Tagovi

Povjerenje kao socijalni kapital ne stanuje u Hrvatskoj

?esto se pitamo zašto su skandinavske države blagostanja medju najbogatijim društvima na Svijetu, usprkos visokim porezima i socijalnih prijenosima? To je ?udno, s obzirom da tamošnji sistemi poti?u ljude na nerad i na ovisnost o socijalnim transferima. Jer, za mnoge gradjane, umjesto da rade i pla?aju visoke poreze, bolje bi se isplatilo da se ugodno zavale u fotelju i uživaju primaju?i brojne oblike socijalne pomo?i. Ali, to se ipak ne dogadja u ve?em opsegu. Ve?ina ljudi su svakodnevni mali heroji koji marljivo rade i pla?aju porez.

Jedno interesantno objašnjenje ovog fenomena bi moglo biti u tome što ljudi u Skandinaviji generalno imaju poverenje u druge ljude – pa i u one koje ne poznaju. ?itav sistem države blagostanja po?iva na povjerenju pojedinca da, osim njega samoga i ve?ina ostalih doprinosti zajednici. Op?e povjerenje da i drugi pla?aju porez jedan je od nužnih uvjeta ako se želi uspostaviti sistem kolektivnog osiguranja. Osim toga, gradjani moraju vjerovati da institucije sistema obavljaju svoj posao i da se porezom prikupljena sredstva troše i rasporedjuju kako je i dogovoreno i zakonima odredjeno. Efekti novca ubranog porezima moraju biti vidljivi kao protuteža visokim porezima.

Kada bi samo jedan pojedinac pla?ao porez, a ostali pladovali ili radili ”na crno”, taj bi jako brzo shvatio situaciju i prestao pla?ati porez i to iz jednostavnog razloga što od svojih uplata ne bi vidio nikakve koristi. Ali, kada porezni obveznici osje?aju da za svoj porez dobivaju nešto za uzvrat, ve?ina ?e ih voljno pla?ati porez. Povjerenje koje Skandinavci poklanjaju drugim ljudima je zapravo jedinstven resurs – ”zlatni rudnik” koji objašnjava zašto su društva tamo tako bogata a ljudi ve?inom zadovoljni.

?uveni Adam Smith još je davne 1776. godine primjetio da je stupanj povjerenja medju ljudima razli?it u raznim narodima. On je zaklju?io da su Nizozemci najbolji u držanju date rije?i. Za njih je važilo pravilo ”rije? je rije?” i u poslovima s njima postojao je tek neznatan rizik da se bude prevaren. A kada nije potrebno svaki dogovor zapisivati (da be osiguralo da se on i izvrši), i ako se dogovori u ve?ini izvršavaju bez daljnjih intervencija, gradjani i društvo štede ogroman trud i vrijeme.

Ako se drugima može vjerovati i ako se svi ponašaju ?asno, štedi se i na troškovima za odvjetnike i sli?no, što je ina?e potrebno da se dodje do svog novca ako suprotna strana izbjegava pla?anje. Takve uštede pove?avaju konkurentnost društva u medjunarodnim odnosima, u odnosu na zemlje u kojima su prijevare raširene i u kojima se svi moraju osiguravati protiv svih drugih, kako ne bi bili prevareni.

Op?e povjerenje medju ljudima može se mjeriti kao postotak stanovništva koje odgovara pozitivno na pitanje vjeruju li ve?ini drugih ljudi. Takvo pitanje postavljeno je u sklopu istraživanja tkzv. socijalnog kapitala u 86 zemalja. Rezultati su vrlo interesantni, a za Hrvatsku porazni: od 86 zemalja, Hrvatska je na ispodprosje?nom 59.mjestu, u društvu zemalja kao što su Bangladesh (56.), BiH (57.), Slova?ka (58.), Argentina (60.), Malta (61.) i ?ile (62.). Podaci do kojih sam došao za Hrvatsku su iz sredine 90-ih (23.6%) i iz godine 2000 (18.4%). Dakle, tek svaki 5 gradjanin u Hrvatskoj ima povjerenja u ve?inu drugih ljudi, uz opasku da se izmedju dva podatka desio veliki pad, što upu?uje na mogu?nost negativnog trenda, odnosno daljnje erozije povjerenja u prvoj desetlje?u 21. stolje?a.

Jasno je da u ovakvim istraživanjima, usprkos standardizaciji metode, veliku ulogu igra kulturno-socijalni kontekst pojma povjerenje u druge ljude i jezi?na definicija zna?enja rije?i ”povjerenje”. To ilustriraju neki neo?ekivani primjeri (npr. Indonezija na visokom 7.mjestu). Ipak rezultati se ne mogu odbaciti kao totalno nepouzdani, tj. ipak predstavljaju jasan indikator stanja u pojedinim državama.

Narod koji ima najviše povjerenja u druge ljude su Danci – gotovo 2/3 ispitanika (64.5%) ima povjerenja u ve?inu drugih ljudi. Ostale nordijske zemlje – Norveška, Švedska i Finska su odmah iza danske, na 2. ,3. i 4. mjestu.
U vode?oj grupi su ostale ”zapadne” zemlje, a slijede ih razne azijske, isto?noeuropske, afri?ke i na kraju, južnoameri?ke zemlje. Na dnu ljestvice su Brazil, Filipini, Costa Rica i Uganda s rezultaom ispod 10%. U Brazilu, kao posljednje rangiranoj zemlji, tek svaki 20. ima povjerenja u ve?inu drugih ljudi.

Prosjek za svih 86 zemalja je 27%. Interesantno je da Francuska (23%) i Portugal (16%) su dosta ispod prosjeka i puno niže od najbližih susjeda. Nizozemska je na 5.mjestu., tako da Smithova primjedba iz 1776. godine još uvijek vrijedi.

Takodjer, interesantno je primjetiti da medju prvih 10 na listi, nema niti jedne zemlje izvan ”zapadnog” kruga (osim ve? spomenute Indonezije). Ako se promatra po dominiraju?im religijama u pojedinim zemljama, na vrhu su krš?ansko-protestantske zemlje.

Postavlja se pitanje koji su razlozi za postojanje ovako markatnih razlika koje zna?e obilje socijalnog kapitala u npr. Skandinaviji, što pomaže društvu da funkcionira glatko i bez trenja, i s druge strane zabrinjavaju?e odsustvo istog u nekim drugim zemljama, medju kojima je i Hrvatska. Jer, jasno je da te razlike impliciraju i druge zna?ajne parametre kvalitete života.

Jedno objašnjenje bi moglo biti u tome da su nordijski narodi još od vikinških vremena bili dinami?ni trgovci s puno kontakta prema stranim i nepoznatim ljudima, što je neminovno zahtjevalo pove?ano povjerenje.

Drugo objašnjenje je da institucije države blagostanja same po sebi, putem obrazovanja, raspodjele i jednakosti stvaraju povjerenje u ljudima. Može se zamisliti da relativna jednakost rezultira s manje socijalnih konflikata i smanjuje rizik da se bude napadnut i oplja?kan na ulici. Javne ustanove, koje dobro funkcioniraju i gdje su korupcija i kriminal na najnižem nivou isto tako stvaraju pozitivan formalni okvir za rast povjerenja u društvu blagostanja. Jako je važno da pravedna strana pobjedjuje u sudskim procesima i da sudac ne može biti korumpiran, jer se u protivnom i ishodi svih budu?ih procesa nepredvidivi, pa se ljudi moraju na druge na?ine osigurati protiv prijevare.

Dalje, neki sociolozi smatraju da se povjerenje stvara i u rasprostanjenim dobrovoljnim organizacijama, udruženjima i malim zajednicama kroz pozitivne odnose licem u lice, gdje se to konkretno povjerenje onda preta?e u generalno povjerenje u sve ostale ljude. Npr. ako netko ostvaruje brojne ugodne i poštene kontakte s ljudima u svom teniskom klubu, to pozitivno iskustvo ?e se o?itovati i u odnosu prema drugim ljudima, koje nije sreo ranije.

Napokon, neki misle da je stupanj povjerenja medju ljudima u nekom društvu kulturno uvjetovan.

Uz ove spoznaje o važnosti povjerenja kao socijalnog kapitala, pred svjesne i dobronamjerne politi?are postavlja se veliki izazov održanja postoje?eg stanja (u Skandinaviji) i radikalnog popravljanja stanja u zemljama s deficitarnim povjerenjem. Jer, postoje?i stupanj povjerenja se brzo može entropijom urušiti ako se norme na kojima ono po?iva unište. S druge strane, unapredjenje stanja zahtjeva veliku energiju i svjesnu akciju.

U tome smislu važno je da se u familijama i u školama prenesu na mlade najvažnije norme ponašanja, kao npr. ”rije? je rije?” ili to, da svi koji to mogu, trebaju doprinositi zajedni?kom dobru. Bez toga ne?e biti ništa od države blagostanja u Hrvatskoj.

Izvor i inspiracija:
Copenhagen Institute for Future Studies: http://www.cifs.dk/en/
Gert Tinggaard Svendsen: Tillid er guld vaerd (Povjerenje je zlata vrijedno): http://www.cifs.dk/scripts/artikel.asp?id=1322&lng=1

Komentari

Ovo je zanimljivo štivo i

Ovo je zanimljivo štivo i izgleda kako se radi o prednostima razvijenijih koje se ne mogu dostignit u kratkom razdoblju.
Nasuprot tome, "tvoj" institut ne bavi se tričarijama poput nogometa, a ja se sjećam 2004. kad su igrali Danska i Švedska 2:2, jedini rezultat kojim su obje ekipe prolazile grupu, a Italija ispadala. S obzirom da smo na klizavome terenu generalizacija, recimo da su takav "odgovarajući" rezultat odigrali Italija, Hrvatska, Bugarska ili Rumunjska, bila bi to "ciganska posla", dok za plavokose sjevernjake nemamo udomaćene odgovarajuće sintagme...:)

Tko je glasao

U pravu si kada govoriš o

U pravu si kada govoriš o klizavom terenu generalizacija. To potvrdjuje i ovaj primjer koji navodiš, iako po prirodi stvari nikada nije i ne može doći dalje od nivoa jakih indicija. (Btw. iako nisam nogometni znalac, ovo me je zaintrigiralo, pa sam pretražio (danske)medijske arhive po internetu o toj utakmici, i nisam naišao niti na jedan jedini članak u kojem se rezultat diskutira i komentira kao namješten, osim u jednome gdje se bez komentara prenosi jedna kasnija izjava Talijana Gigija Rive o toj utakmici kao primjeru namještaljke.)

Klizavost generalizacija potvrdjuje i primjer sa obrnutim predznakom, kada su na pekinškoj olimpijadi hrvatski jedriličari prepustili svoj čamac danskoj olimpijskoj ekipi, a ovi s njime osvojili zlatnu medalju.

Ali, tumačenje statističkih rezultata je ipak nešto drugo nego generalizacija (pozitivna i negativna), jer statistika ukazuje na moguće korijene nekih naizgled nerazumljivih procesa i pojava, a generalizacija obilježava čitave grupe, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.

The Observer

Tko je glasao

imam rodbinu u švedskoj i

imam rodbinu u švedskoj i njima je uvijek jako čudno čuti da netko nije platio porez; to je za njih sramota i ponašanje koje društvo osuđuje. s druge strane, kod nas (i tradicionalno u zemljama koje su nam bliske tipa italija i grčka), porezna evazija je normalan način ponašanja.
mislim da disciplina najvećim dijelom leži u pouzdanju u one koje prikupljena sredstva redistribuiraju (središnja vlast, lokalna vlast) da će to učiniti na ispravan način i da će sredstva biti racionalno iskorištena i utrošena na dobrobit društva i onih kojima je to potrebno. s druge strane, mi znamo da će dobar dio onoga što platimo biti zapijen i/ili redistribuiran na kumove.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

"povjerenje je zlata

"povjerenje je zlata vrijedno" vrlo zanimljiva konstrukcija, jer zlato vrijedi samo zbog povjerenja.. ne može se jesti, i nije imalo nikakvu praktičnu svrhu do relativno nedavno. povjerenjem se dobijalo i zlato tijekom povijesti, a u zamjenu izdavale bankarske note..

varalica i prevarant na engleskom je conman, con kratica od confidence (povjerenje)

U Hr povjerenja nema formalno, ali praktički ga ima u neograničenim količinama, ali je usmjereno uvijek prema gore, a rijetko prema svojim bližnjima

krave i ovce su recimo vrlo povjerljive, dok divlje životinje nisu.. njihova institucija je pastir/seljak koji puno bolje od krava i ovaca zna čemu krave i ovce služe.
jednakost je skoro savršena, krave i ovce doprinose zajedničkom dobru, daju mlijeko, meso i vunu, a u zamjenu dobiju travu.. male kravice se rano odbijaju od majčine sise i seljak im daje mlijeko koje je prvotno izmuzao od mame krave. tele vidi seljaka kao majku, a mamu kravu kao samo još jednu kravu. za slučaj da povjerenja u jednom trenutku pomanjka, tu su psi čuvari, koji isto tako doprinose zajedničkom dobru.. psi, kao čuvari blagostanja jednako tako ne znaju baš mnogo, no savršeno su odani instituciji pastira i izvršavaju sve što im ovaj zapovjedi.. psi nikad ne dovode instituciju pastira u pitanje, iako im se ne sviđa ako ih ovaj šutne nogom s vremena na vrijeme ili ih hrani lošom hranom. ako su baš jako nesretni, možda pobjegnu pa ih prihvati neki bolji pastir, recimo u Danskoj. Onda su jako sretni i vrlo odani. vrlo vjerojatno će čak i režati na zlog prvog pastira. kad treba krave i ovce na pašnjaku zaštiti od recimo vukova i medvjeda koji vrebaju tamo vani u divljini (divljina je opasna i općenito neblagostanje) posebne pse se odgaja tako da vide ovce kao svoju obitelj, kako bi ovce štitili i po cijenu vlastitog života. Drugi psi su specijalizirani na to da krave i ovce teraju pravim putem u torove na striženje, mužnju i kamion koji će ih odvesti.... negdje.

na idealnoj farmi ne živi nitko tko ne pridonosi općem dobru. Svi TREBAJU doprinositi općem dobru. ako ne dopinose....

inspiracija: George Orwell, Životinjska farma

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

povjerenje je zlata

povjerenje je zlata vrijedno" vrlo zanimljiva konstrukcija, jer zlato vrijedi samo zbog povjerenja.. ne može se jesti, i nije imalo nikakvu praktičnu svrhu do relativno nedavno. povjerenjem se dobijalo i zlato tijekom povijesti, a u zamjenu izdavale bankarske note..

Eh, moj debe, opet se naprežeš, ali ti nikako ne ide to s faktima. Zato čitaj i uči! Jer, zlato je, što god ti mislio, oduvijek imalo stvarnu vrijednost - zbog rijetkosti i zbog svojih specijalnih svojstava - nepokvarljivost, povoljan odnos zapremine i vrijednosti, sjaj... Istina, nije se moglo jesti, ali je ipak vrijednost zlata jako rano prepoznata kao 100% sigurno sredstvo za gomilanje, očuvanje i demostraciju bogatstva. Tako da ti je tvrdnja "zlato vrijedi samo zbog povjerenja" kao poveznica sa sintagmom "povjerenje zlata vrijedi" obični ćorak. Tvrdnja je točna tek kada se u njoj riječ "zlato" zamijeni s "bankarska nota" ili "novčanica".

varalica i prevarant na engleskom je conman, con kratica od confidence (povjerenje)

I? Engleski jezik je vrlo precizan, pa za prijevod jedne hrvatske riječi postoji veći broj istoznačnica. "Conman" je specijalna vrsta prevaranta, koji zloupotrebljava uspostavljeno povjerenje žrtve i na taj način ostvaruje neopravdanu korist. "Conmen" su obično u povijesti završavali na najbližoj grani ili kao izopćenici iz zajednice, na Divljem Zapadu uvaljani u katran i perje. Danas, u normalnim društvima, završavaju iza rešetaka. Jer, bez povjerenja ljudska zajednica ne može normalno funkcionirati i oni koji povjerenje narušavaju i zlouptrebljavaju u sukobu su i sa zakonskim normama i sa jednim od osnovnih oblika socijalne interakcije.

U Hr povjerenja nema formalno, ali praktički ga ima u neograničenim količinama, ali je usmjereno uvijek prema gore, a rijetko prema svojim bližnjima

Ovo je interesantna teza, ali se meni čini da je erozija povjerenja temeljita u svim smjerovima. Jer, ovo "prema gore", valjda znači prema nadredjom, prema vlasti i državi, prema EU i prema Svijetu, i nisam siguran da tu vlada veliko povjerenje.

Inače, ako misliš da ti je ova basna inspirirana Orwelom jako duhovita, neka ti bude, jer više govori o tebi. Znamo se, jel?.

The Observer

Tko je glasao

ti bete nikako da skužiš

ti bete nikako da skužiš kako se ja uopće tebi ne obraćam.. većinom ni ne čitam tvoje komantare (pa tako ni ovaj) jerbo mi dižu tlak automatski, a ponekad se pitam jel tebi ovo plaćen posao da piskaraš ovuda pošto si stalno prisutan.. ako nije, onda očito fino i ležerno živiš na tuđoj grbači u nekoj administraciji (EUN povezanoj) i još imaš obraza govoriti kako i što bi trebali oni na čijoj grbači živiš kako bi "društvu", a pogotovo tebi, bilo još bolje.. tako drugi "trebaju pridonositi općem dobru", kao što valjda za sebe misliš da doprinosiš. nimalo iznenađujuć stav od nekog tko živi od "općeg dobra"

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Evo ga, sad upadaš u teške

Evo ga, sad upadaš u teške kontradikcije.

Dodješ na moj dnevnik i kao jedini (do sada) ocjenjuješ ga negativno, i taj minus "argumentiraš" onim nesuvislim komentarom iznad, koji btw. sadrži i više nego jasnu ad hominem aluziju. I onda kažeš da se ti to uopće ne obraćaš meni i prigovaraš kako se ja to uopće usudim odgovarati. Kaj god!

Što se tiče mojih komentara, žao mi je što ti dižu tlak - može to biti i opasno, tako da je razumna odluka ne čitati.

Ne znam otkuda ti ovo o "plaćenom poslu", nekakvoj "EUN" administraciji i tudjoj grbači. Tu tezu si već i ranije iznosio, kao tvoj ultimativni argument za diskvalifikaciju. Ali, to lijepo ilustrira u kojoj mjeri si sklon donošenju zaključaka na temelju nepotpunih informacija, po principu ”što se babi snilo, to se babi htilo” – upravo onako kako konstruiraš osnovne teze svojih dnevnika.

Ali, kad se oči zakrvave, i pogled se zamuti. Bolje se okreni sebi i zapitaj se što ti možeš učiniti za javno dobro umjesto anti-znanstvenih i kompromitirajuće loših obrada tema o kojima pišeš.

The Observer

Tko je glasao

Većina komentara bavi se

Većina komentara bavi se analizama uzroka niskog nivoa medjusobnog povjerenja kojega hrvatski gradjani prema izloženim podacima pokazuju. To je razumljivo, jer da bi se problem razumio, moraju se ispravno detektirati njegovi uzroci. Spominje se tu nedostatak narodne samobitnosti kroz povijest, ratovi, itd.

U razmjevanju problema donekle pomaže pogled na cjelokupnu listu, koje se može pogledati na linku koji sam dao uz članak. Tu na vrhu liste vidimo, kao što sam i napisao u tekstu grupu nordijskih i drugih "zapadnih" zemalja koje odskaču. Slijedi ih velika grupa zemalja u relativno uskom rasponu rezultata ( u kojem statistička pogreška može značajno utjecati na "plasman") u koje doduše u donjem dijelu, pripada i Hrvatska. U toj "srednjoj" grupi su na vrhu uglavnom značanje rezvijene države: USA, Japan, većina jakih zapadno-europskih zemalja i još pokoja azijska zemlja. Taj gornji dio glavnine predstavlja "normalu". Ispod toga, nalazi se veća grupa istočnoeuropskih zemalja, kao i praktično sve države nastale nakon raspada Jugoslavije. U donjem dijelu ljestvice su uglavnom zemelje trećeg Svijeta.

Kao prvo, to nam govori da položaj Hrvatske nije slučajan i da generalno ne odskače od očekivanja u smislu kulturnog okruženja, zemljopisnog položaja i povijesnog nasljedja.

Jer, što je to što grupu zemalja na vrhu ljestvice razlikuje od ostalih? Ja mislim da je osnovna razlika u tome što su ti narodi u svojim državama kroz povijest uspjeli izbjeći duboke padove u civilizacijskom nivou okvira u kojima se odvija život. Svi znamo da je mukotrpno i vremenski zahtjevno popeti se na stablo, ali ako se dogodi pad, u trenutku poništava rezultate uloženog truda. Tako je i sa izgradnjom društva.

Sve zemlje koje su na vrhu ljestvice nemaju značajnih diskontinuiteta u razvoju okvira onoga što se u najširem smislu može nazvati demokracijom i vladavinom prava. Čak i u vrijeme ratova ( u kojima su mnoge od ovih tek marginalno sudjelovale) i poslije njih, u tim zemljama su u najvećoj mjeri institucije koje stvaraju taj okvir funkcionirale uz tek relativno manji poremećaj. To znači da je konačni rezultat u smislu povjerenja koje ljudi imaju u društveni sistem, u institucije tog sistema i u druge ljude, pozitivan.

Nasuprot toga, stoje zemlje s većim ili manim diskontinuitetima, gdje se pozitivni rezultati proteklih razoblja poništavaju u kratkom vremenu. Razarajuće društvene devijacije - nasilje, razgranata korupcija, socijalne nepravde, a sve začinjeno slabljenjem institucija pravne države, djeluju katastrofalno na društveno tkivo.

Ja mislim da je u tome i korijen ovog problema u Hrvatskoj. Samo u proteklih stotinu godina, više puta je dolazilo do temeljitog razaranja krhkih struktura društvenih normi, i sve se vraćalo na početak. To je kao u igri "čovječe-ne-ljuti-se", kada te vrati u "kućicu". Samo što u je to u igri posljedica čiste slučajnosti, dok u stvarnom životu narodi barem djelomično imaju mogućnosti utjecati na konačni ishod, mudrim političkim vodstvom i izbjegavanjem situacija u kojima se stvaraju oštre podjele. A u tome Hrvati očigledno baš i nemaju uspjeha.

The Observer

Tko je glasao

Samo što u je to u igri

Samo što u je to u igri posljedica čiste slučajnosti, dok u stvarnom životu narodi barem djelomično imaju mogućnosti utjecati na konačni ishod, mudrim političkim vodstvom i izbjegavanjem situacija u kojima se stvaraju oštre podjele. A u tome Hrvati očigledno baš i nemaju uspjeha.

To izgleda kao začarani krug nepovjerenja: izbor "mudrog" političkog vodstva ovisi o društvenom povjerenju, a društveno povjerenje ovisi o "mudrom" političkom vođenju. Izlazak iz tog začaranog kruga, slično kao i u igri Čovječe ne ljuti se, ipak ovisi o slučajnosti da se, usprkos nepovjerenju, selektira kvalitetno vodstvo. Ovdje se zapravo radi o evoluciji društva kao sistema, koja, osim kontingencije, poznaje i drugi put - dugotrajne prilagodbe kroz sposbnost učenja (kognitivnog i normativnog). Po mojem sudu, ono što hrvatskom društvu nedostaje je upravo ta sposobnost razvojne prilagodbe kroz učenje (posebno onaj kognitivni način učenja). Nedostatak sposobnosti učenja zato često želimo prikriti "lošom srećom", bjelosvjetskim urotama, kojekakvim prokletstvima itd.

Činjenica jest da je Hrvatska locirana na margini (neki kažu na "razmeđu") različitih društvenih sistema i da ju taj položaj hendikepira za sudjelovanje u maticama evolutivnih promjena društva društava. Međutim, taj položaj je upravo idealan za učenje, pod uvjetom, naravno, da se društvo otvori za razmjenu i stvaranje strukturalnih veza sa svojim okolišem. Što je najvažnije, takvi se procesi kontinuirano odvijaju (suradnja svakog tipa na mjestima slobodnog dodira s okolišem), ali ih ne vidimo od mastodontskog i sklerotičnog središnjeg procesa (agonija disfunkcionalnih operacija i struktura jednog sistema na izdisaju). Meni se čini da će se povjerenje početi obnavljati onda kad stare operacije izumru i na njihovo mjesto dođu one koje nastaju na mjestima strukturalnih veza našeg društva s okolišem.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Bet, ovo Ti je za svaku

Bet,
ovo Ti je za svaku pohvalu.
Hvala Ti za tekst i temu.

Kako da ja vjerujem lady Kosor i vrlim ministrima i zastupnicima, osim rijetkih i glasnih izuzetaka, kada svakodnevno gledam njihova nedjela?
I sama radim na crno da preživim i ne budem na teret obitelji, a mirovina mi je sve dalja i neizvjesnija, apstrakcija i pojam iz bajke. Dakle, žrtva sam tih nedjela.
Kad govorimo o nedostatku povjerenja među ljudima, ove gornje među ljude ne prihvaćam, uzroke vidim u rastućoj otuđenosti.
Pa po sistemu kruha i igara, nikada ne saznamo da nam je susjed dobio nagradu ili uspio nešto, znamo samo kada netko tone ili umire javno od sramote, pa to gledamo i navijamo.
Nije li to jadno?
Nije li još jadnije da nam po Htvu neke zvizdice uče pjevati, a gledaoci se nemogu nazijevati, dok HTV odvratno žica lovu, a već nam je putem pristojbe uzima?
Nije li još jadnije kada lovu žicaju u humanitarne svrhe za onu bolnicu u Zagrebu, a država bi je od poreza trebala sagraditi?
Na kraju najjadnije je što ćemo prilikom izborne kampanje popiti njihove nebuloze, izabrati ih i zaposliti, a odavno smo im trebali dati otkaze i poslati ih u povijest.
Puno pozdrava
Mirtaflora

Tko je glasao

Tema izvrsna. U tome smislu

Tema izvrsna.

U tome smislu važno je da se u familijama i u školama prenesu na mlade najvažnije norme ponašanja, kao npr. ”riječ je riječ” ili to, da svi koji to mogu, trebaju doprinositi zajedničkom dobru. Bez toga neće biti ništa od države blagostanja u Hrvatskoj.

Zakljucak IMO los. Jer monkey see monkey do.

Iliti, mozes ti prodavat koju god hoces pricu klincima, ali ako ta prica nema realno uporiste, tada ti je prica zapravo besmislena. Doljnja analiza isfurana je na pausalu, pa nemojte nista uzimati za tocno, vec pokusavam ukazati na neka nacela koja stvaraju dobru klimu ili je ne stvaraju.

Stupanj povjerenja unutar neke zajednice izrazito je kulturolosko-geografsko-politicki uvjetovan. Pa tako. Skandinavija. Bez povjerenja zajednica ne prezivljava hladne zime. Nuzna je podrska ekipe i bez izrazito poticanog zajednistva, te ozbiljnog sankcioniranja elemenata koji zajednistvo ugrozavaju, stvara se i kulturoloski kontekst koji se nakon nekog vremena podrazumjeva. No, koliko mi je poznato, recimo u Norveskoj je od 80ih godina pa intenzivno naovamo stvar krenula lagano naopako. Upravo zbog ovog razloga. Zajednistvo vise nije nuznost i polako i sigurno razvija se oportunizam kao element ugrozbe.

Idemo dalje.

Bosna. Svakih 50 godina rat i sve iznova, a u medjuvremenu tenzije, nezdrava klima, svako gleda kako maksimalno da profitira u datom trenutku jer ce vec sutra biti kasno. Politicka situacija izrazito nesredjena, odrzava tenzije, ne postoji mogucnost, a po geografiji nit potreba da u prvi plan dodju "vise" vrijednosti ala ugled u drustvu, cast, postovanje i tako dalje. Jer sutra ces imati priliku da sve to zgazis da bi djeci osigurao kakvu takvu egzistencijalnu buducnost. I tako stalno. Nema mjesta da se dobro (dugorocna korist naustrb kratkorocne zrtve) niti razvije kao sociolsoki fenomen, a posljedicno niti prepozna.

Pa tako kod nas sve se drasticno razlikuje od regije do regije. Imas neki Varazdin gdje rata nije bilo neko vrijeme. I povezanost je dovoljno velika da postoji i povjerenje i uvazavanje i ostale vrijednosti koje se stjecu afirmacijom kroz doprinos opcem dobru. Neka kratkorocna bogacenja (ala Kerum-Split) ne daju osobi visoku afirmaciju unutar zajednice, pa tako ne postoji toliko izrazena niti pohlepa, vec se stvari vise orjentiraju na drustvene odnose i ono sto ce unaprijediti te odnose.

Imas i recimo Slavonski Brod gdje je fajt izmedju domacih i dosljaka, forsiranja kultura, klanova, bitno je da si jak u svojem klanu, a klan brije prije svega na moc da se ugrozi druga ekipa, a ne neka dugorocna ulaganja. Gleda se moc, jer moc je nacin realizacije neke sociodinamike, gdje su pozitivna nacela manje bitna, nego da si dio ekipe i sama kultura propada kao i prostor da se ideja povjerenja afirmira.

Kerum, Split, klasicni djir. Em imas domace i vlaje, em je zaradjivanje utemeljeno na oportunizmu i nije nuzna neka visoka solidarnost da bi se zivilo, pa onda nemas niti kulturu rada (jer nije bilo potrebe), niti kulturu povjerenja (jer isto tako nije bilo potrebe), vec se sve fura kratkorocno, pa kolko ide. Mogu li se Dalmosi kulturoloski podici na nivo rada, teze nego da odsele na Sibir gdje bez rada nema nicega.

Uglavnom. Ako hoces imati zajdnicu gdje je povjerenje bitna stvar, moras stvoriti klimu gdje ce to povjerenje biti odgovarajuce nagrajedno i opcenito prepoznato. Moras imati konsenzus ili najsiru podrsku da se pitanje prevare, podvale etc stvari koje ugrozavaju povjerenje, adekvatno sankcionira (a ne da protagonisti takvih pojava budu uglednici na koje se klinci ugledaju), a da se elementi povjerenja poticu upravo kroz politicko zaledje iz cega naknadno izrasta i kultura. Jasno, ako postoje uvjeti. Ako ne postoje, onda nista od svega toga.

Pa da zakljucim. Ne moze ucitelj doci klincima i pricat im o povjerenju, dok se milijon ljudi sto iz RLa, sto iz medija, ali ukupno u djriu opceg dojma koji direktno kompromitiraju te ideje, predstavljaju kao uspjesni, vec njihova paradigma mora biti takva da nikome od klinaca ne padne na pamet da ide tim putem. Znaci, djelo, a ne rjeci. Jer rjeci su se vec davno potpuno kompromitirale.

gpgale blog

Tko je glasao

pa onda nemas niti kulturu

pa onda nemas niti kulturu rada (jer nije bilo potrebe), niti kulturu povjerenja (jer isto tako nije bilo potrebe), vec se sve fura kratkorocno, pa kolko ide. Mogu li se Dalmosi kulturoloski podici na nivo rada, teze nego da odsele na Sibir gdje bez rada nema nicega.

mislim da takvi opisi Dalmatinaca,već pralaze u neki oblik šovinizma i vrijeđanja.
O.K. ako je u điru sprdancija, onda to može ići. jedni su lijeni, drugi zatucani treći pijanice, ali takvi stereotipi su loši kad se ide u neke ozbiljnije analize.

ozbiljno tvrditi da nema kulture rada i da se sve gleda kratkoročno me poprilično vrijeđa.
pogledaj samo kilometre mocira koje su Dalmatinci sazidali da bi došli do malo plodne zemlje, a onda tu posadili stabla maslina ili vinograd na čije prve plodove treba čekati godinama. je li to kultura nerada i krakoročne dobiti.
ono što je tebi lijenost je velikim dijelom u stvari drugačiji ritam života i druge stvari koje ti ne vidiš. ljudi po pola godine provedu na brodovima, to je ono što ne vidiš. ti ga vidiš kad dođe doma i sjedi u kafiću. ali tih 3-4 mjeseci šti je doma to je njegov godišnji odmor i valjda ima pravo da koristi svoj godišnji odmor odmarajući se.
dosta poslova ovise o sezoni pa se dio godine radi pojačanim tempom a drugi dio malo lakše, što ne znači da si ljudi lijeni. takav je ritam života. ja sam radio u firmi koja preko ljeta u jedan dan napravi prometa više nego preko zime u tjedan dva. i onda preko ljeta radiš dvanaestak i više sati pod presingom, ali zato zimi ide laganini.

Tko je glasao

Po pausalu mogu ocjeniti da

Po pausalu mogu ocjeniti da postoje podrucja gdje se rad vise cijeni i gdje se rad manje cijeni. Tako uistinu pisem o stereotipima bez ulaska u bilo kakvu dublju analizu, sto sam gore i napomenuo. Ljude pak po prirodi stvari nisam nikad u globalu smatrao vise ili manje vrijednima, vec prije svega odredjenima kontekstom.

gpgale blog

Tko je glasao

1,1 zaposleni izdrzava ovaj

1,1 zaposleni izdrzava ovaj cirkus i 1 nezaposlenog.
A od tih 1,1 : 1 samo 290.000 ( ili 50.000 manje nego prije 1 godine) ih proizvodi nove proizvode.Nema te Danske , Svedske ili cega vec koje bi imale socijalu uz ove brojke.
Samo u mirovinskom sustavu je manjak za mirovine narastao od 2002 godine sa 10 mld. kuna na sadasnjih 19,86 mld kuna, koliko isplatu mirovina pomaze drzava.
A znas li kako?
Uzimanjem kredita u inozemstvu!
Mi dakle ovisimo o tome sto cemo isprosjaciti i ne brine nas ovaj manjak koji raste.
Brine nas socijala umjesto povecanja ukupnog broja uplata i zaposlenih.
To je civilizacijska provalija u neodgovornosti a ne pitanje bilo cega drugog.

Tko je glasao

zaboravio si napisati: MMF

zaboravio si napisati: MMF odmah!

Tko je glasao

bet, odlican clanak, iako bi

bet, odlican clanak, iako bi dao primjedbu na rezultate iz 95 i 2000g. na koje se ti pozivas.
naime, za kvalitetnu analizu tog fenomena("povjerenja") kod jednog naroda , svakako bi valjalo imati rezultate i prije tih devedesetih, kad je situacija sa tim povjerenjem sigurno bila daleko bolja nego danas.
poznato je(ne moras biti ni sociolog!:) da svaki rat erodira sustav moralnih normi, stavova i opcenito, sustav vrijednosti vecine pojedinaca (naroda!) koji se nadje u njemu, te da bi istrazivanje tog fenomena prije devedesetih, dalo daleko realniju sliku nego li ono, samo neposredno nakon rata.
ne kazem da rezultati iz te 95g. i 2000g. nisu tocni, medjutim, iz njih (bez onih drugih) ne mozemo nista ozbiljnije zakljucivati o tome kakav smo mi narod po toj svojoj predispoziciji prema tom "povjerenju"!

Tko je glasao

@edi3, zar rat ne

@edi3,

zar rat ne homogenizira društvo u smislu veće solidarnosti (mehaničke o kojoj ovisi opstanak primarnih grupa - obitelj, susjedstvo, narod) i većeg povjerenja (kako bi se vojnici borili da nemaju povjerenja jedan u drugoga?)? Skeptična sam i prema tvojoj pretpostavci da je razina međupovjerenja bila veća prije '90.-tih. Možda na deklaratornoj (obveznoj i službenoj) razini, ali znajući da su mnoge obitelji i mnogi pojedinci praktički svo to vrijeme bili na crnim listama ove ili one vrste, teško mi se oteti dojmu da povjerenje ni tada nije bilo osobito visoko. Nemojmo zaboraviti da su ondašnje akcije solidarnosti bile doslovce provođene po naredbi, a ne, kao primjerice sad u EU, na podlozi neke racionalne odluke i transparentne procedure.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

sam rat homogenizira

sam rat homogenizira kolektivitet, medjutim, nakon rata (a mi ipak govorimo o 95. i 2000g.) nuzno dolazi do erozije moralnih vrijednosti.
nemesis, do 95g. si mogao dati milijunske vrijednosti roba bez ikakve garancije placanja, a danas ne dajes ni deset kuna bez tih garancija.
to mi "sociolozi-privatnici" itekako dobro znamo!:)

Tko je glasao

[...]nakon rata (a mi ipak

[...]nakon rata (a mi ipak govorimo o 95. i 2000g.) nuzno (naglasak nemesis) dolazi do erozije moralnih vrijednosti.

Mislim da je ovo proizvoljna tvrdnja. Cijenila bih da ju potkrijepiš nekim istraživanjem. Međutim, ako bismo pojam rat zamijenili pojmom revolucija, u smislu nasilne promjene režima, onda bi hipoteza možda i bila dokaziva. Osobno smatram da je obrambeni rat u Hrvatskoj imao neku, uvjetno i pomalo nategnuto rečeno, revolucionarnu podlogu. Dok su jedni branili zemlju od agresora, drugi su (okupljeni u i oko HDZ ili jednostavno koristeći priliku) mijenjali (revolucionarnim uredbama) sustav vlasništva. Ovo je bio specifični vid terora, koji je inače bio nus pojava svih europskih revolucija.

On nije ljudima oduzimao fizički život (iako je i toga bilo, ali kao dugoročna posljedica terora), nego ekonomsku egzistenciju na dugi rok. I mislim da je erozija morala samo popratna pojava činjenice da kad se jednom pokazalo da država može stati iza pljačke nacionalnog bogatstva, narod u nju i one koji ju vode više nije mogao vjerovati (ni kad je darove donosila). Tako shvaćam i poantu ovog dnevnika (a i mnogih drugih ovdje objavljenih dnevnika i komentara): država nam je krivo nasađena i treba ju staviti na pravo mjesto da bi se iznova počelo graditi međuljudsko povjerenje i društvena solidarnost.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

nemesis, sam rat stvara

nemesis, sam rat stvara eroziju moralnih normi , jer ubijanje, silovanja i mucenja koja ljudi u ratu dozive, ostavljaju itekako traumaticne posljedice na ljudsku psihu, pa tako i na sam (subjektivni) sustav moralnih vrijednosti.
sve to masovno krsenje najstrozih normi ponasanja koje se inace ostro osudjuju u normalnim okolnostima(i strogo zakonski kaznjavaju), sigurno ostavljaju trag na ljudskoj psihi, ako nista drugo tad sigurno zbog te svoje forme opceg relativiziranja i na neki nacin, drustveno prihvatljivog ponasanja.
ubiti nekoga u ratu sigurno nije neki moralni krimen, pogotovo ako je to i cin tvog opstanka.
kad predjemo tu razinu, tad nismo daleko ni od toga da ubijemo iz osvete ili mrznje, da zapalimo i ukrademo tudju imovinu.
mislim da za ovo nisu potrebna nikakva empirijska iskustva kojima bi se to trebalo potkrijepiti!?:)

Tko je glasao

Rat posebno erodira drustvo,

Rat posebno erodira drustvo, ukoliko je isfuran kao prevara.

Pa tako, ako imas "drzavnika" koji pusta pljacku, dok mu ljudi ginu na fronti, nakon nekog vremena kad se vrati ekipa doma i nema posla, pocne si vrtit film i pita se, isplati li se biti moralan, kada su nemoralni sada u poziciji da odredjuju buducnost njihove djece. Pa jebemu sve postenje, ali djeca im nece biti gladna. I tako se "lome" ( u biti se radi o obicnoj sociodinamici) jedan po jedan dok drustvo lagano ne erodira. Jos spomenes detalje "neljudskosti" ( u biti komplementa drustva ignorancije i dogme ) i puknes ko kokica. Imas jos svoju ekipu i gdje ce ti biti kraj? Ko ti moze ista? Oni krimosi sto su se bogatili dok su ratovali?

Poatna jos jednom, problem je politika koja daje lose primjere. I dokle god je politika takva, drustvo ce i dalje erodirati.

Ako hocemo da vratimo moral u drustvo (istina, taj moral mora evoluirati iz faze ignorancije i dogme prije rata i velike pljacke), moramo kreirati politiku koja ce osigurati jasan primjer da bad guys idu iza resetaka i postaju primjer (po svim kategorijama) kako taj put nije dobro furat, a istovremeno osigurati klimu da good guys, preciznije pozitivne pojave budu prepoznate i poticane, ali kroz realnu, tj odrzivu korist.

I da vidis. U 20 godina, povjerenje u Hrvatskoj postat ce nesto o cemu se ni ne govori.

Jasno, samo pod uvjetom da politika bude konzistennta i da se stvori povjerenje izmedju naroda i politike. A ne da neki novi rat ili neka druga katastrofa cijeli proces ne resetira. Jer tada opet krecemo iz pocetka gdje se gleda kratkorocna pozicija moci.

gpgale blog

Tko je glasao

Ma daaaj, udio kriminalnog

Ma daaaj, udio kriminalnog ponašanja u domovinskom ratu sigurno nije bio takav da bi razorio moralnu supstancu naroda i srozao povjerenje među ljudima. Zločinstva s protivničke strane su pak u velikoj mjeri moralno homogenizirala narod u smislu da smo mi ispravni, a oni zločinci (na stranu što ni mi nismo bili čisti kao suza). Inače, svojedobno je naša vrhunska forenzična psihijatrica, pokojna, Karla Pospišil Završki objasnila da rat pojačava toleranciju na nasilje u onih pojedinaca koji su i u mirnodopskom periodu tolerirali nasilje ili su i sami bili nasilni. Dakle, ipak ćeš morati ponuditi bolje dokaze tvrdnji da je sudjelovanje u ratu, kakav je bio ovaj naš, doprinjelo smanjenju međupovjerenja. Nisi me uvjerio. Druga je stvar što su dobar dio ratnog nasilja činili susjedi jedni protiv drugih. To bi sasvim sigurno mogao biti faktor smanjenja povjerenja u sve ljude, ali to onda i treba precizno formulirati.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

tebe je lakse odvesti na

tebe je lakse odvesti na cevape, nego li te uvjeravati!
ides!?:)
nemesis, nisi li sa ovim svojim spominjanjem "vrhunske" pospisilke sad pomalo kontradiktorna!?
koliko mi je poznato, kad se nesto pojaca, tada je to vise, a ne manje!?:)
i procitaj onaj moj drugi dio, prije nego nastavis.

Tko je glasao

Nema kontradiktornosti,

Nema kontradiktornosti, edi3. U ratu i kao posljedica rata je to da agresivni postaju agresivniji tj. povećava im se tolerancija na nasilje. Međutim, društvo se od takve pojačane agresivnosti pojedinaca manje ili više efikasno štiti ili (u nekom ekstremnom slučaju) čitavo postaje ratničko. No, složit ćeš se da i u ratničkim društvima postoji (mora postojati) solidarnost i povjerenje. U našem slučaju, do erozije povjerenja nisu doveli ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili povrijeđeni ratom (za njih je još uvijek rezervirana velika količina, ako ništa drugo, onda sažaljenja), nego oni koji su daleko od bojišnice, zdravi i pri punoj svijesti zarobili državu i njezine institucije radi ostvarenja svojih asocijalnih interesa.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

ne slazem se, jer mislim da

ne slazem se, jer mislim da se i tolerancija cijelog drustva u ratu(a ne samo agresivnih pojedinaca) povacava na nasilje.
nemesis, mislim da smo se malo pogubili, jer nisam ni rekao da se u ratu gubi solidarnost i povjerenje, vec dapache...i sam tvrdim obrnuto.
homogeniziranje kolektiva to nuzno i podrazumjeva.
govorim o tome da je moralna erozija zapocela u ratu(zbog povecane tolerancije na krsenje moralnih normi) i da je nakon zavrsetka rata i otpustanja tog "kolektivnog ljepila" doslo do nuzne dezintegracije samih moralnih vrijednosti.
kad tome dodamo i zivotni poucak iz tranzicijske pljacke, te sve efekte potrosacke (ne)svijesti, nije ni cudno da smo otisli u drugu krajnost, tako naglo gubeci solidarnost i medjusobno povjerenje.

Tko je glasao

medjutim, kako je sam rat

medjutim, kako je sam rat snazan poticaj toj homogenizaciji kolektiviteta(i razmisljanja na "kolektivnoj svijesti") taj proces moralne erozije ne dolazi toliko do izrazaja, koliko dolazi onda kad ta kolektivna svijest ustupne pred onom individualnom i pojedinacnom.
poznato je da u ratom zahvacenom podrucju gotovo nema rastave brakova, a i samoubistva su rijedak fenomen, jedino ukoliko nisu u koleraciji sa nekim ratnim uzrokom.
medjutim, nakon rata, zapaza se veci broj rastava i povecani broj suicida, u odnosu na vrijeme prije rata.
jednostavno, nakon kolektivnog "ljepila" dolazi do dezintegracije i u pravilu do razocarenja.
pretpostavljam ( iliti, pametno zakljucujem:)) da je i moralna erozija u koleraciji sa tim fenomenom!?

Tko je glasao

Skandinavsko drustvo je

Skandinavsko drustvo je specificno u mnogim obzirima, i ja ga ne bih opcenito usporedjivao s hrvatskim drustvom. Povijesno se radi o relativno zatvorenim i manjim zajednicama koje su zivjele na velikim udaljenostima od drugih zajednica. Da bi uopce prezivjele u nemogucim prirodnim uvjetima, morale su razviti osjecaj povjerenja do bliznjeg covjeka. Buduci da se u vecini slucajeva radilo i o zajednicama koje su zivjele na moru i njihovi clanovi su cesto odlazili na putovanja u nepoznato, stvorio se i osjecaj otvorenosti prema novome. Mozda ih u mnogocemu mozemo usporediti s zajednicama koje su nekad postojale na hrvatskim otocima.

Tko je glasao

kad tome dodamo da pojedini

kad tome dodamo da pojedini sociolozi zastupaju teoriju o bitnoj razlicitosti mentaliteta stocara i ratara, od kojih su prvi zbog prirode svog posla razvijaju kao samozivi individualci, a drugi, isto tako zbog prirode svog posla u kome su bili upuceni na medjusobnu pomoc.. kao kooperativci i kolektivisti, najbolje da ja kao dalmatinac puno o ovome ni ne govorim!?:))
dodushe i moji su se pomalo bavili ratarstvom!:)

Tko je glasao

Kolega edi3, opet moram

Kolega edi3, opet moram intervenirati, ali ovaj put s poveznicom na jedno od najrecentnijih istraživanja koje je dokazalo da su ljudi skloniji suradnji, nego sebičnosti. Naravno, za to moraju biti ispunjeni neki uvjeti. Kao glavni, ovo istraživanje je izdvojilo slobodne kanale komunikacije. Znajući da su naši stari poznavali zajedničke pašnjake (komunade u priobalju i na otocima, gmajne u kontinentalnom području), mislim da će sociologija uskoro napustiti ovu tezu o vrsti rada kao faktoru sebičnosti ili kooperativnosti u društvu.

http://newsinfo.iu.edu/news/page/normal/14314.html
nemesis

nemesis

Tko je glasao

slazem se kolegice, jer me

slazem se kolegice, jer me to ionako podsjecalo na neku sociolosku "frenologiju", a i nekako sam po vokaciji vise sklon slobodi, nego li determinaciji!:)

Tko je glasao

kad tom ratu dodamo i nagli

kad tom ratu dodamo i nagli val potrosacke (ne)svijesti koji nas je zahvatio sa naglom propascu socijalima i nasim ulaskom u liberalni (divlji) kapitalizam, koji nas je okrenuo ka vlastitom egoizmu("samo ja i moje potrebe".. pa makar one bile i lazne), sigurno je da su hrvati u ovih dvadeset godina bili izlozeni takvim ekstremnim drustvenim utjecajima od kojih se ni "norvezani" u tako kratkom roku nebi kvalitetno znali obraniti!:)
odnos prema drzavi se ne gradi samo na osnovu tog "povjerenja", odnosno, ne samo na osnovu te neke nase socijalne solidarnosti, vec on ovisi i o samoj drzavi.
u drzavi koja se sustavno ponasa samo kao "sredstvo prisile u rukama vladajuce klase"(politicke kaste), kojima ona ostvaruje samo svoje interese i zelje (na ustrb svih nas), pravilnije se baviti samom patologijom takve drzave, nego li nasom "narodnom" patologijom (koja je sigurno velikim dijelom i sama kriva za takvu patolosku drzavu!)!

Tko je glasao

drzava bi trebala biti(u

drzava bi trebala biti(u okvirima realno moguceg) socijalni korektor jednog drustva!
tko od nas hrvatsku drzavu dozivljava kao takvu i tko se od nas, kad takvoj drzavi placa porez, ima osjecaj da uplacuje za neko "zajednicko dobro", a ne za privatni djep ove politicke bande?
pitanje je pomalo sugestivno, ali bi se zacudio da netko odgovori drugacije?:)

Tko je glasao

da, uistinu cudesno kako

da, uistinu cudesno kako skandinavci nemaju izrazeni koncept zajeba.

mislim da je u hrvatskoj veci problem sto drustvo ne zna artikulirati svoje vrijednosne stavove, i tako politicari ispunjavaju taj vakum.

pravni instituti kao ugovor, prava i obveze kao da postoje samo na deklarativnoj razini. neefikasno i instrumentalizirano sudstvo su samo kruna tog prolupavanja.

sve vise ukazuje na to da je period izmedju drugog i domovinskog rata bio jedini stabilni i funkcionirajuci
(u smislu pravila igranja)

Tko je glasao

to je u skladu sa

to je u skladu sa uvriježenim mitom da su skandinavci "radišniji" od "južnjaka" koji su lijeni, izležavaju se po cijeli dan, siesta i pižolet. otprilike kao što zagrepčani drže do "tovara". praksa je za razliku od mita i računalne simulacije nešto drugačija;
primjer 1: prijatelj je na cruiseru prvi stroja, zapovjeda mu skandinavac, premda moj frend nema formalnu stručnu spremu za propisano radno mjesto, jer bi već bio kapo, drže ga kao kralja ( tolerirali su mu neka kršenja zero point alkohol tolerancije koja inače na takvim mjestima završavaju ekspresnim otkazom, a bogme i kraljevski plaćaju, tamo kada znaš, hoćeš i radiš budeš ekvivalentno plaćen; ovdje postoji suptilna razlika). nadalje, za razliku od skandinavskih članova posade (koji su inače "nobles" na brodu gdje su šljakeri balkanjerosi, eu "istočnjaci" i filipinosi) koji nakon 3 mjesca navigacije odlazi kući i 2 mjeseca kući leži,skita, vozi "nortona", krstari, skija, lovi ribu i troši dolare, skandinavci nastavljaju raditi na obalnoj plovidbi jer su švedski porezi toliki da ne su prisiljeni nastaviti raditi. o strukturi i ubiranju poreza u skandinavskim zemljama ne treba posebno govoriti, ljudi su majstori tog birokratskog zanata, (zato skandinavci rado kupuju nekretnine u tajlandu i sličnim egzotičnim zemljama, pronalaze tamnopute ribice i zabavljaju se ispod kokosovih palmi). lako je onda državi raspolagati i biti socijalist, razumije se tome treba pridodati nemala prirodna bogatskva skandinavije koja oni više nego efikasno iskorištavaju, za razliku od male zemlje na obali jadrana stvorenoj za dobar godišnji odmor.
primjer 2: susjed, radio u švedskoj 40 godina u tvornici parketa, nikada nije bio na bolovanju; čak su mu švedjani govorili da je zbog toga lud, (prema njihovom radnom pravu mjesečno možeš tjedno izostajati bez liječničkog uvjerenja, i imaju pravo na neradni ponedjeljak kada se napiju vikendom). govoriti o zemlji u kojoj djeca idu u školu bez knjiga i olovki jer sve dobijaju u razredu, gdje te bukvalno tjeraju u besplatne gimnastičke dvorane, i gdje te tvoj zubar poziva nakon pola godine na redovnu kontrolu stanja zuba; gdje wifi imaju u stajama, cijena interneta bagatela, gdje do ulaska baltičkih zemalja u eu nisu zaključavali ulazna vrata svojih kuća je iluzorno; i svakako ne ubijaju se radom kao što se smatra, što bi oni rekli na prodavače u kerumu ili konzumu koji za 2.500 kn rade od jutra do mraka u malo boljem robovlasničkom odnosu...
zašto je to tako; pa prvenstveno mislim da je razlog nije klima i kut sunčevih zraka, nego činjenica da švedjanima nisu turci jašili 400 godina za vratom, i što su prije 300 godina prestali sa klanjem jedni drugih; a potom sve ostalo, red, rad disciplina. sve se može, i nema lijenih kada se donese zakon kojega se svi pridržavaju; i kada ljude platiš za obavljeni rad, razumije se. a mitovi se pričaju djeci.

Tko je glasao

".......činjenica da

".......činjenica da švedjanima nisu turci jašili 400 godina za vratom, i što su prije 300 godina prestali sa klanjem jedni drugih."
Točno.
Kako imat povjerenja?
Pa mi i danas slavimo naše uspješne zasjede i pljačke turskih haračlija i gusarenje mletačkih galija , a stoljećima smo u borbi za preživljavanjem i
održanjem nacionalnih osobitosti podržavali prevare kao vrhunac domišljatosti.Dakle je podržan moralni zakon kada doprinosi sebi i svojima
a na štetu kletog tiranina.

Bert

Tko je glasao

Mislim da si napipao jedan

Mislim da si napipao jedan sociološko-kulturni fenomen a to je da stupanj povjerenja kojeg je bet spomenuo proizlazi i iz suverenosti nekog naroda na nekom teritoriju kroz dulje povijesno razdoblje.

Narodi na ovim prostorima često su razvili nepovjerenje kao senzor pukog preživljavanja jer su ovi teritoriji često mjenjali svoje 'gospodare' pa je doza nepovjerenja u tuđe namjere više iskaz zdravog razuma.

Sjetimo se samo kriptokršćana koji su danju upražnjavali islamske obrede kako bi se tako prikrili i uklopili u dominatnu religiju na prostorima (i sačuvali živu glavu na ramenu) a noću potajice štovali kršćanske običaje (baš kao što su se prvi kršćani skrivali od politeističkih rimljana). Svaki narod koji nastanjuje politički 'trusna' područja pokazivat će veći stupanj nepovjerenja i sumnjičavosti prema svemu jer mu je to, kao i kameleonu njegova mimikrija, postao jedan od preduvjeta preživljavanja.

Posebno su se Hrvati kroz svoju povijest pokazali lakovjernima i
naivnima kad se o povjerenju radi - prečesto su nasjedali 'marketinškoj propagandi' razno-raznih pretendenata na krunu i tron
a posljedice buđenja bile su bolne. Zato je sad nepovjerenje u modi,
kad se čini da je jedini izbor biti: živ cinik ili 'janje za klanje'?

Tko je glasao

Posebno su se Hrvati kroz

Posebno su se Hrvati kroz svoju povijest pokazali lakovjernima i naivnima kad se o povjerenju radi - prečesto su nasjedali 'marketinškoj propagandi' razno-raznih pretendenata na krunu i tron a posljedice buđenja bile su bolne.

Hrvatska nije imala vladajucu klasu vec hiljadu godina. Umjesto toga, imala je samo namjesnike kojima je nuzan gospodar da bi mogli biti integralni element zajednice. Crkva, Kruna, Juga, Hico, EU. Uvijek ista prica utemeljena na djecijim bolestima nacije.

Sto se pak tice "Hrvata" i nasjedanja, mogao bih primjetiti da ili se radi o onima koji su kulturoloski odgojeni da budu namjesnici, pa im odgovara taj djir ili se radi o populusu vulgaris koji nikad nije niti imao svoju volju, pa je onda besmisleno govoriti o lakovjernosti, jer za lakovjernost je potreban element i barem mala doza samosvjesti.

Ostatak, sve pet.

gpgale blog

Tko je glasao

mogu se složiti u kontekstu

mogu se složiti u kontekstu "što se babi htilo, to joj se i snilo" odnosno da je želja hrvatskih plemena često vidjela ono što je željela vidjeti u svojim strateškim savezima kroz našu povijest.

No to ipak ukazuje na određenu naivnost i lakovjernost iz koje bih izvukla zaključke da se želja za suverenošću pod svaku cijenu (ili barem nekom autonomijom) dosada za hrvate pokazala kao kopanje jame samih pod sobom.

Ne opravdavam to ničime niti to uzimam kao ikakav historijski alibi za naše podbačaje, za mene je to samo činjenica koju sagledavam kao jednu od mnogih koje se utjecale na razvoj naše državnosti kakva jest.

Tko je glasao

bravo nausikaya teorija

bravo nausikaya

teorija A
Da u Hrvatskoj nije bilo rata za koji snosi krivnju isključivo Miloševićev režim i njegovi kvislinzi u Hrvatskoj, danas bi Hrvati živjeli vjerojatno samo nešto slabije nego Slovenci i davno bi bili u Europskoj Uniji. To zaboravljaju mnogi koji nasijedaju fantazijama jugonostalgičara, uglavnom onih koji su u SFRJ uživali u nezasluženim privilegijama ili "krali Bogu dane" .
teorija B
Da u Hrvatskoj nije bilo privatizacije i pretvorbe, i dogovorenog rata za što snosi krivnju isključivo Tuđmanov režim i hdz, danas bi Hrvati živjeli vjerojatno samo nešto slabije nego Slovenci i davno bi bili u Europskoj Uniji. To zaboravljaju mnogi koji nasijedaju fantazijama ustašonostalgičara, uglavnom onih koji danas uživaju u nezasluženim privilegijama ili "kradu Bogu dane" .

a vjerovatno bi i povjerenje u druge ljude bilo veće kad bi imali prilike, u par decenija mira, razviti jedinstvenu teoriju svemira i hrvatske nevolje

luka

Tko je glasao

Bet, izvrsna tema i izvrstan

Bet, izvrsna tema i izvrstan dnevnik. Nedavno sam pročitala knijgu nobelovca Muhammada Yunusa "Svijet bez siromaštva", u kojoj je vidljivo da kad čovjek pošteno nastupa prema široj zajednici, onda se to i pošteno vraća. Naime, Yunus je (za one koji ne znaju), kao prof. ekonomije, u trenutku kada je vidio užasno siromaštvo u svojoj zemlji (studirao je u Americi), smislio način kako da većinu stanovništva Bangladeša izvuče iz ralja kamatara i siromaštva (robovanje kamatarima je uz neobrazovanost, bio glavni razlog siromaštva). Prvo im je dao novac da se izvuku iz kandži kamatara (to je tada bilo možda oko 20 dolara po obitelji, ali je to njima bilo kao da duguju milijune), a onda im je bez ikakvih ugovora (većina je i tako bila nepismena), davao mikrokredite s kojima su mogli započeti neke poslove ili nastaviti s onima s kojim su se do tada bavili (uglavnom poljoprivredni i sitni obrtnički poslovi). Poslije im je davao iste takve kredite za popravak kuća (većina ih je spavala u improviziranim nastambama bez ikakvog namještaja), a nakon toga i za školovanje mladih. Fascinantno je to što je 96 posto njih, kojima se dakle samo vjerovalo na riječ, uredno vraćalo kredite. Danas znamo da ti isti ljudi čine glavne štediše Grammen banke, i da upravljaju njome. Yunusov model socijalnog poduzetništva i socijalnih poduzeća kopira sve više zemalja u svijetu. Mislim da je ovo dobar primjer povjerenja o kojem govoriš jer pokazuje da mnogo toga čak ni ne mora biti uređeno hrpom zakona. Dovoljno je tek čovjeku pružiti mogućnost da se osjeća stvarno kao čovjek, i on će sve napraviti (pa i plaćati velike porez koje spominješ), samo da njemu i njegovima bude i dalje dobro.
Kod nas je u startu postavljeno sve naopako: "elita" je državu doživjela tek kao mogućnost enormne zarade i beskrajnog bahaćenja (200 bogatih i ostala stoka sitnog zuba), a negativnom selekcijom o kojoj govori Buozzi u svom dnevniku, uništeno je djelomično čak i ono što su oni zaradili. Naravno da je sve propalo i da je sada panika. Zato i nema povjerenja niti će ga biti, dok se stvarno ne postavi sustav po mjeri čovjeka.

Tko je glasao

Zato je ova kriza kod nas

Zato je ova kriza kod nas (koja je prvenstveno kriza povjerenja) dobrodošla. Ova "elita" ne bi ništa mogla napraviti da nije bilo plodno tlo. Takođe kod nas nebi prošla niti Banka za siromašne, koja je milijune tamo izvukla iz bijede. Ovdje je na žalost u negativnom smislu obrazac "i poslije Tita Tito" prenešen na većinu društva. Svatko bi bio veliki gazda, imao hrpu nekretnina za koje ne treba plaćati poreze, vozio dobar auto, imao psa s pedigreom, odjeća se podrazumijeva.....Tako da kreditići (sa kojim kupiš jednu kozu i radom i pažnjom počneš proizvodnju mlijeka i sira, pa kupiš drugu kozu i počneš vraćati kredit za onu prvu kozu jer si ovu drugu kupio od zarade) i zarada radom u ovom instant megalomanskom širem društvu do sada nije bila popularna pa se sve jače stezao obruč oko što boljih primanja i socijalnih raznih pogodnosti (tu nas samo Grčka šiša, mi smo korak iza nje)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci