Tagovi

Profesionalni klubovi i druga rasipavanja novca

Ponovno aktualiziranje dovršetka gradskog (a ne Dinamovog) stadiona potaklo me da se prisjetim svekolikog razbacivanja novca na jednoj strani i nedostatka novca za važne stvari na drugoj strani u čemu je Bandić jedan od najistaknutijih primjera, iako je daleko od toga da bude jedini. Jasno, na mene kao rođenog Zagrepčanina koji još uvijek tu živi, a i dalje će ako ne odseli na grunt u nedaleke brege, najviše utjecaja ima rasipanje u Zagrebu, a tek onda ono izvan Zagreba.
Dakle, bez obzira na sve simpatije prema Dinamu i drage uspomene iz djetinjstva povezane s tim klubom, morao bih biti slijep da ne vidim očite stvari koje ne štimaju. Doduše, nije to počelo s Bandićem, nego s Franjom I. Veličanstvenim. On je bio taj koji je nediskriminacijski šakom i kapom dijelio novac svojih poreznih obveznika profesionalnim klubovima (između ostalog). Dakle, naši nogometni klubovi nisu privatizirani, ali su, usprkos tome privatno vlasništvo zamaskirano institutom udruga ili na neki drugi način, nije važno koji. U svakom klubu jedna uska struktura (de facto - vlasnici, a de iure vodstvo kluba) zarađuje astronomske svote na transferima nogometaša i na razne druge načine, a i nogometaši su, hvala bogu, daleko od toga da budu socijalni slučajevi, a usprkos tome se novac iz raznih proračuna cijelo vrijeme prelijeva u te klubove (a zapravo u privatne džepove) koji rade po principu zarada je naša, ali dugovi su državni ili gradski. Ako grad daje tolike novce (ne posuđuje, nego daje) onda treba i uzimati kompletnu dobit, pa iz nje plaćati, nogometaše, upravu i ostale koji u tom klubu djeluju, ali i to bi bilo krivo. Klubovi se moraju i službeno privatizirati i početi raditi kao firme - obveznici plaćanja PDV-a jer to i jesu firme s golemim prometom novca, što legalnog što ilegalnog. Više ilegalnog nego legalnog.
Golemi novac koji im se stalno daruje u raznim oblicima, treba usmjeriti u razne korisne stvari, poput projekta e-grad. Nedopustivo je da se toliki novac razbacuje, a da nam, na primjer bolnice, nisu računalnom mrežom povezane niti unutar njih samih, a kamo li međusobno, s liječnicima opće prakse, specijalistima ili HZZO-om.
Na žalost, imao sam puno posla s bolnicama i liječnicima, što radi članova svoje obitelji, a što zbog samog sebe i moja su iskustva poražavajuća. Ne povezano s osobljem, to je bilo vrhunsko kamo god sam došao, osim Traumatološke bolnice u Draškovićevoj gdje sam doživio nešto nezamislivo, zbog čega bi trebali dobiti otkaz i liječnik i sestra i ravnatelj bolnice koji takve situacije dopušta, ali pustimo to, to nije tema ovog posta.
Dakle, za razliku od Varaždina i pripadajuće mu županije gdje je to riješeno, svugdje drugdje se radi kao prije 50 godina.
Najprije dobijete uputnicu za neki pregled ili liječenje, a onda tragate po raznim zdravstvenim ustanovama kako bi našli mjesto na kojem će vas uopće primiti ili na kojem će vas primiti u nekom razumnom roku, umjesto da vaš liječnik to obavi preko interneta, pa s uputnicom dobijete i termin i naziv ustanove u koju se morate javiti.
A kad dospijete kojim slučajem u bolnicu, a moja je majka imala rak koji je metastazirao pa sam se nahodočastio po Rebru s njom, onda je svaki put ista priča: dođete na odjel, tamo prime pacijenta, zatim ili taj pacijent ili osoba iz pratnje moraju s prijavnim listićem ići na prijamni šalter i čekati u (najčešće) jako dugačkom redu kako bi se pacijent upisao u registar primljenih pacijenata. Ako netko živi sam, a teško je bolestan, zamislite kako mu je dok obavlja takve formalnosti. A sve to se da riješiti spajanjem kompjutera u mrežu, tako da se s odjela pacijent prijavi bez gubljenja vremena, pacijenta, pacijentove pratnje ili sestre na šetnju do prijavnog šaltera i natrag. Svota novca s kojom bi se to riješilo je minorna u odnosu na novac koji se bacio na Dinamo, skijalište na Medvednici, župni dvor negdje tamo u Lici, neke slične pothvate u Hercegovini i druge priče na koje naš gazda Mile (ali i drugi) troše naš zajednički novac bez da nas se o tome išta pita. Za to vrijeme vlasnici Dinama (ali i nogometaši) kupuju bijesne aute, razbacuju eure lijepeći ih tamburašima na čelo i slično. Isti je slučaj i s povlaštenim mirovinama za osvajače olimpijskih odličja. Njih se za takve stvari treba jednokratno nagraditi, dati im i odličja, a oni su, bez brige, dovoljno zaradili na reklamama i sličnim stvarima, a jesu li taj novac dobro uložili, njihov je problem. Pored toga, sigurno su (bar se nadam) negdje i radili cijelo to vrijeme, a za rad se dobiva mirovina, a ne za zasluge (osim ako je čovjek nesposoban za rad, ali to je neka druga priča).

Komentari

Mislim da je ovakvo logično

Mislim da je ovakvo logično bavljenje logikom društvenog novca i dobara, iako dobro, naivno i davati će samo veoma ograničene rezultate a ogromna potrošnja u naoko besmisleno sa istovremeno čudnim nedostatkom novca za najnužnije će se nastaviti.

To sve skupa nije ni najmanje nešto rubno, što se nije stiglo, pa da izaziva stalna čuđenja, nego je društvena osnova na koju su se navikle bitno šire snage, elitne ponajviše a ostale tome teže, i to genaracije i generacije. To je dakle normalno, a ostalo je iznenađujuće. To što se svi čudimo zašto nešto nije, a galavni krivci također iskreno, samo potvrđuje. I u razdoblju tzv. socijalizma je, bez laži, osnova bila to čuđenje - pa kao može da to nije, šta se čeka ... Zadnji živi dinosaur poretka, dr Vladimir Bakarić, daleko najobrazovaniji i u poretku zadužen za obrazloženja i nemogućih obrata, se je sa iskrenim čuđenjem uspio javiti intervjuom za najčitaniji u SFRJ list Start 1981.g. - kako je ta Vlada (SIV) na čelu sa Milkom Planinc tako mogla doći do tako krivih podatak i krivih restriktivnih mjera i zatražio hitno ispravljanje, što je odmah i izvršeno i do danas nije došlo do novog takvog zbrajanja.

Osnova društvenog poretka i prakse je slijedeća:
1. Nema granica koliko novaca ima za potrošnju i za koje potrebe, stvar je samo u tome tko, koliko i za šta izvuče. Otpora nema, i ako se slučajno pojavi kakva slabost vrijedi pravilo kao da će se dr Bakarić javiti i slabost biti otklonjena taj tren. Pojava je široka i sustavna;
2. Unutar točke 1. međuodnosi su logični, što znači da još lakše brže i još više love izvlače i izvukli bi najelitniji liječnici nego Zdravko Mamić ili kakva još niža sirovina. isti odnos se generira u politiku. U vezi stadiona i beskrajnih milijardi nisu inicijatori i kreatori neki prolupali političari i nogometni menadžeri, nego krema instant mahera Novosel, akademik Kincl, Marina Matulović Dropulić, sada Jure Radić ... Sadašnji predsjednika države je krajem osmadesetih operirao u građevinskim poslovima u zdravstvu, u okviru čega se je u politici pojavila zdravstvena elita dr Škrabalo, njegov potrčko dr Mate Granić itd. Takvih kombinacija je puno.
3. Slaba točka takvih sustavnih uspjeha jest da oni koji uzimaju ni dinara kune i marke ne vraćaju u sustav. Veći su im problem plačanje upravnih pristojbi/taksenih maraka nego milijuni i milijarde. Naprosto dugo i sustavno traje, preliberalistički, liberalizam uzimanja i pretakanja u vlastiti džep bez ikakvih davanja u sustav, da je to sve većei i veći problem, po pravilu smetlišta, sve je isto samo smeće stalno raste. Najveći je problem da se tako banalnim odnosom nitko ne bavi i ona raste na nadnaravne dimenzije;
4. Obzirom da je to tako, očigledno je da će rješenje biti baš sve obrnuto, zabava do kraja. Sada smo u odličnoj zreloj fazi zabave. Ne samo da nitko više ne može zasutaviti beskrajne milijarde na kampuse, stadione, dvorane, JPP škole, ceste i druge poznatije projekte. Još jače buja na srednjima i mikro razinama, do zadnje točke. Strane su navodno jako različite, i jesu, ali i preširoko iste. Npr. zgodan je školski izborni poziv Dragutina Lesara za Međimurje. Logično je da je stvar u tome da se što više toga izvuče za svoju stranu. Defetizam neće proći. Prava zabava slijedi kada se jave neke usnule pozicije, podzemlje od godinama zapostavljenih mreža vodovoda, kanalizacije, elektromreže, zatim beksrajna količina zgrada i cijelih četvrti i cijelih područja na kojima desetljićama a negdje ni stoljeće nije nitko uložio ništa ni za održavanje, a i ti su korisnici i vlasnici plaćali, zatim kad počnu isplate izbgelim Srbima za staanova a jave se drugi itd.
5. Razloga za defetizam nema. Koliko god je minus, još više ima love i imovine. Iako je ona liberalno prelazila u privatne džepove i imovinu, sve to nema kuda pobjeći, osim po kojeg kapitalca. Pitanje je dokle će i Švicarska ili netko držati kakavog kapitalca, drže dok ne izvuku glavnu lovu onda nogom u dupe i vozi. I da hoće, nove generacije neće moći to plaćati i sva taj napredak i šerif će morati kleknuti, druge nema, everybody must to pay and pay.

Tko je glasao

profesionalne klubove

profesionalne klubove (neovisno o sportu) treba privatizirati
oko toga uopće ne bi smjelo biti diskusije, ako strani klubovi mogu funkcionirati profesionalno neka to rade i ovi naši

Tko je glasao

Neka klubove privatiziraju

Neka klubove privatiziraju kao i T-HT i INA-u,sigurno brojni veliki navijači nogometnih i ostalih klubova jedva čekaju da ulože svoju ušteđevinu u omiljene klubove.
Onda im više nitko ne bi zamjerao što razbijaju i pale po stadionima jer je to ipak njihovo vlasništvo.

Tko je glasao

Da li kao udruge građana

Da li kao udruge građana ili kao poduzeća?

Tko je glasao

poduzeća i to dionička

poduzeća i to dionička društva, revizije, burza i sva pravila transparentnosti koja iz te pozicije proizlaze

Tko je glasao

U Njemačkoj postoji jedno

U Njemačkoj postoji jedno krasno i pametno društvo koje se zove Udruga poreznih platiša. Ta je udruga jaka jer ju podržava i industrija i trgovina a i razni fondovi. Svake godine ta udruga vrlo precizno kontrolira trošenje proračunskog novca i objavljuje izvještaje. Dakle nešto kao što je TI za ljudska prava ali okrenuto isključivo trošenju političara. Takvo što bi trebalo nama.

Tko je glasao

Naravno da bi nam trebala

Naravno da bi nam trebala takva udruga - ali već mogu zamisliti kako bi to kod nas funkcioniralo i koliko bi im trebalo vremena da se korumpiraju

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci