Tagovi

Prebrojavanje pjegica

Citat iz članka Milana Jajčinovića od 08.03.2007 21:20 u Večernjem: Ivan Supek - veliki život jednog od posljednjih 'renesansnih intelektualaca’: Odlazak bez oproštaja....
"No, je li zbog velikog protoka vremena od prijeratnih i ratnih godina, zbog neke “bijele pjege” nastale u inače izvrsnom sjećanju Ivana Supeka ili zbog nečeg trećeg, ostalo je nejasno je li nesumnjivi studentski ljevičar i antifašist i formalno bio članom jugoslavenske Komunističke partije. Moguće je da to članstvo nikad i nije bilo formalizirano, no sigurno je da kao izvanpartijac Supek sigurno nikada ne bi postao direktorom “Ruđera” niti pak kasnije rektorom Zagrebačkog sveučilišta."

.....vratio me natrag u ono vrijeme kad je postojao jednopartijski sustav, ali ne obezno i jednoumlje (jer na slobodan um se ne može tako lako djelovati), a dokaz je upravo sam Supek, koji je po svom osobnom iskazu (u TV inerview-u Nedi Ritz iz prošle godine) priznao da je bio opredjeljen za komunizam. U ono vrijeme isfrustrirano fašizmom i nacizmom, s tom ideologijom je bila zanesena polovina kugle zemaljske (mada treba priznati da je i u onoj drugoj polovini bilo istih zanesenjaka, kao što je u onoj prvoj polovini bilo protivnika).

Jajčinovićevo prebrojavanje "crvenih i bijelih pjega" u Supekovom životopisu mi se čini promašajem (pitanje je da li slučajan ili namjeran). Naime, u teorijskim podlogama komunizma (od Marksa do Kardelja) barem formalno je postojala jako izražena crta humanizma, pravde i ljudskog napretka, koju je Supek beskompromisno slijedio kao svoju zvijezdu vodilju. Zato je s bivšim političkim sustavom bio blizak ili daleko, ovisno o tome koliko je praksa u tom sustavu bila bliska njegovim idealima, ili se udaljavala. On je otprilike uvijek ostajao isti, pa je zato često bio usamljen. Kao i svaka moralna veertikala u buri nemorala (komunističkog, kapitalističkog, tranzicijskog i inog).

To, da li je bio formalni član komunističke stranke, ili SKJ kako se kasnije zvao, nije uopće bitan detalj, ali je i relativno lako provjerljiv, pa izgleda nemogućim da bi zaista ostala "bijela pjega". Prije će biti da je postavljen za direktora Instituta Ruđer Bošković zato što je Supek bio jedini sposoban se približiti cilju (ostvarenju atomske bombe), bilo sam svojim znanjem, bilo znanstvenim vezama u svijetu. Partijske knjižice Titu i Kardelju nikada nisu bili toliko važne (kao lokalnim komitetskim moćnicima), jer od poslije 1948 godine više nisu bili toliko nepraktični, isključivi i ograničeni boljševici (a možda nisu ni prije bili kad su se tako lako odvojili od komunističke matice). Uostalom, oni su to dokazali smjerom kojim su poslije razlaza sa SSSR-om vodili Jugoslaviju (za što im je valjda i trebala atomska bomba).

Ali, svoju vjernost vlastitom humanističkom smjeru je Supek dokazao ne samo cijelim životom, i svojim spisateljskim djelom (koje ostaje dolazećim naraštajima za proučavanje i orjentaciju), nego dapače, on se je jasno i oštro suprotstavio i novoj vlasti, koja rušenje komunizma i raspad Jugoslavije nisu ikoristili za ugrađvanje humanističkih ideala u pravedno društvo i pravnu državu (nego za pripuštanje propalih ideologija u svakodnevni politički život i vlastito bogaćenje).

On jasno i glasno ne samo da nije bio prijatelj promjena vođenih i izvršavanih na način kako je to nova hrvatska "nomenklatura" radila, nego se njima suprotstavljao, sve do ovog značajnog i znakovitog "oproštajnog poentiranja". Kao što je činio i u prošlom sustavu, kojemu najvećim dijelom nije bio prijatelj bez obzira na "bijele ili crvene pjegice".

Vratio bih se "bijelim i crvenim pjegama", koje bismo uvjetno mogli nazvati - stigmama, s kojima su se i prošli i ovaj novi politički sustav olako posluživali (i još služe). Niti je u prošlom ni u ovom sustavu sve bilo loše, kao što ni prošli niti ovaj sustav nije u svemu bio dobar, da bi se išta i ikoga glorificiralo ili sotoniralo bez korektnog i kritičnog pristupa.

Supek je samo jedan izvrstan primjer, koji nas može poučiti da svaku stvar treba prihvatiti kritički, promišljeno i dubinski. Tj. vidjeti što nam se to pruža, da li ljudima donosi dobar i kvalitetan život, slobodu stvaralaštva i - dokidanje blokada i frustracija. Površinske stigme, koje se danas skoro svakodnevno nalaze u javnom opticaju (kao npr komunjare s jedne strane ili fašisti s druge itd. itd....) nisu primjeren način javnog komuniciranja.

Zato mi se Jajčinovićevo "prebrojavanje pjega" nije nimalo svidjelo. Ne zato što je on išta loše pritom mislio, nego zato što svaka napisana javna riječ ima svoju težinu - kad ju se pripusti u našu zatrovanu javnost, u kojoj bilo koju nepreciznost svatko odmah tumači po svome, seostavlja se slobodan prostor za zavođenje javnosti, a najviše one neuke polovine od ukupnog broja glasača (koji nemaju ni osnovnu školu - ali čitaju novine ili gledaju televiziju).

Supek je svjedok stoljeća, svjedok povijesti, a u svemu tome i svjedok da je postojala jedna jedinstvena Hrvatska u različitim vremenskim okvirima, kao i unutar šireg civilizacijskog okvira, kojem je uvijek pripadala, i danas pripada.

Komentari

Čini mi se da velika

Čini mi se da velika većina naši novinskih i drugih medijskih autora nema pojma koliko je snažna u novinama napisana ili javno izgovorena riječ. U nastojanju da se izbore za apsolutnu slobodu, ljudi iz medija ne shvaćaju da javnom riječju kreiraju razmišljanja drugih ljudi koji ili nisu dovoljno svjesni da stvari moraju sagledavati s više strana ili, jednostavno, nemaju vremena uzeti sve strane u obzir.

Prebrojavanje pjega i pjegica, bilo koje boje ili ideologije, ili, pak, krvnih zrnaca pripadnosti nekoj naciji ili narodu, svodi nas na to da ne razmatramo meritum, odnosno kvalitetu doprinosa pojedine OSOBE nekoj stvari, nego ju, žigosanjem, izbacujemo iz diskusije.

Argumentirana rasprava je jedini način kako se nekoga može navesti da promjeni mišljenje i odstupi od svoga stava. Sve drugo je napad na osobu i ne vodi prema boljitku društvene zajednice.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Po pitanjima u zbilji veoma

Po pitanjima u zbilji veoma zastupljenih ideologija se uglavnom isključuju iskustvo, praktična sposobnost i primjena tih ideologija a uključuju sitne svjećice načela, religijskih elemenata, forme i drugog. Boljševička ideologija je vjerojatno najiskusnija i praktički najsposobnija ideologija 20. stoljeća, a jugoslavensko krilo također. Nisu samo vršili likvidacije, nego su bili sposobni i prakticirali naprosto svašta, pa i korištenje svih vrsta ljudi. Toga još uvijek dosta ima.

Nakon II svjetskog rata i službeno teče revolucija, gdje boljševici koriste sve metode. Irelevantno je tko je od iznimnijih osoba formalno član partije. Često su iz vrha primjenjivali i obrnuto, da netko namjerno nije član i da ga se tako koristi. I toga ima danas.

Da ne bi bilo zabune, nacisti su učili od boljševika, ovi od nekog prije a današnje frakcije od svih. Naglašavanje na sporednim svjećicama u tradiciju služi da zamaže oči većini. Tako i danas dominira dugom logikom stvari formirana praksa kojoj i najevidentnije relacije ništa ne znače i koja, kao egzekutor pred strijeljanje, zahtjeva samo to i ništa drugo. Ovo ne znači da je Ivan Supek mogao ili izveo sve poteze idealno te da Jajčinović nema šta reći. Kao što autor ove obrade upozorava, bitan je global i puno toga a ne neko nedozvoljeno kratko parkiranje. Ivan Supek je u tome dragocijeni indikator globala, koji radi i nakon smrti.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci