Tagovi

Prava dvojba je: neovisna ili kolonizirana Hrvatska!

Protueuropejstvo ili euroskepticizam postalo je u našem političkom životu najomraženije i najozloglašenije ultradesno stajalište. Sukladno tomu, gleda se i piše o svim onim strankama i pojedincima koji javno iskazuju sumnju u korist članstva u tzv. zapadnobalkanskoj zoni slobodne trgovine, ili čak članstva u Europskoj uniji.
Tako postavljena dvojba europejstvo ili protueuropejstvo obična je krivotvorina i zamagljivanje biti stvari. Prava opreka glasila bi – kolonijalizirana, ili neovisna i suverena Hrvastka. Na temelju opisane krivotvorine kod nas se etiketiraju ljudi i poneke stranke, a to osim novinara i političke elite često čine i pojedini profesori, od kojih bi trebalo očekivati određenu znanstvenu objektivnost. Tako se primjerice HSS prikazuje kao ultradesna stranka, koja je, kako kažu, u antieuropejstvu desnija od pravaša. Prema toj logici Švicarska ili Norveška, koje odbijaju i samu pomisao na članstvo u Uniji, bile bi ultradesničarske države bez premca. Ti ljudi koji javno optužuju euroskepsu, obično varaju narod riječima: «Pa valjda će se naši građani odlučiti za civilizirani život kakav se živi u Europi.» Ali, to se ne nudi i o tomu nije riječ. Jer, svi u Hrvatskoj, pa tako i euroskeptici izjasnit će se za europsku kulturu i civilizaciju i sve ono što zovemo europskim vrijednostima. Nije sporno da Hrvatska treba usvojiti europsko zakonodavstvo od građanskog do kaznenog prava, od zemljišno – knjižnog do hipotekarnog prava, kao i opće demokratske standarde ponašanja. To mora učiniti radi sebe same. Zagovornici hrvatskog članstva u EU zato lažno optužuju euroskeptike da su protiv europskih vrijednosti, demokratskih standarda i civiliziranog društva općenito. Pravi spor vodi se oko pitanja:

treba li Hrvatska zbog budućeg članstva u EU po tuđoj naredbi pristupati u ikakve balkanske zone slobodne trgovine
treba li prodati sve banke strancima i plaćati veće kamate nego u Europi
treba li po naredbi MMF-a prodati strancima INU, Plivu, Telekom i dr.
treba li dopustiti Italiji da godišnje izlovi riba za 200 milijuna eura iz njenog mora
treba li dopustiti strancima da kupuju obalu, otoke i općenito zemljišta po Hrvatskoj
treba li slušati srane činovnike kad određuju s kim stranka koja je pobijedila na izborima smije sklapati saveze
treba li dopustiti stranim činovnicima da se izravno miješaju u rad naših sudova, itd., itd.

Sve navedeno pravi je predmet spora između zagovornika i protivnika članstva u Europskoj uniji. Zagovornici članstva smatraju da se Hrvatska mora odreći svoje suverenosti i neovisnosti i pomiriti sa svime nabrojenim, a protivnici članstva to drže izdajom suverene i neovisne države, u kojoj bi građani puno bolje i kvalitetnije živjeli, bez svih tih ustupaka strancima. Politika Italije i Slovenije, poduprta iz Bruxellesa, stavlja zbog svojih sebičnih interesa Hrvatsku u neravnopravan položaj. Sve to, kao što se vidi, nema baš nikakve veze s europskom kulturom i civilizacijom. Da bi se pokazalo kako euroskeptici nisu u pravu, često se iznosi primjer tranzicijskih država koje su pristupile EU. Premda u mnogima od njih već izbija poprilično nezadovoljstvo članstvom u EU, ipak valja reći kakva je razlika između Hrvatske i tih zemalja. Riječ je o neslobodnim državama, tzv. ruskim satelitima, čijom je sudbinom upravljala Moskva. Te su države dobile ponudu Zapada da prijeđu pod okrilje NATO pakta i EU i jamstvo da će ih Zapad štititi, ako ih Moskva u tome pokuša spriječiti vojnom silom. Sve su dotične zemlje prihvatile tu ponudu kao manje zlo i zamijenile svoj podčinjeni položaj Moskvi s podčinjenim položajem Washingtonu i Bruxellesu. Hrvatska takvu ponudu nije dobila. Štoviše, Miloševićeva Jugoslavija dobila je mig da može silom zaposjesti otprilike područje tzv. Zapadnog Balkana, a Hrvatska je dobila zabranu, tj. Embargo na uvoz oružja. Tako se dogodilo da se Hrvatska morala sama osloboditi da bi ju potom, kao neovisu i suverenu državu, priznala svjetska organizacija naroda. Zbog toga Hrvatska nije morala pristajati niti na angloameričke, niti na europske pritiske i ucjene, jer ju dotične zemlje nisu oslobodile, niti su joj pomogle. Doktor Tuđman to je dobro znao, pa je i vodio politiku neovisne i suverene države. Današnji kolonizatori nisu to blagonaklono primili, ali nisu mogli ništa učiniti, osim bjesomučne promidžbe protiv navodno nedemokratskog ponašanja u Hrvatskoj.
Trećesiječanjska vlast, kao i HDZ-ovska iza nje sve to nisu razumjele, ili su se prodale, pa vode izdajničku politiku koja se danas očituje u rasprodaji svega što imamo i u bahatom ponašanju stranog kapitala i stranih činovnika koji upravljaju Hrvatskom.

Milovan Šibl, Hrvatski list

Komentari

Neće baš biti da su

Neće baš biti da su Švicarska i Norveška tako euroskeptične. Točno je da nisu članice EU, ali je isto tako činjenica i da u tamošnjim društvima postoji dobrih 40-50 građana koji se zalaže za pristupanje EU (vidjeti rezultate dosadašnjih referneduma u CH i NO: na svakom od njih euroskeptici su pobijedili s nekoliko postotonih bodova razlike u odnosu na eurofile). Uz to, Norveška je najavila novi referendum o ulasku u EU, a o tome razmišlja i Island, i to po prvi put u svojoj povijesti.
Drugo i ne manje bitno, Norveška, Island i Lihtenštajn, iako nisu u EU, dio su Europskog gospodarskog prostora (EEA), a to je instrument kojim se pravna stečevina EU, uključujući i Schengen, širi i na te države, i to u svemu, osim u dijelu vanjske i sigurnosne politike, ribarstva i još par stvari. Švicarska, s druge strane, nije članica EEA, ali je bilateralnim ugovorom s EU u potpunosti prihvatila odredbe ugovora o EEA. Rezultat toga je i da na granicama s EU država s trećim zemljama, građani Švicarske, Norveške, Islanda i Lihtenštajna idu na isti ulaz kao i državljani članica EU. Za razliku od nas, koji smo u kategoriji "trećih država", kao i oni iz Nigerije, Pakistana, Hondurasa,...Toliko o euroksepticizmu i izoliranosti Norveške i Švicarske, koje, usput, spadaju među najglobaliziranije i najotvorenije zemlje svijeta. A, uz to, primjenjuju i cca 90 posto acquis communautairea, ali nemaju pravo odlučivati o njemu (budući da nisu "u klubu").
Treće i ne manje bitno, Hrvatska je na svaki mogući način - i mentalno, i politički, i gospodarski, i kulturološki - svjetlosnim miljama udaljena od Norveške i Švicarske. Šanse da naša zemlja postane nova CH ili NO su nula, a čak i kada bi to postala, veliko je pitanje, gdje bi tada bile NO i CH. Isto tako, NE POSTOJI nikakva šansa da se i na Hrvatsku primjeni EEA (dakle, uvjetno rečeno, članstvo i bez članstva, ili virtualno članstvo), jer je taj oblik povezivanja namijenjen ISKLJUČIVO za članice EFTA-e, u kojoj Hrvatska nije, niti ima šanse biti (jer je EFTA ne želi, presiromašni smo za nju).
Drugim riječima, ako ostanemo izvan EU, onda nam je zapadnobalkanski kavez subina. A, mislim da većina ljudi u ovoj zemlji doista ne želi živjeti u jednoj takvoj crnoj rupi. Ako su nam ranije drugi to nametali, sada stvarno nema nikakve potrebe da to prihvaćamo. Htjeli ili ne, jedino nas ulazak u EU, u današnjoj konstelaciji snaga, može od toga spasiti.

Tko je glasao

Dvojbe nema, Hrvatska

Dvojbe nema, Hrvatska nastavlja kao neovisna a kolonizirana i sa još nizom takvih egzibicija - Luka Bebić o svome putu - odlična opća slika, razdoblje 1971.g.-1990.g. je uspješno ali blago upitno a nakon 1990.g. tako tako, rasprave unutar Saveza komunista još nisu ozbiljno ni otvorene a o rješenjima otvorenih pitanja je iluzorno gubiti vrijeme.

Tko je glasao

Zanimljivo je kako većina

Zanimljivo je kako većina anketa pokazuje euroskeptično raspoloženje građana, a to se pripisuje "neinformiranosti". Istovremeno, većina parlamentarnih stranaka iskazuje sklonost pristupanju, te je praktički postao uvjet učlanjenje u neku od europskih stranaka (tipa pučka stranka ili socio-demokratska) da bi uopće imala šansu. Problem je svakako i pitanje da li ćemo uopće imati priliku kroz direktnu demokraciju (referendum) odlučivati, ili će narod šumom a vlada drumom...
Nigdje se ne govori o tome da je u zemljama koje su ušle u članstvo, došlo do povečanja traffickinga (ilegalne imigracije i prodaje ljudi) kao i porasta kriminala i trgovine drogom. Ovo zadnje je bitno napomenuti, da je Zagreb, kao provincijski gradić u suverenoj državi, grad sa jednom od najmanjih stopa kriminaliteta u regiji pa i šire - kakvi su efekti koji nas očekuju u slučaju ulaska u EU?
- News @ Noebius medicinske novosti

Tko je glasao

Za opreku kolonijalizirana

Za opreku kolonijalizirana ili neovisna i suverena Hrvatska je kasno. "Kolonijalizirana" Hrvatska, na žalost, nema alternative, izbori su završeni, utakmice davno odigrane, i sada smo duboko u takmičenju "kolonizacije". Zato sada ne bi valjalo, kao što su elite radile često, omesti naš takmičarski duh. Ako bude prilike odlučivati o ulasku u EU, naša glavnina će se gotovo sigurno odlučiti za, iz drukčijih razloga nego "istočna" Evropa. Naša glavnina je iskusna, ona jako dobro zna da EU nije "obećana zemlja". I do sada je uvijek odlučivala o sličnim nezgodnim varijantama, nikada izbor nije bio lak i gotovo nikad nije pogrješila. Izbor o ulasku u EU će biti lakši nego dosad, više erotski nego dramatičan.

Hrvatska se je morala sama osloboditi ali je pristajala na angloameričke i europske pritiske i ucjene, iako je dotične zemlje nisu oslobodile niti su joj pomogle. Doktor Tuđman je bio veoma proturječna politička osoba, kao i pretežne hrvatske političke osobe, čak i Stjepan Radić. Veoma je upitno da li je vodio politiku neovisne i suverene države. Djelom jeste, ali pretežno nije. Današnje kolonizatore je iritirao tim svojim proturječjem i prekomjernim forsanjem tipa sve znam a nitko drugi ništa, što je trivijalna osobina osoba sa premanjkavim osnovnim obrazovanjem a viškom raznih instant obrazovanja. No, u tome je, hotimice i nehotimice, zaslužan za neke odgovore i orjentaciju za sadašnje i buduće razdoblje. Cijenio je Račana i osobe kao Sanader, VŠO, Todorić i Čačić, a nije propuštao priliku za popljuvati osobe kao Vlatko Maček, Dražen Budiša i slično. Nije temeljno bio protiv vlastitog naroda i građana, ali je u izborima razne opcije i narod bio za razne opcije. Trećesiječanjska vlast, kao i HDZ-ovska iza nje, te predsjednik države Mesić, su kontinuitet na dr Tuđmana, Šuška i Manolića, kao što je dr Tuđman kontinuitet na ono prije. To se, pojednostavljeno, svodi na formulu velike ideje i mali narodi, pri čemu smo mi veoma iskusan mali narod a velike ideje su veoma uspješno istrošene.

U čemu je kontinuitet odnosa glavnine i dominantnih nakon 1990.g.
Kao prvo, osnova shvaćanja demokracije i izbora. Šira politika je u startu potpuno ignorirala rezultate izbora i nastavila s dogovrnim biranjem. Svima je i danas normalno da je u Zagrebu ignorirana konstituirana vlas HDZ-a, da je u Zagrebu i na državnoj razini glavnina vlasti sastavljena van izbora, od 4. liste (KNS) i male grupice Gojko Šušak i Mudrinić, da je HSLS sustavno spriječen a istaknuti pravaši likvidirani.
U gospodarskom smislu se je startalo liberalizacijom uvoza automobila i svega drugog (oslobođenje od poreza i carina) te podrškom Markovićevoj reformi kad se je ona u praksi svodila da više nitko ništa ne radi, na prelijevanja i praktički frontalni juriš na osvajanje svega. Zatim su rješeni stanovi, svi su bili za. Rat je malo usporio takvo gospodarenje, ali je čvrsti kontinuitet nastavljen do danas.
Sve snage su tu ujedinjene. To zahvaća ne samo višu politiku, to seže do zadnjeg radnog mijesta i dnevne kupovine.

Ostaje ono što je bilo i stoljećima, uz puno bolje iskustvo, uvjete za igru, potrošenost "neprijatelja" i očekivanja (Godota) te velike rezerve unutra i za odnose sa svima. Sama činjenica da smo na kraju kontinuiteta je impresivna, tu smo u punom boljem položaju i od Slovenije a sa većinom zemalja neuporedivo bolje, ono što smo prošli njih tek sada očekuje. Hrvatska glavnina tu nema više nikakvih obveza niti bitnih opterećenja.

Tko je glasao

Austrija Belgija Danska

Austrija Belgija Danska Finska Francuska Njemačka Grčka Irska Italija Luksemburg Nizozemska Portugal Španjolska Švedska Velika Britanija Cipar Češka Estonija Latvija Litva Mađarska Malta Poljska Slovačka Slovenija Bugarska i Rumunjska

s jedne strane

Bivša Jugoslavija (naravno bez Slovenije, kojoj je u EU dobro)

s druge strane

Da li je teško odlučiti? Meni nije!

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

zaboravila si na drugu

zaboravila si na drugu stranu staviti švicarsku i norvešku

Tko je glasao

švicarska ima svoje

švicarska ima svoje razloge, o kakvima hrvatska može samo sanjati, a norveška je predaleko. prema tome, kao svojevrsni ekstremi, mogu se izuzeti iz uobičajenog analitičkog razmatranja problema.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

ja sam načelno za

ja sam načelno za pristupanje EU, no isto tako sam previše proputovao da bih se lagodno osjećao najavama da će hrvatska biti u EU 2009 godine (baš kao što sam bio iznimno loše dok je još 2007 bila u igri)

na svu sreću, imamo nesposobnu vladu pa je i ta 2009 više onako koncept a puno manje realnost

apsolutno se slažem da u EU moramo ući isključivo u trenutku kada ćemo za to biti spremni, a ne kada nas bolesna ambicija pojedinih političara želi tamo odvesti

Tko je glasao

Mislim da čak ni to nije

Mislim da čak ni to nije prava dvojba. Ne vjerujem da postoji iko tko želi da Hrvatska bude bilo čija kolonija.
Također je pogrešna i postavka da se Tuđman postavio ispravno, a drugi pogrešno.

Jedini kriterij za prosudbu može biti predanost i težnja vrijednostima evropske civilizacije koje možemo sažeti u demokratski ustroj i funkcioniranje država.

Činjenice govore da Tuđman ne samo da nije težio već je i zdušno radio suprotno demokratskim normama. Opravdanja za takav stav se mogu probati naći, ali opravdanih razloga nema. Njega i njegov režim se može jednoznačnije ocijeniti od onih koji su slijedili.
Čak i kod Sanadera se može naći pozitivnih pomaka u tom pravcu, doduše manje na praktičnoj a više na retoričkoj razini.

Što treba učiniti? Svakako ne voditi klasičnu promidžbu ove ili one varijante po principu "za" ili "protiv" EU.
Treba informirati, iz dana u dan, ali objektivno i istinito.
Navesti vrijednosti, objasniti što se mora prihvatiti, a o čemu se pregovara. Također i ono kod čega zadržavamo punu autonomiju u reguliranju.
Sukladno tome informirati i o tome što se je dogovorilo da ocijenimo sposobnost i uspješnost naših pregovarača i cjelokupne vlasti koja pregovara.

Dokle god imamo situaciju da nam se selektivno predstavlja rezultate pregovora, pretežito one koji se prikazuju povijesnim uspjesima aktualne vlasti, a da nam se sve drugo skriva ili prikriva, poglavito ono iz čega bi se mogla objektivno ocijeniti uspješnost vlade i pregovarača, imat ćemo ono što imamo. Nedovoljnu informiranost građana, politikantstvo i negativno raspoloženje javnosti.

Sve to nas usporava i smanjuje nam šansu da u dogledno vrijeme postanemo istinski demokratska država s realnim šansama za jači gospodarski napredak poput onih koje su evropske vrijednosti u velikoj mjeri usvojili.

B-52

Tko je glasao

Hrvatska je kroz stoljeca

Hrvatska je kroz stoljeca odgajala podanicku politicku elitu na drzavnom nivou, dok su lokalni mocnici jedini suvereni ikad vidjeni na ovim prostorima. A lokalni mocnici bas i ne percipiraju pojam demokracije. Sve u svemu, dok mi nemamo niti naznaku suverenisticke politicke kulture koja bi mogla bar imati naznaku samoodrzanja, glupo je srljati u bilo kakve integracije.

Tko je glasao

Dobrodošao na

Dobrodošao na pollitika.com.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Dobro došao Milovane! Vidim

Dobro došao Milovane!
Vidim da ovo postaje sve reprezentativniji politički forum i meni osobno je drago.

Koristim priliku da Mraku čestitam na ideji i realizaciji, jer se pokazuje sve uspješnija i utjecajnija. Čovjeku je drago nešto ozbiljno napisati ako sve širi krug ljudi to zaista čita.
To još više obvezuje!!

A Milovanu strelica gore, zasada za dobrodošlicu, a oko komentairanja stavova poslije, kad stignem, mada već u naslovu tvrdim da dvojbi nema ali ima grešaka u koracima....

Tko je glasao

Pridružujem se, samo bi

Pridružujem se, samo bi molili Milovana da nam potvrdi da na istog Milovana mislimo - konačno se i desnica probudila...

Tko je glasao

Gospodarska konkurentnost je

Gospodarska konkurentnost je takva kakva jeste. Sa razlogom koji je prilicno ocit. No, dok su u Saboru ljudi koji okrecu ledja od problema kriminala sto je rasturio ovu zemlju, ideja kolonijalizma je jedina izgledna opcija za Hrvatsku.

Kako stvar rjesiti? S obzirom na dubinu tumoroznog tkiva nase kriminalne sprege, sve je izglednije da mjesta za proceduru ima sve manje. Sve u svemu, draza mi je revolucija, nego duznicko ropstvo. A cini mi se da nisam jedini.

Tko je glasao

Za rezonatora cu morat malo

Za rezonatora cu morat malo produbiti prethodni post.

Rasprodaja zemlje je isforsirana prevenstveno zbog potrebe za krpanjem drzavnog proracuna. Drzavni proracun se sam ne moze krpati, jer su hrvatske institucije u macehinskom odnosu sa slobodnim poduzetnistvom.

Istovremeno su tajkunski lobiji izvrsili snazan pritisak za stopanjem svih drzavnih institucija koje bi procesuirale kriminalnu pretvorbu, a u zemlji bez zastite pravnog poretka mogu kvalitetno poslovati samo oni sto su u politickoj sprezi, jako mali broj pojedinaca koji cine nelojalnu konkurenciju sirim grupacijamai kicmi drzave, poduzetnistvu u cjelini.

Da bi prethodno navedene grupacije odrzale svoj status, istovremeno se poticu drustveni sukobi, umjesto da vrh politike tezi za opcom konsolidacijom koja bi osigurala uspostavu zdravih temelja drustva. No, uspostava zdravih temelja drustva znaci i smrt veceg djela postojece politicke sprege koja perzistentno razara svjetlu buducnost Hrvatske.

Dalje. Ljudi sada zive u kako tako sredjenoj situaciji zbog krpanja na medjunarodne lihvarske institucije, a to ce prije ili kasnije uzrokovati opci kolaps, ma sta nam tvrdili Stazici i ostali "svjetli" primjeri Hrvatske politike osvrcuci se na frizirane statisticke obrade.

I ko ce iz takve situacije izvuci zemlju? Oni koji su kroz sve ove godile osiguravali politicku protekciju kriminalnim centrima moci? Nece ici. Njima narod jednostavno ne vjeruje, oni su slabi, nemocni. Oce li to biti neke nove snage? U tom slucaju govorimo o blitz kriegu u kojemu ima vise nego dovoljno prostora da se napravi koji krivi potez koji ce uzrokovati prilicnu pomutnju i stradanje nevinih.

Jednostavno, nasi politicari, osim mozda par rjetkih primjeraka, eto, mozda cak i nase blogerice Vesne, koriste internet radi feed backa iskljucivo na polju marketinga, no ne i politicke strategije ili bilo kakvog procesa politickog odlucivanja. Samim time, na ovom revolutivnom politickom sajtu nema nikakve price o konacnom pokretanju procesa adhezije iza postojecih politickih nositelja i naroda, a jaz ostaje i jaz ima jako dug rep koji nasim politicarima smeta.

U ovoj prici razni strucnjaci za guranje stvari pod tepih vise nisu korisni, jer proces ogoljavanja politicke situacije je jednosmjeran, a stara skola politickog mesetarenja tu vise nema sta traziti.

Hebiga. Buducnost nije najljepsa, preciznije, predstoji nam vrlo ozbiljna politicka kriza koja se akumulira kroz sva ova desetljeca nase oligarhije, a razne tehnike manipulacije masama svako malo bivaju prokazane, a sam rep postaje jos veci, umjesto da se smanjuje.

Stvari dolaze na naplatu, prije ili kasnije, a cini mi se da ovaj proces informatizacije politike jednostavno vise ne ostavlja prostor za neke nove Pedre. Pa cak i ako se nasi globalni mestri potrude da kroz eskalaciju sukoba na svjetkoj razini iskoriste navedeni trend. Gotovo je.

Jedina sansa za reformatorski pristup jesu prosvjeceni ljudi koji se ne boje odricanja, a bojim se da takvih ljudi jednostavno nema, a ako ih i ima, daleko ih je premalo da kvalitetno kanaliziraju energiju koja polako i sigurno elektrizira stanje i na sirem nivou.

Ono sto vidim jeste da nas ceka jedan zesci krah cjelog drustveno-politickog sistema u sukobu izmedju predinformatickog, mitskog doba i internet generacije koja je jednostavno imuna na mit zbog pretjerane prostitucije informacije, i to vrlo skoro. U svakom slucaju, kotac promjene je ubrzao do nevidjenih razmjera, a tesko da itko moze predvidjeti i sto ce biti sutra, a kamoli kada dodje do probijanja kriticne tocke.

Za kraj. Ove frizirane podjele izmedju ljevih i desnih kriminalaca zive jos samo zahvaljujuci inerciji. Te podjele mlada generacije ne hebe pet posto. A na mladima, tim bahatim klincima kojima nikad nije bilo lakse popisat se na prokazane stare autoritete, ostaje svijet.

Tko je glasao

Samo pitanje pristupanja

Samo pitanje pristupanja Hrvatske EU je sporedna stvar. Ključno je usvajanje svih normi koje jedna zemlja EU ima, i riješiti se ostataka Tuđmanove kvazidiktature. To nema veze sa "kolonizacijom" - to je proces kojeg je podržao svatko tko se spojio na ovaj ili bilo koji drugi web site. Isti proces koji nam omogućuje da ovako komuniciramo omogućuje i Barru da kupi Plivu. Nije nikad bio uvjet da se nešto proda strancima nego da se svim zainteresiranim kupcima pruže jednaki uvjeti i da se država makne iz vlasništva. To se zove tržišno gospodarstvo, i ono je još daleko od punog funkcioniranja u ovoj zemlji.

A i tvrtke u stranom vlasništvu posluju u Hrvatskoj, prema hrvatskim propisima. Pa onda država može donjeti i takve propise kojima će regulirati pitanja koja smatra za ključna (poput recimo poreza na kapitalnu dobit). To joj nitko ne brani.

Kad netko viče "kolonizacija" možemo zaključiti kako je zapravo u priči ksenofobija.

Tko je glasao

Konačno smo se osamostalili

Konačno smo se osamostalili od nečije tiranije i sada nas tjeraju u drugu tiraniju. Moraš ići u nešto što ne znaš uopće šta je to.
Pametni su odmah odbacili ideju o ulasku u tu EU.
Evo danas, Njemačka. HRT 1 - plaču njemački radnici jer im je NOKIA odselila u Rumuniju, a oni financirali jednim dijelom taj projekt.
Meni je sasvim dobra Hrvatska i meni EU uopće ne treba. Mi smo oduvijek imali kulturu i ne moramo se uvijek povoditi za nekim "pametnijim". Ako smo mogli, između ostalog, imati prvu farmaciju u Dubrovniku na tzv. razvijenim europskim prostorima, da uopće ne dotaknem našu prebogatu povijest i kulturu, onda po čemu su to oni bolji od nas ?

Tko je glasao

Slovenija je član EU. Je li

Slovenija je član EU.
Je li ona prodala svoje banke strancima?
Je li ona rasprodala svoje najveće tvrtke strancima?
Je li ona dopustila MMF-u da im određuje kako upravljati svojim novcem, imovinom, državom?
Je li ona dopušta ikome da se takne u suverenost nad ono malo mora koje imaju?

Rasprodaje li Hrvatska imovinu radi EU ili radi krpanja proračuna i interesa pojedinaca ili možda radi nesposobnjakovićia na položajima koji misle da su strašno pametni?
Malta je sačuvala svoje more,sad znamo kako se to radi i da se to može uraditi.
Možemo li mi sačuvati naše, ovisi o nama a ne o birokratima u Bruxellesu.

Tko je glasao

Sjajan komentar! Problem

Sjajan komentar!
Problem nije van nasih granica ni preko plota vec kod nas i u nasim glavama. Sve sto imamo smo si priskrbili vlastitim izborom od 1990. Istina je da Slovenci imaju GDP od 21000$ za razilku od nas. Ali je istina da su njihovi borci za samostalnost i demokraciju manje naplatili od glasaca taj "posao".
U nasem slucaju smo gospodarski na razini iz 1986. a u tome su podjednako zasluzni i HDZ i SDP sa manjim strankama priljepcima do 51%. Nama drugovi i gospodo vladaju strane banke koje nas drze na nogama.Ali i za to smo si sami krivi.
Imamo sto zasluzujemo i sto smo izabrali. A razlika izmedju nas i Slovenaca je ponajprije u tome, sto mi ne volimo odgovornost. Ni vlastitu ni kod politicara. Kako u poslu tako i u javnom djelovanju. Volimo tjesenje i lazne demagoge. To jednostavno u trzisnoj ili bolje reci globalnoj ekonomiji - ne prolazi!

Tko je glasao

Da si magarac, baš i nisi.

Da si magarac, baš i nisi.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci