Tagovi

Priručnik za razvoj poduzetništva

Prenosim objavu priručnika za razvoj poduzetništva koji su pripremili Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) i Udruga za promicanje individualne slobode “Iustitia” zajedno sa tekstom objave. Ovaj priručnik od 50-tak stranica predstavlja osvježenje na domaćoj ekonomskoj i političkoj sceni i nudi stvarnu alternativu u smislu potrage za izlaskom iz krize:

U 23 godine postojanja suvremene hrvatske države, bili smo svjedoci strašnih posljedica nepromišljenih i neuspješnih intervencija državnog monopola sile u mnoge sfere života hrvatskog društva, a posebno u gospodarstvo. Porezno opterećenje u Hrvatskoj jedno je od najvećih na svijetu, radno zakonodavstvo preuzeto iz sustava samoupravnog socijalizma jedno od najrigidnijih u Europi, a glomazan aparat državne uprave iznimno je birokratiziran i neučinkovit.

Država tako svojim politikama sustavno guši i uništava najmanje poduzetnike, kojima je i u najslobodnijim tržišnim uvjetima teško pokrenuti uspješan biznis koji će stvarati (a ne samo redistribuirati) bogatstvo, nova radna mjesta i omogućavati pojedincima da žive od plodova svoga rada, a ne od socijalnih davanja.

Devastirajući rezultati ovakvih intervencionističkih ekonomskih politika očituju se poglavito u visokom stupnju nezaposlenosti, sve manjem privatnom sektoru i smanjenoj proizvodnji, te sve većem zaduživanju središnje države i proračunskom deficitu. Dodamo li navedenom činjenicu da socijalni transferi danas predstavljaju 54% hrvatskog proračuna dok dodatnih 19% čine naknade za zaposlene u javnom sektoru, ostaje nerazumljivo kako dobar dio hrvatske intelektualne i političke elite krivca za stanje u našem društvu može vidjeti u liberalnom kapitalizmu koji u Hrvatskoj zapravo nije nikada ni zaživio.

Glasni zagovornici snažne socijalne države kao da odbijaju vidjeti da upravo državna kontrola i sveprisutnost koče napredak i blagostanje društva. Svojom populističkom mantrom o snažnoj regulaciji privatnog sektora i visokim porezima oni guraju društvo u opasnu padajuću spiralu loših i sve gorih državnih intervencija iz koje je sve teže i teže izaći.

Najbogatiji i najkorumpiraniji u ovom sustavu najbolje prolaze upravo zato što imaju kapital kojim lakše podnose masivno oporezivanje i regulaciju dok birokratske prepreke nerijetko preskaču “podmazivanjem” određenih državnih službenika. To im omogućuje održavanje oligopola njihovih poluuspješnih kompanija koji bi se u sustavu liberalnog kapitalizma urušio pred boljim konkurentskim idejama i uspješnijim poduzetnicima.

Uočavajući ove tendencije u Hrvatskoj i proučavajući primjenu ideja ekonomske politike liberalnog kapitalizma koje leže u osnovama Austrijske škole ekonomike u nekim drugim europskim državama poput Estonije, Švedske i Slovačke, Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) i Udruga za promicanje individualne slobode “Iustitia” kroz ovaj priručnik predlažu zaokret od neuspješnih i propalih intervencionističkih ekonomskih politika hrvatskih vlada te daju pregled konkretnih makroekonomskih mjera i prokušanih metoda za oslobađanje gospodarstva i postizanje prosperitetnog društva.

Također, čitateljima se nudi i niz mikroekonomskih savjeta za pokretanje vlastitog posla u postojećim nepovoljnim uvjetima kako bi se poduzetnicima što više olakšalo poslovanje i potaklo ih se na pretvaranje vlastite poduzetničke ideje u uspješan biznis te tako što prije pokrenuo rast privatnog sektora i smanjio utjecaj države na gospodarstvo.

Priručnik možete preuzeti ovdje u PDF formatu

Komentari

Daj malo stani na zemlju...

U svjetlu famoznih ustavnih promjena promotrimo.
U 23 godine postojanja suvremene hrvatske države, bili smo svjedoci strašnih posljedica nepromišljenih i neuspješnih intervencija državnog monopola sile u mnoge sfere života hrvatskog društva, a posebno u gospodarstvo. Porezno opterećenje u Hrvatskoj jedno je od najvećih na svijetu, radno zakonodavstvo preuzeto iz sustava samoupravnog socijalizma jedno od najrigidnijih u Europi, a glomazan aparat državne uprave iznimno je birokratiziran i neučinkovit.
Država tako svojim politikama sustavno guši i uništava najmanje poduzetnike, kojima je i u najslobodnijim tržišnim uvjetima teško pokrenuti uspješan biznis koji će stvarati (a ne samo redistribuirati) bogatstvo, nova radna mjesta i omogućavati pojedincima da žive od plodova svoga rada, a ne od socijalnih davanja.

Pogledaj samo: http://hr.wikisource.org/wiki/Ustav_Socijalisti%C4%8Dke_Federativne_Republike_Jugoslavije_(1974.)
i to redom clanke 64-68, pa 78-83, medutim recimo da je u clanku 68 kondenzirano ono sve bitno. Naime, u ove 23 godine mi smo ustvari svjedoci ogromnih promjena na bolje. Nismo zadovoljni (nisi zadovoljan)? Pa i nismo, medutim nije rijec o nekakvim sitnim promjenama, vec o povratku u civilizacijski krug - doslovno. Sama ta cinjenica vec je velika stvar.
U normalnim drustvima samo manji dio ljudi je poduzetnicki aktivan (sitni postotak), posebno u smislu visoke uspjesnosti u poduzetnistvu. Poduzetnistvo se svgdje njeguje i pazi kao nesto iznimno vrijedno. Kod nas je ono prije smo tih par desetljeca doslovno bilo onemoguceno - ustavom i zakonom onemoguceno. Sto sad ocekivati?
Prije sevega treba biti svjestan tog raskoraka.

Drugi raskorak je i u samom kapitalu.
Zapad, svijet je svoje kapitalne rezerve i jos znacajnije prakse razivjao desetljecima i vise. Mi bi ga sad odmah imali, a nakon pola desetljeca sustavnog zatiranja svega toga naprosto je nemoguce da sad odjednom to postoji kao normalno i raspolozivo. Cijena za skretanje i stranputicu naprosto postoji.
Iz pozicije 20tak i kusur godina, napredak je stoga ogroman, nepovratan.
To sto nismo zadovoljni kako i sam izrices, ustvari je jos veci napredak, stoga sam i ja medu nezadovoljnicima (ali sa ovom napomenom koju sam i dao).

Tko je glasao

evo jedan lik koji je

evo jedan lik koji je pobornik austrijske škole i misli da tržišni odnosi rješavaju sve. a onda se je država grubo upetljala u njegov biznis i njegove slobode i tržišne odnose. zbog ovakvog ponašanja bi SAD mogli propasti. zar ne? petljaju se u tržišne odnose, ukidaju slobodu, pojedinac gubi slobodu izbora.

http://www.jutarnji.hr/ross-ulbricht-na-njegovu-silk-roadu-uz-jedan-klik...

nadam se da kod ovog slučaja možemo potvrditi da država ima smisla, i represija i reguliranje toga što može na tržište a što ne i da država ima i puno pozitivnih stvari. ono oko čega se možemo dogovoriti jest količina upletanja države i područja gdej se ona mora petljati više a gdje manje. ne more biti da država mora štiti privatnu imovinu ali ne i zdravlja i živote ljudi.

kad god počme s lijeva priča o pravu na zdravstvenu zaštitu i dostojanstven život libertarijanci počmu pričati o gulazima iako to nije namjera. ko ako daš za liječenje ili školovanje jedina posljedica može biti smrt i teror. dosta je tog moralizatorskog upilavanja, jer vidimo kakva zla rade i oni što misle da tržište rješava sve pa si dozvoljavaju slobodu da prodaju oružje drogu i naručuju ubojstva.
i austrijski putevi svile mogu dovesti do terora i užasa.
da stvari krenu naopako i naprave užas od ljudskih života to nije privilegija samo nekih ideologija, svaka se može izokrenuti u katastrofu.

Tko je glasao

Lik je definitivno kriv za

Lik je definitivno kriv za naručivanje ubojstva i krađu poput amazon accounta ili povrede autorskih prava, ali ruku na srce nije to nikakva odlika libertarijanstva, niti je to pokazatelj tipa "eto kako izgleda libertarijanska utopija". Krađa i ubojstava je bilo, ima i bit će u bilo kojem društvenom sustavu.

Dapače, budimo pošteni pa na jednu stranu stavimo sva ubojstva, silovanja i pljačke koje su učinjene u ime država (pogotovo onih sa socijalnim ciljevima), a na drugu stranu ona koja su učinjena od strane kriminalaca-pojedinaca pa ćemo vidjeti pravo stanje stvari. Države su kroz povijest od leševa gradile planinske lance.

Što se tiče droge, ilegalnog oružja i lažnih dokumenata, za to ne bi trebao snositi nikakve krivnje. Kriminalizacija droge omogućuje posao mafiji, nošenje oružja je prirodno čovjekovo pravo, a dokumenti su ionako izmišljotine država radi lakše kontrole stanovništva. Ne vidim tu nikakve moralne dileme.

Prije mi se čini da se cijela priča najviše želi iskoristiti protiv Bitcoina kao alternativne valute, jer je poznato da su alternativne nezavisne valute, zajedno sa plemenitim metalima, najveća kost u grlu vlastodržaca. Ovo je uvod u kriminalizaciju Bitcoina.

Kao da se zločini ne financiraju klasičnim papirnatim novcem, zar ne ;-)

Za kraj, libertarijanci ne obećavaju savršeno društvo jer takvo što ne postoji niti može postojati, ali libertarijanska vizija društva je sigurno bolja od ove koju smo trenutno prisiljeni živjeti.

Tko je glasao

Ovo je uvod u kriminalizaciju

Ovo je uvod u kriminalizaciju Bitcoina.
A kako je to moguće samo u medijskom, a ne u pravnom smislu, tako će to na kraju ispasti ona poznata "za dobrim konjem se prašina diže!".

Tko je glasao

A kako je to moguće samo u

A kako je to moguće samo u medijskom, a ne u pravnom smislu, tako će to na kraju ispasti ona poznata "za dobrim konjem se prašina diže!".

Treba samo pričekati. Medijska priprema terena je ekvivalent vojnoj artiljerijskoj pripremi. :-)

Pravni udar tek slijedi.

Tko je glasao

"Pravni" udar je već bio, ova

"Pravni" udar je već bio, ova blokada sljedeće generacije HW...

Tko je glasao

Priča iz života

Vjerovao sam u ovu državu. Prodao svoje plovilo i kupio od hrv.carine plovilo za posao ugostiteljstva. Osnovao d.o.o. Položio ispit za ugostitelja. Predao molbu za koncesiju na pomorskom dobru. Odbijen.Žalio se ministarstvu.Odbijen.Nakon dvije godine ponovo molba.Odbijen, Odbijen i u minstarstvu. U međuvremenu tri su veća plovila dobila koncesiju. Jasno bio bi zaposlio sebe i tri djelatnice. Konačno nakon 7 godina odustao od posla. Pa htio registrirati plovilo i prodati ga. Ne može promijenili su zakon. Pa kad sam našao zakonsku mogućnost da se plovilo registrira, od 12.2011. čekam dopis ministarstva, koji neće da odgovori zbog moje političke orjentacije i kritika. Evo, danas 7.10.2013. uoči 8.10. 2013, a nakon 10 godina bezuspješnog biznisa država- odnosno vlast ne čini ništa, što bi po svim zakonima trebala učiniti, a zbog toga i postoji. Ili ne?
Savjetujem, svima koji misle ući u posao, a pošteni su, da od toga odustanu sve dok ovu državu vode ljudi kao u zadnjih 23. godine. Ovakva će Vam država izvući i zadnji ušteđen novac i baciti Vas na marginu društva.
A i ovaj koji se vozi avionom u privatne svrhe, odnosno njegov kabinet, nikad se nije udostojio da odgovori na moj predmet. Više On ima veze s Marsom, nego s građanima koje kao zastupa.

Tko je glasao

Linić kaže da su za sve krivi

Linić kaže da su za sve krivi ljudi poput tebe. Dao vam je 7-8 milijardi kuna, a vi privatnici ništa. Ne otvarate radna mjesta...tc tc :-)

Možeš li ti to vjerovat?

Zapravo, kad čovjek malo sve stavi na hrpu, imam dojam da ova država zapravo postoji zbog ljudi zaposlenih u državnoj službi i javnom sektoru plus pridružene interesne glasačke skupine. Sve je podređeno njihovom boljitku, nauštrb svih ostalih. Oni su "opće dobro" :-)

Mi ostali smo kmetovi koje država treba eksploatirati. Resurs u vlasništvu države.

Tko je glasao

E libzzz, libzzzz....

Linićev potez poklanjanja love od zdravstva poduzetnicima može se kritizirati s brojnih aspekata, pa je Liniću doista bolje da čkomi po pitanju optužbi, ali s druge strane bilo bi smiješno da nije žalosno gledati kako su se na stražnje noge digli poduzetnici, posebno oni koji se vole naslikavati u prvim redovima HUPovih parada, da, upravo oni koji su najviše profitirali od Linićevog glupavog poteza, da upravo oni koji vurclaju najveće poticaje i kojima se otpisuju najveći porezni dugovi. Da podsjetim, da, upravo takvima i u kriznim godinama raste profit i sve im je teže držati namreškano zabrinuto čelo pred kamerama.

Fantom, ne daj se nasanjkati od ovih korporativnih plaćenika a la libzzz :P Istina jest da su si lovu pospremili u džepove i nisu s njom učinili ništa konstruktivno po pitanju povećanja poduzetništva u smjeru otvaranja radnih mjesta, što, priznat ću, samo potvrđuje činjenicu koliko je Linićeva mjera od samog početka bila idiotska jer je doista naivno vjerovati da naše veliko poduzetništvo pokreće išta drugo osim grabeži za profitom.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postoje ti neki B-filmovi po

Postoje ti neki B-filmovi po svijetu gdje su ove scene moguće, to što isti dan Linić veli i ovo Josipovićevo:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/cestitke-drzavnog-vrha-povodom-dana-n...
Ljepota naše domovine i vrijednost naših ljudi temeljni su kapital da se, sada i kao punopravna članica Europske unije, razvijamo kao gospodarski uspješna i socijalno pravedna država. Da bismo u tome uspjeli, važno je da izgrađujemo suglasje o temeljnim pitanjima naše budućnosti, da potičemo rad i kreativnost, samopouzdanje i optimizam.

Nisu horrori, drugačije se zovu, uzori su im 1984 i onaj film di su izludili lik kojeg tumači Jim Carrey.

Tko je glasao
Tko je glasao

U mojoj priči

Upravo su Linićevi igrači u ovoj priči iz HDZ-a(formalno), a zadnje dvije godine iz SDP-a glavni kočničari, ili akteri ove priče.Inače, On,Linić je dao krupnim igračima novac, a sitnima je zagorčao život.
Točno je da je sve podređeno njihovom boljitku, kao i boljitku poduzetnika, koje je stvorila politika, ali opet na teret većine koja puni proračun.
Ukrali su nam državu, i budućnost naše djece.

Tko je glasao

Točno je da je sve podređeno

Točno je da je sve podređeno njihovom boljitku, kao i boljitku poduzetnika, koje je stvorila politika, ali opet na teret većine koja puni proračun.
Ukrali su nam državu, i budućnost naše djece.

Nisu nam ukrali državu jer nam ne mogu ukrasti ono što nikad nije bilo i što ne može ni biti naše. Država nije tu radi nas, već smo mi resurs u rukama vlastodržaca, a država je instrument koji im sve to omogućuje i olakšava. Mi ne možemo dovesti državu u stanje u kojem će ona funkcionirati u našu korist, stoga se moramo pokušati oduprijeti njenom uplivu u naše živote. Promjena percepcije države kao potencijalnog rješenja u percepciju države kao izvora problema korak je prema rješenju.

Tko je glasao

Obzirom da je Finska spomenuta više puta

evo jednog meni zanimljivog osvrta na priču jedne države i jedne kompanije. Malo povijesti, malo domoljublja, malo business-a, malo tehnike i malo perspektive vezano uz značaj etike u uspješnim pričama koje prepričavamo i koje ćemo vjerojatno i dalje prepričavati o Finskoj.

Tko je glasao

Slijedi offtopic komentar

Jedan (vrlo kratak) trenutak razmišljao sam da li linkati originalni web doživljaj. Ne znam jesam li prestar ili slabog vida, ali njihov način označavanja linkova u tekstu (posebno kad čitam na mobu) i one ogromne plutajuće slike potpuno mi uništavaju užitak čitanja. Jesam ljubitelj forme, ali nekako mi njihova uništava sadržaj. Naravno, o ukusima... :)

Tko je glasao

Iskreno, nije samo zbog

Iskreno, nije samo zbog parallaxa, nego zbog izvora informacije.

Kao da kažeš da izlet na Krk nije koštao niti lipe, a ne preneseš da si citirao Jutarnji. :-)

He, he, šalim se naravno, ali ono što je Wired u IT-u je ono što je u ... a ono, nemrem se sjetit... ;)

Nego, ok MeeGo, to je sustav kojem je jedina namjena bila dignuti prodajnu cijenu Nokie. Ali ne spominje se da je Nokia bila u vlasništvu najrobustnije i najkvalitetnije razvojne softverske platforme na svijetu. Što je najljepše, upravo je na toj platformi zasnovan KDE, drugo najpopularnije grafiko sučelje u svijetu (M$ Windows je najpopularnije).

Tko je glasao

Microsoft je pružio šapu na

Microsoft je pružio šapu na Nokiu još prije petnaestak godina. Kako Finci ipak, za razliku od nekih drugih, imaju očito neku strategiju razvoja dulju od 2 tjedna, iskoristili su to vrijeme za pripremu na ovu ipak gorku tranziciju i doček na noge.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Na stranu

međukorporacijski odnosi, meni su jednostavno impresivne opisane tranzicije, međusobni odnos kompanije i države, mogućnost da izvorne ideje i inovacije u pravom okruženju transformiraju cijelu državu i konačno da kompanija i na (često neizbježnoj) silaznoj putanji životnog ciklusa ne bude ogorčeni gubitnik nego sijač novog i možda još snažnijeg ciklusa poslovnog i tehnološkog razvoja države.

Možda je usporedba sasvim pogrešna (drugi sektor, drugi omjeri, druge realnosti...), ali u našim vlastitim pričama pada mi recimo na pamet Pliva i razmišljanje kako bi ta priča završila da su je pisali Finci.

Tko je glasao

Edgar - Izrabljivač radnika

Prilažem raspravi još jedan mali uradak na youtube kanalu Iustitia TV:

Edgar - Izrabljivač radnika

Video opisuje razarajući mehanizam minimalnih plaća i način na koji on stvara nezaposlenost. Postavlja se pitanje koliko je ljudi u Hrvatskoj spremno skinuti svoje ideološke naočale i podržati ukidanje minimalne plaće?

Tko je glasao

tja. evo bio vrijedan i

tja. evo bio vrijedan i procitao... za one kojima se ne da citati, ukratko, kula strazara, sa kojom ovo "osvjezenje" dijeli i broj iole razradjenih prijedloga. ja sad stvarno ne znam jesam li glasni zagovornik snazne socijalne drzave, ali sam zagovornik da kad te netko za neki posao plati, da to napravis kako spada, ili da ne uzimas taj posao. ono, osnove poduzetnistva - poslovna etika, integritet, odgovornost i tako to. autori su sigurno culi za to (pa ne gase se o tim idealima), a kad ih treba primjenit u praksi, njente, nada, zero? bilo tesko elaborirat predlozene mjere sa kojom brojkicom? pa bokte nema niti jedne jedine. da se bar ima odokativna ilustracija o efektima tih mjera, tipa vauceri za skole, oko 1200kn mjesecno trosak skolovanja ucenika, 85% pokriva drzava, 200kn placa roditelj. draga gospodo, balkan je vec poodavno podrucje na kojem je prodavanje ublehe bio posao snova, i svatko tko je imao prilike imat posla s tim moze ublehu skuzit na kilometar. zajebali ste financijera, i odradili posao od one stvari (ili ga boli kiki za sto je dao lovu, bas onako u duhu vrijednosti koje se reklamiraju). jedno se prica, drugo se radi...

e jes, fali samo jedna mala sitnica.
Dakako, uz uvjet da demokratski izabrani politicari hoce i znaju preuzeti odgovornost prema poreznim obveznicima, ne samo sadašnjim, vec i buducim...
dakako. danas popljujes neku mjeru (recimo bezuvjetni dohodak) kao kretensku jer bi sljakala pod uvjetom da je realnost drukcija, a sutra puknes svoj niz mjera koje ce super radit, uz, dakako, uvjet da je realnost drukcija. doublethink u praksi. odradis nesto sitno (provedes referendum, napises listu zelja) i onda se magicno pojavi neko tko to sve provede u stvarnost. ne vidim bas da postoji (ili ce skoro postojati) politicka opcija koja bi pokrenula mjere koje se predlazu, a onda ostala na vlasti da tu mjeru i provede. ma nema veze, ak je ideja dobra, realnost je nebitna.

ono sto nikako ne mogu prokljuvit je koji je smisao prodavanja brenda (prvih 10tak strana). jel se to kao gradi baza vjernih kupaca? stvarno mi je nejasan taj mentalni sklop gdje si izaberes brend, i onda se ZNA sta ti mislis, isto tako se ZNA sta misli i onaj koji bi imao i par primjedbi (il si s nama il si protiv nas, i on dobije brend automatizmom), i cemu onda rasprava kad se sve zna (mos si mislit). ak to nije ideolosko tupilo onda ne znam sto jest. ljudima koji razmisljaju svojom glavom je bitno dal je tenisica udobna, a ne dal pise nike ili adidas. hej, ali pitanje jel bolji nike ili adidas je mnooogo zanimljivije (s prakticnim ucinkom apsolutne nule).

pa onda imamo bisere poput:
U Švedskoj nije socijalni grijeh biti pametniji od ostalih, kao što je to u postkomunističkim zemljama.
mila majko :)
Drugim riječima, potrebno je uvesti jedinstvenu (proporcionalnu) stopu poreza na dohodak i dobit do maksimalno 15% (kao regionalni i
lokalni izvor proračunskih prihoda).

prebrojali flase na stolu i eto brojkice? btw flat tax + osobni odbitak = progresivni porez s dva razreda, tak da ga nema ni estonija. poznavanje materije je evidentno.
Cjeloživotno učenje, posebno razvoj svijesti pojedinaca o važnosti neformalnih oblika obrazovanja, kao što je primjerice e-obrazovanje, od presudne je važnosti za privatno poduzetništvo.
inace me zivo zanima sto bi to bilo e-obrazovanje? ak drzim udzbenik u ruci onda je to obrazovanje, ak citam s kompa onda je to e-obrazovanje? ko e-hoce da se e-obrazuje, moze i e-sad, a ko e-nece, nikakve e-palamudije mu e-nece pomoci. ako poduzetnik smatra da je neki neformalni oblik obrazovanja (sta bi to bilo, diploma mill?) njemu prihvatljiv, onda ce takvog i zaposlit. sta drzava ima s tim, osim da nekom odradi besplatnu reklamu?

kao jedan od najvecih problema poduzetnistva (i rijetka konkretna stvar) navedeno je otvaranje tvrtki i 10 keka temeljnog kapitala. jel vi mene jebete? mijenjate tvrtke ko carape pa je otvaranje bas onako velik utrosak vremena? o placanju poreza po izdanoj fakturi ni rijeci. o izboru vrste reketarenja (doo vs obrt), nemogucnosti udruzivanja po zelji (ak imas love, imas i slobodu) ni rijeci. 10 keka vam odokativno izadje prvih godinu dana troska tvrtke, bas je onako u poduzetnickom duhu uletet u posao a da nemas blage kako ces prezivjet bar godinu dana.

Detaljniji popis mjera fiskalne discipline dostupan je u posebnom dokumentu.
moze link, nisam nasao.

Među rigidnim odredbama na tržištu rada potrebno je ukinuti i onu prema kojoj poslodavac, koji je radniku dao poslovno uvjetovani otkaz, šest mjeseci ne smije na istim poslovima zaposliti drugog radnika
s ovim se u praksi ukidaju vrste otkaza. problem to napisati?
Treba ukinuti odredbu po kojoj poslodavac, obvezan kolektivnim ugovorom, ne smije radniku odrediti nižu plaću od iznosa određenog kolektivnim ugovorom
svi ugovori su jednaki, a neki su jednakiji od drugih. ili ogranici sto moze biti u kolektivnom, ili ga ukini. al ak je na snazi, izvoli postovati potpisano. ocito postivanje ugovorenog za neke vrijedi, za neke ne vrijedi.
Prvi korak koji poduzetnik mora napraviti jest zatražiti ponudu poduzeća koje pruža usluga poslovnog savjetovanja, po mogućnosti sa značajnim referencama.
a poduzece se zove? problem skrpat 10 keka za temeljni, al calnut za iso nije.

Tko je glasao

Slažem se

s dobrim dijelom primjedbi koje iznosiš (posebno o nedostatku konkretnosti u dokumentu koji se zove priručnik). Ipak uzimam u obzir i relativnu skromnost takvog naziva u odnosu na recimo dokumente s ambicioznim nazivima "strategija" ili "strateški okvir" kojima barata državna vlast, a koji su sadržajno podjednako neodređeni.

No kad zanemarim ideološki marketing u tom dokumentu (koji nastojim ne doživljavati), ipak uočavam opetovanu korisnu (a poslovično neprihvaćenu) poruku da doista postoje kvalitetni modeli koje su već na najširoj državnoj razini s pozitivnim učinkom primijenile države različitih profila i da nema posebne potrebe izmišljati toplu vodu. Strategija za kojom naša država traga trebala bi se odnositi na razmatranje primjenjivosti tih isprobanih modela, analizu mogućih učinaka i opredjeljivanje za onaj model za koji smatra da je dugoročno naprikladniji za hrvatske građane i državu.

Pri tom mi je sasvim logično da će država mnogo suvislije upotrijebiti svoju energiju u aktivnom dovođenju same sebe u stanje koje je odabrala/najavila građanima i gospodarstvu, nego razmatrajući što bi i kako poduzetnici trebali raditi da državi osiguraju potreban prihod i upličući se direktno u taj proces. I čini mi se sasvim prirodno da bi u tom procesu doista moglo biti iznimno korisno da se država u skladu s odabranim modelom obrati za stručnu pomoć onima koji su te modele u praksu već sprovodili kod sebe.

Sasvim suprotno tome, zbog drastičnog izostanka spremnosti da sebe dovede u red, naša država smišlja načine kako da upravlja tržištem ne bi li ono osiguralo nužnu vrijednost za njeno namirenje. U trenucima panike hvata se podjednako naglih povećanja poreza i ukidanja do jučer propovijedanih poticaja, a sve uz istovremeno riskiranje gubitka upravo onih sredstava koja su predviđena za poboljšanje funkcioniranja države u nesuvislom sukobu s EK.

Mene recimo kao malog poduzetnika užasavaju procesi poput predstečajnih nagodbi (doživljavam ih kao najgori oblik intervencionizma u kojem čak i socijalna država trpi u korist nekonkurentnih i često kriminalnih poduzetnika koji nisu ispunjavali svoje zakonske obveze, a sve koristeći svoje zaposlene kao taoce), opterećuje me zbrčkana regulativa i neučinkovita, a opet glomazna i skupa državna uprava, zbunjuje me nesuvislo lutanje države u poreznoj politici (pa tako ne znam hoće li sutra neki porez biti 1% ili 99% i hoće li biti primijenjen i retroaktivno, poništavajući moje ionako nategnute financijske konstrukcije) kao i neznanje hoće li nešto što je do jučer bilo protuzakonito sutra biti legalizirano da se malo nadopuni državni proračun.

Država, umjesto da osiguravanjem stabilnog okvira nužnog za razvoj tržišta ispunjava svoju korisnu ulogu - pa i onu socijalnu, funkcionira kao nelojalni konkurent gospodarstvu i građanima, koji ima jedinstvenu moć sve vlastite propuste prema potrebi od tog gospodarstva i građana naplatiti, kad treba i nenajavljenim radikalnim promjenama "pravila igre".

U tom smislu i ovakve priručnike držim dobrodošlom kritikom države koja vlasništvom nad gospodarskim subjektima održava netržišne monopole, koja pogoduje dijelu poduzetnika kreiranjem i dodjeljivanjem poslova s državom po sasvim netržišnim kriterijima i koja kontinuiranim otporom racionalizaciji državne uprave sama guši socijalnu državu čiji je proklamirani neprijatelj neoliberalni kapitalizam.

Zajednički nazivnik mana socijalističkog i neoliberalnog modela je po mom mišljenju neetičnost pojedinca pa i cijelog društva. U društvu uništene etike niti će biti održive socijalne države niti humanog neoliberalnog kapitalizma.

Tko je glasao

DOBRODOŠLA ANALIZA/POZIV NA RASPRAVU

Jako mi se sviđa analiza CEA/IUSTITIA ne zbog toga što se apsolutno slažem s svim izrečenim, već stoga što ,po meni,predstavlja, odličnu podlogu za raspravu o tomu kakvu zemlju, ekonomiju, obrazovanje i budućnost želimo.

Ono što mi, uvjetno rečeno,smeta, jer ne ide u meritum stvari, već se nameće kao ideološki kriterij (a to je za poduzetnika najgluplje), jeste inzistiranje na tomu kako je socijalizam ostavio breme koje onemogućuje poduzetništvo i danas. S tim se ne mogu složiti, dapače, kao poduzetnik onomad i sad moram reći da je veća sloboda poslovanja i poduzetnička klima bila tad, nego li sad. Uostalom,služeći se upravo kriterijima Austrijske škole ekonomije (o kojoj se,eto strahote, učilo i u Hrvatskoj u tim „mračnim“ vremenima) , Hrvatska je tad spadala u red srednje razvijenih zemalja, s relativnom malim ino-dugom, odličnim omjerom izvoza u strukturi BDP-a (61 %), vrlo dobrim omjerom zaposlenih i umirovljenika (1: 3) ,itd. SDK je u odnosu na dašanju FINU doista bio, creme de la creme poznavatelja financija,ekonomije generalno. Pravo da Vam kažem, više mi na živce ide ta kolektivna amenzija ,koja doseže od 1990.godine do danas. Pitam se,primjerice, gdje su današnji ekonomski analitičari,profesori,itd. završili te silne škole,fakultete i doktorate ? Evo,uvjeren sam da bi svi mogli,kao silni obožavatelji kapitalizma, bez izuzetka, pokazati račune za ispite i studiranje,doktorate,itd..

No,to na stranu, ono što je za našu zemlju potrebno je društveni konsenzus kamo želimo ići i kakvo društvo želimo ?
Da bi se taj konsenzus izgradio,potrebno je da svi pristanu na komprimis u određenom dijelu svojih očekivanja. Kao poslodavcu,recimo, dakako da mi je stalo do razumnog završetka sudskih procesa koje imamo, ovrha ili dogovora s dužnicima,i sl. ali našim (su)radnicima to i ne mora biti prioritet u tolikoj mjeri . S druge strane, kao poslodavac ne mogu a da ne uočim da se i u analizi CEA sudstvo spominje samo u tom kontekstu, što je pogrešno. Još jedna stvar iz socijalizma vuče repove zbog nehata vlasti i danas: ukinuće sudova udruženog rada,recimo,ostavilo je sve radne sporove u domenu pretrpanih sudova, što je tragično i radnici to doživljavaju,s pravom, kao veliku nepravdu sustava.
Moj bi prijedlog bio, baš zbog kompromisa s sindikatima,povratak sudova za radne sporove.
Slažem se inače da bi za naše sudstvo najejftinije riješenje bilo otpuštanje 2.500 sudaca, najam isto tolikog broja umirovlenih njemačkih ili skandinavskih sudaca koji bi riješili backlog predmeta, a ujedno i bili mentori i ocjenjivači budućih sudaca i predmeta svaka 3 mjeseca. Dosta više tih svetih krava ,nametnutih iz politike.

Također, pitanje je tko bi zastupao poslodavce-HUP,HGK su smiješni primjeri nestručnih lobi organizacija za par najvećih (Agrokor,AtlanticTrade,itd.), koji malim i srednjim poduzetnicima ne znače ništa. Koliko je pak njihovo stručno znanje, dostatno je vidjeti iz primjera gdje sve sporne stvari upućuju na upravni postupak, a nitko da je povezao agoniju tog postupka s činjenicom da se još uvijek primjenjuje zakon iz 1934. godine ?!
Što se tiče reforme javne uprave, dovoljno je primjeniti analizu IJF-a o općinama,naseljima i gradovima, koja bi se onda samim tim,protegnula i na zdravstvo te obrazovanje.

Ono u čemu se ne slažem u studiji je sektor obrazovanja, jer Švedska (ovo govorim i iz osobna iskustva,jer mi je dio obitelji tamo,a i poslovno smo vezani dosta uz skandinavske zemlje) nije nikako dobar primjer spram nas, kako zbog drukčije strukture BDP-a, tako i zbog obrazovnog sustava koji nije toliko kvalitetan, koliko se u njega ulaže, dapače.Sustav vaučera funkcionira, to je istina,ali s druge strane rezultati na PISA i drugim testovima nisu toliko dobri, kao recimo FINSKA,koja troši i manje novca ($ 10 milijardi ukupno-6,3 % GDP-a spram 7,4 % Švedske). Kod Finaca je primarno obrazovanje neposvećeno indivdualizaciji, već uspjehu i onih koji teško prolaze u našim školama, a pismeni testovi su rijetkost sve do 14-15 godina. Ali je uspjeh Finaca zasnovan na nečemu drugom: društvenom statusu učitelja i profesora (što novac ne može kupiti) , a najvažnija stvar je selekcija koja se odvija otprlike ovako: na 100 prijavljenih za pedagoški fakultet odabire se 1, za položaj učitelja bira se između 10 % najboljih u završnoj godini, probno se zaposle i potom od toga ostane 3-4 % najboljih za stalno, a koji se obrazuju čitav život.
U našim uvjetima bio bih zadovoljan da sindikati učitelja i profesora uvedu selekciju osoblja na osnovi znanja djece iz PISA,matematike,itd, za idućih 3 -5 godina bih imao plan da djeca uđu u EU prosjek za PISU,koji još uvijek nemamo, te da dođemo do brojke 500 kao rezultata na testovima (sad smo od 460 do 486), što bi umnogome ovoj zemlji dalo šansu i u velo je među 30-tak najnaprednijih za budućnost.
Kvantiteta ne može nadomjestiti kvalitetu-ono što u analizi obrazovanja nedostaje jest podatak da Hrvatska danas ima skoro 3,5 puta više studenata i profesora, te fakulteta,veleučilišta i učilišta nego li 1990.godine , a da isto nije kapitaliziralo kroz adekvatno povećanje se intelektualnog kapitala ?! Razlog je vrlo niska razina znanja.

Tko je glasao

Hvala ti na vrijednom

Hvala ti na vrijednom komentaru.

Ovaj priručnik/inicijativa, onako kako je ja vidim, ima najveću vrijednost u tome što zapravo pokušava istaknuti potrebu za promjenom paradigme na kojoj funkcionira ovo društvo. Ta bi promjena morala biti više od kozmetičke, dakle ne ide u smjeru preustroja proračunske redistribucije kao većina drugih inicijativa. Umjesto jalovih rasprava o tome kako što "pravednije" razrezati ovaj sve manji i manji ekonomski kolač, u središte stavlja poduzetništvo kao jedini odgovor na pitanje kako taj ekonomski kolač napraviti što većim. Korak u dobrom smjeru.

E sad, što se ideologija tiče, mislim da se ne smijemo zanositi da je moguće pronaći neideološko rješenje naših problema, jer su ideologija i sustav vrijednosti usko povezani i oblikuju način na koji društvo funkcionira. Nije važno kako ćemo te ideologije zvati, koji "-izam" nam je najdraži, već je bitan njihov sadržaj. Da li je bolje što više javnog ili što više privatnog vlasništva? Tko je najvažniji nositelj gospodarstva - radnik ili poduzetnik. Da li je uloženi rad ono što definira vrijednost nekog dobra/usluge, ili je tu vrijednost determinira subjektivizam sudionika na tržištu? Trebaju li pojedinci imati pravo izbora dobrovoljnog sudjelovanja u društvenim projektima, ili se sudjelovanje u njima treba nametnuti političkim preglasavanjem putem političkih predstavnika ili direktnim izborima? Treba li država imati snažnu regulacijsku kontrolu nad društvenim i ekonomskim procesima, ili treba sudionicima na tržištu prepustiti da se sami dogovaraju? I tako dalje i tako dalje. Sve su to ideološka pitanja koja oblikuju naše društvo. Dominantne vrijednosti u našem društvu su kolektivistički, anti-privatni, anti-poduzetnički, pro-birokratski i tako dalje. Postavlja se pitanje možemo i očekivati promjene u društvu ako se ne promijeni dominantna ideologija?

Osobno, ne mislim da smo samo deklarativno izišli iz socijalizma i ne bih zapravo ni želio ulaziti u analizu da li je poduzetništvo slobodnije sad ili u Jugi jer takvu diskusiju smatram jalovom. Ono što me zanima je budućnost i odgovor na pitanja da li je poduzetništvo dovoljno slobodno, da li je previše opterećeno porezima i nametima, da li je poduzetništvo previše opterećeno regulacijama i birokracijom?

Što se tiče Švedske, sustav vaučera mi se čini kao nekakav kompromis između javnog i pravog privatnog školstva koji ipak omogućuje veći izbor i sudjelovanje privatnih škola i za mene je samim tim pozitivan. No, to je opet ideološko pitanje, jer su naša neposredna iskustva dobrim dijelom oblikovana kroz ideološke naočale koje nosimo. Svi mi na ovom portalu živimo u Hrvatskoj (ili većina), pa ipak vrlo različito doživljavamo realnost oko nas.

Drago mi je da se u Jugo-školstvu učilo o austrijskoj školi ekonomije (pretpostavljam ipak uz ideološku ogradu). Diplomirao sam ekonomiju sredinom devedesetih i moram reći da osim Keynesa i Adama Smitha nismo spominjali nikog drugog, čak ni Friedmana, a kamoli Misesa ili Hayeka. Nadam se da će se takvo stanje promijeniti jer austrijska škola pruža bolje razumijevanje ekonomskih događaja od trenutno dominantnog makroekonomskog pogleda.

Tko je glasao

nakon ovog teoretskog

nakon ovog teoretskog pristupa na punih 51 stranicu teksta, bez činjenica, brojki i argumenata, mene zanima kakav bi odgovor autori teksta imali na aktualni rašomon u mađarskoj režiji, u kojem Orban, Martonyi i Hernadi vrte oko malog prsta cijelu državu i drže nam lekcije o poduzetništvu i poduzetničkom ponašanju.

Tko je glasao

Ne mogu govoriti u ime autora

Ne mogu govoriti u ime autora teksta, ali mogu u svoje.

Cirkus oko Ine je fina ilustracija zašto država ne smije imati vlasničke udjele u nijednom poduzeću. Inače, kad naši mudrijaši traže "strateškog partnera" to znači da bi htjeli nečije pare a ne bi dali upravljačke ovlasti. Isto tako, cirkus oko Ine lijepa je lekcija onima što snivaju san o ekonomiji upravljanoj političkim odlukama.

Po meni, Hrvatska treba prodati preostale udjele u Ini, kao i u svim ostalim poduzećima u kojima ima vlasništvo i završiti priču. Državi i politici ne smije biti mjesta u ekonomiji.

Tko je glasao

Po meni, Hrvatska treba

Po meni, Hrvatska treba prodati preostale udjele u Ini, kao i u svim ostalim poduzećima u kojima ima vlasništvo i završiti priču. Državi i politici ne smije biti mjesta u ekonomiji.

praksa u svijetu oko nas je malo drugačija. Većina zemalja zadržava državno vlasništvo nad svojim energetskim kompanijama, a rijetki "privatiziraju" nacionalne naftne kompanije.
U Europi je uobičajena praksa zadržavanja naftnih kompanija u državnom vlasništvu, osim Hrvatske, Srbije i Rumunjske, koje su prodale svoje kompanije, što ne znači da su privatizirane, jer ni MOL, ni Gazprom u Pančevu, ni OMV u Rumunjskoj nisu striktno privatne kompanije.
Prema tomu, ne možeš zaključiti da udjele u INI, ili nekoj drugoj državnoj kompaniji treba prodati, nego, uz to treba i definirati komu ih treba prodati. U nafti je teško naći privatnu kompaniju. Ili su nacionalne, ili internacionalne, sa vrlo velikim udjelima država, državnih investicijskih fondova, međusobno parkiranih dionica, mirovinskih fondova, multi državnih holdinga. Ima nekoliko velikih privatnih rafinerija, ali vertkalno integriranih privatnih kompanija - nema.

Energetika i struktura vlasništva u energetskim kompanijama je tvrdi orah za libertarijance, zato ga je najlakše zaobići i ne priznati da privatno vlasništvo nad energetskim kompanijama nije uobičajeno u svijetu.

Usput, zapelo mi je za oko u studiji koju si naveo, autori su pokušali shvatiti nešto o "razlozima njemačke konkurentnosti", pa je to ispalo ovako.
Razlozi njemačke konkurentnosti
Njemačka se nalazi na petom mjestu ljestvice konkurentnosti. Glavne konkurentske prednosti Njemačke su veličina tržišta, efikasnost proizvodnih procesa, snažni inovacijski kapaciteti, visoka ulaganja tvrtki u istraživanje i razvoj, kvaliteta znanstveno-istraživačkih institucija, visoki stupanj suradnje sveučilišta i industrije u istraživanju i razvoju, funkcionalne institucije, pogotovo u pogledu zaštite vlasničkih prava, odlična infrastruktura, zdravstveni i obrazovni sustav te visoka razina poslovne etike. Glavni su njemački nedostaci viša razina javne potrošnje i reguliranost gospodarstva, složeniji postupci za pokretanje poslovanja, visoki javni dug, rigidnosti na tržištu rada u smislu težih postupaka zapošljavanja i otpuštanja radnika, visokih troškova otpremnima i nefleksibilnog određivanja plaća.
I to je sve što su čuli ili naučili o Njemačkoj, drugom ili trećem najvećem svjetskom gospodarstvu, sa vrlo snažnom ulogom države u industriji, bankarstvu, monetarnoj politici orijentiranoj prema ultimativnom merkantilizmu...
ili, primjer Estonije, kao liberalne države, a estonska INA je u 100 postotnom državnom vlasništvu.

Tko je glasao

praksa u svijetu oko nas je

praksa u svijetu oko nas je malo drugačija. Većina zemalja zadržava državno vlasništvo nad svojim energetskim kompanijama, a rijetki "privatiziraju" nacionalne naftne kompanije.

Hlad, da svi oko tebe krenu skakat s litice, jel bi i ti za njima - onako, ne razmišljajući? Tako se to radi, ne? Nešto kao Modni Mačak, samo u ekonomiji. Jel stvarno misliš da nešto treba raditi samo zato jer si vidio da to netko drugi radi?

Svijet je u ekonomskoj krizi, a državne ekonomske intervencije jedan su od glavnih razloga za to.

Ali znam da ti ne vjeruješ u to, tebe vidim više kao protagonista status-quo državne ekonomije kojemu ni birokracija ne pretstavlja nikakav problem. No reci mi onda kako bi ti riješio problem Ine? Zadužio bi i praunuke i kupio dionice Mola?

Tko je glasao

Ali, libzarde, covjek ti

Ali, libzarde, covjek ti pokusava objasniti da Ina moze (ne)posredno postat ili vlasnistvo hrvatske drzave ili moze posredno (p)ostat vlasnistvo druge drzave. Trece mogucnosti nema. A ti opet- prodaj, prodaj, prodaj. OK, neposredno se proda Rusiji. I jel' tvoj cilj ispunjen?

Tko je glasao

Ali, libzarde, covjek ti

Ali, libzarde, covjek ti pokusava objasniti da Ina moze (ne)posredno postat ili vlasnistvo hrvatske drzave ili moze posredno (p)ostat vlasnistvo druge drzave. Trece mogucnosti nema.

Ne Martine, čovjek mi pokušava objasniti ovo:

U Europi je uobičajena praksa zadržavanja naftnih kompanija u državnom vlasništvu, osim Hrvatske, Srbije i Rumunjske, koje su prodale svoje kompanije, što ne znači da su privatizirane, jer ni MOL, ni Gazprom u Pančevu, ni OMV u Rumunjskoj nisu striktno privatne kompanije.

Cijeli ovaj paket liberalizacije i deregulacije energetskog sektora kojemu smo svjedoci u EU i Americi, je čisti promašaj.

Iz ovoga zaključujem da je uobičajena europska praksa zadržavanja naftnih kompanija u državnom vlasništvu, a koja je zapravo liberalizacija i deregulacija - čisti promašaj. :-)

OK, neposredno se proda Rusiji. I jel' tvoj cilj ispunjen?

Uopće me ne zanima kome prodati, bitno je da RH nema vlasničkih udjela. Usput privatizirati i HEP i sve ostalo. I HZZO skupa s njima.

Ili misliš da je vlasništvo nad Inom znak naše energetske neovisnosti i garancija da se velike sile više ne mogu poigravati s nama? Ajmo ne bit' smiješni.

Vlasništvo RH nad Inom ne znači ništa.

S druge strane, uvjeren sam da bi država mogla vrlo blagotvorno djelovati na cijenu goriva na način da makne svoje šape s nje, tj. da ukine trošarine. Kladim se da bi litra benzina isti tren koštala oko 5 kn... ;-)

Tko je glasao

Znaci tebi je OK da je npr.

Znaci tebi je OK da je npr. Ina i dalje u drzavnom vlasnistvu sve dok to nije vlasnistvo RH? Kakvo ti je to sad slobodno trziste? A jel' bi bilo u redu da je RH vlasnica INE neke druge drzave? Koji si to kroatofob:) Imam prijedlog- nek drzava tebi digne sape s trosarine- a tebi osobno posalje na naplatu ovogodisnje kredite za autoceste i racune za odrzavanje svih cesta:)

Tko je glasao

Znaci tebi je OK da je npr.

Znaci tebi je OK da je npr. Ina i dalje u drzavnom vlasnistvu sve dok to nije vlasnistvo RH? Kakvo ti je to sad slobodno trziste? A jel' bi bilo u redu da je RH vlasnica INE neke druge drzave? Koji si to kroatofob:)

Nisam kroatofob, nego imamo suprotne stavove o državnom vlasništvu. Za mene je državno vlasništvo prije svega štetno za stanovništvo dotične države. Znam da to merkantilističkom uhu zvuči zbunjujuće, ali valja imati na umu da država za razliku od svih ostalih sudionika na tržištu ima zakonodavne ovlasti koje uvijek završe loše po ekonomiju kad je država jedna od zainteresiranih strana.

Ne bi bilo u redu ni da je RH vlasnica INE neke druge države, to bi također bio naš problem. S druge strane, vlasništvo mađarske države u MOL-u je prije svega problem mađarskog stanovništva.

Imam prijedlog- nek drzava tebi digne sape s trosarine- a tebi osobno posalje na naplatu ovogodisnje kredite za autoceste i racune za odrzavanje svih cesta:)

Imam još bolji prijedlog: neka mi ukine trošarine i neka mi naplati punu cestarinu na cestama kojima prolazim, a ovogodišnje kredite za autoceste nek' pošalje tebi koji si se s njima i složio... može?

;-)

Tko je glasao

pa nije libz digao te kredite

pa nije libz digao te kredite pa da ih sad placa...

vozi se po cesti, al jebiga, svi se voze po cesti :)

Tko je glasao

jest...

... a i škole je završio tako da zapravo nije ulazio u samu zgradu škole, nego je sjedio pod prozorom i upijao riječi učitelja :))

Tko je glasao

spuzva libz?

spuzva libz?

Tko je glasao

ono, drzava uhvati pa ga

ono, drzava uhvati pa ga cijedi, cijedi...

Tko je glasao

skakanje s litice i državno

skakanje s litice i državno vlasništvo nad energetskim kompanijama nije korektna usporedba.
Ako državna kompanija posluje dobro i preko nje država kontrolira i osigurava stabilnost energetskih inputa, a to joj je i uloga, zašto bih je "privatizirao", ili još gore, prodao nekoj kompaniji u vlasništvu druge države.
Cijeli ovaj paket liberalizacije i deregulacije energetskog sektora kojemu smo svjedoci u EU i Americi, je čisti promašaj. Cijene energije rastu, a izgubljena je sposobnost koordiniranog investiranja u kapacitete proizvodnje i prijenosa energije (kao što je slučaj u opskrbi strujom), jer su te djelatnosti razdvojene, tako da sada konstatntno fali ili energije, ili prijenosnih kapaciteta.
Šta se tiče INE, da, treba je vratiti u vlasništvo RH. Mađarska država je nedavno otkupila 23 posto dionica MOL-a od Rusa za 2 milijarde eura. U najgrubljim crtama, to znači da je vrijednost MOL-a 8 milijardi eura. MOL je po kapacitetima i preradi otprilike 4 puta veći od INE , to znači da je vrijednost INE između 2 i 3 milijarde eura, a polovica 1 - 1.5 milijardi, oko 10 milijardi kuna. Uz povoljan kreditni aranžman to je prilično realan posao. INA može vratiti samu sebe, samo nisu Mađari vesla sisali. Kad se jednom izađe na Jadran, ne pušta se to tek tako iz ruku.

Tko je glasao

I Tito

i Mika Špiljak su ubacili djecu u naftni biznis. Ja bih isto da mogu.

Diktatori su crpili lovu iz naftnog biznisa pa su njihovi sinovi kupovali nogometne klubove i bili u Jet Setu ( Gadafi).

Treba ili kapitalizam i potpuno slobodno tržište ili socijalizam i državno vlasništvo.

Da se zna titular.

Sve drugo su mućke.

Osobno, kad je Hrvatska država u pitanju i ja sam za to da narod preko institucije države zadrži kontrolu na nekim bitnim sektorima ali samo zato jer smo mali pa nas dva tri milijardera mogu kompletno pokupovati.

Samo, kod nas imamo komunističku ( socijalističku) praksu u kapitalističkom sustavu.

Kod nas je neki mišung gdje se lovi u mutnome.

Nemamo mi kapitalizam a rekli su nam da smo izašli iz socijalizma.

Jesmo kurac.

Za politički podobne i elitu imamo socijalizma i komunizam ( uzimaju koliko im treba a treba im puno)

dok za prosti puk tj.raju imamo kapitalizam ranog dvadesetog stoljeća u današnjim uvjetima gdje su sredstva za proizvodnju napredovala radna snaga gubi na cijeni.

Zato se treba tražiti neka nova ideologija ili ljude jednostavno pobiti ( nek se pobiju između sebe)

jer treće izgleda nema.

Naime, robotizacija i automatizacija sredstava za proizvodnju, satelitski navođeni ribarski brodovi i kombajni za žito, bageri koji rade bez neposredne ljudske kontrole i probijaju tunele ili grade nasipe upravljani daljinski na džojstik

isključuju potrebu za ljudskim radom ili je svodi na minimum i to intelektualnog rada i iznalaženja rješenja

postavlja se pitanjce...........

- kuda s ljudima, nepotrebni su, bar u tolikom broju

To tko riješi treba dobiti nekoliko Nobelovih nagrada ( za mir, za ekonomiju, za medicinu...)

sve dobro...

Tko je glasao

...

O "uspjehu Finske" bi se dale napisati knjige (već su i napisane), pogotovo što koriste najbolje iz sustava "škola bez neuspjeha" - tj. polaze od stava da ocjene 1, 2 i 3 znače da škola nije uspjela u svom naumu - da nije naučila dijete ono što joj je bio zadatak. Odličan komentar.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci