Tagovi

Pro-kosorski "spin" i linija manjeg otpora

Posljednjih dana su pažljiviji pratitelji hrvatskih medija svjedoci još jedne transformacije tako tipi?ne za Hrvatsku u posljednja dva desetlje?a. U samo nekoliko mjeseci nakon iznenadnog stupanja na dužnost, Jadranka Kosor se od Sanaderovog ružnog pa?eta pretvorila u prekrasnog labuda. Više je nitko ne naziva "Suzanom", bezli?nom vojnikinjom Partije i izbornom kantom za napucavanje, a umjesto toga joj se sve više tepa kao spretnoj politi?arki, mudroj državnici i hrvatskoj Lady Thatcher.

Ono što bi u svemu tome trebalo biti najfascinantnije jest to da Kosor nije ništa šarmantnija, sposobnija i pametnija nego što je bila prije 1. srpnja 2009. godine, ali se njena percepcija u potpunosti promijenila. Da stvar nije u potezima koje je povukla, odnosno nekakvom kopernikanskom zaokretu u odnosu na politiku svog prethodnika? Odgovor na to pitanje je negativan. Oni, bilo da je rije? o pregovorima sa Slovenijom, selektivnom razotkrivanju korupcijskih afera i puštanju da "institucije pravne države rade svoj posao", odnosno žrtvovanju kompromitiranih suradnika, predstavljaju ništa drugo do kontinuitet Sanaderove politike.

Razlog za nagli skok Jadranke Kosor na pijedestal rezerviran za ljubimce hrvatske javnosti, odnosno Sedme sile, je otprilike isti onakav kome je Zoran Milanovi? dugovao svoj medeni mjesec na ?elu SDP-a. Kosor je samim time što je zamijenila Sanadera do?ekana kao spasiteljica, a njen dolazak shva?en kao epohalna promjena nabolje, iako tek treba pro?i neko vrijeme da se vidi ima li za to pokri?a.

Još važniji razlog zbog kojeg je Kosor postala mezimica javnosti jest u specifi?nim okolnostima u kojima se Hrvatska trenutno našla, a koja predstavljaju plodno tlo za pro-kosorski "spin". Globalna recesija je i posljednjeg skeptika uspjela uvjeriti da je zemlja u dubokoj ekonomskoj i politi?koj krizi, a vladaju?a garnitura se jednostavno potrošila, isto onako kao i krediti kojima je kupovan socijalni mir i glasovi pred izbore 2007. godine.

Dakle, svima, pa i najvjernijim hadezeovskim pravovjernicima, je postalo jasno da Hrvatska više ne predstavlja najbolji od svih mogu?ih svjetova, te da se nešto zbilja mora mijenjati, što uklju?uje makar i djeli? vladaju?e garniture. Jedino je pitanje bilo kakve bi to promjene trebale biti i na koji se na?in trebaju provesti.

Na samom po?etku je postalo jasno da odgovor na to pitanje ne?e biti prijevremeni parlamentarni izbori. SDP i ostatak opozicije je, zapravo, sada vrlo sretan zbog toga što 2007. godina nije došao na vlast, te što ne mora provoditi bolne budžetske, socijalne i druge rezove na koje je prisiljena Kosor, odnosno radi kojih je Sanader radije pobjegao s premijerskog položaja nego da ga povezuju s ekonomskom kataklizmom. Milanovi?u i njegovoj stranci bi bilo daleko ugodnije da se izbori održe za dvije godine - tada bi se ekonomija trebala oporaviti, EU postala jako blizu i više ne bi bilo potrebe za bira?ima neugodne politi?ke poteze. Ra?un za njih bi se ispostavio Kosor i njenoj vladi, a novi vlastodršci, kao i uz njih vezane interesne grupe, bi se tako mogli namiriti iz bogate državne trpeze ili barem imati uvjerljivi izgovor za neispunjena obe?anja.

Takva linija manjeg otpora - koja predstavlja konstantu SDP-ove politike od 1990. godine (a i ranije, ako se ra?una njegova eskahaovska prošlost) - je, pak, sasvim u skladu s daleko proširenijim raspoloženjem sveukupne hrvatske javnosti, odnosno op?enite nesklonosti prema bilo kakvim neugodnim, bolnim, uznemiruju?im i riskantnim potezima. Odraz takvog konformisti?kog raspoloženja - oli?enog u svim onim kavanskim buntovnicima koji verbalno tjeraju HDZ na svakojake adrese, a na dan izbora ostaju kod ku?e - se može vidjeti i u medijima, koji sve više sugeriraju zaklju?ak da je najbrži i "najelegantniji" na?in za nekakve velike promjene u Hrvatskoj onaj koji ne bi zahtjevao formalnu smjenu ove vlasti.

Naime, zašto se mu?iti s nekakvom opozicijom i izborima, odnosno pratiti nekakvu kampanju, pisati izborne parole i odlaziti na birališta kada se ista stvar daleko brže i jeftinije može izvesti unutarnjom transformacijom vladaju?e stranke? Zašto riskirati s evidentno nesposobnim i precijenjenim Milanovi?em kada se, eto, Kosor prikazala kao "pravi igra?", odnosno "odlu?na i hrabra državnica" spremna na za po HDZ donedavno nezamislive poteze? Kada se svemu tome doda da je ona žena, a još k tome po nekim apokrifnim navodima i "ne?iste krvi", nije teško shvatiti zašto su mnogi salonski liberali i ljevi?ari - pogotovo oni u establishmentskim medijima - odjednom pronašli "politi?ke korektne" razloge da postanu njeni najvatreniji fanovi.

Takva linija manjeg otpora, uostalom, i nije neka posebna inovacija na hrvatskoj politi?koj sceni. Krajem 1990-ih je istu ulogu velikog pro-europskog, pro-zapadnog i liberalnog spasitelja Hrvatske iz autoritarno-balkansko-tvrdolinijaškog i "turbohadezeovskog" ultranacionalisti?kog blata igrao Tu?manov šef diplomacije Mate Grani?. Nekoliko godina kasnije ?e je daleko uspješnije odigrati Ivo Sanader, odnosno dovoljno dobro da ga pred izbore 2007. godine podrže mnogi deklarirani ljevi?ari koje je prije toga bilo teško zamisliti uz slova "HDZ".

Upravo iskustva vezana uz prethodnika današnje premijerke, odnosno kona?ni rezultati vlasti koje je on održavao uspješnim "spinom", govore da se današnjoj "preporo?enoj" vladi mora prilaziti s daleko više opreza nego što ga pokazuju novostvorene armije kosorofila.

Komentari

Mi naprosto nismo plodno tlo

Mi naprosto nismo plodno tlo za jednu tatchericu. Prije smo tlo za inverznu tacericu. Tatcerica je bila ta koja je smanjivala drzavnu potrosnju i sveukupni utjecaj drzave u ukupnoj ekonomiji.

kod nas je situacija obrnuta. plebs jos nije shvatio da smo skupa sa neovisnoscu izabrali kapitalizam, drustveno uredjenje u kojem se zivotne prilike sredjuju preko trzista. hrvatski plebs ocito jos nije svjestan ozbiljnosti i slozenosti situacije, kao sto ni devedesete nije bio svjestan sta znaci biti siromasnije trziste od 4,4 mio stanovnika.

Naime, u svakoj situaciji u kojoj na povrsine izlaze sve one negativne strane trzisne ekonomije zaziva se drzavu. drzava bi trebala ovdje, drzava bi trebala ondje... Tako vec posljednjih 20 godina, u kojemu je raslojavanje uhvatilo svoj zamah i sada ulazi u svoj finis, a ista ta drzava je omogucavala to stanje.

U hrvatskoj postoji jedna paradoxno-shizofrena situacija, svjedocimo o necunkovitoscu, korupciji i manjku kapiciteta vladajucih i nad time se cudimo, dok u isto vrijeme zazivamo iste te ljude, odnosno drzavu koju ti nose obnasanjem duznosti, da nas spase "troskova trzisne ekonomije".

No to nije nista posebno za hrvatsku, vec je rezon u dosta tranzicijskih drzava.

postoji negativna percepciji plebsa o kapitalizmu buduci su ljudi razocarini tranzicijom i trzisnim rezultatom tranzicije na jednoj strani. na drugoj strani unatoc svijesti o korupciji i neucinkovitoscu u vladi i upravi istu se zaziva da regulira i intervenira, buduci se navedeni drustveni rezultati shvacaju kao "preskupi i prenegativni".

Dakle plebs zapravo zmiri na jedno oko, i briga ga kakva je vlada dokle god mu ova moze dati nadu da je u stanju nositi se situacijom.

Tko je glasao

Tatcherica je konzervativka

Tatcherica je konzervativka a Blar je neoliberal.To nije isto.Odnosno, Tatcherica je bila vrlo zestoka pri slamanju otpora i izvukla UK iz bankrota. Blaru je bilo lakse jer je sindikat evoluirao od kvazimarksizma u nesto ozbiljniju organizaciju.Naprosto su shvatili da je inzistiranje na odrzavanju neprofitabilnih radnih mjesta i vjecno saniranje iz novcanika svih ostalih neodrzivo....
Nama na zalost trenutno treba netko kao Tatcher jer smo propali kao samoodrziva ekonomija, a da bi stigli do nekoga kao Blair.
Milanovic je nesto pricao o tzv. trecem putu pred izbore, ali je on pre plitak za takve zaokrete.
Ljubo Jurcic je slusao predavaje McTiguea ali se ne primjecuje u njegovim savjetima da je bilo sto shvatio.
Znaci najebali smo u svakom slucaju, osim ako Kosorica ne iskoristi podrsku SAD, i EU pri vadjenju korupcijskih leseva sakrivenih u ormare.
Tamo gdje vozac busa ( uz stovanje svim zanimanjima) ima vecu placu negu srednjoskolski profesor matematike, tesko da se treba nadati nekom napretku.

Tko je glasao

promjene koje nama trebaju

promjene koje nama trebaju trajati će daleko duže od dvije godine ili jednog mandata jedne vlade

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci