Tagovi

Porez na nepokretnu imovinu - jedan od najvećih hrvatskih tabua

Nakon završene predizborne kampanje i obavljenih parlamentarnih izbora prošlog studenog, diskusija o potrebi reforme ili korekcije poreznog sustava u Hrvatskoj potpuno je zamukla. To je i razumljivo, s obzirom da je HDZ ponovno osvojio mandat za vladanje u slijedeće četiri godine, a postojeće stanje uglavnom odgovara njihovim političkim ciljevima, odnosno centrima moći koji su ga podržali na izborima.

S druge strane, nakon odlaska Ljube Jurčića i ostankom u oporbenim klupama, SDP se bavi nekim drugim temama nego u predizbornoj kampanji, kada je ponešto nespretno najavljivao uvodjenje poreza na špekulativnu kapitalnu dobit i na porez na imovinu bogatih. Jer, HDZ-ov PR je to vješto iskoristio i temeljito „isprepadao“ glasače baukom „komunjarskog“ uvodjenja novih poreza, koji će natovariti nove obveze malom čovjeku. Moguće je da je upravo ovo pitanje kumovalo ishodu prošlojesenskih izbora.

Interesantno je da, dok se o porezu na kapitalnu dobit još koliko-toliko i raspravljalo s pozicija ekonomske opravdanosti, ideja o porezu na imovinu je na svim frontovima s prezirom i gnušanjem odbijana, iako je SDPov prijedlog bio krajnje ograničen, i odnosio se na imovinu najbogatijih.

Tako je premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader grmio na stranačkom mini- saboru za područje VII. izborne jedinice, održanom u Jastrebarskom pred više od 2.000 članova i simpatizera HDZ-a, u rujnu 2007:

Plan onih koji se radije nazivaju drugovima nego gospodom je uvesti porez na imovinu. Ako želite porez na imovinu glasujte za crvene, ako ne želite, onda je glas za HDZ

Šef SDP-a Milanović je odgovorio direktnim napadom na Premijera:

Porez na one koji ne mogu objasniti odakle im imovina, to je porez na one poput predsjednika Vlade koji ima ogromnu privatnu imovinu, pokretnu i nepokretnu o kojoj šuti, šuti i šuti i nikako ne govori odakle mu. Jozo Leko je najbolji svjedok predstave koju je HDZ izveo kada je trebalo objasniti odakle novac, odakle imovina, odakle satovi. Čekamo i neka nam dođe s tim računima. Dakle, to je porez na Sanadera i njemu slične i neka to čuje, i na takvu imovinu. U civiliziranom svijetu ljudi rade, plaćaju poreze kao doprinose zajednici, a ne kao kaznu, od toga se školuju njihova djeca, plaćaju njihove mirovine, vrtići, bolnice. Tako funkcionira civilizirani svijet i tako će funkcionirati i kod nas. I to je funkcija poreza i neka ne plaše ljude porezima, a oni neka dođu s odgovorima na određena pitanja.

Po mom mišljenju, bilo je boljih načina da se argumentira za svoju politiku. Jer, Sanader je u svom govoru –namjerno ili manje vjerojatno, iz neznanja – prešutio činjenicu da je udio poreza na imovinu – a ovdje se radi o nepokretnoj imovini (kuće, stanovi i zemljišta) - u ukupnim fiskalnim prihodima relativno najveći u „najkapitalističkijim” zemljama Svijeta – USA, Velikoj Bitaniji, Kanadi, Južnoj Koreji i Japanu. Dakle nema govora o nekakvom „crvenom” porezu, nego upravo suprotno. Sanaderova izjava bila je čisto blaćenje protivnika lažnim objedama.

Prema podacima OECD-a, od ukupnih poreznih prihoda, u nabrojenim se zemljama prikupi 11% od poreza na imovinu (tj. nekretnine). Taj postotak je u drugim zemljama OECD-a znatno niži, tako da u prosjeku iznosi oko 5% (takav je otprilike i prosjek EU). Tokom druge polovine 20. stoljeća, relativni udio tog poreza je opadao, ali ne zato što se je smanjivao, nego zato što je ukupno porezno opterećenje u odnosu na BDP raslo, i to kroz druge oblike poreza, prije svega porez na potrošnju.

Istovremeno je globalizacija doprinijela da su neke druge vrste poreza (npr. porez na dobit) postale podložne bijegu k jeftinijim destinacijama, a i porez na prihod je pod pritiskom zbog zahtjeva za konkurentnosti na globaliziranom tržištu, što sve ugrožava poreznu bazu, dok potrebe istovremeno uglavnom rastu. Zato OECD smatra da postoji značajan prostor za povećanje relativnog udjela poreza na nepokretnu imovinu, i kao praktično ostvarivu granicu navodi 12%. Postotak prikladan za svaku zemlju ovisi o više faktora i ne može se jednoznačno i jednostavno odrediti.

Izraz „najkapitalističkije zemlje” odlično korelira sa stupnjem porezne discipline, tj. karakteristično je da je porez na imovinu relativno veći u zemljama visoke porezne discipline, dok je u zemljama znanim po labavom poreznom sistemu nizak, ili ga uopće nema.

Porez na imovinu jedan je od najstarijih oblika oporezivanja, znan već više of 3000 godina. Nije neobično da se je zadržao u širokoj upotrebi do danas, jer ima brojne prednosti. Iako je transparentnost poreza na nepokretnu imovinu njegova snaga (uz to što reativno jednostavno i efikasno može generirati dobar dio fiskalnih prihoda države, smanjuje mogućnost korupcije), istovremeno je to i njegova slabost jer ga upravo to čini nepopularnim medju poreznim obveznicima.

Prednosti koje se pripisuju porezu na imovinu su slijedeće:
- Tehnički i administrativno se može relativno jednostavno uvesti i održavati
- Administracija poreza na imovinu je jeftina i prema OECD-u iznosi manje od 2%
- Teško se izbjegava, i postotak ubiranja od 95% se redovito ostvaruje.
- Transparentost
- Široka javnost razumije concept tržišne vrijednosti I zato uglavnom prihvaća osnovu za procjenu
- Općenito, postoji dobra korelacija izmedju procijenjene vrijednosti nekretnine i porezne sposobnosti vlasnika
- Vrlo jednostavno se može konstruirati sa progresivnim marginalnim stopama, čime se povećava društvena pravednosti
- Veličina prihoda je predvidiva
- Vrlo je pogodan kao izvor prihoda lokalne samouprave.

Porez na imovinu smatra se pravednim porezom, i to prema oba kriterija pravednosti: kriteriju koristi i kriteriju mogućnosti plaćanja.

Prema kriteriju koristi vlasnici imovine imaju koristi od države (npr. zaštita vlasništva, komnalne usluge, infrastruktura…), pa za te koristi moraju platiti porez.

Prema kriteriju mogućnosti plaćanja veća imovina pojedinca znači i njegovu veću platežnu sposobnost, pa je pravedno da plati i veći porez. Naime, sam dohodak niti približno ne označava porezni kapacitet pojedinca, a posjedovanje imovine povećava taj kapacitet.

Naravno da oporezivanje imovine ima i neke nedostatke, koji ipak nisu toliko jasni i nepremostivi:

- relativno mali doprinos proračunu uz žestok otpor poreznih obveznika, prije svega zbog svoje jasne vidljivosti.
- teško se izbjegava,a porezni obveznici manje vole poreze koje teško mogu izbjeći.
- neki tvrde da porez na imovinu smanjuje štednju, a povećava potrošnju, odnosno umjesto ulaganja u nekretnine, ljudi više troše na putovanja, odjeću i provode. Nasuprot toga, drugi smatraju da porez na imovinu potiče vlasnike da restrukturiraju svoj portfelj u one oblike imovine koje donose veću dobit kako bi time kompenzirali poreze na imovinu. U tom smislu porezi na imovinu mogu utjecati na veći rast gospodarsta.
- Da bi se porezi na imovinu mogli uspješno odrediti, država mora posjedovati kvalitetne popise imovine, između ostaloga, zemljišne knjige u kojima su navedeni veličina, smještaj i vlasnik imovine.
- Poseban je problem vrednovanje imovine prema tržišnim vrijednostima, posebno u uvjetima inflacije, što sve zahtjeva dobro razradjen sistem, kako bi se broj pritužbi na pogrešne procjene smanjio na prihvatljivu mjeru.

Dakle, generalno gledano, porez na nepokretnu imovinu široko se primjenjuje u Svijetu, pravedan je, pozitivno djeluje na konkurentnost privrede, umanjuje mogućnost izbjegavanja, itd. Zašto onda hrvatski političari bježe od njega „ko vrag od tamjana“, a u javnosti se stvara image nekakvog komunističkog recidiva?

Zapravo, u Hrvatskoj već postoji više vrsta poreza na nekretnine:

- porez na korištenje javnih površina,
- porez na neobrađeno obradivo poljopivredno zemljište,
- porez na nekorištene poduzetničke nekretnine,
- porez na nesagrađeno građevinsko zemljiše.

Svi ti porezi su fiskalno beznačajni i komplicirani za administriranje. Osim toga, postoji komunala naknada, koja je zapravo recidiv komunizma, odnosno situacije nepostojanja privatnog vlasništva.

U bipartitnim razgovorima Vlade i HUP-a 2006. godine, HUP je, podržana od ekonomskih stručnjaka, predložila uvođenje imovinskih poreza umjesto komunalnih naknada i sličnih pristojbi. Prema tome prijedlogu, jedinstveni porez na imovinu zamijenio bi navedena četiri imovinska poreza te brojne naknade (na prvom mjestu komunalne), i doprinose – ukupno njih oko 80 - a koje imaju sva obilježja poreza na imovinu. HUP-ov prijedlog je bio na dobrom tragu, iako niti približno dovoljno ambiciozan da bi unio značajnije tektonske poremećaje u strukturu fiskalnih prihoda države.

Kao što vidimo danas, ništa od toga se nije dogodilo. Narod se plaši činjenicom da oko 90% gradjana posjeduje barem jednu nekretninu, pa bi ih toliko bilo obuhvaćerno „novim“ nametom. U medjuvremenu, konkurentnost hrvatske privrede grca pod teretom visokih poreza na rad, a najveći teret nose oni koji najviše rade i stvaraju a imaju i tu manu da su pošteni. Oni manje pošteni nalaze milijun načina da potpuno izbjegnu ili minimaliziraju svoj porezni doprinos iz prihoda. Istovremeno, vlasnici nekretnina (90% stanovništva, dakle većina tih istih ali u drugoj ulozi), ne plaća niti minimalno za svoje nekretnine koje stoje čvrsto i nepomično, pred očima poreznih službenika.

Ja mislim da bi uvodjenje poreza na nekretnine u granicama koje OECD preporuča ( 6-12% od ukupnih poreznih prihoda), dizajniranog s prikladnom progresivnom stopom, pridonijelo povećanju pravednosti hrvatskog društva i konkurentnosti hrvatske privrede. Naravno da bi to trebalo biti popraćeno odgovarajućom relaksacijom poreza na dohodak, čime bi se smanjio trošak rada i/ili omogućili veći netto prihodi gradjana.

Ali, s obzirom na odnos političkih snaga, jasno je da je utopijski očekivati bilo što i na tragu promjena u tome smjeru. Prevelika je opsjednutost širokih snaga napretka nekretninama, tako da bi svaki potez u tome smjeru bio ravan političkom samoubojstvu. A to se je djelomično i dogodilo SDPu na prošlim izborima.

Komentari

Takav porez se moze uvesti

Takav porez se moze uvesti kad ljudi budu mogli pristojno živjeti od svojih plaća, do onda ni u kojem slučaju. Ja npr. imam plaću 3000 kn i godinama sam malo po malo gradio vikendicu, i otkud meni 5000 Eur godišnje da platim taj porez? Da prodam vikendicu koju sam kamen po kamen gradio? Pa zapalit ću je prije. Meni se čini da ti nemaš niti svoj stan niti vikendicu i takodjer radiš za 3000 kn pa si ne možeš ni kupiti, i sad bi htio rušiti cijene uvođenjem nekakvog neprovedivog poreza. Kamen po kamen kao ja i imat ćeš, a ovo piskaranje zaboravi.

Tko je glasao

Poštovani Anonimni

Poštovani Anonimni korisniče,

Vidim da nisi razumio smisao onoga što sam napisao, osim kao prijetnju i jal prema Tvojoj teško stečenoj imovini.

Tu jala nema, ali da je prijetnja - jest, prijetnja jednoj nemogućoj i jedinstvenoj situaciji u kojoj su stvari okrenute naglavce. Ali ne prijetim ja, ja samo prenosim kako je to u "normalnim" zemljama, gdje se pravedno oporezuje svaka "dobit" koju gradjanin uživa.

Tebi je normalno da od Tvojih skromnih prihoda država hapne najmanje 50%, i onda od ostatka još 22% za sve što kupiš, a istovremeno posjeduješ imovinu od, pretpostavljam, više stotina tisuća EURA na koju ne plaćaš ništa. A to nije normalna situacija.

Krivo je shvaćanje da je porez neprovediv jer su plaće male - dokle god je vrijednosti na koju se porez plaća, država (ako to želi) može naći načina da se naplati iz te vrijednosti.

Naravno, za to je potrebna politička volja i mislim da još neko vrijeme ne trebaš strahovati da će te snaći porez na imovinu, jer oni koji o tome odlučuju sjede na istoj grani (samo malo debljoj). Do toga će doći tek kada potaknuta nekim budućim turbulentnim kretanjima, logika stvari se nametne sama po sebi (i uz pomoć stvarnih gospodara igre) kao neminovna i logična.

A ja - ja posjedujem kuću i plaćam zato debeli porez (ne živim u Hrvatskoj), ali to čine svi oko mene, pa mi nekako ne pada preteško.

The Observer

Tko je glasao

Takav porez se moze uvesti

Takav porez se moze uvesti kad ljudi budu mogli pristojno živjeti od svojih plaća, do onda ni u kojem slučaju. Ja npr. imam plaću 3000 kn i godinama sam malo po malo gradio vikendicu, i otkud meni 5000 Eur godišnje da platim taj porez? Da prodam vikendicu koju sam kamen po kamen gradio? Pa zapalit ću je prije. Meni se čini da ti nemaš niti svoj stan niti vikendicu i takodjer radiš za 3000 kn pa si ne možeš ni kupiti, i sad bi htio rušiti cijene uvođenjem nekakvog neprovedivog poreza. Kamen po kamen kao ja i imat ćeš, a ovo piskaranje zaboravi.
Na žalost, već je drugarica Milka Planinc početkom osamdesetih, službeno kao presjednica SIV-a, iznijela osnovne podatke o poslovanju i pokazala da je fora u tome da umjesto povećanja plaća i održanja vikendica slijedi stezanje kaiša i plaćanje vanjskih i unutarnjih dugova, iz čega proizilazi puno učinkovitiji rad i učenje, sasvim drukčije poslovanje, za početak bar minimalno. Kako je to stalno na dnevnom redu a nije, kao na smetlištu nije isto, još je puno gore, skupilo se više toga i ne samo više, i fizika i kemija su zahtjevnije, kuha kao vulkani.

Milka je zaboravila, ne slučajno jer i svi non stop zaboravljaju, i dodatno, povrat preplaćeenih poreza i nepsoprnih ulaganja, bez toga ništa. U stanove je, osim vas koji ste ih dobili po cijeni troška obrade, ulagalo 5 x više ljudi + to je nslijeđe onih prije za one poslije, one sada a i kasnije, to je i njihovo. Vikendice koje su i skromno građene zahvaljujući tome, moraju participirati u tome povratu ulaganja + nisu platile ono što koriste (sustave enrrgije, puteva, zajedničke troškove ...).

Poslovanje se dugo odvija tako da ne samo što u njima nema novaca, jede se novo za staro, nego se vuku stalni dugovi i minusi, kamate na kamate, koje netko jako dugo plaća a netko, kao ova skromna vikendica, ne samo ne plaća nego i koristi a da alikvotno ne sudjeluje u plaćanju.

Pa je sada, kao često, ali ako sinteza, došlo doba ponovnog otkrića (Amerike) - novaca u zajedničkoj kasi ne samo da nikada nema nego je stalno u minusu, a umjesto očekivanih sve većih dotoka dotiče sve veći minus i najednom, gle čuda, potraživanja za povrat preplaćenog i priznatih ulaganja u nekada zajedničko, koje je sada nečije.

No ni tu nije kraj, sve osnove poslovanja, hapanja, ustaše-partizani-četnici, razna napredovanja, veliki projekti, JPP, svi klubovi i stranke, najveće lokomotive razvitka ... sve to umjesto da donosi novac odnosi ga, rast dobiti na svim tim poslovanjima je više od 20 % godišnje.

Iz navedenih podataka se cca može izračunati koliko će biti potrebni porezi na promet nekretnina i promjene u poslovanjima. U nedostatku vremena, vidljivo je da, obzirom na duga napredovanja i snažnu napetost u istom smjeru, te amortizaciju i kretanje na tržištu, ni sve nekretnine ni disciplina mašte i rada kroz 20 godina neće biti dovoljni za približavanje k nuli, kao napredovanje u jednom smjeru pa istim putem natrag, samo umorniji i bezvoljniji, s poderanijim vozilima i cipelama, nešto nemilosrdno, i još k tome adaptacija na programe, skoro ništa ni u glavi ni u zbilji neće igrati igru kao takvo.

Zato bet ovim postom igra dragocijenu ulogu - vrši mentalne pripreme, a to je najvažnije.

A ako bi još pojednostavnili, moramo priznati da je to za većinu naprednih snaga lako i odlično, čisto opuštanje od raznih gluposti, nužnosti nužnosti koje nisu bile i nisu nužne.

Kroz takvu brutalnost se vidi da će kroz tu novu borbu spomenuta vikednica dočekati oslobođenje, procvasti, kada plati alikvotno po pravdi boga i čovjeka i kao takva, oslobođena i ponosna, krene dalje, kroz sve generacije. Pravi bronhi, lakše se diše.

Tko je glasao

Kako ti to razmišljaš? Iz

Kako ti to razmišljaš? Iz perspektive države a ne iz svoje? Šta te briga za državu, nek propadne, već će nas netko otkupiti. Razmišljaj za sebe, nikakve pare ja ne dam nikome u ime nikakvih poreza... Vi bi davali državi umjesto da uzimate od nje, kao što i ona uzima od vas. Ma samo dajte, plaćajte još poreza, već će se nać netko tko će to pokrast i živit ko bubreg u loju sa vašim parama.

Tko je glasao

Ima u cijelom ovom rašamonu

Ima u cijelom ovom rašamonu nekoliko stvari koje se nezamijećuju ili prešućuju :
1. Mi smo još uvijek starosjedilački narod. Pojam doma i ognjišta nam je nešto prilično sveto. Svaka pomisao na odricanje od svog ognjišta izaziva gnijevnu reakciju.
2. Poimanje kapitala u nas je definitivno povezano sa novcem. Da bi se shvatilo da je nekretnina kapital treba proći dugo vremena u poduzetničkom društvu i poštenog suživota sa hipotekarnim bankama. Mi takvo iskustvo imamo petnaestak godina, a pošten suživot sa bankama tek se treba desiti.
3.Seljenje za poslom je nešto teško zamislivo našem čovjeku. Selili smo se i u Njemačku i u Francusku i u SAD, ali smo se ovijek nastojali vratiti sa novcem (kao kapitalom da se nešto pokuša). Seljenje unutar Hrvatske išlo je logikom: dobit ću stan, a moja me djedovina čeka za penziju....
4. Ljudima nije prihvatljiv stav da je mjesto stanovanja njihov dom i ognjište vezano za njihov rad i da kako se sele radi posla, sele i svoje ognjište
5.(i najvažnije) Malim narodima u velikom okruženju (Evropi) mobilnost u zapošljavanju i pretvaranje njihovog doma u kapital oduzet će stanište i u konačnici teritorij koji nastanjuju pa će ubrzo nestati kao narod.

S druge strane novi porezi se uvode radi financiranja silne administracije koja se stalno povećava i sve je manje efikasna. Da nam je potrebna revizija poreznog sistema nema sumnje, ali prvo i osnovno je kompletna revizija državnog i paradržavnog aparata. A ona počinje izmjenom zakonske regulative. O tom bi zapravo trebalo diskutirati.

Tko je glasao

Slažem se sa BET-om,

Slažem se sa BET-om, odricanje i kriva prezentacija poreza na imovinu po meni je jedan od GLAVNIH uzroka SDPovog poraza na ovim izborima. Moram vam priznati da sam se u SDP učlanio upravo kako bi promovirao ideju oporezivanja nepokretne imovine prema njenoj vrijednosti. Tupio sam da je to pravi socijaldemokratski porez, kojim se barem djelomično rješava pervertirana distribucija dohotka u ovoj zemlji. Kada je g. Jurčić lansirao ideju o porezu na imovinu upozoravao sam da je potrebno hrvatskom narodu na jasnim primjerima (kakve je BET koristio) objasniti učinke takvog oporezivanja. Osim toga sam upozoravao da kako bi taj porez javnost prihvatila potrebno smanjiti neki drugi porez (zagovarao sam da to bude porez na dohodak).

I još ispravak netočnog navoda - hrvatski porezni sustav više ne sadrži slijedeće poreze:
- porez na neobrađeno obradivo poljopivredno zemljište,
- porez na nekorištene poduzetničke nekretnine,
- porez na nesagrađeno građevinsko zemljiše.

http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=15126
tu vam pišu detalji.

I još jedna stvar - porez na imovinu smanjuje cijenu nekretnina - cijena je trenutna vrijednost budućeg novčanog toka - a porez na imovinu povećava troškove i tako smanjuje cijenu nekretnina.
U zemljama koje su uvele porez na imovinu cijena stanova u gradovima pala je od 12 - 25%.

Tko je glasao

I još ispravak netočnog

I još ispravak netočnog navoda - hrvatski porezni sustav više ne sadrži slijedeće poreze:
- porez na neobrađeno obradivo poljopivredno zemljište,
- porez na nekorištene poduzetničke nekretnine,
- porez na nesagrađeno građevinsko zemljiše.

http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=15126
tu vam pišu detalji.

Hvala na ispravku. Koristio sam neki stari link, a stvari su se očigledno u medjuvremenu izmjenile.

The Observer

Tko je glasao

Stanovi su jedna od najužih

Stanovi su jedna od najužih elitnih točki poslovanja u RH, sve više nego sijamski vezano sa državom i gradovima, koji se umjesto infrastrukturom bave već 60 godin izgradnjom stanova za tršište, naravno veoma specifičnim tržisšnim poslovanjem - najprije se je na cca 55 načina otimalo i nastavilo otimati razno sve do sada i distribuirati užim sudionicma toga tržišta, pri čemu su i nakon 1990.g. sve parlamanetrane stranke uvijek sa 100 % glasale za sve u vezi toga, otkup 450.000 društvenih (zajedničkih) stanova i kuća za 2-3 % cijene i razne manipulacije šta se gardi, s doprinosima i s porezima, sve stalno prelijevanje.

Tako da već više od 60 godina to istovremeno donosi svjetski rekordne dobiti na turboliberalan način, bez ikakve discipline mašte, doadšnji dobici veći od 200 mlrd EUR-a ili više od 400.000 EUR-a po dobitniku, te svjetski rekordne troškove, gubitke i cijene za glavninu. To sada dobiva svoju sintezu, koja se EU harmonizira tako da je sve to na strani dobitaka više nego EU skladno i harmonizirano, tip top maoistički, dok je na strani gubitaka stanje daeko od EU harmonizacije, da se samo bave tim 2-3 generacije to ne mogu ispraviti, a još ima prosječno 10 x toga sličnog, drugog.

Normalni EU porez na imovinu, kojeg je SDP načelno prezentirao, je ujedno, namjerno ili ne, pokušaj da se impresivna hapanja i dugovanja, u razini 200 mlrd EUR-a, te s time povezana impresivna krimi praksa, uključujući ubijanja, da se sve to pretpostavi kao EU neupitno i harmonizirano, nešto na što sada sada idu mala tekuća plaćanja, po 20 kuna mejsečno, nedovoljno niti za 2 % tekućih troškova koji od toga i dalje idu na zajednički račun. Sada je evidentno da tako neće uspjeti, preračunali su sve, pa i EU banakari i biznismeni, za nastavak povezanih operacija je već sada tekuće nužno, gori, puno desetina mlrd EUR-a, klopku za to stvara činjenica da ostale snage to više ne mogu pratiti i, gle čuda, sve više je onih koji i neće, raste skepsa u nastavake takvog poslovanja, koje je 60 godina donosilo iznimne dobiti, samo zadnjih 8 godina svake godine 2o 20-25 % više.

Zato je veliko veliko pitanje svega oko RH nekretnina, a porez se nazire - kao ogromne količine bespravnog oružja nakon rata, valovi dobrovoljno kaznene predaje zavidne količine raznovrsnih nekretnina, uključujući rezidencije, kojih ima kao USA, Njemačka i sve skandinavske zemlje zajedno, kao dugogodišnji partneri Sadam, Suharto ...

Tko je glasao

porez na imovinu, i to na

porez na imovinu, i to na nekretnine je bio zamišljen kao centralizirana zamjena za već postojeću komunalnu naknadu (dakle to je jasna protuteža tog poreza)

Tko je glasao

krivo - porez na imovinu je

krivo - porez na imovinu je svuda u svijetu isključivi prihod lokalnih proračuna. Centralizirano je ponegdje samo prikupljanje.

Tko je glasao

sorry, nisam bio

sorry, nisam bio precizan

komunalna naknada, njezina visina i naplata su trenutno u cijelosti u domeni lokalne samouprave; porez na imovinu na način koji je to zamislio jurčić bi bio centralno definirani namet (dakle jedinstven na razini države i obavezan za sve) no njegovi prihodi bi se koristili u lokalnim proračunima

možda je umjesto centralizirani bolje reći unificirani

Tko je glasao

Odličan post! Slažem se da

Odličan post!
Slažem se da treba uvesti porez na imovinu, ali tu treba biti vrlo oprezan.

Dati ću ti svoj primjer zašto.
Živim na otoku u staroj kući.Ta kuća je mojoj obitelji služila kao mjesto za život i onda kad su svi bježali s otoka i kad su svi htjeli nove kuće i kad kamene kuće na otoku nisu vrijedile koliko vrijede danas. I kad se nije toliko lešinara vrtilo mojim mjestom u potrazi za kamenim kućama.

U okolici kuće imamo par malih parcela u kojima sadimo povrće.Vrtovi su nam služili za uzgajanje hrane i onda dok nisu bili svrstani kao građevinsko zemljište i onda kad je kvadrat terena bio puno jeftiniji.

Vrijednost kuće i zemlje se višestruko povećala, a standard se smanjio.
Koliko bi bilo pravedno da se naplati poreza?
Kako cijene rastu, možda će nekretnine za koju godinu vrijediti i par stotina tisuća eura.
Otac je sad umirovljenik, može li si umirovljenik priuštiti plaćanje par tisuća eura poreza godišnje da bi živio na svom otoku.

Tko je glasao

Prije svega, svjestan sam da

Prije svega, svjestan sam da ovo što pišem odudara dijametralno od stanja svijesti u Hrvatskoj i zvuči grubo i radikalno, ali misloim da je potrebno da bi ljudi napokon shvatili ekonomske odnose koji su na snazi u "pravom" i poštenom kapitalizmu, za koji se svi opredjeljujemo, osim krajnjih ljevičara. Zato to treba shvatiti kao ilustraciju za zdraviji način razmišljanja.

U stvarnom životu, u slučaju uvodjenja ovakvog poreza oprez i temeljita priprema su svakako potrebni, sa spremnim rjećenjima za svaku situaciju. Potreban bi bio koncenzus svih političkih snaga, jer bi zbog potrebne postepenosti, sve skupa do pune implementacije vjerojatno trajalo i dulje od jednog izbornog ciklusa.

Vrijednost kuće i zemlje se višestruko povećala, a standard se smanjio.
Koliko bi bilo pravedno da se naplati poreza?
Kako cijene rastu, možda će nekretnine za koju godinu vrijediti i par stotina tisuća eura.
Otac je sad umirovljenik, može li si umirovljenik priuštiti plaćanje par tisuća eura poreza godišnje da bi živio na svom otoku.

Ako su cijene tako visoke, onda znači da je posjedovanje nekretnina na tvom otoku zbog nečega atraktivno - visoka je položajna renta.

I u tome slučaju tvoj otac je bogat čovjek. I postao je bogat igrom slučaja, ne čineći ništa osim što je ostao živjeti tamo gdje je možda i rodjen. A kada je već bogat, onda je u redu da plati i porez.

Naravno da on ne može platiti porez iz svoje, pretpostavljam, male mirovine. Ali može iz velikog kapitala koji posjeduje u toj staroj kući i vrtnim parcelama. Treba samo uspostaviti odgovarajuće mehanizme, npr. da država osnuje posebnu financijsku ustanovu koja bi administrirala "negativnu štednju" ljudima kao što je tvoj otac. Neka banka (najbolje specijalna stambena banka) bi pod kontrolom te ustanove tvom ocu isplaćivala odredjenu sumu u mjesečnim obrocima i na taj način postepeno stjecala hipoteku nad kućom, do neke zakonom odredjene gornje granice. Tvoj otac bi tako imao za platiti porez, a ako mu je mirovina mala, mogao bi je istim putem malo poboljšati.

Jednog dana kada se desi neizbježno (otac umre) - banka se naplati (s kamatama) iz ostavštine, a ostatak podijele nasljednici.

Ako je porez bio pravedno razrezan, ovisno o trajanju i veličini takvog aranžmana, odredjeni veći ili manji postotak kuće bi bio pod hipotekom, slično kao i kod nekog umirovljenika iz unutrašnjosti, iako bi tamo novčani tokovi bili manji.

Dobitnici u toj "igri" su:

- tvoj otac koji je proživio kraj svog života pristojno i bez ekonomske stiske. Kuću iuonako ne može ponijeti u grob.
- država i društvo, koji su ubrali pravedan porez (prije svega) na položajnu rentu na predmetnu nekretninu i rasteretili produktivne djelatnosti poreznih davanja.

Gubitnik si ti ( i ostali nasljednici), koji ne bi nasljedili 300,000 EUR nego možda "samo" 200,000. A nasljedjivanje više stotina tisuće EURA koji su većim dijelom nastali niti zaslugom tvog oca a još manje tvojom, nije zakon prirode.

Alternativno, ako ti pretendiraš na neokrnjeno nasljedstvo, možeš ocu dati novac za porez. Ali i to košta, i kao što je netko i ovdje napisao, ništa nije besplatno, pa niti nasljedje.

Usput rečeno, obveza plaćanja nekoliko tisuća EURa poreza na takvu nekretninu nizbježno bi srušila nerealno visoke cijene, odnosno uspostavila bi se neka prirodnija ravnoteža cijena, kapital bi se privukao u manje atraktivna područja (zbog manjeg poreza i cijena) i generalno ljudi bi imali više poticaja da se nastane tamo gdje im je na temelju imovnog stanja i tekućih prihoda mjesto.

The Observer

Tko je glasao

Da, to sve lijepo zvuči kad

Da, to sve lijepo zvuči kad bi na nekretnine gledali isključivo kao materijalnu vrijednost.
Dom je ipak puno više od procijenjene vrijednosti kvadrata stambenog prostora.

Točno, obveza plaćanja bi sigurno srušila visoke cijene nekretnina, samo je pitanje bi li mi uspjeli zadržati svoju kuću dok cijene ne padnu.

Ljudi koji sada žive na otoku su svojim doprinosom bilo kroz porez ili svojim radom gradeći crkve,puteve i druge komunalne objekte pridonijeli napretku mjesta i sad bi se moglo dogoditi da si oni i njihova djeca više ne mogu priuštiti živjeti u mjestu koje su gradili.

Ni sadašnje stanje nije dobro jer apartmanizacija toliko diže cijene nekretnina da je sve teže domaćim ljudima kupiti ili sagraditi sebi krov nad glavom.

Znači, da porezu, ali treba uvelike razlikovati nekretnine koje služe kao nečiji dom i nekretnine kao mjesto za odmor, luksuz koji si neki mogu priuštiti.
Treba razlikovati i one koji na nekom mjestu žive desetljećima te su svojim životom u određenom mjestu pridonijeli napretku istoga i onih koji su se tek doselili. Možda bi se s godinama stopa poreza mogla lagano smanjivati pa bi tako i umirovljenici mogli živjeti u kućama koje su sagradili, otplaćivali tridesetak godina.

Tko je glasao

Postoji jedan osnovni

Postoji jedan osnovni problem gdje je HDZ poentirao, a to je gomila ljudi koja je izuzetno jeftino postala vlasnik društvenih ili privatiziranih stanova. Tu postoji vrlo veliki nesrazmjer između vrijednosti tih stanova i imovinskog stanja tih ljudi.
Osim toga gotovo svi smo vlasnici nečeg u nekom postotku, ako to nije vila na Pantovčaku, Mejama ili Medveji onda je to dio starine u Dalmatinskoj Zagori, Moslavini ili Tomislavgradu. Velika razlika između "najkapitalističkijih" država i nas je što mi nastojimo živjeti u vlastitim kućama i stanovima, a pojam najma je nužno zlo kao što riječ "podstanar" odaje dojam niževrijedne osobe. Nije stanar nego podstanar.
Dok god se taj sustav stanovanja ne promijeni imati ćemo veliki otpor prema bilo kakvom porezu na nekretnine. Tu je i bila očita greška SDP-ovog prijedloga koji je taj problem dotaknuo bez adekvatne pripreme.
Hrvatski pojam stanovanja je vezan uz pojam vječnosti. Zanimljiv je primjer kad su stradalnicima domovinskog rata ponuđene umjesto onih srušenih zamjenske montažne kuće tzv. kanatni sistem gradnje ili bondruk (to je ono što viđamo u američkim filmovima gdje se kuće sastoje od drvenih okvira, ispunjenih mineralnom vunom, s vanjskom drvenom oblogom i unutrašnjom od gipskartonskih ploča - Knauf). Takve kuće su za iste novce bile prostranije, kvalitetnije i neusporedivo ugodnije za život i, ono što je bilo još važnije, vrlo brzo gotove i useljive (kod klasične zidane gradnje se ne preporuča useljenje prije od 6 mjeseci od dovršetka zidarskih radova). Takvo rješenje nije htio nitko (barem ne na Baniji gdje sam se ja motao) iako su mnogi prije toga stanovali u drvenim kućama. Jednostavno "tvrda" zidana kuća u vlasništvu je jedino moguće rješenje.

P.S. Pohvale članku, stvarno je to važna i zanemarena tema.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postoji jedan osnovni

Postoji jedan osnovni problem gdje je HDZ poentirao, a to je gomila ljudi koja je izuzetno jeftino postala vlasnik društvenih ili privatiziranih stanova. Tu postoji vrlo veliki nesrazmjer između vrijednosti tih stanova i imovinskog stanja tih ljudi.

Nema tu nikakvog nesrazmjera. Imovinsko stanje (ili bolje rečeno bogatstvo) ljudi rezultat je tekućih prihoda i imobilizirane vrijednosti kapitala u nekretninama koje posjeduju. Ako npr. jedan umirovljenik posjeduje stan od 300000 EUR, on mora biti svjestan da je kapitalni trosak njegovog stanovanja cca. 15000 EURA godišnje (uz 5% godišnje stope povrata). A netko tko troši 1250 EUR mjesečno na stanovanje nikako nije siromašan.

Takvo neprirodno stanje moguće je upravo zato što nema poreza na nekretnine. Država bi odgovarajućim mjerama trebala omogućiti ( a i prisiliti) da da ljudi brzo i jednostavno usklade svoje stambene potrebe s tekućim prihodima. To može npr. biti pojeftinjenjem prometa nekretninama (ukidanje poreza na promet). Isto tako, može se uspostaviti mehanizam odgode poreza, gdje bi se država naplatila (uz odgovarajuću kamatu) nakon smrti vlasnika.

The Observer

Tko je glasao

Imovinsko stanje (ili bolje

Imovinsko stanje (ili bolje rečeno bogatstvo) ljudi rezultat je tekućih prihoda i imobilizirane vrijednosti kapitala u nekretninama koje posjeduju.
Imaš potpuno pravo, krivo sam se izrazio i utoliko sljedeću rečenicu:

Tu postoji vrlo veliki nesrazmjer između vrijednosti tih stanova i imovinskog stanja tih ljudi.

mijenjam u:

Tu postoji vrlo veliki nesrazmjer između vrijednosti tih stanova i prihoda tih ljudi.

Greška je nenamjerna i nastala je zato što ono na što sam mislio bile brže od prstiju. Stvar je u tome što sam htio istovremeno reći da se stan ili kuća u kojoj stanujemo ne smatra nečim promjenjivim, da budem jasniji, to je kao da u naše bogatstvo uvrstimo Jadransko more koje je nesumnjivo bogatstvo ali se s njim ne može trgovati i u nategnutoj logici možemo tvrditi da nema vrijednost.

Moj komentar je imao cilj upozoriti na psihološku barijeru koja kod nas postoji u pitanju nekretnina.

Eto, još jednom isprika zbog krivog navoda.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

samo ti Bet tako nastavi pa

samo ti Bet tako nastavi pa uskoro ni ti više nećeš biti ovdje, onog našeg hdz-ekonomije nigdje (ne dao Bog da mu nije što !), pokupio ga Ivo za savjetnika...

Tko je glasao

Da, primjetio sam u zadnje

Da, primjetio sam u zadnje vrijeme da mi se oko kuće muvaju sumnjivi tipovi...

The Observer

Tko je glasao

Sjajan post i izvrsno

Sjajan post i izvrsno otvaranje jedne jako bitne teme.
Nekoliko kratkih primjedbi:
-" Da bi se porezi na imovinu mogli uspješno odrediti, država mora posjedovati kvalitetne popise imovine, između ostaloga, zemljišne knjige u kojima su navedeni veličina, smještaj i vlasnik imovine."
Mislim da je to ključna stvar. Sređene zemljišne i vlasničke knjige preduvjet su uspješnog prikupljanja ovog poreza. Momentalno stanje pak izuzetno odgovara zahuktaloj građevinskoj industriji (da ne kažem mafiji). Svatko tko pokuša uvesti porez na nepokretnu imovinu u Hrvatskoj morat će računati sa ogorčenim otporom s te strane.
"Naravno da bi to trebalo biti popraćeno odgovarajućom relaksacijom poreza na dohodak, čime bi se smanjio trošak rada i/ili omogućili veći netto prihodi gradjana."
To je jedna opcija, makar ja držim da bi možda bilo bolje smanjiti stopu PDV - a iz par razloga. Prvo, smatram da porez na nepokretnu imovinu ne bi trebao biti kazneni porez za vlasnike nekretnina. Oni plate porez dok kupe ciglu, a onda još i kad izgrade kuću. Sve će se to očitovati u višoj cijeni nekretnine. Tako da mislim da bi im se taj novi namet olakšao sniženjem PDV - a koji je uključen u cijenu one cigle.
Odlično si primjetio kako bi porez na nepokretnu imovinu bio idealan za lokalnu i regionalnu samoupravu. Uz to, smanjenje PDV - a , koji je isključivo odlazi u državnu kasu povećao bi postotak javne potrošnje u koji otpada na lokalnu i regionalnu samoupravu (sad je oko 7%). Fiskalna decentralizacija je ključni preduvjet hrvatskog uravnoteženog regionalnog razvoja. Druga je stvar što bi Šuks na samu pomisao takve ideje odmah izgubio 10 - ak kila.
Konačno, mislim da bi smanjenje stope PDV - a imalo vrijedan učinak na poticanje našeg izvoza (uz propitivanje apreciranosti kune, dakako). Porez na dohodak osobno ne bih dirao, čak mi se čini da premalo novaca dolazi u naš proračun od njega.
Konačno, ključni preduvjet za naš ozbiljan gospodarski iskorak je ozbiljno ulaganje države u ključni od četiri proizvodna faktora - ljudske resurse. Brinući o željenoj ekonomskoj strukturi, javne prihode treba alocirati (prvenstveno) u taj faktor, uz ozbiljno razumjevanje tvoraca ekonomske politike da rezultati neće doći preko noći. Samo tako se možemo nadati gospodarskom rastu, ali i razvoju koji će naš realni BDP približiti potencijalnom. Međutim, o tome u nekoj drugoj priči.

Tko je glasao

To je jedna opcija, makar ja

To je jedna opcija, makar ja držim da bi možda bilo bolje smanjiti stopu PDV - a iz par razloga. Prvo, smatram da porez na nepokretnu imovinu ne bi trebao biti kazneni porez za vlasnike nekretnina. Oni plate porez dok kupe ciglu, a onda još i kad izgrade kuću. Sve će se to očitovati u višoj cijeni nekretnine. Tako da mislim da bi im se taj novi namet olakšao sniženjem PDV - a koji je uključen u cijenu one cigle.

Porez na imovinu nije kazneni porez, nego naplata države na koristi koje vlasnik ima od nekretnine. Osim toga, porezna sposobnost gradjana, uglavnom prati vrijednost nekretnina koje posjeduju.

Uostalom, svaki porez bi se mogao nazvati "kaznenim", npr. PDV je kazna za potrošnju, a porez na prihod je kazna za rad.

Konačno, mislim da bi smanjenje stope PDV - a imalo vrijedan učinak na poticanje našeg izvoza (uz propitivanje apreciranosti kune, dakako). Porez na dohodak osobno ne bih dirao, čak mi se čini da premalo novaca dolazi u naš proračun od njega.

Ne razumijem kako bi smanjenje stope PDV-a poticalo izvoz. Na robu koja se izvozi ne plaća se PDV. Nasuprot tome, smanjenje poreza na prihod direktno bi smanjilo cjenu rada, pa bi time hrvatski proizvodi bili konkurentniji na svjetskom tržištu.

The Observer

Tko je glasao

Jest, svaki porez dođe kao

Jest, svaki porez dođe kao kazna, ali obojica znamo da je on cijena funkcioniranja civiliziranog društva. Govorio sam o vrlo konkretnoj situaciji poreza na nekretnine...nisam siguran da bi oporezivanje onih koji imaju jednu nekretninu i koriste je za život pozitivno utjecalo na opće blagostanje. To bi trebalo svakako uravnotežiti smanjenjem na drugoj strani, a nisam siguran da bi porez na dohodak bio dostatan. Svakako sam za oporezivanje druge, treće i tko zna koje nekretnine, jer tu se radi ili o luksuzu ili o djelatnosti koja donosi prihod (renti)
Neto investicije (one koje povećavaju ukupan rast BDP - a) su izdvajanja iz nacionalnog dohotka, koji se dobiva ukupnim isplatama stanovništvu minus amortizacija i neizravni porezi, kakav je PDV. Dakle, mislim da bi se njegovim smanjenjem omogućila značajnija akumulacija, koja bi, nadajmo se, otišla u izvoz. Naravno, reći ćeš, svako smanjenje poreza povećava dohodak stanovništva. Istina, međutim nije bez vraga da 80% našeg proračuna otpada na PDV i trošarine. Njegova najveća vrijednost je lakoća kojom se prikuplja (puno lakše od izravnih poreza), a slabost to što udara na sve potrošače jednako. Tako je u svim tranzicijskim državama, većina se prihoda države prikuplja iz poreza na potrošnju, jer dohodak nije visok.
U pravu si kad kažeš da se ne plaća PDV na robu koja se izvozi. Ali, on se naplaćuje u svakoj fazi proizvodno - prometnog procesa, tako da utječe na konačnu cijenu tog proizvoda. Kupnja čavala prilikom proizvodnje bojlera jest potrošnja (PDV uključen), ali i intermedijarno dobro čija cijena utječe na finalnu cijenu bojlera koji izvozimo.
Mislim da na dugi rok nemamo izgleda rušenem cijene rada na bilo koji način pa niti smanjenjem poreza na dohodak, postati bitno konkurentniji. Cilj treba biti propulzivni rast plaća pa će se i tijek oporezivanja okrenuti - od potrošnje ka dohotku. Mislim da je to više u socijaldemokratskom duhu od snižavnja stopa izravnih poreza.
Dvije stvari za kraj: prvo, ne mislim da će bilo kakva fiskalna mjera stvar popraviti preko noći - potrebna je ozbiljna izvozna strategija, točnije, potrebno je naći odgovarajuće niše u globalnoj ekonomiji te ulagati u ljudske resurese. Drugo i bitnije: na kraći rok ne postoji ništa što bi moglo nadoknaditi manjak koji će nastati u državnoj blagajni u trenutku smajnenja PDV - a. Bio bi to strašno bolan potez za koji nisam siguran da nijedna vlada u Hrvatskoj nema političkog kapitala, jer bi bilo nužno žestoko rezati javnu potrošnju. Mislim da narod to ne bi dobro prihvatio, jer jednostavno rečeno, nismo navikli patiti danas da bi uživali sutra...

Tko je glasao

...nisam siguran da bi

...nisam siguran da bi oporezivanje onih koji imaju jednu nekretninu i koriste je za život pozitivno utjecalo na opće blagostanje. To bi trebalo svakako uravnotežiti smanjenjem na drugoj strani, a nisam siguran da bi porez na dohodak bio dostatan.

Već danas svi plaćaju porez na imovinu - zove se komunalna naknada. Za one koji imaju jednu nekretninu (odnosno vlastiti dom) taj porez ne bi nužno trebao biti veći, nakon odbitka stambenog standarda po članu kućanstva, od te i takve komunalne naknade. Ali, oni koji imaju vlastiti stan u luksuznoj klasi bi trebali plaćati više. I naravno, oni koji posjeduju višestruke nekretnine.

Govoreći o porezu na dohodak, ne misli se samo na ono što se zove porez, nego i svi socijalni doprinosi te onaj nevidljivi dio koji poslodavci plaćaju od stvarnog brutta. A to sve skupa nije malo - mislim da je više od 50% of ukupne bruto plaće. Dakle ima mjesta za smanjivanje.

Generalno, slažem se da fiskalne mjere same za sebe neće i ne mogu riješiti sve probleme. Zdrave mjere u toj sferi treba provoditi kao kičmeni dio konzistentne gospodarske strategije u smjeru društva kakvog želimo i kakvo je održivo u globaliziranoj ekonomiji.

The Observer

Tko je glasao

Daj molim te, pojasni mi

Daj molim te, pojasni mi malo što si mislio pod odbitkom stambenog standarda, ne kužim. Inače, sve mi se čini da si u pravu...ne bi se trebalo jednako promatrati stan na Bukovcu i u Kninu. Možda bi lokalnim i regionalnim jedinicama trebalo prepustiti neku autonomiju u razrezivanju poreza na nekretnine. Onda se opet vraćamo do problema kapaciteta istih...ne znam, težak problem.
Kad govoriš o doprinosima, taj je još i teži. Oni su gadno fiskalno opterećenje koje bi nekako trebalo smanjiti. Međutim, kao što znaš, zdravstvo (za njega sam siguran, oko 500 milijuna godišnje) se krpa iz proračuna...mislim da nešto ode iz proračuna i u mirovinski sustav. Jednostavno, stanovništvo je staro i često se razboljeva (da, ima malo ironije). Tako da bi smanjenje doprinosa bilo veliki privremeni udar, mislim da bi Super Andrija dobio neke opake ideje o privatizaciji zdravstva ili nešto tako. Na dugi rok se rast mirovina i razvoj zdravstva može financirati samo iz ubrzanog gospodarskog rasta, ali ne slažem se kad kažeš da na kratki rok ima mjesta za smanjenje...ima, ali narod mora patiti. Nema besplatnog ručka.

Tko je glasao

Daj molim te, pojasni mi

Daj molim te, pojasni mi malo što si mislio pod odbitkom stambenog standarda, ne kužim.

Pa npr. ako se društvo dogovori da je minimalni stambeni standard 20 m2/članu domaćinstva, i ako je prosječna cijena kvadrata u državi 1000 EURA/m2, onda bi odbitak "stambenog standarda" bio 20,000 EUR po članu domaćinstva koje koristi tu nekretnin kao svoje mjesto stanovanja. To znači, da bi vlasnik jednosobnog stana od 30 m2 na Cvjetnom Trgu u Zagrebu (cijena recimo 5,000 EUR/m2, tj ukupna vrijednost 150,000 EUR), ako živi sam u tome stanu platio jedan minimalni iznos (obračunat po m2) plus porez na ostatak (recimo 1% od 130,000 EUR godišnje) , tj. na 1300 EUR godišnje.

Ako mu je to puno, može promijeniti stan i odseliti u npr. Špansko gdje su stanovi znatno jeftiniji.

Familija od 4 člana u provinciji u stanu od 100 m2, čija je vrijednost 800 EUR/m2, odnosno ukupno 80,000 EUR, ne bi platila ništa (4 X 20,000 EUR odbitka) osim osnovnog poreza (aka komunalna naknada na 100 m2).Ali, zato bi platili porez od recimo 1% godišnje na vrijednost vikendice na moru. Ako je vrijednost nepokretne imovine koju posjeduju iznad stambenog standarda (u ovom slučaju vikendica vrijedna npr. 150,000 EUR) na tu razliku od 50,000 EUR, platilli bi recimo 1.5%. Ukupno to daje 1,750 EUR poreza godišnje.

Te cifre nisu male, ali ako bi bile kompenzirane manjim porezima i doprinosima na plaću ne bi bilo problema, osim onima koji imaju veliku imovinu a zaradjuju malo. Takvi onda trebaju prodati onima koji imaju prihode dosta velike da podrmire sve troškove (pa i porez) koje svaka imovina iziskuje.

Možda bi lokalnim i regionalnim jedinicama trebalo prepustiti neku autonomiju u razrezivanju poreza na nekretnine.

Taj porez se treba razrezivati centralno, na osnovi vjerodostojnih statistika o cijenama koje pokrivaju cijelu zemlju. Drugo je pitanje koliko bi od tog poreznog prihoda trebalo ostali lokalnoj samoupravi a koliko bi zadržala država.

ali ne slažem se kad kažeš da na kratki rok ima mjesta za smanjenje...ima, ali narod mora patiti. Nema besplatnog ručka.

Uopće ne govorim o ukupnom smanjenju prihoda države, nego o preraspodjeli. Svejedno je da li novci dolaze iz nečega što se zove doprinos za zdravstvo ili iz poreza na imovinu.

The Observer

Tko je glasao

Hvala ti na

Hvala ti na objašnjenju...taj osnovni porezni standard bi funkcionirao kao svojevrsna porezna osnovica, ako sam dobro shvatio...
Kad malo bolje razmislim, slažem se da taj porez treba razrezivati centralno, jer zbog velikih lokalnih i regionalnih razlika u razvoju, a i u kapacitetima decentraliziranih tijela bi mogao nastati ozbiljan kaos. Sigurno bi se u nekim od njih čelnici brzo polakomili da napune blagajnu razrezivanjem nerealnih stopa. Dakle, slažem se...ostaje dakako, problem pravedne redistribucije, kao što si i sam upozorio, a i on nije malen.
U vezi ukupne javne potrošnje, ili onoga što se naziva konsolidiranim proračunom opće države, mislim da tu priču treba podržati brojkama. Držim kako bi bilo teško nadoknaditi sredstva prikupljena preko doprinosa, posebice u kratkom roku. Primjerice, želiš li preraspodjelu finacirati iz poreza na nekretnine, to bi morala biti vrlo složena, postupna i dobro pripremljena reforma jer bi:
a)zemljišne i vlasničke knjige trebale biti savršeno sređene;
b) realokacija bila jako složena, jer bi dio prikupljenog novca morao ići u izvanproračunske fondove, a dio opet u jedinice lokalne i regionalne samouprave, a nisam siguran da je to moguće bez proširenja kapaciteta.
Nemoj me krivo shvatiti, ideja mi se sviđa, samo ju je potrebno jako dobro razraditi prije eventualne provedbe...i posebno važno, jako dobro sve izračunati.

Tko je glasao

Bet, to će doći ali tako

Bet, to će doći ali tako kada se uz erupciju humora uruše ne samo sve jake domaće snage nego i EU partneri (bankovni kapital iz 0 za niti 8 godina naraste s tim u vezi na cca 8 mlrd EUR-a) i razno, jer su i sada, nakon što svima do mozda dopire da tako nije moguće dalje, pogotovu sa dugim stopama rasta dobiti na tome većim od 25 % godišnje, iapk su sve snage oko svega skoro pa 100 % za nastavaka istog - vidi dolje.

Baš zato što su čvrsto za kontinuitet, sada se brzo približavamo ne samo ovome što iznosiš, nego širim i dubljim promjenama oko toga, a koje će objektivno pomesti cca 90 % politike, nazovi struke, više do pola bankovnog i financijskog poslovanja i razno. Treba imati na umu da smo dugo apsolutni vrh dobitaka i gubitaka oko nekretnina u Evropi, da smo vrh u smislu količine i strukture jer se u siromašnoj zemlji do 1941.g. orjentiranoj na razvitak i sa skoro 100 % urednim stanjem oko nekrenina došlo do maskimalno toga u količini i neredu te da to sve skupa objektivno zahtjeva najmanje 20 godina jako složenog i velikog bavljenja, uposredivši s činjenicom da Njemačka niti nakon 18 godina nije blizu kraja sa puno jednostavnijim i discipliniranijim stanjem u istočnim djelovima.

Tako da je RH oko nekretnina ujedno tip top evropska tema, nakon čega slijedi slično s ostalim ex SFRJ zemljama, ali kod njih je već lakše (velika razlika Jadran i razno, npr. Zagreb je imao dugo neke politike koje nije imao nitko u SFRJ, baš oko nekretnina, tzv. DUSI i razno).

Tko je glasao

U vrijeme tzv. socijalizma,

U vrijeme tzv. socijalizma, bavljenje imovinom je došlo do grebanja po površini oko porijekla imovine, pri čemu se nije doprlo niti do ukupne nepokretne imovine, sve da se ne bi bavilo porezom na tu imovinu i ničim drugim oko prisvajanja i plaćanja (razno, uključujući metak u čelo). To je nastavljeno, bavljenje porjeklom je na dnevnom redu kao jalovo političko bavljenje, da se ne bi bavili ne samo porezom nego da se ne bi bavili ni drugim. SDP je to načeo, a li se nije time ozbiljno bavio, djeluju dulje pa je bilo vremena za provjeru, a bavljenje porezom na kapitalnu dobit i porezom na nepokretnu imovinu u netom protekloj kampanji je više služilo za pridobivanje glasova (i uspjelo) nego što se SDP nešto ozbiljno pripremao (zaključak po nastavku nakon kampanje i onome prije).

To je logično i odgovara dugim osnovama poslovanja kod nas. Na specifičnu genezu sticanja je odavno, ključno sedamdesetih, izvršena takva dogradnja da se stiče još jednostavnije i liberalnije, dok se najviše cijene i stope dobiti u Evropi održavaju na specifične načine - iznimnim radom i cijeđenjem djela građanstva, pretvaranjem naslijeđa i potencijala u imovinu i slično, zaduživanjem do niza idućih generacija, uključujući iznimno složena i visoka unutarnja zaduživanja (podosta karaktera grabeži i pljačke), cijeđenje svega "rodbinskog" i sličnog ... I domaće i evropske snage a i partneri sa istoka i jugoistoka su navikli na istovremenost: a) najvećih cijena i dobiti u poslovima, b) (ex) SFRJ, balkansku itd. iznimnost, i kada se o tome ne radi. Inercija dugih takvih poslovanja (inercija prevladava nad promišljenim namjerama) je takva da ne trpi redukcije ekstra liberalizma na strani prihoda a još manje bilo kakvo ulaženje u logiku ekonomskih i društvenih procesa. Uspješnim se odavna smatraju razni pokazatelji prikupljanja poreza i održavanja poslovanja prema službenim podacima, pri čemu i površno zapažanje zna da ti podaci nikada nisu bili ozbiljni niti minimalno cjeloviti.

Tako da je RH logično područje iznimnih dobiti, društvo naviklo na najviše razine nekretnina i nekih drugih redovnih stvari - sve što prati visoku razinu nekretnina, ekonomisti se još nisu počeli baviti ekonomskim zbivanjima, političari se još nisu stigli baviti ničim osim velikih vizija izgradnje socijalizma i ulaska u EU, "glavni" profesori i akademici se još nisu stigli početi baviti ničim pa sada kada su otvorena neka pitanja stara desetljeća nitko nema pojma ... sve iz dosta jakih razloga geneze i razvitka. Sve skupa se odvija iznad logičnih mogućnosti, do stupnja začudnosti.

I sada kada je krenulo, kada se ne mogu izbjeći bar minimalna svođenja računa i poslovanja nakon dugog puta, zbilja više nego ujedinjene široke domaće i strane snage (EU i drugo) su cca 95 % jako napeto koncentrirane na to da se to kratko i jednostavno sredi. To je konačno odlično, jer bi svako globalno odstupanje proizvelo magle za još dugo vremena.

Ovako je još sve zamagljeno ali samo na kratko, humor snažno izbija na sve strane. Samo zadnjih 8 godina su ogromne milijarde otplesale tako da su domaće i strane dobiti svjetski rekordne. Do jučer, i danas skoro traje, tekla su takmičenja na viš i više, svi su u čudu što to ne ide. Za svaki dio sređivanja treba hrpe milijardi a po ključnim djelovima krvotoka nema sluha ni spremnosti za plaćanje i 10 kuna.

Situacija je svuda skoro pa čista. Npr. niti 10 % ulica, infrastrukture i razne s time povezan strukture desetljećima nije ni minimalno sređeno, pa je za to očekivano žurne sređivanje potrebno cca 100 mlrd EUR-a i cca 20 godina, u vezi s čim je cca 15 % građanstva uzelo svu zajedničku stambenu imovinu vrijednu cca 100 mlrd EUR-a a daljnjih 15 % (često istih) se bavi iznimno profitabilnim poslovima s nekretninama, zarade u duljem razdoblju veće od 50 mlrd EUR-a, sve bez podmirenja i najnužnijih pripadajućih troškova toga (sve ide na zajednički račun, uključujući davne preostale obveze oko toga sa više od 10 mlrd EUR-a). Samo na tom djelu, a djelova je jako puno, bi nekih ostalih cca 500.000 građana trebalo žurno srediti i platiti svaki po više od 200.000 EUR-a a da za svojaa ulaganja nije i neće dobiti ništa, od čega je u tih 500.000 cca 100.000 onih koji sada otplaćuju svoj stan po cijeni 2.300 EUR/m2 + kamate na kredit, više od jedne iznimne plaće mjesečno.

Nadasve je važno da oživljava mrtva materija. Dok smo prinuđeni napuštati naš balkanski primitivizam, jer o tome se navodno radi, plodovi više desetljeća pregnuća svih snaga po Zagrebu i diljem RH napokon pokazuju pravo lice. I tu treba milijardi, na sve strane.

Dakle, "avangardne" snage su se malo prešle, ne samo naše nego i EU i druge. To sređivanje po načelu samo malo i samo kratko, uz iznimne dobiti, je pospješilo zrelost i sve je zrelo i prezrelo. Za bilo kakva nova poslovanja, koja imaju i malo veze s bilo čime, se snažno otvaraju sva vrata. A sva recentna poslovanja sama sebe su dovela i vode u jaku i dugu klopku, natrag se ne može a za naprijed su ogromne nekretnine strašan balast a ne snaga - niti sva imovina banaka i dobiti, ni sve nekretnine, ni išta neće pomoći za brzo izvlačenje iz klopke, to će sve trajati i koštati približno koliko i sticanje i osvajanje, jako dugo i jako skupo. Ex SFRJ nije ni minimalno proučena, devedesete su se olako shvatile kao prilika za zarade a nakon 2000.g. za nove rekorde, kao sedamdesetih. Šta je logičnije da netko, osim posluge, treba platiti ceh tih raskošnih zabava?

Tako da se ne radi samo o porezu na nepokretnu imovinu. Ceh je značajno veći od toga. Domaće i strane snage su se logično ujedinile u kontinuitetu iznimne grabeži uz stalno davljenje rada i bilo čega, što vječni najviši ratni porezi, cijene i dobiti sve do 2008.g. ne samo da ne mogu nego i ne žele pokrivati. Obzirom da je involviranost jaka i da se nema kuda te obzirom da RH nije organizirana kao Kuba a nema ni Castra, krenula je potraga za dioničarima zabava i plaćanja toga ceha. Slijedi nastavak zabijanja autogolova i zatim bolno triježnjenje, dugi mamurluci ...

Npr. austrijska ministrica vanjskih poslova je nedavno odlučno javno rekla njihov zahtjev da je dosta bilo kakvih problema za njihove poslove. A oni su glavni partner, koji najbolje zna. Samo to znanje, potpuno identično znanjima naših "elitnih" snaga, još uvijek nema pojma da se u trenutnoj primjeni znanja radi o ogromnim mlijardama i procesima te da smo mi vičniji nego itko takvim presijama obrascima i znanjima tipa Kardelj & Bakarić, što je samo zadnjih mjeseci na i onako zrelu situaciju i zadnjim zbunjenima i nedodlučnima postavilo točku na i. Tako da je i onako vječnost krajnje napet i produbljen rascjep među divizijama sada definitivan, cjeđenje je na neki način završeno i krenulo je razdoblje humora. Sada će i Austrijancima biti 5 x teže i skuplje ishoditi građeviske dozvole i sve slično oko nekretnina i dobiti. Mi smo stalno srednja Evropa i Mediteran, zapad u vezi sa istokom. Svaka daljna maoistička presija bi mogla značiti definitivni bankrot do sada "najuspješnijih" snaga, nešto što je samo iznimnim čudima do sada izbjegnuto a ako se desi baš zato će biti dublje nego drugdje.

Krenuli smo u nove velike izazove, sasvim nova poslovanja slijede. Vjerojatno neće biti poreza na nepokretnine, sređivanja podataka će potrajati cijelu vječnost, nego će brzo doći do dobrovoljnog povrata glavnine nepokretnina, kao oružja nakon rata, obzirom da su sličnog karaktera.

Tko je glasao

Bet jako dobro razvija

Bet jako dobro razvija stvar, ali evo dodatka kao naznake zašto je kod nas politička volja uvijek blizu 100 % glasova za nešto drugo.

Naznake o nekretninama
http://pollitika.com/bosancero-u-srazu-s-lokalnom-upravom#comment-68807

Tko je glasao

Kada sudac ustavnog suda na

Kada sudac ustavnog suda na ovakav način izvrdava plaćanje poreza svojoj državi, otprilike je isto kao da neki kardinal organizira bordel u vatikanskoj Kuriji.

Država u kojoj sudac Ustavnog suda mućkama izbjegava plaćanje poreza, osudjena je na neizbježnu propast. Ako se Hrvatska pod hitno ne počne rješavati takve gamadi, loše joj se piše.

The Observer

Tko je glasao

I to je dio osnove a ne

I to je dio osnove a ne iznimka. Ne samo da glavnina odvjetnika, koji su u vrhu zarada, glavninu ne plaća i odlazi u zastaru, bile su javne liste koje to uredno pokazuju, nego to rade pretežno:
- "poduzetnici" koji su i političari i vlast sa svojim velikim tvrtkama i to još dodatno tako da se u poslovima s državom kreiranim bez konkurencije naplate od države a ne vrate ništa;
- akademici koji u jednoj godini zarade po 5 i više milijuna EUR-a prilično apstraktnim poslovima za državu, sve to isplaćuju kao bruto i bez ikakva poreza i troška, jer se troši na račun fakulteta pa i studenata koji rade, na što dodatno još naplate nešto dodatno pretvaranjem istog u znanstveni rad (pa smo po znanstvenoj produkuciji apsolutni vrh), prilično ozbiljne nagrade u obliku na ruke, dodatno sa cca 10-tak angažmana u raznih upravnim i nadzornim odborima državnih tvrtki i raznog (odakle kapa solidna količina valute) itd.;
- "političari" umjesto poreza na dodatne zarade i dobiti dobivaju razno, neki ćak i u službenim karticama prijaave i mašu kako su uspješni i neazvisni, jer je to u modi;
- niži referenti znaju na masovnim aktivnostima udaranja pečata i potpisa na predragocijena rješenja, prosto proširene rečenice koje i bez redakture kažu da za važno, zanju zarađivati i po više od 20.000 EUR-a po takvom spisu, pa su nagrade za iznimno znanje, povećani rad i rezultate jako visoki, sve ne samo bez poreza nego i sa dodatnim bonusima od strane države i lokalne samouprave, napredovanjima, prihodima od raznih povjerenstava, žirija, konerencija u gradskim vjećnicama naa koje se plaća ulaz 400 EUR-a itd.;
- u vezi sa sa zavidnom tehnologijom financijskih poslova, koja je već od sedmadesetih i SFRJ radila čuda pretvaranja 0 u ajko puno, sve to se onda bgati i razvija, tako da bez problema tako teško zarađenih 100 lako u jednoj godini, tom tehnologijom nadgradnje i plođenje fianncija, postaje 200, 300, 1.600 itd.

Tako da je sve to osnova, veoma razvijena samom duljinom i iznimnim rezultatima, od koje ima odstupanja ali koja odstupanja je ne dovode u pitanje obzirom na iznimnu volju i iskustvo iznimno širokih snaga u iznimno uspješnoj i lakoj tehnološkoj praksi velikih rezultata, nešto što jedino samo sebe eventualno ugožava od prekomjerne neodoljivosti, dok kritika samo jača pojavu - i "zadnje budale" kada čuju novu vijest nemaju šta nego zaključiti da su dugo stvarno budale (koje nisu shvatile jednotavnu bit samoupravnog socijalizma i daljnjih dogradnji) i da o tome više nema smisla ništa, da je čak bolje da se ide do daske, sada kada je nakon vječnosti napredovanja zrelo i humor izbija sve više, da se ne ometa tako iznimna stvaralačka sloboda i izobilje kreacija, na najvišem svjetskom nivou.

P.S. Ad bordela u Vatikanu, najuspješnija dinastija Borgia je razvila i više od toga, sve i svašta.

Tko je glasao

Mislim da će ta nesretna

Mislim da će ta nesretna EU, i naš ulazak porilično reducirati takove rabote.
Ništa zanimljiviji mi nije i drugi link. Wesley Snipes ide u ćuzu 3 godine zbog onoga što kod nas praktički rade svi poduzetnici. Pogledajte obrazloženje suda, i sve je jasno, svugdje u svijetu porezne utaje smatraju se težim kaznenim djelom, a kod nas je to pitanje prestiža.

Tko je glasao

I to je dio osnove a ne

I to je dio osnove a ne iznimka.

Jedino objašnjenje da to ide kako ide već jako dugo i ne pokazuje jasne znakove zamora mora biti da je jaka većina u tome i da joj to paše. Kako bi inače normalnome bilo moguće odtrpjeti da mu najprije uredno odrežu ca. 50% od plaće, a zatim od ostatka za sve što kupiš daljnjih 22%?

Jer, po Gini-ju, kad se gledaju plaće, značajne nejednakosti u Hrvatskoj nema. Nejednakost se stvara ovakvim i sličnim muljažama, od referenta i lokalnog pekara ( i još niže) do samog vrha. Kretivnosti tu sigurno ne nedostaje.

A te stvari su temelji svake države, pa i Hrvatske. Slaba je to kuća na takvim temeljima!

Hvala ti na podsjećanju na Borgie i njihov kupleraj - nešto što se čini nemoguće ipak je i te kako moguće. Ipak, barem u moderno vrijeme, mislim da parabola koju sam upotrijebio dobro ilustrira preverziju situacije o kojoj se radi.

The Observer

Tko je glasao

Jedino objašnjenje da to

Jedino objašnjenje da to ide kako ide već jako dugo i ne pokazuje jasne znakove zamora mora biti da je jaka većina u tome i da joj to paše. Kako bi inače normalnome bilo moguće odtrpjeti da mu najprije uredno odrežu ca. 50% od plaće, a zatim od ostatka za sve što kupiš daljnjih 22%?
Naše društvo je imalo sreću i nesreću biti u bitno iskusnijoj i privilegiranijoj poziciji od kineskog, ex lagerskih zemalja pod zastavama staljinizma i sličnog, u iznimnim svjetskim ulogama, sedamdesetih smo apsolutno glavni u svijetu a i devedesetih na neki drugi način, što je rezultiralo iznimnim rasporedima u igri, iskustvima i taktikama igre. Npr. svi ti drugi zajedno nisu nabrali toliko raznih etapa i varijacija da bi zbroj uloga iznosio npr. 250, dok su kod nas cijele divizije pojedinih naših ljudi odigrale po 450 različitih uloga svaki, a razni likovi koji i dan danas igraju u tip top formi stalno istovremeno igraju na po 15-30 pozicija, kao od šale, još se stignu skvarcati, ljetovati, zimovati, voditi impresivni društveni život, obići pola svijeta, već od razine referenata (za pečate i poptise, priključke) ...

Glavnina različitih teorija i opcija slaže se oko naše građanske / ideologijske / nacionalne / moralne / radne / učeće ... manjkavosti, čak znatne, iz čega se već logički može iščitati snažno jedinstvo tih veoma različitih snaga oko navedenih pitanja, preplaćenih i potplaćenih poreza. Kako i ne bi, gdje toga i približno ima tako dugo?

A zašto to ovi koje zoveš normalniji trpe ? Ista iznimnost čini stvar malo složenijom, iako to nije, opet po istoj logici iznimnog puta. Vjerojatno je glavni razlog klasični poslovni, kako uložiti i zaraditi, ovdje naročito kako povratiti preplaćeni porez, što je dulja i složenija priča i to je zahtjevnije:
- to što je zahvatilo svijet a naročito Evropu, oluja opojne privlačnosti nacifašizma i staljinizma, iznimni uspjesi, kojim neodoljivim čarima je podlegla i sva vodeća evropska inteligencija osim Russela i Wellsa (po Koestleru), stigla je i u naše krajeve i zadržala se malo duže jer je naišla na plodno tlo, kao i razni osvajači, a onda kada smo mi počeli osvajati svijet, kada smo postali na sve načine glavni i stvarni pobjednici (sa dvostrukim i višestrukim pobjedama), je dobila na zamahu više nego maoizam nakon susreta Mao-Nixon, forsanje je veće tada bilo masovno i na vrhuncu, na bar pola svijeta nam nitko nije bio ravan. Dok su Njemačka i Evropa bili zbunjeni zbivanjima u drugoj polovici sedamdesetih, i John Lennon je u nama tražio uporište. Sve je dobilo neku dodatnu dimenziju, dotadašnji staljinizam zvani kardeljizam je dosegao najviše etape i brzo prešao vlastite granice, u neki specifični maoizam, koji dominira do danas u raznim varijacijama, varijacije i kada su jako različite samo naglašavaju opojnost kompozicije;
- tako da i Kina odavno popušta, može se reći da je poklekla, predsjednik vlade je saopćio da su spremni bez prethodnih uvjeta razgovarati sa tibetanskim vjerskim poglavarom dalaj lamom, koji je odmah to jako pozdravio i pristao. Albanija da ne spominjemo, bili su prisiljeni pokleknuti oko najsvetijih tema. Kod nas je još nezamislivo da se bez prethodnih uvjeta krene razgovarati o nekim nužnim djelovima složenog posla, superjavne velike projekte i situacije (npr. kanal Dunav-Sava, Jadransko-jonska autocesta, stadion, Donji grad u Zagrebu) je poželjno samo pirotehnički nježno i oprezno dodirivati, a prigode kao Jasenovac-Bleiburg i istaknute trač afere su zbilja opasne da sve ne eskplodira, kao debeli u filmu "Simisao života Monthy Pytona", nakon čega onda slijedi Pelin sa "The Galaxy Song", ali zapravo ne slijedi ni to jer je nedavno bio i glava mu je otkazala od našeg humora;
- snage koje su pretplatile porez su iskusnije nego što većina snaga koje duguju poreze misle. Dio primitivizma i građanskog deficita je klasična varka kako onih koji to vide (krivo vide jer su u takvoj putanji) tako i tih snaga koje su pretplatile porez (dulja i složena poslovanja uobičajeno prate takve varke, čak normalna opredjeljenja, slično izgledaju jako iskusni i jako moćni svjetski igrači). A obzirom na delikatnost poslovanja i veličine uloga to tim više. A vjerojatno još više zbog veoma iznimne složenosti smjerova toga bilanciranja i perspektiva daljnjeg poslovanja, gdje je sve to često među jako bliskim osobama, pa čak i unutar istih osoba, do stupnja sa se ista osoba sprema u poslovno-novčani sukob sama sa sobom, razne osobe i složene takve sukobe.

Dakle, maoističke snage kod nas još nisu prinuđene na popuštanje, razvoj događaja ih sili da izdrže što više mogu, sličnije Nepalu nego Kini, zato intenzivnije posjećuju Dubai, Moskvu, Beograd itd. A snage koje su pretplatile porez rade na zrelosti (povrata preplaćenog poreza). Ništa ili skoro ništa nije namjerno, oluja koja je zahvatila svijet je naišla i u naše krajeve i zadržala se malo dulje na plodnoj zemlji, i sada je krenulo razdoblje sinteze toga, ubiranja plodova i novog ciklusa poslovanja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci