa o tim ljudima koji su snimili tu ploču i pribili je za komad nečega koji su bacili daleko od sebe, najdalje što su mogli. Neka strana civilizacija koja ne zna ništa ni o ljudima koji su gledali crtić u sedam i petnaest. Sad možemo vidjeti da mu je trud bio uzaludan, imamo stranu civilizaciju koja se osjeća uskraćena bez jogurta od brusnice i aloa vere ili maramica s balzamom i čilijem i koja bi vjerojatno s nerazumijevanjem gledala u taj zlatni disk. No problem je što smo sad i svi mi koji ovdje pišemo, tko sa kompa doma, tko na poslu a tkogod s mobitela, svi smo mi dio te čudne, strane civilizacije.

Tko je glasao

Vjerovati da čovjek želi se

Vjerovati da čovjek želi se promijeniti , a naginjao je cijelo vrijeme ovakvoj trgovini i društvu (većina...) je gotovo nemoguće. Čovjek želi ono po što je išao u Trst, Graz, ... da se osjeća glamourozno birajući između 20 loših proizvoda umjesto da kupuje 1 dobar. Ljudi u malim stvarima žele biti drugačiji , jer u velikim su gotovo isti , pa malo zavist, malo zloba, malo želja za drugačijim daju za rezultat tržište sa milijunima tako sličnih proizvoda , a tako različitih za kupce.

Netko će reći prije su slabije bile opskrbljene trgovine , ne nisu nego su samo prodavale ono što je potrebno... Danas najmanje 30% proizvoda se BACA (odite iza nekog diskonta viditi samo koliko to SMRDI...) jer se u toj razlici stvara nemogućnost prodavanja "različitih" asortimana robe. OSim podizanja cijena neminovno je i totalno smanjenje kvalitete proizvoda , pa su elite tome doskočili jeftinim i vrlo opasnim GMO-om

Justice for all !

Tko je glasao

@zaphod matematika NIJE - alat za revolucije,

Autorska civilizacija proizvodi rast i razvoj u uvjetima kulture profitiranja i konkurencije inovacijama,

kultura profitiranja i konkurencije inovacijama, a može li se potrošnjom BEZ inovacija eliminirati?

navijači DANAS navijaju gradnju bazena ispred nazad unutar zgrade, a to je - inovacija,

MI svi...
nikad nećemo imati bazen ispred nazad unutar zgrade,

MI svi...
konzumoMani, ovisnici o konzumiranju konzumne konfekcije, zar bismo odbili imati bazen ispred nazad unutar zgrade?

Autorska civilizacija proizvodi rast i razvoj u uvjetima kulture profitiranja i konkurencije inovacijama,

MI svi...
konzumoMani, ovisnici o konzumiranju konzumne konfekcije nikad nećemo zaustaviti rast i razvoj Autorske civilizacije u uvjetima kulture profitiranja i konkurencije inovacijama,

ipak
čudesno je opaziti-razumjeti-formulirati i objaviti Prokletsvo obilja,

adfilantrop

Tko je glasao

...

Pisanje (meni) pomaže da neke stvari uočim i razbistrim. Kao i rasprava koja se povede (ako se povede). Time sebe lakše mogu "natjerati" na neke postupke, stvar mi bolje legne. Ako još nekoga potaknem na razmišljanje o toj temi, možda i na djelovanje (individualno, mesijansko, propovjedničko) - još i bolje :)

Tko je glasao

Mlijeko s velebitskih pašnjaka...

Sestra mi je jedno vrijeme bila PR LURE, sad istu stvar radi u PBZ karticama.

Bio sam na moru i kupovao trajno mlijeko, i baš mi se bilo dopalo određeno pa sam sestri rekao kako im je to najukusnije miljeko, a onda mi je ona objasnila kako sam zapravo nasjeo na marketinški trik. Da je sve to u toj paleti proizvoda, u svim tim različitim ambalažama i s različitim nazivima, isti proizvod koji s Velebitom ima veze manje od nikoliko.

Iznenađen, rekao sam da je to prevara, a ona uzvratila, da što tek njihova konkurencija radi (Vindija).

Došao sam do optimalnog voćnog jogurta kojeg pijem jutrom, a učinci njegovih sastojaka su takvi da širim radost i veselje.

U stepko (Veronika mljekara, litra 4,70kuna) uspem par žlica peludi (tegla 50 kuna), ostavim u hladnjaku preko noći i ujutro dodajem malo posnog sira, mrvicu meda i iscjedim neku voćku.

Neopisive učinke ima na moj odlično prokrvljen organizam.

Ne znam smijem li to preporučiti, možda bi kod nekoga isto jelo moglo imati neželjenih posljedica, čitao sam da pelud može izazvati neke alergije, no ja koji inače imam problema s peludi, nisam imao problema s ovakvim načinom konzumacije iste.

Tko je glasao

gdje će domaće preporučiti ,

gdje će domaće preporučiti , pelud pa možeš dobiti alergiju :) ...

Ljudi žele biti in i to je to , većina čak i podsvjesno zna da pije i jede katastrofa hranu i piće , ali rađe im je popiti 2 litre doslovno otrovne Coca Cole nego 2 litre domaćeg bazginog soka. Marketing čini svoje dijelom iako su NAŠI nula po marketingu na Zapad koji su doveli do savršenstva sve to pa danas prodaju npr. patike Nike nikada RUŽNIJE i nikada NEKVALITETNIJE naspram npr. slabo prodavanih STARTAS patika naših iz razloga što Startas patike nije IN kupovati... (napisati ću tekst...)

http://www.alfa-portal.com/obrazovanje-2/life-long-learning/svijet-propa...

Sjetih se prijatelja kojemu je glavna hrana kada idemo u neki veći grad Mcdonalds i dozlogrdi meni i odvedem ga na pravu DOMAĆU papicu u jednom gradu , od tada samo priča kada ćemo opet :)... Opuštenost , atmosfera, hrana ...

Justice for all !

Tko je glasao

...

Heh, uhapsit će nas zbog ovolikog iznošenja imena tvrtki, te njihovih "tajni". Ne, ja ne zagovaram povratak u špilje i "sašijmo svoje traperice", čovjek ne može napraviti gomilu industrijskih proizvoda.

No da je marketing totalno poludio, jest. Ne znam kako bih to objasnio (možda u nekom drugom dnevniku), no cijela ta koncepcija "neograničenog izbora" lagano ubija ljude. Ne mislim na to da nas proizvođaki truju i tome slično, već se koncepcija rada svela na nešto čudno. Umjesto da radiš 5 kvalitetnih proizvoda (naveo si mljekaru koja, za sada, nije pala na taj trik i ide im odlično), svi se trude napraviti 505 proizvoda, od kojih nijedan ne ide predobro, te gutaju vremenske kapacitete zaposlenih i svoju "poduzetničku nervozu" šire na kooperante.

p.s. Donekle nevezano uz temu, ali Podravka je jučer navela kako gasi "Studenu" i još neke proizvode, navodno je uprava shvatila (i izjavila) da su otišli totalno previše u širinu i da se vraćaju core-biznisu. U zadnji čas, ako je istina, u dućanima (Konzum) se pojavio srpski "pasulj sa suhim mesom", iste gramature kao Podravkin "grah s kobasicom", 50% jeftiniji i (po mojoj slobodnoj procjeni) 50% kvalitetniji.

p.s.2. Prestani reklamirati svoj "prekrasno prokrvljeni organizam" :))

Tko je glasao

Ma ima da svi znaju....... od

Ma ima da svi znaju.......

od jutros sam već preplivao dva kilometra (40 puta bazen na mladosti), i odmah za tim 40 kilometra bicikliranja i do navečer ću ako budem spreman, jer me malo bole noge od trčanja jučer, otrčati još 10 kilometara.

Jednom riječju, pripreme za ulazak U EU teku prema planu.

Tko je glasao

Šta si postao triatlonac :)?

Šta si postao triatlonac :)?

Justice for all !

Tko je glasao

Pokušati ću. Nisam mogao

Pokušati ću.

Nisam mogao pretrčati deset već samo pet, ali imam još vremena. Tek sam neki dan počeo trčati pa mi je stvarno naporno, dok plivanje i bicikl idu dobro.

Tko je glasao

dojdi na završne pripreme

@Papar
Kaj bi ti rukice otpale da ideš z menom u šumu napraviti 20 metri drvi, kak ti završne pripreme.
Za klopu nema surogata već domači špek z mladim lukom, kuruzni kruh i pravo domaće kiselo mlijeko iz glinenog ( bakinog ) ćupa . Čak ni alkohol nije surogat. Pravi domaći dirktor (tudum). BUš videl kak buš pelal bicikliona do Zagreba. Kak pozoj.

Tko je glasao

ima ih dosta koji bi me

ima ih dosta koji bi me upregli... ;)

Tko je glasao

La bella gnjusi,

Bravo Zap,

Najviše mi se sviđa dio o gradiću koji kupuje "jogurt vulgaris i mlijeko vulgaris".

Mogla bih navesti kratku usporedbu sa tri mala milijuna maskara za trepavice,
od Maybellinea do Max & great great factora,
kojima nas dave na Tv.

Sjećam se osamdesetih i valjda tri vrste to malo boje i četkice.
i La belle nussi,
koju smo sprdajući se zvali
La bella gnjusi.

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

Konobar, daj pivo

Moram priznati da mi je nešto slično palo neki dan na pamet gledajući sve moguće i nemoguće oblike pivskih boca. Eto, kao i kod mlijeka nekad u dučanu bi kupili 3 pive i nitko ne bi pitao koje ili eventulano bi bilo na lageru dvije vrste. Ono u čemu se te dvije vrste nisu razlikovale su bile boce koje su svugdje bile jednake i ako si jednom kupio neku vrstu pive s istom bocom si mogao sad kupiti neku drugu vrstu pive. Savršena ljubav među pivama, odnosno onim bocama koje se vraćaju..

Danas imamo kao prvo masu vrsta piva, a svaka vrsta ima barem jednu svoju jedinstvenu bocu, ako nema i dvije. Tako nam se proizvođači sad hvale novom bocom, obzirom da nova piva u masi piva više ne predstavlja nikakvu senzaciju.

E sad tu ide pitanje koliko ta masa različitih boca i pripadno komplicirano rukovanje utječe na cijenu samog prizvodad, a tu mislim na onu tekućinu koja se nalazi u bocama i koju zapravo konzimiramo? Nekako gledano ovako sa strane mislim da bi tu neka racionalizacija bila dobro došla, a u logici ekologije dobro bi došao i neki propis koji kaže da je boca za pivo takva i takva i tko hoće da pridaje na tom tržištu neka se koncentrira na pivo i prestane gnjaviti pučanstvo bocama.

leddevet

Tko je glasao

suvremene linije za punjenje

suvremene linije za punjenje flaša danas rješavaju sve te probleme. Šta se tiče pive, kao tekućine, sve je to jedna te ista tekućina, proizvedena u jednom velikom kotlu. Ožujska i Stella su potpuno ista piva, samo je stella odležala u ležnom tanku kojih mjesec dana više. Ostalo je stvar labelsa, marketinfa, etikete, i mase potrošača za koju marketinške agencije vjeruju da želi biti " individualizirana ".
Industrije koje rade s tri dimenzije, znači s volumenina, svugdje se ponašaju na isti način. Jednu lokaciju opremiš sa velikim specijaliziranm kantama za proizvodnju samo jednog proizvoda, i njega transportiraš u koncentričnim krugovima, sve do udaljenosti koje taj prozvod može podnijeti. Na drugoj lokaciji opet masovna proizvodnja nekog drugogo proizvoda, koji može opravdati " economies of scale".I tako redom.
Danas više ne postoje univerzalne mljekare, koji proizvode sve od konzumnog mlijeka pa do voćni jogurta i raznih fermentiranih mliječnij proizvoda. Proizvodne lokacije se specijaliziraju, a sve ostalo rješavaju logistički transportni lanci i rashlađeni skladišni prostori.

To što se ti proizvodi distribuiraju iz lokalnog centra, to ne znači da su oni tu i proizvedeni

Tko je glasao

total marketing

Gdje su ona vremena kada si je jedan Ford dozvoljavao rečenice "Naravno da kupac može dobiti automobil u boji kojoj želi... dokle god je ona crna"?

Pojavom total marketinga gdje etiketa, čep, boca naglašava posebnost proizvoda - dolazimo do pojave iz komentara. Manje je bitno što je u boci (ok, nije totalno nebitno), već se naglasak stavlja na "osjećaj zadovoljstva, sreće i ushita" koje doživljava kupac birajući "njegov proizvod".

Ne kažem, postoje proizvodi s ogromnom "dodanom vrijednošću" (obično kozmetika i srodni proizvodi, te delikatesni proizvodi) gdje proizvođač ima strašno puno lufta za takvo igranje (naravno, ako uspije - ako ne uspije u plasiranju proizvode, sve te "igrarije" se cijenovno sele na proizvode koji se uspješno prodaju). No, nažalost, ta "kreativnost" se prelila i na normalne proizvode - mlijeko, pivo, vino. Kada proizvođač naruči umjesto "Daj mi 100.000 boca za pivu" sada "Daj mi 12.000 boca za crni radler, 8.000 boca za radler crveni grejp, 4500 boca za radler đinđer, 14.000 boca za....." to utječe na gomilu procesa. Ne mora biti značajan trošak, ali svakako je trošak, a ne smanjenje cijena.

Kada bi se tako ponašao obiteljski restoran, umjesto da nudi svojih 10 jela koja su im odlična, da smišlja 100 jela pokušavajući "pogoditi okus potrošača", propali bi u roku mjesec dana. Coca-colu svi poznajemo kao - jedan proizvod. Desetljećima. A pogledaj ih sada. Od silne želje da profit non-stop raste, krenuli su na osamnaest vrsta coca-cole, onda (kad profit ne raste dovoljno brzo) dolazi do akvizicije ostalih proizvođača (tipa Šveps)... i što sada? Kada bi coca-cola (u teoriji) posjedovala SVE tvornice sokova na svijetu - dosegla bi maksimum. Sedam milijardi ljudi pije toliko i toliko sokova dnevno. Točka. A što onda? :)

Tko je glasao

Ali i ako imas deset

Ali i ako imas deset obiteljskih restorana jedan do drugog, svaki od njih ce pokusati biti razlicit od ovog drugog (jelovnik, interijer, osoblje) i na taj nacin pokusati privuci gosta. Vjerojatno bi i utom slucaju gost jeftinije prosao da postoji samo jedan mega restoran s zajednickom nabavom:)

Tko je glasao

usporedujes neusporedivo : 1.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

...

Tko je glasao

pa sto da ti obrazlozim?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

ehh

Tko je glasao

eto... sad mozes izvuci

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Meni se često čini

da je uvođenje nekog novog proizvoda zapravo samo dobar izgovor za rebranding, tj. jedan od načina kojem se pribjegava kako bi se potrošača podsjetilo da kupuje proizvode upravo dotične firme, novi je proizvod samo nosilac kampanje, kao natpis na jedru...

Drugi je pak razlog želja za promjenom navika potrošača uvođenjem redizajna podvaljenog kroz novi proizvod. Npr. uvodi se nova serija voćnih jogurta u novoj ambalaži, pa dok potrošač skuži da je dno "ulubljeno" i da sad kupuje 1,8 umjesto 2,0 po istoj cijeni...

Dakle, razlozi su često vrlo pragmatični i prozaični.

Recimo, kroz scenarij After Eighta...
- potrošač je pomalo zaboravio na After Eight, ali ga se novim, ovim s narančom, na njega podsjetilo, pa kupi, možda novi, a možda čak i stari (ali samo jedan proizvod)
- potrošač redovito kupuje ovaj s mentom, a sad umjesto njega, kupi ovaj s narančom, koji sadrži 2 čokoladice manje

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

istina, ali...

Sada dućan umjesto jedne čokolade - drži dvije. Kupac ne poseže rukom automatski, nego sada i kupnja čokolade koja se stoljećima proizvodila u jednom okusu - odjednom ima podvarijante. Plus ogroman rizik da proba onu s narančkom kaže "Fuj, otkako ih je Nestle kupio ništa ne valjaju..." i prestane kupovati.

Ne znam, meni se čini da je "netko" dobro prodao tu foru "tržište traži...", "kupci zahtijevaju..." - a kupci mole boga da ih se pusti na miru; ok je imati izbor, ali tražiti između 20 vrsti margarina ili 200 vrsta voćnih jogurta...

Kada bi te voćne jogurtiće od 0,180 i 0,150 pretvorio u litru, ispali bi skuplji od srednjeg buteljiranog vina... A većina ih se ne proda nego završi na otpadu :I

Tko je glasao

A gdje je tu problem?

Čuj, problema zapravo nema, dokle god se uspješno prevaljuje na potrošača, a prevaljuje se, u protivnom bi se prema zakonu profita prestalo s tom praksom.

Dakle, kad stigne nova čokoladica, trgovac će biti veseo, a ne zdvojan, svi eventualni troškovi nove manipulacije ugrađuju se u krajnju cijenu koju plaća potrošač.

U cijeloj toj gomili izbora, potrošač ima najmanje izbora jer je očigledno postao osuđen na megatrgovine i kilometarske police.

Ajmo osnovati lanac malih trgovina "Sve što treba" (©Bigulica) u kojima bi se prodavali samo najtraženiji generički proizvodi i silno se obogatit ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Veliki diskontni lanci i rade

Veliki diskontni lanci i rade na tom principu- prisutni su vecinom genericki proizvodi. Isto tako, ako usporedis bilo koju mega-trgovinu obicnog lanca danas i prije pet godina, uocit ces veliki porast upravo generickih proizvoda tog trgovca. Prehrambena industrija zbog toga nije bas najsretnija- odnosno da bi nadoknadila pad prodaje svojih brendiranih proizvoda na toj razini, ona mora stalno lansirati nove proizvode. Ako proizvod identican after 8u imaju svi lanci i diskonti pod svojom markom i koji je za trecinu jeftiniji od onog originalnog, Nestle mora na trziste doci s necim novim.

Tko je glasao

Pojašnjenje

Možda sam se nespretno izrazila... Pod generičkim proizvodima nisam mislila na tzv. "robne marke" (na što si ti vjerojatno mislio), već na proizvode zadovoljavajuće kvalitete koji predstavljaju optimizirani presjek tipične svakodnevne potrošačke košarice. I, da, u tom smislu mogla bi se napraviti i "Sve što treba" robna marka ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ne zelim da ispada da sam ja

Ne zelim da ispada da sam ja advokat ili trgovaca ili industrije, ali ono sto ti zelis je upravo koncept npr. Aldija. Njihov marketing je vec odavno dokucio sto predstavlja optimizirani presjek svakodnevne potrosacke kosarice i upravo to i nudi- jednu vrstu maslaca, jednu vrstu soka od jabuke, jednu vrst omeksivaca za rublje itd. Na puno manjoj povrsini od mega-supermarketa obicnog trgovackog lanca nudi sve sto je potrebno. I to za daleko najbolju vrijednost za cijenu.

Tko je glasao

Tako je, treba nam nešto kao Aldi

koji recimo već ima puno poslovnica po Sloveniji pod imenom Hofer.

S obzirom da su mali domaći lanci mahom propali (ili su pak prikriveni Konzumovi lanci, tj. sve nabavljaju iz Todorićeve distribucije), moj lanac "Sve što treba" nema šanse, već jedino neki "Aldi" koji bi imao snage za vlastitu distribuciju. Tako da mogu prestati maštati :)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Lidl je taj koji glumi Aldija

Lidl je taj koji glumi Aldija u Hrvatskoj..

samo ne znam cemu tolika sreca zbog postojanja ili ne takvog lanca?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Meni je Lidl prevelik...

Ako je takav Aldi (kojeg ne poznajem), onda to ipak nije to. Ja govorim o malim kvartovskim dućanima u koje čovjek može svratiti na povratku s posla, pronaći stvari koje mu trebaju za normalni običan obrok i izaći van s jednim ne prevelikim cekerom s kojim se neće iskilaviti.

Ne kužim ovo pitanje o sreći, niti gdje sam otvorila temu sreće... Šoping je valjda zadnja stvar koja bi mi pala na pamet u kontekstu sreće.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Prosjecan Aldi je veci od

Prosjecan Aldi je veci od Lidla u Hrvatskoj..

primjedba o sreci je sto taj tip ducana nije sreca za nikoga vec iskljucivo low cost malo vece samoposluge ogranicenog asortimana i designa.. za radnicku (nizi srednji sloj) klasu.. sa stanc proizvodima masovne prehrambene industrije

makar martin ima i pravo kad kaze da aldi ima dobar odnos novca i kvalitete... ako znas odabrati sto je jestivo i sto je srot.. napr. chianti im je svojevremeno bio dobar i ne preskup..
hoffer nije tako "bogat" kvalitetnim proizvodima makar je isti vlasnik.. vjerojatno prilagoden trzistu slabije kupovne moci..
ako i kada dode u hrvatsku, biti ce prilagoden hrvatskoj kupovnoj moci, sto danas znaci da nema nikakve potrebe da dolazi... osim ako mu javno iskazana zelja ne posluzi kao "prijetnja" pri dogovaranju kompromisa za recimo sloveniju.. sto se ne smije, naravno, alise itekako dogada..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lidl ima koncept vece

Lidl ima koncept vece trgovine od Aldija, a Aldijeva i Hoferova (nije samo isti vlasnik, vec je i isti koncept trgovina- jedina razlika jest da se Aldi u odredjenim zemljama naziva Hofer buduci da je to bilo originalno ime u Austriji) ciljna skupina potrosaca nije nikakav nizi sloj, vec srednji sloj (sto god to bilo) i zato imaju veci izbor proizvoda koji tradicionalno kupuje srednji sloj (upravo su poznati po velikom izboru cokolada i vina). Svatko tko posluje na odredjenom trzistu se prilagodi kupovnoj moci tog trzista, to je vjerojatno jasno.

Tko je glasao

ako je danas za srednji

ako je danas za srednji sloj.. to znaci da je standard znatno pao..

no sad mi se vec cini da trolamo
jer to sto pricamo nije bas tema dnevnika..

ili mozda jest?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Nisu bas mali kvartovski

Nisu bas mali kvartovski ducani, ali su obicno velicine ovece samoposluge i ne nalaze se na rubovima naselja vec unutar naselja. Jos ima prostora za tvoj lanac:)

Tko je glasao

Lidl u Hrvatskoj nije Aldi.

Lidl u Hrvatskoj nije Aldi. Hofer ima takodjer namjeru doci u Hrvatsku. Aldi posluje pod imenom Hofer u Austriji i Sloveniji, a u buducnosti i u Hrvatskoj. Prednost za potrosaca jest sigurno sasvim solidna kvaliteta po jako dobrim cijenama.

Tko je glasao

:)

Ili lanac dućana "Po jedan od svake vrste"... jedan maslac, jedan margarin... a djelatnici će imati pravo svakog kupca koji uđe i pita "Imate li zeleni čaj s aromom limuna" izudarati i reći mu "Gle, što nije jasno - tu ti je zeleni čaj, a tu ti je limun!" :)

p.s. A za ovo gore - dakle pate potrošači (koji sve to financiraju) i pati "priroda" (koja daje sve te resurse, na ovaj ili onaj način - od bočice do jogurta). Prilično nakaradno, kad bolje razmisliš.

Tko je glasao

genijalno !!!

Evo nakon poduzeg odsustva sa pollitike, moram pohvalitit ovaj dnevnik ! Bravo.

Ne samo da sam se slatko nasmijao, nego je i mnogo logike u tekstu. Kazem izricito "logike", a ne "trzisne logike".

Plz, ovo nije kritika. Ne zelim nikako kritizirati ovako lijepi tekst. Bilo bi steta. Samo zelim dodati nekoliko obicnih misli koje povezujem sa paradoksalnom "trzisnom logikom". U nekoliko navedenih situacija mislim da bi se nazalost desilo nesto sasvim drugo od onog sto pisac na zanimljiv nacin zakljucuje, ukoliko ne bi postojao oprezan regulator.

No ukratko, ali redom.

Do sljedeceg citata, ukljucujuci istog, sve stoji nepobitno.

Proizvođači, što zbog pritiska konkurencije, što da bi "uboli" veći dio tržišnog kolača, smišljaju nove proizvode.

Ovdje bih samo dodao jedan dublji i tesko rijesiv razlog navoda u citatu. Radi se naime o produktivnosti proizvodnih procesa u odnosu na kvalitetu i ogranicenost trzista.
Jednostavnim rijecima, zelja za vecom produktivnoscu je osnovica svakog ekonomskog sustava ( postoji nekoliko objektivnih razloga zasto je to tako, no to bi bilo previse opsirno za komentar). Uspijeh te produktivnosti je lice svake ekonomije, a plasman iste je njeno nalicje.

U vecini ekonomija (izuzmemo li recesivne ili depresivne faze), produktivnost raste brze od kvantitete trzista (broj populacije) ali i kvalitete trzista (kupovne moci), Za to takodjer postoje objektivni razlozi poput raspodjele (ili udjela) dobiti.
Dakle, sto je veca produktivnost to su vece poteskoce oko plasmana. U grubi i nediferencirani izraz produktivnosti ubrajam ovdje sve sto stize na odredjeno trziste, bez obzira na nastanak i porijeklo. Prema zadnjem kriteriju su ucinci za sustav razliciti ali za samo trziste u startu nisu.

Dakle u tom kontekstu su konkurencija ili pak uvoz podjednako dio produktivnosti. Time su ponudjaci roba i usluga pod pritiskom dispariteta u razvoju produktivnosti i razvoju trzista.

To svakako ne znaci da su argumenti iz citata netocni. Samo sam zelio dodati malo dublju analizu razloga. Osim toga, navedeno i jest osnovni razlog zasto se sve ekonomije svijeta zaklinju u izvoz, slobodna trzista, etc, etc. Svako povecanje produktivnosti direktno "steti" vlastitom trzistu s gledista privrednih subjekata jer ekspanzija kupovne moci nikad ne prati ekspanziju produktivnosti. Time se izvozom pokusava kompenzirati tu razliku. Eto na stetu tudjih trzista dok se i oni ne zasite.

Sorry, odoh predaleko.

Ali i oko cijena imam odredjeni dodatak.

Svakako je ispravno da marketing i dizajn predstavljaju faktor u kalkulaciji. Ali ovisno o kolicini proizvedenoj unutar ciklusa u kojem se koriste nisu od tolikog znacaja da predstavljaju osjetnu razliku u "target" cijeni. Nama se svima to mozda cini tako kada vidimo sve te reklame na tv-u, plakatima, sponzorstvima, nagradnim igrama, itd., ali to samo zato jer vecina nas nema pojma koje kolicine proizvoda se vrte.

Prvi – potpuno nerealan – gdje trgovci kažu "gle, vi proizvođači niste normalni, da vam damo i 100 friždera, vi bi svaki napunili – odustajemo!" I da izbace sve proizvođače te branše kompletno, pa neka svaki proizvođač otvori svoju specijaliziranu prodavaonicu (od kojih je svaka itekako limitirana) ili specijalizirane prodavaonice za tu vrstu robe. Ovaj scenarij je vrlo nerealan, prije smo imali specijalizirane prodavaonice, koje su shoping centri pojeli pod mantrom "ušteda vremena, sve na jednom mjestu". Ono što su zaboravili reći jest da će sada svaka kupovina trajati oko sat vremena.

Ovo je stvarno nerealno jer ima takodjer sasvim objektivan razlog. U cijelom lancu, od krave do nasih stolova, upravo trgovci snose najmanji rizik oko uspijeha ili neuspijeha nekog proizvoda. Njegov "risk-benefit ratio" je de facto uvijek super povoljan i time nema razloga se suprostaviti sirenju asortimana.

Druga varijanta oko potrosaca je moguca ali nazalost i ne bas vjerovatna. No sto bi se u takvom slucaju dogodilo kad bi se obistinilo takvo ponasanje i nije bas tako jasno kako se cini po pitanju cijena.

Cijena proizvodnje koju pisac navodi, za proizvode koji ostaju trazeni u principu ne pada. Ona ostaje ista kao i ranije. Gledano na ukupni proizvodni spektar koji se ranije nudio, svakako troskovi padaju. No na cijenu proizvoda na policama to skoro sigurno ne bi utjecalo. Cak sto vise, cijene za "vulgaris proizvode" bi u tom scenariju najvjerovatnije zbog povecane potraznje relativno naglo narasla.

Cijena proizvoda na trzistu se nikad ne odredjuje proizvodnim troskom, vec cinjenicom koliko je trziste spremno ili u mogucnosti platiti. Svaki proizvodjac ili trgovac gleda samo koliko kupcu za odredjeni proizvod moze "izbiti iz dzepa". Faktor proizvodnog ili nabavnog troska
odredjuje samo hoce li se proizvod uvesti na trziste ili ne, ali ne njegovu cijenu. Vecina ljudi (potrosaca), kao i u ovom slucaju, vezu proizvodnu cijenu kao uvijetni faktor uz prodajnu cijenu. Ali to ni priblizno nije tako. No, posto takvo glediste od strane kupaca predstavlja izvanredni alibi svim privrednim subjektima, oni takvo vidjenje jos i poticu.

Dakle stvar je daleko slozenija. Ali bez obzira ponavljam, tekst je super.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

iscrpljivanje...

zelja za vecom produktivnoscu je osnovica svakog ekonomskog sustava

Ako sada krenem s (jednom od najboljih) epizoda South Parka koji obrađuje recesiju, kamenovat će me. No, vrlo kratko - kad nastupi recesija građani South Parka shvate - "da su naljutili ekonomiju" i da je sada moraju "umilostiviti". Tretiraju je kao živo biće. Nažalost, to me "ubolo" u samom početku tvog komentara, ovaj citiratni dio. Ispada da je "ekonomski sustav" jači od ljudi.

Tvoj komentar je odličan. Malo bi se "zakačili" oko scenarija zamišljenog gradića - budući više proizvođača ima u ponudi "mlijeko i jogurt vulgaris" brzo bi nadmašili potražnju, a kako se samo ta dva proizvoda traže, cijena bi pala, konkurencija, jel. (No, da ne budemo sebični, čak i da ostane ista, profit proizvođača bi, zbog smanjenja širine asortimana, a jednakih količinama u litrama porastao, što bi se kad-tad prelilo u zajednicu, na ovaj ili onaj način - porez na dobit, ako ništa drugo).

Što mene više zanima? Živimo u svijetu obilja ponude (filmić dolje koji je @seneka stavio odlično govori o tome). Mene zanimaju mogućnosti pojedinca, grupe ljudi, društva - naspram "ekonomskog sustava". Da, ekonomski sustav ima svoje zakonitosti, no mi smo ekonomiju i izmislili. Ekonomija nije gravitacija, već skup pravila i pojava - no temelji se na ljudskom ponašanju.

Tj. zanima me mix - kada bi za proizvođača bilo najbolje da "stane na loptu", te kako potrošači na to mogu utjecati, pomoći mu da ne naraste previše. Ima knjiga, mislim "Peterovo načelo" koja spominje uspješan primjer "kako zaustaviti napredovanje" - spominje profesora koji bi zaboravio uzeti svoj ček od plaće, svaki mjesec. To je toliko iritiralo sveučilište gdje je radio da ga nikada nisu promovirali. A ovaj je to i htio. Spominje još neke primjere svjesnog utjecaja na sustav ponukan idejom "meni je super na ovoj poziciji, ne želim napredovati dalje".

Uglavnom - mene zanima mogućnost upravljanja ekonomijom, ali ne od strane proizvođača (njima je to vrlo teška odluka), već potrošača. Do sada su potrošači "nagrađivali" proizvođače - kupnjom "novih proizvoda". Zanima me što bi se dogodilo kada bi potrošači (grupa njih) pokušala suprotan proces - da nagradi jednostavnost. I što bi se dogodilo ako eksperiment uspije?

Uglavnom - pojave poput "bojkota određenog proizvođača" i slično planirano ponašanje je to što me "pali". Budući ekonomija i te kako utječe na naše živote, upliće se u njih - mislim da društvo (osim kroz poreznu politiku, viziju države, regije, bla) itekako, na individualnoj razini, ima pravo utjecati na ekonomiju. A budući je utjecaj pojedinca na ekonomiju neizmjerno malen, mislim da bi bio zanimljiv eksperiment (ništa ne košta) pokušaj ujedinjavanja individua te izazivanje sinergijskog učinka njihovog postupka.

Tko je glasao

Nazalost je oblik komentara previse suzen

On ne pruza dovoljno prostora za iscrpno objasnjenje svojih razmisljanja. Time je neminovno da citatelji istog, cesto sadrzaj shvate na nacin koji autor nije imao namjeru prenijeti. To svakako nije kritika ni citatetljima ni autorima. Radi se samo o zakljucku kojeg smo svi mi, koji citamo i pisemo, nekad konstantirali. Za temeljitije obrazlozenje svojih razmisljanja bi svako od nas morao napisati poopsirniju knjigu, a ni to ne bi znacilo da bi svi citatelji iste, te misli prihvatili kao ispravne (posto je sam pojam "ispravno" iracionalan jer komparativan). Najosnovniji razlog takvoj problematici je razradio Kant. Ali bolje da ne ulazim u temu filozofije kada je vec i ova tema (iako daleko konkretnija i time lakse obradiva) dovoljno problematicna kroz postojeca ogranicenja. Ja vec vise od godinu dana radim na jednom tekstu (nazovimo knjiga, posto sam vec sada blizu tristo strana a imam osjecaj da sam jos uvijek na pocetku) koji se bavi upravo analizom medjuovisnosti ekonomskih i politickih sustava sa ljudskom prirodom.

Dakle, svjestan cinjenice da ni ovaj put necu biti u stanju prenijeti svoje razmisljanje na zadovoljavajuci nacin, pokusat cu dodati neka objasnjenja i obrazlozenja.

Svaki oblik ljudske interakcije, a u to spada i ekonomija, je dio nas kao zajednice. Ekonomija je jedan mali dio te socijalne interakcije. Ona se, iako je to cesto slucaj, ne moze promatrati izdvojeno. Dakle ne postoji situacija u kojoj bi mogli reci tko je jaci. Ekonomija ili ljudi/narod. Ona nije ni dobra ni losa, samo medij za komunikaciju unutar drustva. Isto kao sto je novac medij za komunikaciju unutar ekonomije. Time ekonomija nije jaca ili slabija, vec je dio nas. Takvo vidjenje meni, a mozda i drugima, omogucuje pristup temi sa manje emocija i bez potrebe a priori priklanjanju "jednoj strani" jer "jedna ili druga strana" u principu ne postoji.
S druge strane, taj "osjecaj" podjele i neizmjerne nadmoci ekonomije nije ni najmanje slucajan (druga tema).

Kod zamisljenog gradica je objasnjenje daleko jednostavnije. Sve ovisi o vremenskom horizontu kojeg promatrac postavlja za svoju analizu.

Kratkorocno pretpostavljam da bi se moja teorija obistinila.

Srednjerocno tvoja.

A dugorocno bi zavrsili, uslijed ucinaka tvog zakljucka, ponovno na ovom sto imamo danas. To su neminovni i neizbjezni ciklusi.

Ovo moram citirati:

(No, da ne budemo sebični, čak i da ostane ista, profit proizvođača bi, zbog smanjenja širine asortimana, a jednakih količinama u litrama porastao, što bi se kad-tad prelilo u zajednicu, na ovaj ili onaj način - porez na dobit, ako ništa drugo).

To sto si sa velikom lakocom i "by the way" stavio u zagradu kao usputno, je najtemeljitije, i za moj pojam nerijesivo jer rekursivno pitanje drustvenih poredaka sirom svijeta. Pitanje raspodjele.
Kako sam u mom prvom komentaru naveo, produktivnost uvijek raste brze od kupovne moci. To je tako jer se ucinci iste (dobit) nikad ne djele ravnomjerno prema ucescu onih koji participiraju u njoj. Takvo sto je naravno i nemoguce (a to je rekursivnost cijele price), jer ukoliko bi bilo tako nestao bi osnovni poriv za povecanje iste (stjecanje natprosjecne dobiti).
Stjecanje natprosjecne dobiti i nije toliko negativno i asocijalno kako se u startu cini. Ona obuhvaca i mnoge nematerijalne faktore na koje vecina ne obraca veliku pozornost, poput rizika u raznim oblicima. Zamisli da si kroz mnogo godina uspio ustediti sto tisuca eura jer imas dobro i sigurno radno mjesto. Bi li bio spreman dati otkaz i zabiti svu ustedjevinu u neku ideju (u startu je sve samo projekat/ideja) ? Vecina ljudi ne bi. Rizik je ogroman, da ne kazem egzistencijalan. Ako projekat uspije, nakon nekog vremena nitko nece vise obracati pozornost na taj inicijalni rizik, vec vidjeti samo natprosjecnu dobit. Medjutim onom tko ga je preuzeo na sebe, je najcesce isti, toliko traumatican da zauvijek ostaje prisutan kao psihicki teret. Dakle valorizacija tog rizika se najcesce ne moze odrediti kvantitativno time da se kaze, eto toliko je dovoljno za naplatu rizika. Rizik u takvom obimu je kvalitativan - sve ili nista. On ostaje u psihi latentno prisutan zauvijek. Time podrazumijeva i kvalitativan pristup dobiti. Nitko ne zna kolika ce dobit biti. Kvalitativan faktor jest da je maksimalno moguca. Kao neka vrsta kompenzacije za ulozena sredstva, ali narocito za traumatsko stanje, neka vrsta "dusevne boli". Taj, najcesce podsvjesni jer emocionalni pristup, je ujedno i obrazlozenje kao i jedna od glavnih vodilja odredjivanja cijena za trziste kako sam gore naveo.
Samo prije ulaska u rizik se gleda koliko moram dobiti. Nakon toga iskljucivo koliko najvise mogu dobiti. Zbog tog kvalitativnog pristupa riziku i dobiti je proizvodna cijena koju si pominjao, samo od kalkulatorne vaznosti za ulazak u rizik. Nakon toga predstavlja samo doljnju granicu.

Opet sam skrenuo sa teme komentara. Dalje u tekstu.

Što mene više zanima? Živimo u svijetu obilja ponude (filmić dolje koji je @seneka stavio odlično govori o tome). Mene zanimaju mogućnosti pojedinca, grupe ljudi, društva - naspram "ekonomskog sustava".

Jos jednom. Smatram da "naspram ekonomskog sustava" ne postoji. U nastavku i sam kazes:

...Da, ekonomski sustav ima svoje zakonitosti, no mi smo ekonomiju i izmislili. Ekonomija nije gravitacija, već skup pravila i pojava - no temelji se na ljudskom ponašanju.

To potvrdjuje cinjenicu da se radi o drustvenoj interakciji. A da bi ista bila moguca, moraju se odrediti pravila i standardi jer bi inace svi "pricali na nekom svom jeziku" i interakcija bi bila nemoguca.

Ostatak tvog komentara je vrlo problematican. Problematican zbog toga, jer nas je cinjenica, da jesmo kao ljudi kakvi jesmo, dovela upravo do lakseg zivota i blagostanja kakvog imamo spram ranijim stoljecima. Pitanje je, da li uopce mozemo stati na loptu. A narocito na kojoj razini. Ja osobno tvrdim da ne mozemo. Bar ne jos nekoliko stoljeca ili tisucljeca. Sve sto smo si stvorili kao vrsta, nije proizaslo iz cinjenice da smo to "eto tako htjeli". Sve je proizvod nase prirode i usko vezano uz instinkte koji su duboko utkani u nas genetski kod. Instinkt samoodrzanja je polazna i zavrsna tocka svih nasih djelovanja i njihovih posljedica.
Sorry, ovo sigurno nitko nece moci sljediti u nekoliko recenica pa zato i necu sada siriti temu. Obrazlozenje samo ovog pristupa u tekstu kojeg pisem zauzima vise desetaka stranica i opet vjerujem da nije dovoljno.
Dakle ukoliko mozete prihvatiti ovakav pristup "na lijepe oci" (haha), onda je jednostavno shvatiti da to sto tjera proizvodjaca da radi sto radi, samo na drugi nacin tjera i potrosaca da radi sto radi. Kako, po mom, proizvodjac zadovoljava svoj nagon za ostvarenjem dobiti, tako i potrosac zadovoljava taj isti nagon kroz konzum samo na drugom nivou. Cinjenica da postoje s jedne strane ekonomski subjekti (ovaj izraz zato da se ne odnosim samo na proizvodjace) koji su zadovoljni sa manjom dobiti, kao i s druge strane potrosaci koji su zadovoljni sa manjim konzumom je ponovno kvantitativan pristup. On zamagli vid na sustinu problema i komplicira stvar dodatno jer postavlja pitanje kada je dosta. Kao sto znamo, to je za svakog na nekoj drugoj razini. Tako da je tesko naci ili odreditit tocku na kojoj ce se stvoriti "kriticna masa" koja je dovoljna da pokrene stvari u drugom pravcu.

Evo toliko. Vec sada sam, kao i svaki puta, nezadovoljan napisanim. Prevelik mi je teret komprimiranja. Imam osjecaj kao da cijedim predivnu veliku narancu a iz nje izvucem jedva dvije-tri kapi soka.

Sorry, ispricavam se unaprijed.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

ljudi kakvi već jesmo

Ne znam jesi li pogledao filmić dolje (@seneka) - ali to je pojava koja je uočena, djelomično i obrađena.

Počeo nas je užasavati toliki izbor. Ne znamo toliko o stvarima (pogotovo pod utjecajem sumnjivog marketinga). Ljudi ne znaju odabrati dionicu, mirovinski fond, automobil, stan, kredit. Pouzdaju se u dobronamjernost, susjeda, sreću, itd.

Meni je tvoj pogled (drugi dio komentara) malkice prestatičan. Naime, društveni odnosi, kultura - pa i pojedinac - se razvijaju (pod utjecajem raznih čimbenika). Druge stvari postaju važne (nakon što su namirene egzistencijalne). To ide polako, društveni procesi su uvijek spori, no meni se čini da danas puno manji broj ljudi želi "kroz stambene kvadrate" ili "konjske snage" pokazati svoju vrijednost svijetu. Ali žele biti kreativni, imati dobre obiteljske i prijateljske odnose, žele osjećati da ostavljaju "malen ekološki otisak"... dakle, dolaze neke nove ideje.

Kada te ideje uzmu dovoljno maha - promijenit će i ekonomiju, naravno. A to će napraviti potrošači, a i poneki proizvođač. Onaj koji će "stati na loptu" i reći - ok, proizvodimo toliko i toliko mlijeka, opskrbljujemo ovaj gradić, sada ćemo uložiti sve u društveno odgovorno poslovanje, "ugradit" ćemo se u svijest građana da ne samo što radimo, nego i pomažemo kraj u kojem radimo - i nećemo rasti i širiti se.

U pravu si da postoji "nagon za konzumom"... no, kad se dovoljno dugo on uspješno zadovoljava, padne u drugi plan. Tako su posložene ljudske potrebe (Maslow, Glasser i ostali)... prvo one "niže", onda "višlje"... a te višlje su - tako ispada - često u suprotnosti sa konzumom. Pa počnemo više cijeniti "pivu vulgaris u društvu prijatelja" umjesto prekovremenog rada i kupnje još jednog tepiha. A takvo ponašanje utječe i na ekonomiju, naravno.

(p.s. Potpuno razumijem tvoju frustraciju zbog nemogućnosti komprimiranja misli. :) )

Tko je glasao

Zanimljivo

Evo priznajem, nisam pogledao filmic jer sam mobilno online i to u roamingu pa se lagano bojim volumena !!!

Ali zanimljivo je to da se ja u principu izuzetno slazem sa tvojim razmisljanjima i implicitnim stavovima. Jedinu razliku vidim u razlozima i obrazlozenjima. A to mozda samo zato jer sagledavamo stvari iz razlicitih distanci.

U principu sam "skoro" i ocekivao - ili se nadao - takvom odgovoru. Narocito u dijelu gdje smatras moj pristup staticnim. Stvarno mi je drago, jer mi daje utisak da si citao moj komentar na otvoreni nacin, bez predrasude i sa pokusajem razumijevanja. Hvala na tome.

To je dio gore navedene distance, ili bolje receno sirine konteksta u kojoj se stvari sagledavaju. Moj pristup se svakako cini staticnim. Ali to vise nije staticno ukoliko sve stavimo u razvojni kontekst evolucije. S tog gledista ne bi bio moj pristup statican, vec razvoj drustvene interakcije (poput tehnologije ili ekonomije) hiper-dinamican. Ljudska vrsta evolucijski jos nije uspjela prevazici nagon samoordrzanja iako vec jako dugo vremena na ovoj planeti ne postoje prirodni neprijatelji koji nas ugrozavaju. Takodjer nismo prevazisli potrebu za stvaranjem zaliha, koje su sekundarno obiljezje tog nagona, iako za to vec (za nase individualne pojmove) takodjer vec dugo nema potrebe. Iz tog pre-naglog razvoja nastaje disparitet sa nasim prirodnim razvojem i time dolazi do prividno iracionalnih postupaka. Cinjenica koja takodjer pojacava takav privid jest, da smo kao ljudi jos uvijek nerazvijeni "mislioci". Priroda nas je na srecu ili nazalost, obdarila izuzetno linearnim nacinom razmisljanja. To nam omogucuje brzo rijesavanje konkretinh problema (i time nam je omogucen toliko brzi razvoj tehnologije), ali nam zatvara vid na ucinke u sirem kontekstu (tzv. sekundarne ucinke naseg djelovanja). Za sagledavanje drustvene (socijalne) problematike je takav linearan nacin razmisljanja u potpunosti neprikladan. Tu je potrebno masivno paraleliziranje u razmisljanju. Da tako kazem, razmisljanje u sirinu. Mali koraci naprijed uz najvecu pozornost na sekundarne i tercijarne ucinke. Ali do tog evolucijskog statusa jos nismo dosli. A sagledavajuci vremenske raspone u prirodi vjerujem da jos jako dugo necemo ni doci. To nije stvar naseg izbora. Mi se kao ljudi vec danas borimo sa mnogim problemima iz tog razvojnog dispariteta. Pokusavamo taj "manko" nadoknaditi kontrolama, pravilima, sankcijama, itd., itd. No to sve proizlazi iz cinjenice da se nasa svijest razvila brze od nase "podsvijesti".
Potpuno je ispravno da se drustveni procesi razvijaju sporo. Ali oni su upravo proizvodi nase svijesti a ne nase prirode. Ako se pak gledano sa nase strane pojedinca, drustveni procesi razvijaju sporo, onda nije nimalo cudno da ljudi smatraju moj pristup staticnim ako ga sagledavam sa evolucijske strane. Nasa svijest se razvija daleko brze od nase prirode i to je stvorilo "probleme" s kojima se danas borimo. Sve sto ljudi "nauce", ili kako ti kazes "ugrade u svijest" je nadgradnja, nikako temelj.
Osnovno je da mi kao ljudi shvatimo, da suprotno uobicajenoj slici koju imamo o sebi da mozemo sve, shvatimo da ima stvari koje ne mozemo. To ne znaci da se ne treba truditi i raditi na poboljsanju i napretku. Ali razumijevanje nase prirodne ogranicenosti nam moze pomoci smanjiti gorcinu koju osjecamo prilikom neuspjeha narocito na drustvenim temama. Postenje, empatiju, milosrdje, itd. nam je priroda podarila samo sa konkretnim ciljem. Odrzanjem vlastite loze, vlastitog genetskog koda i time otvorila borbu i unutar vrste. Nitko od nas ne razmislja dati vlastiti zivot za svoje dijete, ali za nekog afrikanca ili kineza i ne bas. Nasa svijest je to za sada uspijela prosiriti i na uzu drustvenu zajednicu (jedan narod), ali se upravo to jos uvijek protivi prirodnom nagonu pa nam trebaju sva ta pravila i kontrole i sankcije da to sprovedemo (kako tako, uglavnom sa malim uspijehom). A sada zamisli koliko vremena treba da nasa priroda, ako uopce, dostigne taj stadij. Tek nakon toga opet moramo korak dalje i to prosiriti na cijelu vrstu.
Zato sam rekao ranije tisucljeca, ukoliko se do onda ne unistimo medjusobno.

Jos samo ovo.

U pravu si da postoji "nagon za konzumom"... no, kad se dovoljno dugo on uspješno zadovoljava, padne u drugi plan. Tako su posložene ljudske potrebe (Maslow, Glasser i ostali)... prvo one "niže", onda "višlje"... a te višlje su - tako ispada - često u suprotnosti sa konzumom. Pa počnemo više cijeniti "pivu vulgaris u društvu prijatelja" umjesto prekovremenog rada i kupnje još jednog tepiha. A takvo ponašanje utječe i na ekonomiju, naravno.

"Nagon za konzum" stvarno postoji. Cak sto vise, on je ciklican. Opet zbog nase genetske "zakrzljalosti". Mi smo "bazdareni" kroz tisucljeca da stvaramo zalihe. Te zalihe su, posto su uvijek bile podlozne propadanju (uglavnom zalihe hrane), morale biti obnavljane. Nasa priroda je bila spremna na takav tijek. Medjutim, u danasnje vrijeme nam u okolnostima zivota kojim zivimo to vise nije potrebno a kamoli presudno. Hranu mozemo nabavljati "just in time" kako nam je potrebno. Cak nema uglavnom ni straha da ce u dogledno vrijeme manjkati. Posto nam se priroda "jos" nije adaptirala na takvo stanje, prinudjeni smo, za zadovoljenje nagona "virtualizirati" tu potrebu. To zadovoljenje prenosimo podsvjesno na druge proizvode. A da stvar bude gora, cak se nismo rijesili ni ciklicnosti (periodicnog povrata nagona bez obzira na ispravnost pribavljenog proizvoda). Zasto kupimo novi televizor ili auto ako je stari jos u redu? Neko bi rekao iz pohlepe, objesti, dosade....... Nije tako. Impuls za kupnju je podsvjestan i nagonjen instinktom. Mi moramo nesto kupiti. U drugom koraku je stvar nase svijesti naci opravdanje zasto to cinimo. Kvaliteta tog opravdanje kasnije odredjuje koliko smo spremni potrositi za doticni proizvod u odnosu na imovinsko stanje.

Ovo je samo jedna od zanimljivosti vezana uz nasu prirodu, a takvih ima mnogo.

"Nize i vislje potrebe", "primarne ili sekundarne" se mogu samo uvijetno tako kategorizirati. Ja bih prije govorio o dostupnosti ili "inflatornim ucincima" proizvoda. Dostupnost jednog proizvoda, od jaja do lokomotive, je faktor koji odredjuje njegovu individualnu vaznost. Sjeti se sto su nam nekad znacile banane a sto danas (ukoliko si toliko nesretan biti u tako poodmakloj zivotnoj dobi lol). Svaki proizvod (ukljucujuci i novac) gubi na subjektivnoj vrijednosti sto mu je veca individualna dostupnost.
Jedan njemacki satiricar (Curt Götz) je sredinom pedesetih, takodjer kao i ti gore, vrlo lezerno i by the way, formulirao jednu univerzalnu istinu koja se bazira na tezi koju sam naveo.
"Da bi covjek mogao prezirati novac, mora ga prvo posjedovati u izobilju."
Tako i u tvom navedenom slucaju. Zasicenost trzista svakojakim proizvodima u neogranicenim kolicinama inflacionira njihovu subjektivnu vrijednost. Sto ih je vise to su nam oni u cijelini manje vrijedni. Sama cinjenica njihove dostupnosti, bez da ih posjedujemo, cine ih za nas pojedinacno manje vrijednima.

Mi smo samo na kraju jednog ciklusa.

" Onaj koji se zeli obogatiti u danu, bit ce objesen za godinu."

Leonardo Da Vinci

Tko je glasao

piva previše

Sada ću samo kratko, jer sam kao pravi pohlepni mužjak - strpao u sebe koju pivu previše, stvaram zalihu... Inače, imaš i engleskog pisca (mislim mađarskog porijekla), George Mikes, poznat po svojoj knjizi "Kako postati siromašan"... preporučam.

Što se tiče linearnosti mišljenja... i potrebe za paralelnim razmišljanjem... heh, ne kradi mi temu sljedećeg dnevnika! :)

p.s. Filmić nije velik, 15 Mb u skidanju, govor jednog govornika na TEDu... koji je napisao knjigu u stlilu - Grozota mogućnosti izbora. Jako dobro obrađuje osjećaj zadovoljstva nakon kupovine (odabira), te paraliziranost prevelikom mogučnošću izbora. Mislim da će ti se svidjeti... kad se vratiš iz ruminga.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci