Tagovi

principi i pragma

Krupna ideološka pitanja kao što su pravo manjina ili suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu su, na sreću, iza nas. HDZ je u oba ova pitanja radikalno promijenio svoju prijašnju politiku, pa mu danas u Saboru parlamentarnu većinu osiguravaju i zastupnici SDSS-a i pripadnici drugih manjina, a suradnja s Haagom je upravo idilična. Izručili su sve dostupne, a za neko vrijeme nedostupnim Gotovinom su organizirali hajku dok i on nije postao dostupan. Carla del Ponte je otvoreno i jasno pohvalila Sanadera i rekla da bez njegove izravne pomoći ne bi bilo ništa od hvatanja najpoznatijeg bjegunca.
No, jedno krupno pitanje ostalo je neriješeno - pravo Hrvata iz Bosne i Hercegovine da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj u 11. izbornoj jedinici na listi za dijasporu. HDZ ostaje nepokolebljiv u obrani ovog njihovog prava i time postavlja jasnu razdjelnicu prema svima onima koji se tome protive.
Ovdje postoje dvije mogućnosti pristupa problemu: prvo, principijelno rješenje po kojem se bosanske Hrvate ne može smatrati dijasporom, odnosno iseljeništvom, jer oni dijaspora jednostavno nisu. Nisu jer nisu. Svi oni koji tvrde da jesu, morali bi odgovoriti na jednostavno pitanje kad su se to oni iselili i odakle su se iselili. A svi znamo da takvog iseljenja nije bilo, nego da ljudi već više od tisuću godina žive tamo i da predstavljaju jedan od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine. Svaka druga politika pretvara ih u manjinu u njihovoj domovini i objektivno slabi njihov položaj. Uostalom, posljedice pogrešne politike HDZ-a prema njima, kada se Bosnu i Hercegovinu proglašavalo jedinstvenim geopolitičkim prostorom s Hrvatskom i kada se govorilo da za to postoje povijesni i nacionalni razlozi, oni najbolje osjećaju sami jer ih je trenutno u Bosni i Hercegovini polovica manje nego ih je bilo prije rata. Hoće li se dakle biti principijelan i logičan, onda je posve jasno da bosanski Hrvati nisu iseljeništvo i da ne bi trebali imati pravo glasati na listi za dijasporu.
Drugi mogući pristup problemu možemo nazvati političko-praktičnim. Koristimo li se njime, tada se vodi računa jedino o tome koliko koja stranka može dobiti saborskih mandata s te liste, pa, ako može, onda se grčevito bori za to da takva lista opstane i da s nje ostvaruje politički ekstra profit, tj. da u trenutku kada počinje gubiti povjerenje građana koji žive u Hrvatskoj, taj gubitak glasova nadoknađuje bosanskom zalihom.
Nadam se i vjerujem da polako ali posve sigurno dolazi vrijeme kada se više neće moći ostvarivati nikakva politička pragma koja bi išla na štetu političke principijelnosti. Drugim riječima rečeno, nadam se da će birači u Hrvatskoj svojim odazivom na izbore i na kraju, svojim izborom pokazati koje vrijednosti više cijene.

Tagovi

Komentari

Što se tiće prava glasanja

Što se tiće prava glasanja Hrvata u BiH pokušati ću iznjeti svoje razmišljanje ( inaće već sam ga napisao na jednom od hrvatskih foruma) kao komentar ovog teksta. Kao što je to bilo u slučaju Gotovine tako će biti u slučaju BiH. Tko god bio na vlasti morati će riješiti pitanje glasanja Hrvata koji žive u BiH za Hrvatski Sabor. To nema veze sa podjarmljivanjem hrvatstva kao takvog, nego zato što svijet želi jake i stabilne države kako bi u konačnici dobio jake regije (pogotovo Europa), a to sigurno Hrvati u BiH neće postići ako se ne odmaknu od majke ili kako pametna majka inaće radi i pošalje dijete u svijet i na taj naćin omogući dijetetu da postane respektabilan političko-gospodarski faktor. Ovako Hrvati u BiH više gube nego građani RH. Naime oni gube sve a mi samo milijardu više i kako u novcu ne leži sreća i poštivanje, tako i u ovom primjeru to i nije najbitnije. Reći ču da je ružna činjenica da Srbi u BiH drže predavanje iz borbe za politička prava svima u toj državi i naravno igraju na kartu da su konstitutivni narod jer to i jesu dok Hrvati sami sebi tog asa stalno izbijaju iz ruke. Naravno da neću za to kriviti Sanadera, kao pojedinca, ali ču dakako kriviti kratkovidnu vanjsku politiku kakvu naša država sada vodi, pa slijedom toga sadašnju vlast. Na kraju krajeva vjerujte da kao država nebi imali niti jedno otvoreno bilateralno pitanje kada bi Hrvati u BiH imali konstitutivno pravo, a slijedom toga oduzeto pravo glasanja u matičnoj državi. Naglašavam ne radi se ovdje samo o glasanju. Naviknimo se da političari počinju govoriti neke stvari koje možda i ne želimo čuti, ali su realne, a ne stvari koje pašu našem uhu samo da bi oni dobili jedan glas više jer nas je takvo razmšljanje dovelo tu gdje smo sad - još uvijek nigdje. Što se tiće Ustava. Francuska je sada peta republika. To znači da je Ustav mjenjala pet puta. Ustav je napravio i napisao čovjek prema tome je po defaultu loš i stalno promjenjiv.
I na kraju ćini mi se da bi puno bolje bilo da postoji visoko savjetodavno tijelo pri Vladi RH, organizirano kao odbor, a sastavljeno iskljućivo od ljudi iz dijaspore koje i sami ljudi koji žive vani biraju. Takav odbor bi iskljućio ona tri glasa u Saboru, koji i tako ne odlučuju o nićemu. Zato bi imao predstavnike Hrvata iz svih zemalja u kojima oni žive, dali jednog ili dva( naglašavam iz svake zemlje), mislim da bi tako nešto bolje pravnici složili.
Ipak nas vani ima koliko u matičnoj državi, ali to ne daje za pravo dijaspori da odlućuje o naćinu života meni i svima nama ovdje, jer tu oni ne žive. Zato im dajmo veća prava nego što ostvaruju sa ova tri bijedna zastupnika, ali neka sami biraju te predstavnike za taj odbor, i kao država pomozimo im u jačanju njihovog utjecaja u državama gdje oni žive, to sigurno ne radimo na ovakav naćin, jer oni nemaju, pogotovo u BiH, osječaj da im je prije svega ipak ta država domovina. Tamo su rođeni, žive tamo tisučljećima, nisu tamo od jučer.

savjesni

Tko je glasao

No, jedno krupno pitanje

No, jedno krupno pitanje ostalo je neriješeno - pravo Hrvata iz Bosne i Hercegovine da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj u 11. izbornoj jedinici na listi za dijasporu.
Eto, ova rečenica je posljedica tipičnog HDZ-ovog spina.
Kad pričamo o hrvatskim državljanima u BiH moramo znati da to nisu samo Hrvati. Postoji i dio Bošnjaka koji imaju hrvatsko državljanstvo. Netko je baratao s podatkom od 70 000, ali ne znam koliko je taj podatak točan.
Nadalje, u BiH živi i ima hrvatsko državljanstvo jedan dio Srba koji su tamo odselili nakon oslobođenja okupiranih područja(kako potiču iz Hrvatske, po nekoj logici su oni prava dijaspora).
Dakle, dijelovi sva tri konstitutivna naroda u BiH imaju hrvatsko državljanstvo, a time i pravo glasanja na hrvatskim izborima i referendumima.
Međutim, iz nekog razloga(jasno je da je taj razlog mobilizacija Hrvata iz BiH da glasuju na hrvatskim izborima za HDZ) Sanader priča samo o jednom narodu. Sanader laže. I to svjesno, jer zna da se u priči o hrvatskim državljanima iz BiH ne radi isključivo o Hrvatima.
Premijeru, sram te bilo!

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Dijasporu čini tri milijuna

Dijasporu čini tri milijuna ljudi hrvatskog porijekla. Većinu njih okupljaju Hrvatski svjetski kongres i Hrvatska bratska zajednica. Oni su skoro potpuno ignorirani od hrvatske politike, Sabora, Vlade i stranaka.
11. izborna jedinica je za državljane bez prebivališta . Svi državljani moraju imati pravo glasa. Ili mislite da i Ustavni sud isto treba ukinuti ?

Prijedlog: Promijenite izborni zakon. Uvedite ili jednu državnu listu ili izravne izbore, a ne ovaj hibrid koji favorizira lokalne partijske moćnike HDZ-a i SDP-a.

Kako objašnjavate moralnost izbora zastupnika sa 265 glasova za listu manjine ? Za što bi neki imali dva glasa, a neki ni jedan. Jedan čovjek, jedan glas !
Neka i manjine imaju nefiksnu kvotu, poput 11. jedinice, pa ćemo vidjeti koliko će ih biti u Saboru 3 ili 8.

Tko je glasao

Po Izvješću o provedenim

Po Izvješću o provedenim izborima za zastupnike u Hrvatski Sabor (PDF) Državnog izbornog povjerenstva, u 11. izbornoj jedinici je bilo upisano 396.617 birača na prošlim izborima, glasovalo je 70.527. To uključuje i hrvatsko iseljeništvo (pravo značenje riječi dijaspora) i autohtone Hrvate (BiH) koji su državljani RH bez prebivališta u RH. "Tri milijuna" i slični mitovi su i osnovni razlog zašto treba ignorirati prije svega Hrvatski svjetski kongres koji ih uglavnom kreira.

Da postoje izborni sistemi koji su daleko i demokratičniji i pravičniji od ovog koji je na snazi, to se mogu složiti, no kao usputna napomena, "jedan čovjek, jedan glas" je bio i moto snaga koje su ustoličile Miloševića i pokušale tako posrbiti Jugoslaviju - isto na temelju mitova samo malo drugačijih. A taj slogan baš dobro ocrtava tu politiku...

Tko je glasao

U Njemačkoj npr. nema

U Njemačkoj npr. nema dvostrukog državljanstva. Mnogi Hrvati zadržali su njemačko i vratili hrvatsko. Kako itko može tvrditi da tamo nema Hrvata ?
Moj ujak (državljanin) ima četiri sina u Australiji koji nisu tražili državljanstvo ! Takvih slučajeva stvarno ima na milijune i TO je dijaspora. Baš kao i gradišćanski Hrvati.
Oni nikad nisu tražili ni državljanstvo ni pravo glasa, već pomoć u očuvanju identita i vezu sa maticom.

Tko je glasao

Ako si se odrekao

Ako si se odrekao državljanstva, odrekao si se i svih prava. Po nacionalnosti se ostaje hrvat, ali to nije dijaspora. Na taj način bi netko jednog dana mogao reći da su iranci naša dijaspora.

Tko je glasao

Jedan covjek jedan glas je i

Jedan covjek jedan glas je i mene podsjetio na uspon Milosevica i pokusaj s time da majorizira Jugoslavenski politicki prostor i narusi Kardeljeve principe federalnog uredjenja. No u drzavama koje nisu federacije raznih naroda i u kojima se ne mora paziti na paritete princip jedan covjek jedan glas pomaze diferencijaciji politickog prostora.

Tko je glasao

Kakav Milošević, kakvi

Kakav Milošević, kakvi bakrači !
Ne zaboravite da je Jugoslavija bila savez (federacija) republika (država) i tu uspoređujete ovce i novce !
Načelo jedan čovjek jedan glas TEMELJ je demokracije u svakoj političkoj jedinici (državi).
Ponoviću:
Nekim državljanima dva glasa (manjine), nekima jedan, a nekima nijedan. To smrdi na diktaturu, a ne na demokraciju.

Kad nema kruha, daj narodu igara.

Tko je glasao

Ali molim vas probajte se

Ali molim vas probajte se prisjetiti parola sa kraja '80-ih. Glavna Miloševićeva parola je bila jedan čovjek jedan glas. Time je dokazivao da su Srbi ugnjetavani, jer ih ima više, a njihov glas nadjačaju oni manji, zato su bili ugroženi. To je bio glavni zahtjev u zahtjevu za izmjenom Ustava. A nakon toga kako je bilo ne treba ponavljati.
Pozitivna diskriminacija mora postojati u društvu i državi gdje postoji bilo kakav oblik manjina. Time se manjina štiti od većine.
Uvjerena sam da se većina zna jako dobro zaštiti od manjine u demokratskim društvima.
A u toj Jugoslaviji glas Slovenije s 2 mil. stanovnika bio je jednako težak kao i glas Srbije s 8 mil. stanovnika. A pravilo jedan čovjek jedan glas bi u toj situaciji doveo do toga da bi Srbi nadjačali sve ostale, bez problema.

Tko je glasao

Srbuja je uz pomoč

Srbuja je uz pomoč Slovenije držala Hrvatsku u šahu i zato su Slovenci imali posebne privilegije.

Tko je glasao

A koje bi to bile posebne

A koje bi to bile posebne priviegije?

Ja ipak imam dovoljno godina da pamtim i prije devedesetih, a svakako dovoljno da mi ova tvrdnja nije jasna.

Kako je to Slovenija sa Srbijom držala Hrvatsku u šahu?

B-52

Tko je glasao

Tebi se izgleda dopada s

Tebi se izgleda dopada s menom razgovarat iz samo tebi poznatih razloga. Znam da me hočeš dopelat na tanki led i da ti s retorikom nemrem parirat.
No probal bum ipak kratko odgovorit. Više od 70 % hrvatskog turizma se je vodilo preko slovenskih turističkoh agencija. U jugoslaviji je bil JAT i to dugo onda se je otvorila nova zrakoplovna jedinica i to Slovenska a Hrvatskoj je bilo uskračeno. Onda je svaka država imala auto industriju a Slovenija čak dve. Ko je bil u pojedinim republikama direktor? Srbijanci su dominirali svukud a najviše procentualno su direktori bili u Hrvatskoj. U Sloveniji je bilo drukčije i onaj ko veli da Slovenci nisu dali je u zabludi. Ja sam imal prilike u Moravskim toplicama razgovarat s direktorima jedne velke slovenske firme i to 83-če godine. Zeval sam ko šaran na suhom. Onda sam imal prilike u Savudriji na kampu upoznat ljude iz politike i koji su bili pričljivi. Uz čašicu dobrog vina i kad se ljudi upoznaju i ocjeniju se ko ljudi svega se dozna. Prije rat sam bil par godina na Bledu i u vrjeme balvan revolucije isto. Imal sam jako dobre prijatelje Slovence i bilo je i među njima i ljudi s položajem.Kad bi znal kolko se stvari čuje, no i u Hrvatskoj nije niš drugo. Sve dojde jedan dan van.

Onda sam imal prilike u Požarevcu upoznat isto tak nekog i to u Ciganskoj noči ( to samo radi onih koji buju rekli da sanjam i pričam gluposti, raspitajte se jel postoji taj podrum)A kaj se tek tam čulo uz ciganjsku muziku i pijaču. No pitaj druge ljude koji su u mojim godinama jel kaj znaju, no možda se i sami javiju.

Tko je glasao

Doista ne znam od kuda

Doista ne znam od kuda toliko podozrenje prema meni kad postavljam samo dva bezazlena pitanja navevši i to da mi tvoja tvrdnja nije jasna.

Odgovori tipa "kad bi znal kaj sam čul" me ne zadovoljavaju. U Sloveniji sam radio nešto više od deset godina, baš u periodu o kojem govoriš, a i štošta drugoga me veže za tamo. Pa i Moravce, Podčetrtek i ponešto mora.

Nadao sam se konstruktivnoj i prije svega informativnoj raspravi koja bi koristila i ostalima.

Nisam za to da se "ispali" tvrdnja, kao neki na vlasti, a onda nema rasprave i još manje argumenata.

No, to je tvoje pravo.

B-52

Tko je glasao

Kako je to Slovenija sa

Kako je to Slovenija sa Srbijom držala Hrvatsku u šahu?
Uglavnom je to bilo prije drugog svjetskog rata kad je u jednom trenutku nakon sestosjecanjske diktature premijer bio i Korosec.

Tko je glasao

To je ok, ali pisano je o

To je ok, ali pisano je o kraju osamdesetih, pa ono tek toliko da pitam.

B-52

Tko je glasao

Na kraju osamdesetih

Na kraju osamdesetih slovenija je vodila svoju politiku u kojoj je konfederirnje Jugoslavije bila osnovna potka. Slovenski nacionalizam tada je bio poprilicno jak no kako u svojoj knjizi pise Dejan Jovic taj je nacionalizam bio defanzivan za razliku od srbijanskog nacionalizma. Okvir bivse drzave bio je dosta pogodan za Sloveniju i ona je bila republika s najvecim rastom BDP-a u odnosu na druge republike. Kad smo vec kod toga cinjenica je da Jugoslavija nije uspjela niti u svojoj ekonomskoj doktrini jer su od 1952 do 1989 razvijene republike postale jos razvijenije a nerazvijene postale jos nerazvijenije s tim da je Slovenija u odnosu na prosjek BDP-a imala 198 a Kosovo 26. Problemi Slovenaca sa Srbijom pocinju oko rekonstitucije federacije i koncepta unitarizacije koju je provodilo srbijansko vodstvo ciji je brand bio Milosevic no i dosta njih prije njega bilo je na slicnim pozicijama. Recimo Draza Markovic i poznata plava knjiga iz 1978. Dakle krajem osamdesetih Slovenija nikako nije bila u dobrim odnosima (ovdje naravno mislim na politicke elite) sa Srbijom jer su koncepti uredjenja drzave Slovenije i Srbije bili potpuno razliciti. U strahu od unitarizacije u Sloveniji je ojacao proces osamostaljenja. S tim da je jedna stvar i za Sloveniju i za Srbiju ista. I u jednoj i u drugoj republici komunisticki estabilisment je preuzeo nacionalisticki pokret. Za razliku od Hrvatske u kojoj Suvar nije htio stati na celo bujajucem nacionalizmu no istina je da niti srbi u SKH poput Dragosavca i Baltica nisu htjeli preci na stranu Milosevica te su jos kritikovali bujanje velikosrpskog nacionalizma.

Tko je glasao

Slovenija osamdesetih je

Slovenija osamdesetih je prednjačila i sa otvaranjem općih pitanja i bavljenju njima, koja se pojavljuju uvijek a u ovakvim vremenima su bitna, politički i šire društveno. Također je prednjačila u bavljenju ideologijskim i političkim pitanjima, tako da je global tadašnjeg slovenskog "nacionalizma" izražen u okvirima "svi smo mi slovenci, pa i pankeri i staljinisti" omogućavao općenito napredovanje i nekscesan odnos s dobronamjernima. U tom smislu je, kao što kaže sm (insajder), Slovenija bila zatvorena ali i u svemu kooperativnija. Za neke susjedske pozicije je to bilo odlično, za unutarnje prilike i sada složeno a za tadašnje jugoslavenske prilike i dotadašnje navike veći pritisak i razornije od svih drugih sila, jer je destruiralo već prolupalu davež, pa i šire, uz razumljivu opciju osamostaljenja (kao puzajuće rušenje berlinskog zida).

Slovenija je bila u otvaranju i propitivanju. Inercija dominantne jugoslavenske prakse, kojoj je osnova neizmjerna proizvodnja daveži i zbunjivanja, je na to reagirala retrogradno, Hrvatska u pat poziciji i kalkulantski (hrvatski nacionalizam nakon toga neizbježno slijedi), pa i Šuvar kao rjetki misleći tadašnji poltičar i intelektualac, a "najnaprednije" intelektulne snage, koje su i dalje napredne, samo još gore od Šuvara. Osobno iz rubnih prigoda mogu posvjedočiti da su su obični Srbi molili boga da se nađe zajednički jezik sa razumljivim slovenskim gibanjima a ne razvoj konflikta, u kojem su jasno vidjeli zlo. Nije apstrakcija, već 1982.g. su bili razrađeni planovi vojnog discipliniranja i uzavrelim govorima vojnicima iz cijele SFRJ usred slovenskih gradova ispirao mozak o neprijatelju iza žice. Već tu je negdje bio kraj boljem razvoju događaja i počeo puzajući rat, bitno zamorniji i kompliciraniji od svjetskih. U Beogradu je tada nastala masovna histerija oko pisca Danila Kiša, što je značilo već impresivno ključanje. U Zagrebu se još dandanas drži gard bez ikakvog pokrića.

U osnovi takvih stvari su neizbježni pokušaji kako da se živi bolje i slobodnije, pa i da se smire i stabiliziraju prilike tipa narod, zemlja, razvoj itd, na također neizbježnim osnovama, onom što slijedi nakon bilo kakvog slijeda stvari. Takvi kao taj Dejan Jović to ne bi shvatili razvojem događaja još 300 godina, to nije ni u kakvom njihovom defaultu, pa su u smislu nacionalizama i sličnih izama takvi bitno veći ekstremi nego razni drugi izmi, kojima se Puhovski nije potrudio objasniti (kalkulant) da Lenjin i Trocki nisu tako stvarno mislili nego su na brzinu poduzimali improvizacije s likvidacijama. Šuvar je tražio da se hitno ukine studij politologije, ali se je kalkulanstki povukao nakon potpuno usklađenih zgražanja. On je znao i to obrazlagao kao opasnost koju hitno treba zaustaviti. I ta prilika je propuštena.

Tko je glasao

Potpuno se slažem s

Potpuno se slažem s analizom i ona nije sporna. Od Skvikija sam očekivao odgovor o "držanju u šahu" Hrvatske jer nisam zamijetio u čemu bi se to ogledalo.

Krajem osamdesetih, kako si i sam rekao, Slovenija se sve više zatvarala u sebe da bi se početkom devedesetih približila Hrvatskoj i usklađeno djelovala na projektu osamostaljenja, naravno, prije svega i opet vodeći računa o vlastitim interesima ali ne toliko da bi smetala Hrvatskoj ili je držala u šahu (astronomske cijene naoružanja to nisu jer bi ju po tome mnogi Hrvati više držali u klinču).

B-52

Tko je glasao

Ovdje sam uzela primjer

Ovdje sam uzela primjer Slovenija, kao jedne od manjih republika i Srbije kao jedne od većih. U biti glasovi svih republika su bili potpuno jednaki, bez obzira na broj stanovnika i nacionalnu strukturu. U svakom slučaju takav vid pozitivne diskriminacije manjih i slabijih je Miloševiću smetao, pa je pokrenuo ustavne reforme s geslom jedan čovjek jedan glas.
A o tome ko je kad i koliko kome pomagao, ne bih, jer je to bila dnevno politička aktivnost, koju nisam pratila, niti se sjećam.

Tko je glasao

Onda si mogla uzeti primjer

Onda si mogla uzeti primjer i Crne gore koja broji oko 600 000 dusa a imali su ista prava kao i srbija ili Hrvatska. No u visenacionalnim drzavama bilo je nuzno drzati takve paritete. Cak sto vise svako narusavanje ustava iz 1974 dovodilo je do reakcije koja je na kraju i odvela tu drzavu u provaliju krvavog rata i tolikih izgubljenih zivota.

Tko je glasao

Država nije jedina

Država nije jedina politička jedinica, naprotiv. I to se pravilo 1:1 može provesti, naravno, s tim da onda manjine ostvare pravo na lokalnu autonomiju u dijelu države u kojem autohtono žive. Ukratko tim "temeljem" se zalažeš za Srpsku Krajinu (i Autonomnu Istru). Ma ko li je spomenuto Miloševića?

A razliku između demokracije i diktature možeš vidjeti u riječniku. Ako misliš ono što pišeš, nije to što misliš da je.

Tko je glasao

Pozitivna diskriminacija

Pozitivna diskriminacija nije ništa neobično u razvijenim demokracijama jer je to jedini način da nacionalne manjine ili neke druge grupacije dobiju nekog da ih zastupa u parlamentu. Njihova brojnost ne predstavlja značajan udio u broju zastupničkih mandata i u pravilu podržavaju vladajuću stranku u zamjenu za brigu o tim nacionalnim manjinama.

S druge pak strane na ovaj način ne može se tumačiti pravo dvostrukog glasa za hrvate iz BiH jer oni nisu niti nacionalna manjina niti na privremenom radu u BiH. Oni žive u drugoj državi i mnogi nisu nikad ni bili u Hrvatskoj.

Italija je to jednostavno riješila kad su u pitanju švicarski talijani. Ti talijani nemaju pravo glasa na izborima za talijanski parlament jer su oni konstitutivan narod u Švicarskoj.

Tko je glasao

Lako za dijasporu. Problem

Lako za dijasporu. Problem je kad pocnu glasovati mrtve duse nakon sedam navecer. To je uvijek bio veci problem od glasovanja dijaspore.

Tko je glasao

http://www.vecernji.hr/newsro

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/860965/index.do

Eto opet iste fore iz SDP-a - idemo po pretvorbi. A kad su prošli puta došli na vlast ništa od toga nisu napravili, ali mijenjali su Ustav da si osiguraju reizbor - to im je bio prioritet, pretvorba nije (jer bi neki njihovi najviše najebali).

I sad u nedostatku ideja - opet po istome...

Tko je glasao

Nisu jer nisu zamislite vi

Nisu jer nisu zamislite vi argumentacije za "jedno krupno pitanje koje je ostalo nerijeseno". SDP nije ni svjestan da je puno izgubio, a nista dobio potezanjem ovog pitanja.

Tko je glasao

Priča o glasanju dijaspore

Priča o glasanju dijaspore s naglaskom na BiH je skretanje s bitnih problema na neke marginalne. Već sam na jednom postu pisala sličan kometar, ali ću si uzeti pravo pa ponoviti.
HDZ nikad nije zanima u svjetlu glasanja dijaspora kao takva osim one u BiH, koja tu u biti i nije. Tamo su imali slobodne ruka za izborne namještaljke, ili štele kako kažu Hercegovci. Koliko se sjećam, nakon što je Gong otkrio petljanje s glasenjima u Čapljini, u Splitu su podignute neke optužnice, i ništa od toga. Ti isti ljudi mogu biti ponovo u izbornoj komisji.
Kad su ti ljudi već dobili pravo dvojnog državljanstva, a ja sam moje HR državljanstvo dobila, nako potpisa na izjavu da se BiH državljanstva neću odreć, nema nikakvog opravdanja to pravo ograničavati.
Ono što treba je otrganizirati izborna mjesta samo u konzularnim predstavništvima HR u BiH, te u izborne komisije satviti ljude iz HR koji su dostupni HR pravosuđu i podliježu HR zakonima, te naravno srediti biračke spiskove. Nakon ovih zahvata broj glasova iz Hercegovine bi se dramatično smanjio, a i izborne prijevare.

Tko je glasao

Smatram potpuno sporednim

Smatram potpuno sporednim natezanje oko toga da li su Hrvati u BiH dijaspora ili ne. To je bilo pitanje u doba kada se dodjeljivalo državljanstvo, nije pitanje sada.

Danas raspravljamo o hrvatskim državljanima i ukidanju njihovih političkih prava (bilo prava glasa bilo državljanstva samog). Njima (a zapravo svima nama) je to pravo dano na potpuno legalan način i oduzimanje ili ograničavanje tog prava nema veze s pitanjima koja se uz to potežu (plaćanje poreza, dijaspora/autohtonost) jer su to jednako valjani argumeti poput boje očiju ili kože. Čak možda i gore, jer "političko-praktični" pristup jest zapravo utiranje puta da političari mogu oduzeti državljastvo onima koji ne glasaju za njih.

Kako je ovo već neki post zaredom na ovu temu, neću ponavljati sve već rečeno, samo naglasak kako je jedina razumna opcija ukinuti ili temeljito redefinirati dvojno državljanstvo. Ako ništa drugo, tako će se omogućiti da svatko od tih ljudi koje takva mjera dotakne donese odluku sam za sebe.

Tko je glasao

Čini mi se da nitko, pa ni

Čini mi se da nitko, pa ni Hrvati u BiH, ne pokušava sagledati stvar iz perspektive interesa tih ljudi koji tamo žive. Pa nije njihov interes da budu dijaspora i da ih se tretira kao dijasporu. Iz položaja dijaspore permanentno je upitna njihova pozicija u državi u kojoj žive. Instrumentaliziraju ih svi, svatko tko stigne i kome fali par zastupnika u Saboru. A njihov se broj i utjecaj u BiH smanjuje sa svakim pšokušajem da im se dade veći utjecaj u Hrvatskoj. Da sam malo paranoik, pitao bi se, tko tu za koga igra.

nvuljanic

Tko je glasao

Meni jedno nije jasno. Da li

Meni jedno nije jasno. Da li iomaju pravo glasa gradiscanski Hrvati? Oni su ustvari dijaspora. HDZ ce biti zainteresiran za odrzanje ovakve situacije dok god budu od "dijaspore" dobijali dovoljan broj glasova. Zanimljivo je da tijekom vladavine koalicije to nije promijenjeno.

Tko je glasao

Kad se radi o hrvatskoj

Kad se radi o hrvatskoj dijaspori u BiH onda kod HDZ-a prevladava politička računica. Još uvijek im tamo ljudi vjeruju. A ne vide da se HDZ za njih nimalo ne brine i da smo, zahvaljujući politici HDZ-a na putu da u BiH uopće nebude hrvatske dijaspore. Neće ih tamo biti. Neće biti faktor ni tamo a onda bome više niti ovdje

Tko je glasao

Iz ovog se mora zaključiti

Iz ovog se mora zaključiti da je Sanader i HDZ jaći od SDP-a i kad je u opoziciji. U vrijeme koalicijske vlade nije se tako razmišljalo, moglo se regulirati to pitanje.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci