Tagovi

Probuđena savjest ili o danu kada smo se „brinuli“ o ljudskim pravima…

Počeo sam pisati ovaj dnevnik pred neki dan kada su djelatnice Dalmatinke nove iz Sinja uzaludno došle do Zagreba, ali tekst zbog drugih obveza nisam stigao završiti. Znam da stara vijest nije vijest, ali ipak današnja vijest me je nagnala da završim taj dnevnik i dodam prvi dio naslova o probuđenoj savjesti jer je Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Damir Polančec obavijestio sindikaliste, upravu Dalmatinke nove, sinjsku gradsku vlast i županijsku vlast da će se u četvrtak 29. svibnja u Ministarstvu održati sastanak o stanju u toj tvrtki. Među inima na sastanku će biti i ministrica Lovrin.

(…)

Pred neki dan su žene iz Sinja došle tužne u Zagreb i još tužnije otišle. Taj dan sam i ja bio tužan jer mi se činilo da u ovoj zemlji danas postoje robovi koji rade 9 mjeseci bez kruha i vode, robovi koji imaju manja prava od onih na galijama Dubrovačke republike prije ukidanja ropstva (koji su tijekom boravka na brodu uživali sva prava i sudjelovali u dobiti od trgovine!!??). Zar je moguće da je ondašnji statut malene Republike jamčio veća ljudska prava?

Da cijela priča bude još zanimljivija ovaj prosvjed koincidirao je s prosvjedom zatvorenika u Lepoglavi, koji su prosvjedovali zbog kršenja svojih ljudskih prava, a s njima se solidarizirala i ekipa u Naletilićevoj. Zamislite, smještaj ubojica, silovatelja i inih kriminalaca je takav da im u svakoj sobi nije osiguran WC?! Pa ni rodilište u Petrovoj nema taj standard, a WC je nešto najnužnije rodilji prvih dana nakon poroda. Žalila su se gospoda kažnjenici i na neadekvatnu liječničku skrb, što god im to značilo. Zatvorenici u Lepoglavi dobiju nekoliko obroka dnevno, kojima nisu zadovoljni, a ako idu u školicu i nešto malo rade dobiju još i oko 200 kuna mjesečno. Međutim gospoda time nisu zadovoljna pa su stoga odmah na lice mjesta pohitali Pučki pravobranitelj i predstavnik HHO-a! Dobro, došli bi zatvorenici prosvjedovati u Zagreb, ali tu postoje neke sitne komplikacije…

Vratimo se ženama s početka priče. Djelatnice Dalmatinke nove posljednjih godina traže posredovanje u rješavanju svog problema od gradonačelnika grada Sinja, župana Splitsko-dalmatinske županije, Državnog inspektorata, Državnog odvjetništva, HHO-a i drugih nevladinih organizacija, ministra gospodarstva, rada i poduzetništva, predsjednika Vlade RH, predsjednika RH do talijanskog veleposlanstva u Hrvatskoj, međutim nitko od njih im dosad nije htio pomoći. Nadale su se kako će upravo štrajkom glađu doći do svog cilja, a to je brza intervencija institucija. No ni štrajk glađu, pretposljednji potez očajnika nije dao nikakve rezultate. Pa nisu one gospoda kažnjenici… One su se same kaznile.

Djelatnici odnosno većinom djelatnice Dalmatinke nove prekinule su štrajk glađu u Sinju nakon što su dobili "garancije" kako će ih se primiti u Zagrebu, te poslušati njihove zahtjeve. Na koncu su jadne došle u Zagreb, ali ponavljam, nisu one gospoda zatvorenici, pa ih nije primio ni ministar Polančec, a niti je ministrica Ana Lovrin htjela stati pred njih. Umjesto toga su pred djelatnike poslali državne tajnike, koji su obećali "prenijeti svojim šefovima njihova traženja". Što se dogodilo s ministrima koji su svi mahom članovi stranaka iz obitelji Europskih demokršćana. Srame li se možda?

Mama opet laže za mlijeko

Da bi cijela groteska bila još veća, talijanski veleposlanik Alessandro Pignatti Morano, neopterećen formalnostima (za razliku od svog prethodnika - to i inače ide obrnuto proporcionalno socijalnom podrijetlu) primio je prosvjednice i uputio im ljudsku riječ te najavio sastanak sa braćom Ladini.

Pisali smo ovdje o Jarnjakovom odnosno HDZ-ovom posebnom poticajnom programu za Sinj. Nisam siguran da li taj program uključuje i bilo kakav vid socijalne zaštite za radnice koje su odlučile javno štrajkati glađu jer im je valjda dosadilo kradomice gladovati jer više nemaju sredstava za život…

Što je s odgovornošću? Da li će ikakve posljedice snositi stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth koja je negdje u srpnju 2002., kada je Dalmatinku prodala novim vlasnicima izjavila: "Talijanska tvrtka La Distributrice donijeti će svijetlu budućnost sinjskom kraju". Predsjednik uprave Gianfranco Ladini tada je najavio brza ulaganja u obnovu tehnologije, promjenu proizvodnog asortimana, novo tržište za Dalmatinku, novo zapošljavanje od 50 do 100 radnika te povećanje plaća.

Šest godina kasnije, ništa od najavljenog nije se dogodilo, tvrtka je u stečaju, radnici potražuju devet plaća, a Državno odvjetništvo već se tri godine uporno trudi dokazati brojne nepravilnosti: DORH je podigao prijavu protiv stečajne upraviteljice Tuđen-Mazuth (nije ovo jedina optužba protiv ove profesionalne stečajne upraviteljice: 2004. godine pokušala je samoubojstvo nedugo nakon što je puštena da se brani sa slobode od optužbi USKOK-a zbog navodnog traženja mita od 300,000 eura za prodaju tvornice Dalmacija Iskre) te protiv Gianfranca Ladinija, kao direktora društva La Distributice s.r.l. Trieste G. L., i direktora društva Dalmatinka Nova d.d. Sinj jer su od ožujka 2002. do travnja 2003, u postupku prodaje imovine društva Dalmatinka d.d. u stečaju, grubim kršenjem zakona i pravila poslovanja pribavili nepripadajuću korist društvima La Distributice i Dalmatinka Nova u iznosu od najmanje deset milijuna kuna, a na štetu društva Dalmatinka d.d. u stečaju i njegovih vjerovnika.

Prijave nikome nisu bile dovoljne, „zabava“ je nastavljena. U izvješću Nezavisnog sindikata Hrvatske iz 2006. godine uvjeti rada u Dalmatinki nazvani su jednostavno riječima: „radni logor“: "Izgladnjivanje, šikaniranje, prijetnje i zastrašivanja, kažnjavanje radnika držanjem u iznimno hladnim i vlažnim prostorijama, nelegalne suspenzije, novčani penali od nekoliko stotina kuna, jer su radnici išli na WC ili su se odmakli od stroja. Sve je to nastavak višegodišnje torture u tvornici koja je postala, jedno od najgorih mjesta za rad u Hrvatskoj. Sav taj jad mirno gledaju lokalne vlasti".

Par dana uoči Alke prošle godine Branko Vukelić je obećao radnicama da će se ugovor o privatizaciji raskinuti. I to onaj isti Branko Vukelić koji je maknut iz NO HFP-a uoči Maestra. Još tada su žene obećale protestirati pred Mesićem i Sanaderom i trebalo ih je smiriti, što je Vukelić i napravio.

Činjenica da je pred desetak dana Polančec priznao kako se u privatizaciji Dalmatinke pogriješilo, nije nikome utjeha, a ponajmanje gladnim djelatnicama i njihovim obiteljima.

Jedna je jadnica u Zagrebu nosila transparent: “Draga djeco! Ne brinite. Mama će donijeti kruha i mlijeka. Ovoga puta vas ne lažem. Vaša mama” . Opet je, ni kriva ali vjerojatno dužna, lagala…

Komentari

Moguće rješenje problema

Moguće rješenje problema barem za pojedinca...

Sinjaninu ili Sinjanki četiri i pol milijuna na loto sedmici: napokon je i Sinj dobio svog milijunaša. Dobitna kombinacija Lota 7/39 koja je sretniku donijela 4,5 milijuna kuna uplaćena je u kiosku znakovitog naziva "Buba mara" u Glavičkoj ulici kod tvornice Dalmatinka Nova.

Pojavila se teorija da je Loto dobila neka od radnica Dalmatinke Nove koje su nekoliko dana štrajkale ispred glavnog ulaza, a obzirom da je kiosk u blizini možda je neka od radnica tražeći zadnju nadu uplatila loto. Sinjani su komentirali da bi to bilo najpoštenije jer su radnice zaslužile taj novac.

Prema položaju kioska dobitnik bi, ako je iz Cetinskog kraja, trebao biti iz naselja oko Dalmatinke Nove, iz Glavica ili čak iz Otoka ili Gale jer često znaju mještani tih naselja na putu kući uplatiti loto u tom kiosku. Inače u Cetinskom kraju je rijetkost da netko bude dobitnik Lota.

Više: http://www.slobodnadalmacija.hr/Urednik/Vijesti/tabid/61/ArticleType/Art...

Tko je glasao

Facebook za

Facebook za Dalmatinku

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Ovo (Facebook za Dalmatinku)

Ovo (Facebook za Dalmatinku) je primjer iskazivanja podrške (solidariziranja) s ugroženom skupinom. Komunikacija je, međutim, jednosmjerna, tako da, osim na deklarativnoj razini, neće imati previše efekta.

Doljnji link na članak u Slobodnoj, ukazuje da je pravosuđe na pragu rješenja i to bi moglo označiti početak uspostavljanja elemenata za obnavljanje društvene solidarnosti - provedba ugovornih obveza, obeštećenje, vraćanje u prvobitno stanje. U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim slučajevima, ključni faktor u održavanju društvene ravnoteže je funkcioniranje pravne države.

grgo

grgo

Tko je glasao

Je li na pomolu

Je li na pomolu preokret?

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Pisali smo ovdje o

Pisali smo ovdje o Jarnjakovom odnosno HDZ-ovom posebnom poticajnom programu za Sinj. Nisam siguran da li taj program uključuje i bilo kakav vid socijalne zaštite za radnice koje su odlučile javno štrajkati glađu jer im je valjda dosadilo kradomice gladovati jer više nemaju sredstava za život…

Poticajni programi i socijalna zaštita su dvije nepovezane stvari. I bolje je da je tako...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

Kada govorimo o "Jarnjakovom

Kada govorimo o "Jarnjakovom dokumentu" očito nisam dovoljno naglasio sarkazam u riječima "posebni poticajni program". Jer njegova svrha nikada nije bila promicanje sustavnih razvojnih aktivnosti lokalne zajednice već lokalne Zajednice.
Za više detalja pročitaj viperin komentar malo niže...

Tko je glasao

Interesantno je kako su

Interesantno je kako su drivo i hdz osjetljivi na štrajk glađu stranih državljana kao vidim na slučaju Joras. Naši građani mogu štrajkajući skapat od gladi, međutim ne pojede li dovoljno koji talijan , slovenac ili nedaj bože englez nas vrli premijer je skupa sa svojom vladom spreman spuniti sve želje. Ma koliko one bile kinky.

Tko je glasao

Agoniju Dalmatinke pratim,

Agoniju Dalmatinke pratim, zbog privatnih veza još 1990. U Sinju su je u nacionalnom okružju i domovinskom ratu, Dalmatinka je bila, iz nekog razloga, leglo "komunjara". Lokalna vlast je učinila sve da im noge "polomi". Obzirom na njihovo (gradske vlasti) obrazovno i poslovno zaleđe, nisu bili svjesni činjenice da kad im padne Dalmatinka, pada sve. Što se i dogodilo. Bile su razne operacije oko Dalmatinke, pa su prevarili male dioničare, oni su se nešto probali boriti, pa je sve skupa otišlo u stečaj. Svaki pojedini sinjski gradonačelnik se trudio dati svoj obol njezinom uništenju. Jer glavna stvar je bila satrti komunjare i ta radnička prava, kao relikt jugosocijalizma.
Istovremenu, većina žena sa sinskog područja je tamo radila. One, odgojene u patrijahalnom duhu, su šutile i trpile, i javile su se teek kad se više nije moglo preživjeti.
Ono što mene osobno vrijeđa, je da hrvatska država, dopušta da dva talijanska hohštaplera šikaniraju hrvatske radnice, krše hrvatske zakone i nikome ništa. Ma, u stvari, kad mogu svi drugi, zašto ne i oni.
Mislim da je ovo slučaj, u kojem se hrvatska država bori za svoje dostojanstvo. Hrvatski radnici ako se sad ne izbore za svoje dostojanstvo, onda ni ne zaslužuju. Ako ovakvo ponašanje državne vlasti nije povod za generalni štrajk, u znak solidarnosti, onda niti jedan radnik ne zaslužuje plaću nikad.
U ovoj državi se kapital cijeni i neoporezuje. Rade samo looseri, i njima se uzima porez.

Tko je glasao

Hrvatska problematika se ne

Hrvatska problematika se ne mijenja . Ne cijenimo i ne poštujemo svoje . Jaki smo kada se treba busati u prsa da smo Hrvati , ali kada se trebamo boriti za hrvatske ljude , poduzeća , interese . . . tu smo "kratki" i naglo prestaje veliko i moćno "hrvatstvo" . Naglo svi pognemo glavu i čekamo . . . i čekamo da netko drugi riješi naše probleme . Zbog svojeg neznanja i nesposobnosti prodajemo vlastiti dignitet i bogatstvo , jer mislimo da ćemo time kupiti uspjeh i rješenje naših problema . Nema rješenja problema bez suočavanja s problemom , gdje sve i počinje . Naučeni smo "mitom" riješiti sve probleme i ne mogu se riješiti dojma da se na istom principu temelji i naša cjelokupna vanjska politika . Ako se tako prikazujemo svijetu , uvijek ćemo se snažno morati busati u prsa , umjesto da je naša snaga u djelima , a ne riječima i jeftinim mahanjima .

Delete

Tko je glasao

Hrvatska problematika se ne

Hrvatska problematika se ne mijenja . Ne cijenimo i ne poštujemo svoje . Jaki smo kada se treba busati u prsa da smo Hrvati , ali kada se trebamo boriti za hrvatske ljude , poduzeća , interese . . . tu smo "kratki" i naglo prestaje veliko i moćno "hrvatstvo" . Naglo svi pognemo glavu i čekamo . . . i čekamo da netko drugi riješi naše probleme . Zbog svojeg neznanja i nesposobnosti prodajemo vlastiti dignitet i bogatstvo , jer mislimo da ćemo time kupiti uspjeh i rješenje naših problema . Nema rješenja problema bez suočavanja s problemom , gdje sve i počinje . Naučeni smo "mitom" riješiti sve probleme i ne mogu se riješiti dojma da se na istom principu temelji i naša cjelokupna vanjska politika . Ako se tako prikazujemo svijetu , uvijek ćemo se snažno morati busati u prsa , umjesto da je naša snaga u djelima , a ne u " MI SMO HRVATI " . Idilična bi bila zastupljenost oba segmenta , ali ovako se samo predstavljamo kao licemjeri . A svi znamo da NITKO ne voli licemjere .

PS Isprika zbog dvostrukog objavljivanja , iako komentari nisu jednaki . . .

Delete

Tko je glasao

I 1990 onih koji su se

I 1990 onih koji su se najviše busalu u hrvatska prsa i mahali zastavom, nije bilo na linijama obrane. Ništa se nije promjenilo, i danas oni koji se najviše pozivaju i brane hrvatsvo, najbrže prodaju sve i vrlo spermno krše sve hrvatske zakone uključivo i Ustav.

Tko je glasao

Sve stoji osim jednog

Sve stoji osim jednog detalja.

Ako ovakvo ponašanje državne vlasti nije povod za generalni štrajk, u znak solidarnosti, onda niti jedan radnik ne zaslužuje plaću nikad.

Mjesta za tako rezolutne savove nema. Solidarnosti se uci, a solidarnost nose po prirodi stvari oni koji su osvjestili tu nuznost, odnosno, oni koji su nekada u svom vremenu nahebali zbog nedostatka solidarnosti.

Dakle. Sto ce biti sutra sa radnicama Dalmatinke? Hoce li se one sutra solidarizirati sa novim ekipama koje ce uci u strajk? Jos bolje pitanje. Jesu li se radnice Dalmatinke solidarizirale sa tisucama obespravljenih prije njih? Sumnjam.

Ista stvar je i sa TDZom. Radnicima su bila puna usta price o solidarnosti bas onda kada su oni nahebali. A mjesec dana prica o Sljemenu ih nije doticala.

Mjesta za licemjerje vise nema.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Upravo je taj kronični

Upravo je taj kronični nedostatak radničke solidarnosti i doveo do ovakvih situacija. Uvijek se gledalo, neka, dobro je, nisam ja. Sindikat nikad nije djelovao u tom smjeru, da senziobilizira radnike na solidarnost i tu smo gdje jesmo.
Zato mislim da je krajnje vrijeme da se digne glas ne samo za radnička prava, nego i za temeljno poštivanje i provođenje hrvatskih zakona.
Osobno sam sudjelovala u štrajku, i nije lako, pritisci su veliki, ali treba izdržati. U tom slučaju smo uspjeli izboriti naše zahtjeve.

Tko je glasao

Nije cudo da je solidarnost

Nije cudo da je solidarnost nestala, s obzirom na opcu nestabilnost a i nedavni rat koji to nije niti bio. Ljudi su po mraku nestajali, dakle, i sama ideja ZIVOTA je izgubila konsenzusnu podrsku, a kamoli neka radnicka prava koja su ipak za red velicine manje opaka stvar od ZIVOTA.

Izgubljen je bilo kakav oslonac na siru drustvenu zbilju i ljudi su se nuzno okrenuli samima sebi. Redukcija prema van. Posljedica je nestanak solidarnosti.

Sada se stvar opet zahuktava, no moje misljenje je ipak da prije svega trebamo odrediti KADA solidarnost, a KADA ne solidarnost, jer cemo se opet izgubiti u masi. Opet prica o kriterijima, jeli, a ne o bezglavom djeljenju podrske koje nema smisla.

Kaze Grgo, ajmo furat JOT vijeca. Nu, to bi bilo korisno da se opet ne pogubimo u magli.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Kad si me već prozvao, red

Kad si me već prozvao, red je da se javim :-)

Koristi se termin solidarnost i to u smislu davanja podrške (aktivne i/ili pasivne). I to je u redu i tu se svatko može "solidarizirati" prema svojim osobnim kriterijima i onako kako smatra da je prikladno. Primjerice, kriminalci su vrlo solidarni međusobno. Isto tako su solidarne i pojedine interesne skupine.

Postavlja se pitanje zašto su neki tako solidarni, a drugi ne i kada se pojavljuje ta vrsta interesne "solidarnosti". To je već istraživano i došlo se do vrlo zanimljivih i brojnih uvida. Jedan od njih je i da se "difuzni" interesi teže samo-organiziraju od "kondenziranih" (ako je to suprotno od difuznog).

Međutim, tako korišten pojam solidarnosti nije istovjetan pojmu "društvena solidarnost" kojeg je u sociologiju uveo jedan od njezinih osnivača E. Durkheim, a koji ja za potrebe ovog foruma prevodim kao "vezivno tkivo" društva. Evo zašto: solidarnost kriminalaca usmjerena je direktno protiv pravnog i moralnog poretka jednog društva, a solidarnost interesnih skupina narušava ravnotežu funkcionalno diferenciranih društvenih pod-sustava.

U Hrvatskoj je, po mom sudu, baš to problem. S jedne strane kriminal koji je metastazirao do razmjera totalne devastacije vrijednosnog poretka, a s druge strane međusobno suprotstavljeni partikularni interesi zbog kojih je moto preživljavanja postala uzrečica "dok jednom ne smrkne, drugom ne svane".

I dok se s kriminalcima mogu solidarizirati samo kriminalci, interesne skupine imaju navijače među klijentelom koju na razne načine pridobivaju u svoje tabore. No, je li cilj JOT politike izabirati favorite među interesnim skupinama ili je cilj stvoriti uvjete u kojima ni jedna od njih ne bi mogla dominirati i onemogućavati druge tj. stvoriti uvjete za ponovnu uspostavu društvene solidarnosti?

grgo

grgo

Tko je glasao

Niko ovdje ne govori o

Niko ovdje ne govori o interesnim skupinama. Ono o cemu ja osobno govorim jesu nacela koja se moraju postovati, ako se zeli da ideja solidarnosti ojaca.

Naravno, mozemo se mi solidarizirati i sa kriminalcima i sa bolesnima i sa gladnom djecom u Africi i sa biglovima. Samo taj proces nasumicne solidarizacije nece ojacati javnost niti ce pomoci u rjesavanju problema koji su uzrokovali potrebu za solidarizacijom.

BTW, sta je sa JOT vijecem? Jesam li te mozda krivo skuzio? Ako jesam, bilo bi mi drago da stvar malo pojasnis kako se ne bih pogresno pozivao na tebe :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Da pojacam preciznost

Da pojacam preciznost izrecenog.

Skup na Rivi. Hocemo li se solidarizirati sa tom ekipom? Lanci u Gospicu. Hocemo li se solidarizirati sa tom ekipom? Prosvjed zatvorenika. Hocemo li se solidarizirati sa tom ekipom? Otkaz zbog prodaje tvornice sa 250 000 kuna otpremnina. Hocemo li se solidarizirati sa tom ekipom?

To su stvari koje ZAHTJEVAJU jasan i smislen odgovor. A ako takvog odgovora nema, onda je to jamstvo da se nigdje nece niti dospjeti.

A samo pak apeliranje bez ikakvog pomisljanja o suvislim KRITERIJIMA nivo je koji bismo ipak morali svi skupa prevazici.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

gale, gornja dva komentara

gale, gornja dva komentara su tipični primjeri Tvoje argumentacije koji zorno pokazuju da nisi savladao kriterije pravilnog neslaganja, a koje si upravo Ti nedavno ovdje promovirao.

Kao prvo, površno čitaš (slušaš), jer obraćaš pažnju samo na onu razinu govora drugog za koju misliš da korespondira s Tvojim argumentom. Ako to ne nalaziš odmah, onda projiciraš u govor drugoga ono čega tamo nema. To se u Dalmaciji kaže: "ja u kupe, ti u špade".

Da potkrijepim:

Ad 1
Ja pokušavam distingvirati dvije različite upotrebe pojma "solidarnost": (1) u značenju pružanja podrške i (2) u značenju "vezivnog tkiva" društva koje u funkcionalnoj ravnoteži drži društvene pod-sustave. Iz toga dalje izvodim da:

(i) Svatko ima svoje više ili manje izgrađene ili principijelne razloge da se "solidarizira" (čitaj: podrži) s ovim ili onim u društvu. I to je u domeni autonomije pojedinca ili pojedinke. Osjećaj solidarnosti se nikome ne može nametnuti. Mogu se nasilno ishoditi prilozi u novcu ili robi, ali to u nikoga neće usaditi solidarnost, ako ju on ili ona ne osjećaju. Iz toga slijedi da se o kriterijima za pružanje podrške nekome ili nečemu može diskutirati, ali se oni nikome ne mogu nametati.

(ii) Neki interesi se teško ili teže samo-organiziraju zato što su difuzni (raspršeni su) njihovi nositelji jednako kao i oni koji ih prema autonomno izabranim kriterijima podržavaju. Dakle, nije dilema koga podržati, već kako difuznim interesima omogućiti samo-organiziranje. JOT princip bi u tome, vjerujem, bio vrlo efikasno sredstvo. Međutim, nitko nema monopol na JOT. Sa ili bez JOT-a, dominacija jednog ili nekoliko interesa u društvu na račun svih ostalih dovodi do:

(iii) Propadanje vezivnog tkiva društva ili slabljenja društvene solidarnosti (2). A kad se to dogodi (kao što je slučaj u Hrvatskoj), onda je suvišno teoretizirati i debatirati o kriterijima, preferencijama, pravilima neslaganja itd., jer je svaka akcija unaprijed osuđena na propast upravo zato jer je upropašteno tlo (društvena solidarnot) na kojem ona jedino može uspješno rasti. Zato ja predlažem JOT obnavljanje DRUŠTVENE solidarnosti i to na grassroot razini u formi, primjerice, građanskih vijeća.

grgo

grgo

Tko je glasao

gale, gornja dva komentara

gale, gornja dva komentara su tipični primjeri Tvoje argumentacije koji zorno pokazuju da nisi savladao kriterije pravilnog neslaganja, a koje si upravo Ti nedavno ovdje promovirao.

Moze bit da sam propustio poantu (cesto se to dogodi u razgovoru s Tobom). Razlozi tom propustu mogu biti razliciti, naravno.

Ja pokušavam distingvirati dvije različite upotrebe pojma "solidarnost": (1) u značenju pružanja podrške i (2) u značenju "vezivnog tkiva" društva koje u funkcionalnoj ravnoteži drži društvene pod-sustave. Iz toga dalje izvodim da:

Znaci, govorimo o davanju podrske?

(i) Svatko ima svoje više ili manje izgrađene ili principijelne razloge da se "solidarizira" (čitaj: podrži) s ovim ili onim u društvu. I to je u domeni autonomije pojedinca ili pojedinke. Osjećaj solidarnosti se nikome ne može nametnuti. Mogu se nasilno ishoditi prilozi u novcu ili robi, ali to u nikoga neće usaditi solidarnost, ako ju on ili ona ne osjećaju. Iz toga slijedi da se o kriterijima za pružanje podrške nekome ili nečemu može diskutirati, ali se oni nikome ne mogu nametati.

Nitko nije otok, niti je pojam ideje podrzavanja nekoga nepromjenjiva dogma. Dapace, dojma sam da je upravo ovo i problem. Ljudi podrzavaju one koji su im vizualno ili povijesno slicni, a ne one koji se zalazu za zajednicke interese koji nuzno moraju biti poopceni kada se radi o davanju podrske.

Zakljucak uocenoga jeste da se mora pocet djelovati na promjenu kriterija solidarizacije pod nuzno. Naravno, ko nece, bez njega se mora. No, ako cemo i dalje furat pricu na vizualno-historijskom nivou, nikad od nas nista.

Mjesta za povrsnost u donosenju odlluke o davanju podrske NE MOZE BIT. Umjesto toga, puuuuno je bolje ukljuciti RAZUM.

A povrsnost je do sada bila lajtmotiv kod poziva na opcu solidarizaciju. I zato nije dobro da se taj detalj olako preskace, a jos je gore ako se taj detalj dogmatizira kao nepromjenjiv. Dapace, forsiranje dogme oko detalja koji je nuzno mjenjati, moglo bi biti kobno za svako daljnje djelovanje.

ii) Neki interesi se teško ili teže samo-organiziraju zato što su difuzni (raspršeni su) njihovi nositelji jednako kao i oni koji ih prema autonomno izabranim kriterijima podržavaju. Dakle, nije dilema koga podržati, već kako difuznim interesima omogućiti samo-organiziranje. JOT princip bi u tome, vjerujem, bio vrlo efikasno sredstvo.

Ako nije dilema koga podrzati, to se onda mora primijeniti. Jer to dilema mora biti.

Naravno, drugi par rukava je jacanje mrezne infrastrukture. I tu jasno dajem do znanja da u tom slucaju cak nije bitan niti JOT, s obzirom da je JOT bitan prije svega u procesu legitimacije (kroz dogovaranje i javno oblikovanje politickih stavova) nekog zahtjeva, a ako su kriteriji vec utvrdjeni, onda to bas i nema pretjeranog smisla.

No dobro. To je moje misljenje. A interesira me, cemu JOT u toj prici gdje je legitimacija na mikrorazini neupitna i donesena a priori (samim time nije niti otvorenostojna, sto je bitan aspekt JOT ideje, no ajde, idemo dalje).

Međutim, nitko nema monopol na JOT. Sa ili bez JOT-a, dominacija jednog ili nekoliko interesa u društvu na račun svih ostalih dovodi do:

(iii) Propadanje vezivnog tkiva društva ili slabljenja društvene solidarnosti (2). A kad se to dogodi (kao što je slučaj u Hrvatskoj), onda je suvišno teoretizirati i debatirati o kriterijima, preferencijama, pravilima neslaganja itd., jer je svaka akcija unaprijed osuđena na propast upravo zato jer je upropašteno tlo (društvena solidarnot) na kojem ona jedino može uspješno rasti. Zato ja predlažem JOT obnavljanje DRUŠTVENE solidarnosti i to na grassroot razini u formi, primjerice, građanskih vijeća.

Upravo naprotiv. Omogucavas ljudima da shvate zbog cega nekada do solidarnosti dolazi, a zbog cega nekad do solidarnosti ne dolazi (vjerujem da je svima jasno da do solidarnosti ne dolazi uvijek). Tako se zatvorenici nece ljutiti na ostale zato sto u datom trenutku njihovi zahtjevi nisi bili kohezivni faktor, dok je recimo slucaj Dalmatinke to bio.

Umjesto toga, ako nemas kriterije, preference, pravila i slicno, dogodit ce se ili

1) ljuta ekipa koja nije dobila podrsku i koja ne zna zasto, ali je ljuta na drustvo u cjelini - to unistava mogucnost daljnje solidarizacije
2) svi su dobili podrsku oko svega, ali to nije utjecalo na nista, jer sira publika o kojoj sve ovisi ideju davanja podrske vise ne dozivljava s obzirom da ne postoje nikakvi kriteriji koji bi jasno oslikali i njihov interes u tome.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Priznajem, ne znam odakle da

Priznajem, ne znam odakle da načnem čušpajz koji si servirao kao komentar na moj.

:-(((

I opet ista stvar: ja eksplicitno kažem da, ma kako dobro izrađeni, kriteriji za davanje podrške (solidariziranje) s nekim partikularnim interesom neće dovesti do pokretanja društvene promjene u uvjetima nepostojanja, odnosno, razorene DRUŠTVENE SOLIDARNOSTI. Dakle, NE govorimo o davanju podrške, nego o vezivnom tkivu društva kojeg treba zacijeliti, liječiti i revitalizirati. Slučaj Dalmatinke nije izazvao nikakvu koheziju u društvu, nego samo sućut zbog nesretnih sudbina radnica. U Hrvatskoj će kohezija eventualno nastupit za vrijeme europskog prvenstva u nogometu.

Ako opet kreneš u priču o kriterijima, zagarantiran Ti je neuspjeh, jer nema tih kriterija oko kojih se svi mogu složiti osim općih mjesta (a i to služi samo u deklaratorne svrhe). Ti voliš reći "first things first". Ja kažem: primijenimo JOT u revitalizaciji društvene solidarnosti (first and foremost) da naše akcije na temelju razrađenih kriterija davanja podrške (!) ne bi propale i prije nego započnu!

grgo

grgo

Tko je glasao

Stvari treba pojednostaviti,

Stvari treba pojednostaviti, kao u nogometu. Ako pratiš loptu, veće šanse su da zabiješ gol. Zato treba, citiram ap-a:
malo javno-savjetodavno-šljakerskog poslovnog bavljenja moglo biti produktivnije na tim djelovima poslovanja od drugih mogućih bavljenja.
i grgu:
primijenimo JOT u revitalizaciji društvene solidarnosti (first and foremost) da naše akcije na temelju razrađenih kriterija davanja podrške (!) ne bi propale i prije nego započnu!
Dakle, odbacujemo kriterije, ali djelujemo prrema javnosti, kroz nju i za nju. Da li sam dobro shvatila?

Tko je glasao

Što se mene tiče dobro si

Što se mene tiče dobro si shvatila, jedino bih dodao naglasak na to da smo objektivno u bujnoj prašumi iskusnih poslovanja i ponašanja orjentiranih na kokošarenje, ne uzgoj i proizvodnju kokošiju nego na kokošarenje, koja kokošarenja uključuju iskusne saveze svih razina i smjerova.

To su istovremeno i jako nezgodne okolnosti i za jednu kokoš i istovremeno jedna kokoš može igrati bitno značajniju igru nego što jedna kokoš inače igra. Pa se "malo javno-savjetodavno-šljakerskog poslovnog bavljenja" i onako stalno odvija i igra igru, samo se uvijek radi o idućim, novi, poslovanjima.

Dolje u komentaru "Obzirom da si prilično ..." sam malo naznačio tekuće javne aktualnosti, koje se zgodno vežu sa impresivnim lokalno-globalnim pitanjima poslovanjima, uključujući dolazeće izbore. Tu se, htio to netko ili ne, sve više sažimaju i konkretiziraju dulja dosadašnja poslovanja sa budućim, to je novi puno veći velesajam od svih dosadašnjih, gdje će se ovako ili onako nekako odigravati i odigrati sinteza dugih napredovanja i budućih poslovanja, sa jako puno milijardi i konkretnih veza sa širim poslovima.

Impresivne poslovne strukture i infrastrukture su za te izazove istovremno jače nego ikad i istovremeno neke škripe otvaraju više nego ikad vrata i mogućnosti za velike učinke malim poduzetničkim potezima ograničene odgovornosti. Ako sa dosta naačelnog prijeeđemo na nešto konkrtnije, skoro da se tako može odlučiti o jako puno koncepcija i konkretnih poslova, o krupnima (veliki projekti, infrastrukture, sustavi vodoopskrbe, sve oko krupnog novca ...) vjerojatno još lakše nego o mikro (klupama i kantama).

Pogodno je jer se može kretati od bilo čega, skoro nasumice izabranog, jer je to napredak tako donio, da bi se preko te točke (npr. Muzej suvremene umjetnosti, nešto od 70-700 mlijuna kuna) u par lakih koraka došlo do "kontrole" cca 40 mlrd kuna uz učinak +- 80 mlrd kuna i znak pažnje za minimalističku obradu od 1 % (=skoro 1 mlrd kuna, taj d.o.o. je onda odmah prima tvrtka u RH, s kojom svi partneri vole izmjeniti kakvu komunikaciju i savjetodavni poslić). Oštrić i njegova stranka se spremaju na nešto slično, ali naravno nisu poslovno toliko involvirani niti mogu prekriti tako mali (manji od mannjeg, manje od internet tražilice) a tako široki koncept poslovanja (što ni najmanje ne znači da se s njima i raznim "autsajderima", ženama itd., ne da poslovno uspješno surađivati). Naravno, sve kao što se inače radi, samo koristeći prednost toga što kod nas instituti, mediji, razvojni djelovi tvrtki i stranki zbilja ne rade kao što su radili nekad ili kao što rade vani. Za razliku od vani kod nas se još uvijek rado i puno brže i lakše dobije besplatno pravo znanje i prava ad hoc besplatna dijagnoza raznog, uz kakav fini dodatak "kuća časti".

Šteta je da tako izobilje ne dođe malo do poslovnijeg izražaja. Tj. ono će i onako doći do izražaja, samo se radi o tome kao će ići male nijansice u okviru jednih te istih poslovnih okolnosti, sada kada stiže zrelost i sinteza poslovanja.

Tko je glasao

Moram priznat da ne

Moram priznat da ne razumijem na sta ciljas. Jeli to privatizacija/profesionalizacija JOT igre? Pretvaranje JOTa (bar jednog dijela) u gospodarski subjekt? Ako je tako, tko bi uopce mogao biti zainteresiran za usluge?

Moja isprika ako sam pao s Marsa :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Lopta na zemlju. Svjedok

Lopta na zemlju.

Svjedok sam price o TDZu, znaci konkretan primjer, nista apstraktno. Konkretno. Jer ovo ne vodi daleko.

Dakle. Radnici u strajku. Okupirali tvornicu. Sindkati poslovicno daju podrsku svima koji strajkaju i to ne znaci puno za javnost. A javnost je podjeljena zbog sve siline informacija, dezinformacija, svega moguceg i nemoguceg.

Nakon 200 dana dolaze specijalci i gotova prica.

Ono sto vidim u cijeloj prici kao kljucno jeste utvrdjivanje legitimnosti njihova zahtjeva. Mediji su naime odradili posao vlasti u DELEGITIMACIJI njihova zahtjeva, djelomicno neistinama, djelomicno koristeci njihovu losu artikulaciju i slabe argumente i tako dalje.

I to je to. Kriterij koji omogucava utvrdjivanje OPRAVDANOSTI i POTREBE zastite te ekipe.

Toga nije bilo na sustavnoj, politickoj razini. A neko bi to trebo napraviti, odnosno mozda ne bi trebo, ali bi bilo jaaaaako korisno da je to neko napravio. Bez obzira na rezultat koji je mogao ici pro ili kontra radnika TDZa.

Dakle. Jedna opcija bi bila jako lobiranje upucenih da se okrene prica u korist radnika, da ne ispadnu nezahvalne guzice (Hloverkin angazman spike), vec ljudi koji se bore za SVOJA PRAVA koja im moraju biti priznata ako zelimo da ovo drustvo nekamo ide.

Druga opcija bi bila jasan zakljucak koji bi se onda uputio radnicima i razlozi zbog kojih ekipa ne smatra da je njihov prosvjed opravdan.

Bez toga smo guske. Iliti, upravo je to "first things first".

No, OK. Mozes i ti lupii konkretan primjer (molim budimo na konkretnom primjeru), kako bih shvatio na sto tocno pucas, s obzuirom da se u apstraktnom razgovoru mimoilazimo precesto da bismo zadrzali taj nivo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Good point. Nemam problema s

Good point. Nemam problema s tim aspektom JOT lobiranja. No to me malo podsjeća na neku verziju PR brije. Da li je to ono što hoćemo da JOT proizvede u društvu? Bolji PR za interesne skupine koje se bore za vidljivost svojih manje-više opravdanih zahtjeva?

grgo

grgo

Tko je glasao

U ovome trenutku cini mi se

U ovome trenutku cini mi se da je prije svega potrebno utvrditi legitimnost (gradjansko vijece spike) zahtjeva i na tome imati fokus, jer PR po sebi (mozda imam pogresno shvacanje?) prodaje proizvod kakav god prozivod to da bio. Legitiman ili nelegitiman. No strana je zauzeta vec u samom startu. Kao i kriterij uspjeha. Prodati proizvod, jeli.

Naravno, PR je kao sto si reko dolje (ako sam te dobro skuzio) operativni dio sprovodjenja odluke, logistika i slicno. Vrlo bitna stvar, no ne sama okosnica.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Obzirom da si prilično

Obzirom da si prilično dobro skicirao (neku) društvenu osnovu, ad praktičnog komentiram jedan dio.
Zato ja predlažem JOT obnavljanje DRUŠTVENE solidarnosti i to na grassroot razini u formi, primjerice, građanskih vijeća.
Procjenjujem da to, iako načelno odgovara, kao jako puno toga uglavnom može biti kontraproduktivno i da bi ta koncepcija bila korisnija kao "interesna" i/ili "minimalistička" javna vijeća - nešto malo više od ovoga što raspravljamo, dovođenje istog na radnu pa čak možda minimalno poslovnu razinu, a ne više od toga jer bi vjerojatno bilo kontraproduktivno kako zbog slobode tako i zbog produktivnosti (nema smisla da 0,01 % zamjenjuje 99,99 % toga, pogotovu u ekstraliberalnim okolnostima zabava i forsanja, novčanih poslovanja i u vezi svega proaktivnog).

Građanska vijeća ne bi praktično uspjevala jer se je građanska praksa, nakon zbilja odlične furije nakon Napoleonova prodora, specifično jako razvila (to što neki misle da nema po njihovim kriterijima ne znači da je nema, kao što za gale nema ništa izvan internet veze). Pa bi kao takva neminovno bila jošš jedna fora u beskraju fora, izvan ključnih minimalističkih djelova poslovanja, onih koja se nikako ne mogu zaobići i bez kojih ne samo da nema nikkakvih promjena u poslovanju nego se ne tekuće poslovanje ne može odvijati bez ozbiljnih ljuljanja.

Za krajnje skraćeno, ono što se ne može izbjeći po EU i u vezi EU je slično kao kod nas:
1. zajednička poslovanja oko stanovanja, komunalija i ostalih prostornih djelova (više od 50 % zajedničkog novčanog i drugog poslovanja o kojem se može odlučivati, slijede lokalni izbori;
2. zajednički djelovi procesi gospodarstva i rada (jako zahvalna tema i u vezi sa 1., obzirom da oni imaju dulje i pouzdanije poslovanje oko 1. a opet rade jaka previranja, dok oko ovoga 2. rade non stop a kod nas stavrno nije ni započelo, jer je to jako sporedna tema pored prevažnih, a da je ovo 2. jako vezano za 1. je nešto nepoznato i istovremeno inercijom jako uhodano za kokošarenje, dakle fantastično);
3. šta se stvarno dešava u tzv. nadgradnji, pobliže u onome profitabilnijem djelu, koju guta cca 80 % troškova, dok niža razina voli igrati ulogu žrtve sa 20 %, sve kao za "kulturne revolucije";
4. minimalizam lokalnih zajednica, od čega se u lokalnim poslovanjima Zagreb, Split ... kreće cca 50 % zajedničkih novaca i poslovanjaa oko kojih se m ože odlučivati (preklapa se sa 1. i 2. i 3., ali nee potpuno i može se i imalo bi smisla obrađivati i kao samostalne djelove, takve sitnice od poslovanja).

Tu se nazire ono prethodno, da bi malo javno-savjetodavno-šljakerskog poslovnog bavljenja moglo biti produktivnije na tim djelovima poslovanja od drugih mogućih bavljenja. Naravno, s ograničenom odgovornošću jer je potpuna odgovornost izbačena iz zakona i pokazala se dokidajućom po samu sebe, svi potpuno odgovorni pa nije nitko ni za šta. Ali bez neke i sićušne odgovornosti također salbo ili još gore, pa je poslovno interesni aspekt važan, kao u outsource koncepcijama, još važniji nego u tome (jer se 0,01 % ipak u nekoj mjeri moraa suočiti sa jako puno zajedničkih milijardi i poslovanja, ako ne bi prmjenilo bar 10 mlrd kuna iz gubljenja u živom blatu u jaku igru zaa daljnjih 50 mlrd kuna ništa od toga, bez veze je, jer to skoro da pojedinci mogu postići).

Tko je glasao

Hvala na uobičajeno

Hvala na uobičajeno instruktivnoj nadopuni. Naime, bilo bi apsolutno neproduktivno forsati još jednu formu građanskog "udruživanja". Zamisao "građanskih vijeća" se i vrti oko nečeg što bi sadržajno bila ""interesna" i/ili "minimalistička" javna vijeća", kako Ti sugeriraš. I to upravo iz razloga koje dalje navodiš, a i iz iskustva "udrugašenja" koje je sada već problem, a ne i rješenje.

grgo

grgo

Tko je glasao

I indijanci su imali svoja

I indijanci su imali svoja "vijeća staraca" ili "vijeća mudraca", pa zašto ne bismo i mi:)))).
Šala je šala, a građanska vijeća?, hmmm..... Dobro kaže ap, ništa bez d.o.o., mada danas elite rade s neograničenom ne odgovornošću i zato je Građanski JOT lobi, brand koji ima svoju perspektivu, ali od nekud se mora početi.

Tko je glasao

Meni lobi dobro paše kao

Meni lobi dobro paše kao neko operativno tijelo koje pruža logističku podršku građanskim vijećima. Usporedba s "vijećima mudraca" je na pravom tragu, jer bi to bila mjesta, odnosno, mediji, u kojima bi se JOT iznosila različita mišljenja (za razliku od parlamenta i vijećnica gdje se zastupaju interesi) s ciljem da se kroz slobodnu komunikaciju jednakih filtrira javno gledište/stajalište.

"The only remedies against the misuse of public power by private individuals lie in the public realm itself, in the light which exhibits each deed enacted within its boundaries, in the very visibility to which it exposes all those who enter it."
Hannah Arendt: On Revolution

Evo, prvi "minimalistički" zadatak takvih građanskih vijeća moglo bi biti javno sređivanje popisa birača. Za to ne bi trebalo biti nikakvih zakonskih prepreka, a cijela akcija mogla bi se solidno umrežiti po cijeloj državi. Čekam da se na sve izneseno jave JOT lideri sa svojim komentarima.

grgo

grgo

Tko je glasao

Meni lobi dobro paše kao

Meni lobi dobro paše kao neko operativno tijelo koje pruža logističku podršku građanskim vijećima. Usporedba s "vijećima mudraca" je na pravom tragu, jer bi to bila mjesta, odnosno, mediji, u kojima bi se JOT iznosila različita mišljenja (za razliku od parlamenta i vijećnica gdje se zastupaju interesi) s ciljem da se kroz slobodnu komunikaciju jednakih filtrira javno gledište/stajalište.

Pozivas na (pro)sudbenu i operativnu podjelu poslova? Odnosno, sto je zadatak nekoga ko je dio JOT lobija, a sto je zadatak nekoga ko je dio građanskog JOT vijeca? Moze li neko biti dio i jednoga i drugoga?

Evo, prvi "minimalistički" zadatak takvih građanskih vijeća moglo bi biti javno sređivanje popisa birača. Za to ne bi trebalo biti nikakvih zakonskih prepreka, a cijela akcija mogla bi se solidno umrežiti po cijeloj državi. Čekam da se na sve izneseno jave JOT lideri sa svojim komentarima.

Svaka akcija je dobro dosla. No, postoji problem koji se prije toga mora rjesiti. Potrebno je naime akciju pokrenuti i realizirati. Na drugoj temi tako Leddevet poziva fokus na sklostvo, ja trenutno brijem na kriterije (a i baza cyber politickih ratnika je u igri), Stefan ne znam sta trenutno brije, Markus brije na definiciju JOTa, Albatros je isto tako trenutno u skolstvu i tako dalje i tako dalje.

Nu, jedna od namjera pokretanja ove price je ona "unites we stand...". Dakle, kako da se udruzimo oko zajednickog interesa i da ga realiziramo? Imas li ideju? Ja cu podrzati sve sto ce podrzati i drugi :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Očito da je JOT princip

Očito da je JOT princip jedna univerzalna stvar koja se može primijeniti na više razina i u više područja. I ja podržavama sve što podrže i drugi jotovci i jotovke .-)))

Nikad dosta rada na brušenju metodologije, procedura, kriterija itd....Ali akcija, po mom sudu, ne bi trebala zbog toga trpiti (znaš ono kad se dogovaramo da ćemo se dogovoriti da smo se dogovorili). Iz sociologijske prespektive brijem da je potrebno uvijek imati u vidu da podsistemi (školstvo, politika, zdravstvo itd.) moraju operirati autnomno i autoreferencijalno, što znači da se operacije jednog ne mogu prenositi u operiranje drugog podsistema.

Za usklađeno i uravnoteženo operiranje podsistema mora postojati bazična društvena solidarnost (ona se ionako temelji na podjeli rada). Njezino revitaliziranje je moguće i kroz afirmaciju autonomije pojedinih podsistema društva (zato je važno da se radi na primjeni JOT u reformi školstva), ali i kroz jačanje medija za filtriranje javnog mišljenja ili javnog interesa (što bi mogla biti građanska vijeća ili nešto slično).

grgo

grgo

Tko je glasao

Sve pet, samo u ovaj dio

Sve pet, samo u ovaj dio autonomno i autoreferencijalno necu ulazit :-p

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

jedna od namjera pokretanja

jedna od namjera pokretanja ove price je ona "unites we stand...". Dakle, kako da se udruzimo oko zajednickog interesa i da ga realiziramo? Imas li ideju? Ja cu podrzati sve sto ce podrzati i drugi :-)
SVE? :)
I ja podržavama sve što podrže i drugi jotovci i jotovke .-)))
SVE? A koje? :)))
Podržavate li za početak udruženje blogera hrvatske?:)

Tko je glasao

Udruga Cro blogera ? bloger

Udruga Cro blogera ?
bloger je i Polančec, i Primorac, i Bandić, i Zdravko Tomac...

PRVI zadatak - oformit pravnu službu !

Tko je glasao

Što se mene tiče,

Što se mene tiče, podržavam sve što je Ustavom dopušteno, a pravo na okupljanje i samo-organiziranje je temeljno građansko pravo, zar ne?

grgo

grgo

Tko je glasao

Ma daj esperanza, ti si

Ma daj esperanza, ti si očito prenapredna, ti bi udrugu blogera. Treba prvo osnovati komisiju, pa povjerenstvo da se vidi je li sve JOT. Treba sve skupa potrajati još dodatnih devet mjeseci, a do tada će se Dalmatinka d.d. valjda već riješiti.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

S jedne strane si u pravu.

S jedne strane si u pravu. Nema smisla suvisno apstrahirati. S druge strane nisi u pravu. Ako ne ucimo nista iz samih akcija onda smo na statusu quo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ej, silverci, ja sam

Ej, silverci, ja sam hiperaktivna:)))
Povjerenstva i inače služe za opstrukciju:))

Tko je glasao

Ako se svi ostali sloze,

Ako se svi ostali sloze, nema problema :-)

Nego. Dobro bi nam dosla javna rasprava tipa (2 tjedna) o idejama i smjerovima koji su sada aktualni, da izrafiniramo sto je trenutno najbolji ulog.

Ako stvar ne odradimo na kvalitetan nacin, svaka podrska mogla bi biti labava, prakticki bez previse smisla.

Ali da necu jamrat oko prioriteta i slicno, sigurno da necu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

ap je već upozorio na

ap je već upozorio na predstojeće lokalne izbore koji su prilika za "minimalno" :-) bavljenje. Možda frederik ima nekih sugestija re birački popisi? Ovo je samo prijedlog.

grgo

grgo

Tko je glasao

Uvijek neko nosi projekt,

Uvijek neko nosi projekt, povezuje, upravlja i slicno. Da bi projekt postao aktualan, minimum minimuma je napisati post o samoj ideji. Naravno, mozda se neko drugi zakaci na prijedlog, ali obicno u svijetu gdje svako fura neku svoju agendu to nije slucaj.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Kao ilustracija slabljenja

Kao ilustracija slabljenja društvene solidarnosti: tijekom rata smo usvojili u kolokvijalnom govoru vrlo specifičnu konstrukciju: "uzelo mu auto", "otpustilo ga s posla", "zauzelo mu stan" i slično.

Svaka pojedina ovakva izjava, odnosno situacija, zahtjevala je adekvatnu reakciju, solidariziranje, pružanje pomoći ugroženom. Sve to bi najčešće izostalo uz pronalaženje kojekakovih opravdanja za umirivanje vlastite savjesti. I se može čuti rečenica: "Šuti da te netko ne čuje..."

Tko je glasao

Udruge kod nas mogu i čak

Udruge kod nas mogu i čak bolje djeluju kad ih nema.

Ja sam član jedne (ex)udruge iz sedamdestih, tada se moglo zvati jedino KUD iako nije imalo nikakve veze s tim, koja se je na vrhuncu raspadala i raspala tako da su o tom raspadu brojni konzumenti, suradnici i štovatelji diljem SFRJ imali dojam kao da je ključni dio asptrakcije oslobađanja društvenih okolnosti, sav "novi val" rock val i sav mlađi maistream se gurao ne bi li bio blizu.

I nakon 25-30 godina što je nema, nema ni u javnim tragovima, udruga djeluje šire nego nekad, nikako da jenja, a u sve rjeđim prigodama nas sve više elitnih zvaničnika (generacijska inercija) i zvanično i sa sve većim uvažavanjem pozdravlja kao udrugu. Pokušaji informacije da odvno nismo udruga su potpuno kontraproduktivni, pa i zatiranje tragova, što nas više nema to nas više ima i to smo više udruga.

Izgleda da je tako i sa mnogim drugim udrugama (ustaše, SK, SSRN, nezvanična udruga Hoenessey, nezvanična udruga Charlie, nezvanična udruga Zvečka ...).

Tko je glasao

Alkar Vipera u sridu! Ne

Alkar Vipera u sridu!

Ne znam da li su braća Ladini obračunala i uplatila državi poreze i doprinose za tih devet mjeseci neisplaćenih plaća. Ako je tako, onda svaka im čast! Svaka im dala, jer teško da bi nekom drugom pošlo za rukom devet mjeseci ne platiti poreze i doprinose a da mu porezna odavna ne sjedne na grbaču...

Tko je glasao

Mo'š mislit. Pitanje da li

Mo'š mislit. Pitanje da li je to uplaćivano i dok su plaće dobivali. Cijela gradska uprava jew znala što se tamo događa i nije makla prstom, da recimo, dođe kakv inspektor i sl.
Ponašanje gdske vlasti je konzistentno, uništiti Dalmatinku, ali ponašanje državne vlasti je skandalozno, ponižavajuće, ne samo za radnice, nego za nas sve državljane i građane Hrvatske. Naša vlast nema hrabrosti izaći i javno zaštiti grupu građana Hrvatske od nezakonitog i nemorlnog ponašanja dvojice sumnjivih poduzetnika. Talijanski amasador ima petlje izaći perd tu grupu građana, a naša sposobna vlast ne.
Strašno i još gore.

Tko je glasao

"Talijanski amasador ima

"Talijanski amasador ima petlje izaći pred tu grupu građana, a naša sposobna vlast ne."

To je logična poslovna pozicija nužnosti nužnosti koja nije (bila) nužna. Trebalo je napredno (sa 0 dinara i kuna) privatizirati ZABA i pod tim jake protoke i strujanja predragocijene materije. Zatim je to isto trebalo sa PBZ, koja je je tradicijki služila za minuse a ZABA za pluseve, pa je to trebalo pokrpati za kakvih nevažnih 30 i dati za 0,5.

Pa je u tim veoma zajedničkim (narodno)oslobodilačkim poslovima više nego objektivna pozicija da naši taljanski partneri puno više gube (npr. na kamatarenju, a i raznom sofisticiraanom i neodoljivom, npr. samo na "našoj" Nini Morić) nego što se dobiva, dok naši zastupnici pak nemaju alternative, ne možeš i ovce i novce.

Ali, nema razloga za defetizam. Obrnuto je, tu se već vidi da se takvom dugom taktikom čvrsto drži stvar za neke djelove, pomoću kojih se drži dalje. Ako ništa drugo kao za i nakon nakon kandijskog rata, svako malo jake sile su prinuđene na pregovore i kleknuti pred raju i obećati brda i doline, jer polja presahnu i plijena i harača više nema. Ovdje se već nazire da se igraju dramatične zadnje minute, nakon kojih slijedi slično, a svi su više nego iskusni i ne mogu promašiti u pucanju na prazan gol.

Nadalje, ovi iz Sinja su odreda umišljeni, i samo ako to otkoče pored je Imotski, gdje su uigrali varijante da se igra jako uspješno i kada se naoko ne radi ama baš ništa, sve propalo, čak i kafići i dućani. Dovoljno je samo da opuste gard i kopiraju susjede.

Tko je glasao

marin držić rekli bi dolje

marin držić

rekli bi dolje na jugu - poštuj mi tugu

no lovrinka, ni tetec presvetli polančec niti itko iz njihove zajednice uistinu ne poštuju ničiju tugu, a djeca im gladna nisu

ovo je gospodo vrijeme poniženog radništva, a emisari vladajuće stranke trčkaraju malo amo malo tamo i bijesnom pjenom gase, ono što se ugasiti neda

radništvo je naime gladno, a vremena više nema

neka stave ruku na srce ne samo kad se svira državna himna
i neka napokon proglase stečaj nad gospodarstvom drage nam Domovine, pa bumo vidli kad nesposobna, ali podobna pionirka Lovrinka ne bude imala 9 mjeseci plaću, kao niti njene 4 kćeri za mlijeko i kruh,
ili kad tetec podravec koji je svoje najmilije dionice prodao za gorivo, ne bu imal niti za žgance - otpast će mu crvena obrazina sa lica, a pada mi na pamet antipatični i napuvani ministar financija - sanaderova nabrajalica koješta i koječega lažnoga, nepristojan i bahat - fuj ne da mi se niti pisati o njemu

bit će blijed kao one radnice koje u svom glavnom gradu nisu pronašle niti malo - barem socijalne empatije

nego su došle i otišle blijede
i nitko nije poštovao njihovu tugu

ali gospodo
rekla bi proročica fata iz zadra - gračaca- gospića
- nećete mirni na ovo ljetovanje,
niti će vam biti mirno,
a gdje god se nađete u našoj domovini
niste dobrodošli
jer je gladnih više no ikad
gladnih
i poniženih radnika i radnica

marin držić

Tko je glasao

Da bi cijela groteska bila

Da bi cijela groteska bila još veća, talijanski veleposlanik Alessandro Pignatti Morano, neopterećen formalnostima (za razliku od svog prethodnika - to i inače ide obrnuto proporcionalno socijalnom podrijetlu) primio je prosvjednice i uputio im ljudsku riječ te najavio sastanak sa braćom Ladini.
Evo i zašto:

U Hrvatskoj od 2004. godine djeluje Savjetodavni odbor talijanskog poduzetništva (SOTPUH) koji objedinjuje najznačajnije talijanske tvrtke u Hrvatskoj, a trenutno broji devedesetak članova.
Iz redova Upravnog odbora (koji ima dvanaest č lanova) bira se potpredsjednik SOTPUH-a. Upravni odbor prati rad talijanskih institucija u Hrvatskoj – Veleposlanstva Republike Italije i Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu.
Savjetodavnim odborom predsjeda Veleposlanik Italije u Hrvatskoj Nj.E. Ale ssandro Grafini; koordinatori Odbora su Alessandro Liberatori, direktor Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu i gospođa Anna Maria Piantadosi, zamjenica šefa misije i voditeljica Ureda za gospodarsko-trgovinsku djelatnost pri Veleposlanstvu Italije u Z agrebu. Tajništvo Savjetodavnog odbora je u uredu Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu u Zagrebu. SOTPUH promiče, koordinira i predstavlja talijansko poduzetništvo u Hrvatskoj.
SOTPUH ima aktivnu savjetodavnu ulogu pri jačanju i razvoju bilateralnih gospodarskih odnosa i surađuje s Veleposlanstvom Republike Italije i uredom Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu u Zagrebu u organizaciji inicijativa kojima je cilj promoviranje mogućnosti gospodarske suradnje dviju zemalja.

http://www.italtrade.com/countries/europe/croazia/supply.htm
Više vjerujem da će to riješiti talijani nego naši predstavnici vlasti koji mudro šute i štite domaće lopove.

Tko je glasao

Da li će ikakve posljedice

Da li će ikakve posljedice snositi stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth koja je negdje u srpnju 2002., kada je Dalmatinku prodala novim vlasnicima izjavila: "Talijanska tvrtka La Distributrice donijeti će svijetlu budućnost sinjskom kraju". Predsjednik uprave Gianfranco Ladini tada je najavio brza ulaganja u obnovu tehnologije, promjenu proizvodnog asortimana, novo tržište za Dalmatinku, novo zapošljavanje od 50 do 100 radnika te povećanje plaća.
.......
.........
Šest godina kasnije, ništa od najavljenog nije se dogodilo, tvrtka je u stečaju, radnici potražuju devet plaća, a Državno odvjetništvo
Eto vidiš sada zašto sam ja u Trogiru digao frku kad je na red došla privatizacija Brodotrogira...
Da se vodilo dovoljno računa o svim privatizacijskim "zakonitim" krivinama koje su tijekom 90-ih bile sasvim normalna stvar (a isti je zakon i sada) onda se otimanje imovine tvrtki i porobljavanje naših radnika nebi dogodilo... a zašto nisu na naslovnicama i udarnim vijestima ? .... možda i iz razloga što navedena braća i nisu jedini čija bi imena trebalo javno obznaniti u popisu odgovornih.

PS. I koliko je tih "privatizacijskih" ugovora do sada raskinuto, a posebno ako znamo da je skoro 90% privatiziranog išlo sa više ili manje nepravilnosti - nezakonitosti..... Tko bi ono trebao biti odgovoran?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci